Osuđujete li?

U posljednjh godinu dana dvije meni drage osobe nisu uspjele u dojenju. Nisu čak dobro ni startale, nego su se izdajale i davale na flašicu. Nakon cca 2 mjeseca i jedna i druga su se polako prestale izdajati, tako da su dječica s negdje 2,5 mjeseca papala samo adaptirano.
Ne mogu reći da se nisu nimalo potrudile, ali, recimo, ni jedna ni druga nisu željele nazvati sos telefon.
S obzirom da ni meni dojenje nije došlo kao nešto lagano, nego sam se i te kako morala pomučiti da uspijem, nekako ipak imam razumijevanja za one koje nisu uspjele, jer bi i meni sigurno bilo puuuno teže da nisam imala podršku mm-a. :heart:

Dakle pitanje za mame-dojilice glasi: jeste li skloni osudi ili suosjećate s majkama koje nisu uspjele u dojenju?

jedno je probati, a ne uspjeti, a sasvim drugo je ni poželjeti dojiti.
ne mogu reći da osuđujem majke, tek ponekad sam ljuta jer se radi o komoditetu... njihovo tijelo, njihovo dijete i njihov izbor.

Ja uglavnom uvijek dajem savjet kako i zašto, ali ako vidim da me uporno ignorira više ne govorim ništa.
S druge strane kad sam doma i kad odem na spavanje samo kaj ne puknem od muke, a neznam zašto se toliko živciram, možda i nebi kad bi vidjela da neka mama stvarno uz sav svoj trud na kraju ne uspije, ali me strašno iživcira kad onako kaže: ja nemam dosta mlijeka, a s druge strane hoda bosa po kući, dnevno popije jednu čašu soka i više vjeruje susjedi koja je savjetuje da bebe na adaptiranom bolje napreduju.
Tako da se pokušavam suzdržati koliko mogu, a u sebi pucam od jada.

Ja sam odustala od osudjivanja prije nesto vise od godinu dana kad mi je sestra prestala s dojenjem iz cistog komoditeta.
Vise ne dijelim savjete, ne pitam tko doji tko ne, jednostavno sam se prestala zamarati.
Prije me jako opterecivalo kad bi vidila da beba pije adaptirano, da mame rade nesto pogresno itd. Onda sam shvatila da to jednostavno nisu moje bitke. I da jedino kako ja mogu utjecati na situaciju je svojim primjerom i eventualnim savjetom ako ga neko eksplicitno zatrazi.
Cak me vise ne opterecuju ni komentari na moju situaciju. Jednostavno vise nemam volje za te stvari.....A prije su me znali posteno pogoditi komentari vezani za dojenje u trudnoci, tandem itd.

U zadnjih godinu dana vidjela sam jednom ili dvaput, nisam sigurna, mamu kako u SB doji dijete u parku. Svi ostali su bebicama, bez obzira na dob, gurali flasice u usta.
Ja jako zelim iskljucivo dojiti prvih 6 mjeseci, ali osjecam se kao cudak zbog toga. Uglavnom sve mame oko mene pricaju kako su jedva cekale da produ prvih mjesec, dva, pa da prebace bebu na flasicu jer im je tako puno bolje.
Znam da je to moja odluka, ali bilo bi mi lakse da imam neki uzor ili podrsku u svojoj okolini. :(

ajme inga nemoj se osjećati tako..to je prekrasna želja..i trebaš ustrajati na tome, jer to je jedan takav osjećaj koji se ne da opisati. to je nešto što će stvoriti jednu posebnu vezu između tebe i bebonje.
ja sam možda frikuša, ali mislim da postajanje majkom osim trudnoće i poroda uključuje i dojenje. ukoliko netko baš ne može ok, ali mislim da je puno tu onih koji ne mogu jer im se ne da...a moram priznati da ne razumijem što je jednostavnije u davanju bočice nego u davanju cike koja je već spremna, samo je treba "izbaciti". ja sam oboje klinaca dojila (pardon doru još dojim) i nisam imala ama baš nikakvih problema..oboje su od početka znali što treba i možda ja nisam primjer za one koje se muče...ali mislim da je vrijedno truda i ako ne ide sve kako treba.

i da limunada odgovor na tvoje pitanje je suosjećam s majkama koje su se trudile i nisu uspjele, ali moram reći i da osuđujem one koje su zbog svog komoditeta odlučile ne dojiti.

