kako pobijediti predoperativni strah?

Lipe moje, ovaj period mi je najstresniji u zadnjih par godina. 26.02. idem na konizaciju i bukvalno receno, umirem od straha.Apaurini iz kutije nestaju sve vecom brzinom,jer me barem oni smire na par sati.Znam da pretjerujem ali je to jace od mene.Nocima sanjam operaciju u raznim scenarijima, a preko dana non-stop razmisljam o operaciji.Ne znam kako sa pobijedim strah. Najgore od svega je sto mi od stresa raste tlak,dogurala sam ga na 180/120.Pomozite mi, kako ste se vi rjesile straha? MM se vec poceo ljutiti na mene,jer sam digla sveopstu paniku u porodici.Situacija u sustini i nije kriticna,doktor mi konizaciju radi vise zbog prevencije,ali strah je jaci od svega........

znam da nije neka utjeha, ali... nije ti to tako strašno... pa ti ćeš nakon operacije uspravno hodati...
smiri se i uživaj u životu. ćitaj knjige, šetaj, rolaj, radi stvari koje te čine sretnom.
budi hrabra.
ja sam prošle godine išla na operaciju mioma i mjesec dana prije same operacije sam bila u takvoj strci da nisam stigla misliti na operaciju.
živciranjem nećeš ništa pozitivnog postići.
budi hrabra.

Za pocetak, baciti sve apaurine. Cemu? Sutra kad se osvrnes na ovo iskustvo, neces se moci ohrabriti cinjenicom da si se sama izvukla iz kriza u koje si upadala, nego si trazila pomoc od tabletice koja, usput receno, moze imati gori efekt na tebe nego operacija koje se probojavas. (Onako laicki, nisam iz medicinske struke, ali moze li tvoje olako posezanje za apaurinima imati efekt na djelovanje nekih lijekova koje mozes primiti za vrijeme operacije?)
Ne znas sta te u zivotu ceka, kako ces se nositi sa nekim novim problemima, mislim da ne trebas postati jedna od onih zena koje u skrivenom pretincu nose apaurin za svaki slucaj. Mislim da se oni olako koriste na nasim prostorima.

I ako vec trebas pomoc te vrste, zasto ne probas s nekim biljnim preparatom?

Gle, operacije ce biti brinula se ti ili ne. Prihvati to. Ne mozes nista napraviti, osim prozivjeti vrijeme do nje i docekati ju sa spoznajom da nisi protracila vrijeme na brigu koja se moze (i hoce ~~~) pokazati totalno uzaludnom. Glavu gore, znas kako se kaze - sto nas ne slomi, ucini nas jacima.

prije desetak mjeseci sam i sama imala operaciju koja je trajala oko tri sata. Bilo me je uzasno strah, ali kada sam vidjela sve one ljude sto ih dovlace i odvlace iz operacione sale, pa svi zivi ostali, onda sam pomislila da valjda i nisam toliki peh, pa da sta krene krivo. :mrgreen:
Evo me, ziva i zdrava. Za tri sata rijesila se brige koju sam vukla sedam godina.