Ne osuđujem, na kraju krajeva ni ja nisam baš "dugo" dojila i to je
moja odluka, dobra ili loša, sad je gotovo.
Ali me načisto izlude tvrdnje tipa: "Nije mi valjalo mlijeko."
Ma, molim te, daj budu čovjek i priznaj "Nisam htjela, mogla, imala
podršku,..." i gotovo. Na kraju krajeva svako je odgovoran za svoje
dijete.

Tko sam ja da im sudim?
Ako je majčino pravo odlučiti hoće li dijete biti rođeno ili ne, onda je i to hoće li biti dojeno ili ne.
Drugi par rukava je to što se općenito žalostim na neinformirane odluke i ljutim na lažne argumente.
-------------------------------

Citiraj:

---

DaDo prvotno napisa

...ja sam možda frikuša, ali mislim da postajanje majkom osim trudnoće i poroda uključuje i dojenje...

---

Meni pak postajanje majkom ne uključuje nužno ni trudnoću; usvajanje djeteta jedno je od najljepših majčinstva :zaljubljen:

Zasto bi nekoga osudjivala.
Svako ima pravo da radi onako kako misli da treba,ne dajem savjete
ako ih niko ne potrazi.
Moju malu dojim jos uvijek iako ima 18 mjeseci,to je moja odluka
i ne osjecam se kao freak zbog toga a i ne mislim za neku mamu da je freak zato sto daje svojoj bebi adaptirano.
Cesto ovdje procitam komentare: ...joj eto ne doji,svako moze dojiti..
zasto ne nazove sos telefon...bla,bla.
Sve dok neko ne radi nesto da bi povrijedio dijete za mene je ok.
Treba li nam neko dati odlikovanje zato sto dojimo?
Treba li nekoga lincovati zato sto ne doji?

ne osuđujem

ne osuđujem jer i ja sam bila u identičnoj situaciji - žarko željela, ali želje su jedno, a stvarnost drugo.
Još niti danas ne znam zašto zapravo nismo uspjeli (iako sam sve izanalizirala iz svih kuteva 225 puta), ali znam da nisam samo tako odustala. Isto sam se izdajala dva mjeseca jer sam bar željela da ako već nemam taj osjećaj dojenja, moje dijete dobije prirodnog bar onoliko koliko može. Što znači izdajati se za svaki obrok znaju samo majke koje su to prošle....i ne nikako nije komotnije prati i sterilizirati flašice, kupovati precijenjeno adaptirano i svaki put kad izađeš iz stana vući pet torbi da bi djetetu mogao dati svjež obrok....
...ali najviše me žalosti kad vidim i čujem majke koje mogu dojiti jer su zdrave, imaju mlijeka, djeca hoće (o da je bar moje htjelo..)...i onda čujem različite gluposti - nije mu dosta, gladan je, i prvo (dijete) mi je bilo na ****-u nakon mjesec dana, pa je živ i zdrav....to me ipak užasava bez obzira što ja nisam uspjela, ali tako nikada nisam razmišljala
doduše, isto ne znam ni što bih u koži dojilica koje doje i po dvije-tri godine, ali vjerujem da ti to u tom slučaju postane stil života i da za drugačije niti ne znaš

ne osuđujem, ne ispitujem, ne iščuđavam se, ne dijelim savjete, naročito ako me nitko ništa nije pitao :)

Ma ne osuđujem, ali se ponekad ljutim.
Istina, mi nismo imali nimalo problema s dojenjem pa mi je teže razumijeti one koje zbog problema posustanu, a za one koje preferiraju komociju ni nemam lijepe riječi, pa neću ništa zucnuti. :mrgreen:

O onima koje nisu htjele dojiti ne želim uopće debatirati. Isto tako ni o onima koje ZAISTA nisu mogle dojiti.
Ovdje mislim na mame koje su realno mogle, imale su i želju, ali su možda olako odustale kad nije išlo onako kako su zamišljale.
Što mislite kolika je uloga okoline u ranom odustajanju od dojenja?

Ja sam na svoje oči vidjela koliko najbliži mogu odmoći, ali sam isto tako osjetila koliko znači kad te netko blizak podržava.

Citiraj:

---

limunada prvotno napisa

Što mislite kolika je uloga okoline u ranom odustajanju od dojenja?.

---

velika. prevelika

Općenito me ljute ovakva pitanja-osuđujete li?
Tko ima pravo osuđivati ikoga na temelju njihova odgoja ili u ovom slučaju prehrane djece?
Osuđujete li kad roditelji viču na djecu?
Osuđujete li pušenje u trudnoći i kod dojenja?
Osuđujete li mame koje bebama daju dudu?
Osuđujete li davanje kravljeg mlijeka prije prve godine djetetovog života?
Itd.itd.itd......

Citiraj:

---

limunada prvotno napisa

Što mislite kolika je uloga okoline u ranom odustajanju od dojenja?

---

Mislim da je važna, ali nije presudna. Važna je spoznaja majke o tome što je dojenje, kako dojiti, biti informirana.

Ja sam odustala iz jada, koji je nastupio u neznanju. I žao mi je.
No uskoro ću opet imati priliku dojiti dijete i obnaružala sam se s knjigama, rodama i ostalim prodojenačkim sadržajem.

Ne bih osuđivala nikoga, no voljela bi da su mame malo osvještenije kad se radi o izboru NE dojenja radi komocije.

ne osudjujem ali se zderem u sebi. i tuzna sam.

ne osuđujem, samo mi je krivo...

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

Ja uglavnom uvijek dajem savjet kako i zašto, ali ako vidim da me uporno ignorira više ne govorim ništa.
S druge strane kad sam doma i kad odem na spavanje samo kaj ne puknem od muke, a neznam zašto se toliko živciram, možda i nebi kad bi vidjela da neka mama stvarno uz sav svoj trud na kraju ne uspije, ali me strašno iživcira kad onako kaže: ja nemam dosta mlijeka, a s druge strane hoda bosa po kući, dnevno popije jednu čašu soka i više vjeruje susjedi koja je savjetuje da bebe na adaptiranom bolje napreduju.
Tako da se pokušavam suzdržati koliko mogu, a u sebi pucam od jada.

---

Ovako i ja. I baš me ponekad pogodi. A šta ćeš.

Ja ne osuđujem samo ne dozvoljavam da mi netko kaže da se ne moram mučiti ako ne bude išlo, da je lakše samo preći na bočicu. I da tako svi mogu hraniti bebicu. Ja isto želim isključivo dojiti prvih 6 mjeseci i spremna sam napraviti sve što je u mojoj moći da to i uspijem. I kad to kažem onda mi se javljaju sa strane sa savjetima da nema smisla, da ću biti previše umorna, da neću imati volje i snage da mi beba stalno visi na cici. I da ću tek vidjeti kad rodim i kad počnu svi problemi sa dojenjem kako ću brzo odustati. Svatko ima pravo izabrati za sebe a moja odluka je da dojim, zato na tu temu stavim lokot i dalje furam po svom.

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

Što znači izdajati se za svaki obrok znaju samo majke koje su to prošle....i ne nikako nije komotnije prati i sterilizirati flašice,

---

Izdajam još malo pa 6 mjeseci, izdajat ću još neko vrijeme ali čisto sumnjam da ću doživjeti neki duuugački dojilački staž. Naime izdajanje je teška za*#ncija. Nisam kriva što imam uvučene bradavice, što bebač nije nikad naučio vući...sretna sam i presretna što je prvih pola godine bio isključivo na mom mlijeku....drugu polovicu ćemo pokušati, ali neću više biti tako tvrdoglava u neprestanom izdajanju jer me to naprosto počinje izuzetno umarati i oduzimati previše vremena kojeg kradem bebaču.

Jedna moja prijateljica se izdajala 13 mjeseci :naklon: . Ja nisam sigurna da bih to mogla, ni fizički ni psihički.

Niti osuđujem, niti suosjećam. Poštujem informirani izbor nedojenja, ali ne mogu svariti priče u kojima su za neuspjeh svi drugi krivi ili one u kojima je netko tobože pokušao sve.

kakvo glupo pitanje (bez uvrede). ako netko ne želi dojiti iz svojih razloga, to je njegova stvar. čak i to što možda nije zdravije za dijete od dojenja, i dalje njegova stvar (boljerečeno-njezina). zašto bi se ikoga osuđivalo?? a POGOTOVO ako ne uspije. pa nije njena krivica!!! :?

Ne osuđujem nikoga, različiti smo ljudi i imamo pravo na različita mišljenja. I sama sam skoro odustala nekoliko puta, da nisam imala potporu (između ostaloga i rodinu, hvala hvala) vrlo vjerojatno danas ne bih dojila. Samo mi bude krivo što možda te žene nisu imale potporu u okolini i svojim najbližima da ih guraju. I volim mudrovati i nagovarati, ali ako netko ne želi.......njegov život. Nažalost.

Ne osuđujem, ali mi je žao. Vjerojatno svaka mama ima svoj razlog zašto ne doji.
Znam mnogo slučajeva kako su majke prestale dojiti ili nisu uopće dojile zbog toga jer navodno nisu imale mlijeka, jer imaju uvučene bradavice itd. itd. Najčešće su mogle uspjeti da su imale pravu podršku i dovoljno znanja, al ja ne volim dijelit savjete ako me nitko niš ne pita (imam takvu jednu u svojoj okolini pa znam kako to čovjeka može iritirat).

nitko nema pravo osuđivati jer majčinstvo se ne mjeri dojenjem. možda će majka koja je odlučila ne dojiti biti bolja u nekim stvarima od neke mame koja se kune u dojenje. psom toga ne podnosim kada mi netko gura svoje savjete ili ne daj bože latentne osude ako ga nisam ništa pitala pa se i ja klonim takvih postupaka

Ne osuđujem nikoga, ali... Ne govorim o onima koji to stvarno nisu uspjeli, već o onim koji to ne žele pa izmišljaju takve komentare da ti se zavrti u glavi. A znam osobno takvih nekoliko. To mi se čini onako, dvolično. Pa budi fer i reci, ja to ne želim, a ne se izvlačiti na neke stvari koje nemaju veze s mozgom. Pa mi pričati neke tamo nebuloze koje znam da ne mogu biti istinite
I nisam ja sudac da nekoga osuđujem, ali mislim da su sebične one mame koje to ne žele radi njihove komocije. Kažem, sve se ovo ne odnosi na mame koje stvarno imaju opravdanih razloga da nisu dojile.

Mislim da je limunada krivo naslovila temu, ne vjerujem da je tako mislila, osuđivati je prejaka riječ. Moja frendica je otpočetka imala negativan stav prema dojenju, i to dojenje nije išlo, ona se izdajala nekoliko mjeseci i prestala. I kaže da joj je to dojenje i izdajanje bila takva tlaka , noćna mora, ako bude opet rodila da neće ni pokušavati dojiti.
To je njen stav, ja sam joj probala ukazati na prednosti dojenja, ali sam naišla na zid, i odustala. U svemu je potpuno posvećena svom djetetu, ali u vezi dojenja ima otpor.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

ne osudjujem ali se zderem u sebi. i tuzna sam.

---

ovako i ja.
posebice mi je tesko kada vidim mame kako hrane bebicu na bocicu, jednom rukom drze flasicu a u drugoj cigaretu i cakulaju sa frendicom na kavi. :(
to mi je pretuzno...

ne osuđujem, ali ne dam nikome da kaže da je bolje ne dojiti

Ne osuđujem, ne pitam, ne dajem savjete ako me ne traže, ali ja sam od onih što bi uveli dojenje kao zakonsku obvezu :mrgreen:

Citiraj:

---

spooky prvotno napisa

ali ne dam nikome da kaže da je bolje ne dojiti

---

ja moram priznati da to nisam čula ni od jedne mame koja, iz bilo kojih razloga, nije dojila

Citiraj:

---

andrea prvotno napisa

ja moram priznati da to nisam čula ni od jedne mame koja, iz bilo kojih razloga, nije dojila

---

Nisam ni ja, ni ta moja frendica koja je totalno protiv dojenja nije to govorila. Ona misli da je za dijete vjerojatno bolje da doji, ali ona sama kaže da je njoj otpor u glavi, i da zna da je to razlog neuspjeha njenog dojenja, ali to je tako i gotovo. I ne želi se ni malo potruditi da to promjeni. Ali ne misli da je bočica bolja za dijete, ali za nju je bila, po njenim riječima, spas.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

ali ona sama kaže da je njoj otpor u glavi, i da zna da je to razlog neuspjeha njenog dojenja, ali to je tako i gotovo. I ne želi se ni malo potruditi da to promjeni. Ali ne misli da je bočica bolja za dijete, ali za nju je bila, po njenim riječima, spas.

---

ako netko ima otpor u glavi, onda bolje da ne doji. ja konkretno mislim dojiti, i sve ću poduzeti da se to ostvari. ali previše se zaboravljaju i mamine želje, koje su i dalje jednako važne kao i djetetove ukoliko ga ne ugrožavaju, a s druge strane jako djeluju na njihov međuodnos. sve u svemu, ne znam zašto se itko petlja u tuđe načine podizanja djece (dok god nisu opasni za dijete), primjerice dojenje. jer ima puno gorih stvari koje mame čine svojoj djeci (ili ne čine a trebale bi) od dojenja ili ne dojenja.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Mislim da je limunada krivo naslovila temu, ne vjerujem da je tako mislila, osuđivati je prejaka riječ.

---

Možda je prejaka riječ, ali susrela sam se s ljudima koji su skloni reći: mogla je da je htjela/najlakše je odustati/sama si je kriva jer se nije dovoljno trudila... Za mene su to osude, za nekoga možda samo komentari, svatko ima različit prag tolerancije.
Postavila sam baš takvo izravno pitanje jer nisam ni ja 100% tolerantna kad se radi o (ne)dojenju, iako sam se puno smekšala nakon gotovo 11 mjeseci dojenja. Jer mislim da tek onaj koji na svojoj koži osjeti kako je to kad ti se dijete vrišteći okreće od tebe može lakše razumjeti zbog čega je lakše odustati.
Hvala bogu, ja sam uz sebe imala muža i rodu, dva najbolja moguća saveznika. Što bi bilo da me muž nije podržavao ili da nisam znala za ovaj forum ne mogu reći. Svatko se treba naći u određenoj situaciji da bi vidio kako će reagirati.
I unatoč svome iskustvu, ili možda baš zbog toga, svaki put kad vidim kako netko diže ruke od dojenja kad nešto krene krivo, dođe mi da tu osobu primim za ramena, dobro protresem i kažem: ne odustaj zbog svog djeteta, trud će ti na kraju biti nagrađen! Bori se! Probleme ćeš brzo zaboraviti, ostat će ti samo sjećanje na nešto neprocjenjivo što si od sebe dala.
A onda mi prođe kroz glavu prvih nekoliko mjeseci mog dojenja, pa mi bude žao te žene jer znam da joj nije lako. Pa i nismo svi isti, netko je dovoljno jak(ili možda dovoljno tvrdoglav) da prebrodi najveće probleme uzdignute glave, a netko će se zbog nečeg manjeg slomiti.
Dio problema sigurno leži i u ljudskoj prirodi.

Zapravo nisam načisto ni sa samom sobom što bih odgovorila da me netko pitao osuđujem li, ali onako, iskreno. :/

Ne osuđujem! Ni ako mama neće, ni ako kaže da je sve pokušala pa nije uspjela, ni ako usput saznam da nije pokušala baš sve... ni ako ona misli da ne može, ni ako stvarno ne može... Ne osuđujem, jer tko sam ja da ikome sudim!

Samo nastojim biti podrška onima koje traže podršku, nastojim pomoći onima koje traže pomoć, nastojim informirati one koji žele saznati neku info o dojenju.
Nadalje, poštujem da svatko ima pravo na svoj izbor.

Ja nisam od nikog čula da je bolje ne dojiti, ali sam čula da je dojenje i hranjenje na flašicu "skoro isto".
Jedna mama koja ne doji mi je rekla da je njena frendica dojila malu godinu dana pa "je mala svejedno stalno prehlađena, često ima urinarne infekcije." A njeno dijete nema takvih problema pa je zaključila da je svejedno dojiti ili ne. I često čujem da je dojenje danas opet u modi!

Kad sam se tek učlanila u Rodu, bila sam pomalo militantna pobornica dojenja i sa sprdnjom gledala sve žene koje nisu dojile, naročito one koje to uopće nisu htjele.

Prvog sina sam dojla 2 godine i moram priznati da sam kroz tu drugu godinu dojenja, počela malo drugačije sagledavati cure koje ne doje ili su rano prestale.

Još uvijek sam 100% za dojenje cijelu prvu godinu i dalje ako to odgovara i mami i bebi, ali ja sam osobno odlučila drugog sina prestati dojiti najkasnije sa 18 mjeseci jer me to jako iscrpljuje, čak sam mu i jedno vrijeme uvela uz cicu i adaptirano navečer prije spavanja čisto iz vlastite komocije, sad smo ponovo samo na cici ili na flašici sa tekućim jogurtom.

Hoću reći da puno lakše shvaćam kad žene, pogotovo sa drugim djetetom se odluče na flašicu iako još uvijek to ne podržavam, naročito kad je to netko meni jako blizak i kome cijelo vrijeme trubim o dojenju, pomažem u problemima oko dojenja i ta ista osoba nakon 6 mjeseci prestane dojit jer joj je to postalo "gadljivo".

E onda me malo srce zaboli...