Gruba igra ?

Tebam savjet. Situacija je slijedeća. Moj S. (3,5god.) je srce od dijeteta. Nikada nije nekoga ugrizao,počupao i sl. Nije bas zainteresiran za drustvene igre (zaokupe mu paznju samo 5 minuta), ali sve sto ima veze sa fizickim aktivnosima njemu je super. Loptu napucava, dodaje, prima, žonglira na sve moguće načine. Crtiće gleda samo sa životinjama, s lavovima je opčinjen. Njinja kornjače i slične nikada nije gledao. Od aktivnosti se “bavi” plivanjem (bebe vidre), aktivnosti kao sto su karate i slično ne dolaze u obzir niti su mu ikada pokazane. To sve pisem iz slijedeceg razloga: Jucer nam teta u vrticu kaže kako se S. grubo igra (navlači djecu, valja se s njima, pokusava ih zajašiti, loptu ne da nikome....), kada su drustvene igre on se pokupi sa strane, tada mu dođe jos njih par i onda rade gore navedene gluposti.
Posto MM radi od jutra do navecer, kad dođe doma oni se poigraju na način da se skupa valjaju po krevetu, maze, grle, MM ga nosi na ramenima i trči kroz stan i sl. Problem je u tome da se S. pokusava na taj nacin igrati s djecom u vrticu (Znaci nema zle namjere , ne zeli on nikoga zgnječiti, zadaviti zagrljajem i sl.). Teta je to okarakterizirala kao da je on tamo glavni fakin (koji se voli naguravati, valjati, jako grliti...) dok on sve to radi kroz igru. Znam da to nije bas neki nacin za igru i na tome cemo poraditi.Smeta me sto je teta od toga napravila halabuku kao da je neki delikvent.( a to sto je vise puta bio ugrižen, zgreban, počupan nikome ništa.) Možda sam subjektivna jer se radi o mome djetetu za koje znam da nije nasilno pa me zanima kako riješavate situacije s tetama i da li se slažete da ako vaše dijete nekoga jako zagrli i stisne pa se s njim valja po podu da je to katastrofa. Sorry na poduzem postu ali nisam znala kako objasniti sitaciju.
Pozdrav.

p.s. Rekla sam teti kako mislim da je to sve normalno za djecu te dobi (da se razumijemo ,on nikoga ne povrijedi fizički) na sto je ona rekla da bas i nije. Recite mi da li se vasa djeca igraju kao moj S.

OOOOO, da.
Moj V. je jaaaako volio igre hrvanja i svakakve takve igre. Naravno da to nije vidio doma i da ga takvim stvarima nismo učili, ali, eto, on je to nekako izvukao iz sebe i s par frendova se redovito valjao po travi i gnječio. Ja sam si uvijek to opravdavala sa: valjda zbog toga jer je muško...tak se valjda dečki igraju. Nisam mu dozvoljavala da to radi predamnom, jer me uvijek bilo strah da će se netko ozlijediti, ali je koristio dok mene nema, npr vrtić. I teta ( jedna) nam je prigovarala zbog toga. Ja sam joj objašnjavala da je to nešto što ja ne potičem, niti dozvoljavam, ali da ja ne mogu utjecati na nešto što se događa dok mene nema i da nju molim da ona to riješi ( preusmjeravanjem pažnje, nuđenjem nekih drugih igara...) dok je ona šef (glupa riječ, ali znate kaj mislim).
On sad ima 8 i ne hrva se više. Da li se pošora u školi-ne znam, nitko još ništa nije rekao, a kad njega pitaš: :roll: .
Probaj mu reći da to baš nije OK, jer bi netko mogao nastradati, ali nemoj dizati frku niti od toga praviti problem.
sretno!

Hvala na odgovoru :heart:
Naravno da cu mu ukazati na to da se tako ne moze igrati s djecom. Ma mene je zasmetalo sto je teta od toga napravila big deal kao da se on jedini tako igra.

Ja ne vidim ništa loše u onome što si napisala o igri tvog sina u vrtiću, kao ni u igri s tatom. I moj M. se tako igra sa svojim dečkima. Već su dugo zajedno u skupini, dobro se poznaju, vole se, počupaju se i naguravaju i u drugom trenutku se grle. S curicama se ne igra tako, s njima dijeli druge sadržaje i već su mi ga mnoge mame djevojčica pohvalile zbog toga.

Te priče u "nasilju" koje je zapravo samo dječja igra i razvijanje motoričkih sposobnosti mi idu na živce. Mi smo isto imali s tim problem u vrtiću, a kad je to prešlo sve granice, ja sam išla razgovarati sa svima nadležnima i stavila stvari na svoje mjesto. Jednostavno, nisam se dala sve dok nisam s M. skinula teret dežurnog krivca.

Nije da te plašim, ali, vidjet ćeš, što ti sin bude stariji toga će biti sve više. I stereotipa: "Dečki su zločesti". Po čemu su oni zločesti? Po tome što vole trčati, penjati se na stabla, raditi salta na penjalicama, pa i hrvati se? Pojednostavljeno, radi se o sljedećoj definiciji s gledišta vrtića/škole: dobra djeca su ona s kojima nemamo posla, to jest koja sjede mirno i kuš su, a zločesta djeca su ona koja su aktivna, stalno nešto pitaju i tome sl. Moraš se početi nositi s time.

Ja sam se dugo osjećala kao i ti, jer je moj sin sasvim suprotno od nasilnika: on je maza, empatičan, upravo mili dečkić.

Pokušaj pomoći sinu da nađe neku ravnotežu između zahtjeva vrtića i svojih potreba. I nemoj dozvoliti da ga pretvore u dežurnog krivca.

Zdenka2 :love:
Ma da, pa sve je to igra (nikada nije nikoga fizički povrijedio) Prilikom takve igre sa MM-om on nikada nije čupao, grizao i slično. Izgleda da tetama smeta valjanje, penjanje, skakanje....pa to su samo djeca.

slažem se sa svime što ste Zdenka2 i mamaniki25 napisale.
Ali, bit će i roditelja kojima se to neće sviđati, tako da se spremi i na to.
Što se tiče teta, stvarno nedaj da ti od toga naprave problem. Iz iskustva znam da je to jedna razvojna faza koja prođe. Pa oni moraju na neki način odmjeriti snage, a i igrati se na "muški način".

Ali ja trenutno imam problem oko moje K.(i bitanga i princeza) koja se igra na grub način ("djevojčicama nesvojstven", samim time neprihvatljiv), a pritom ti još i izgovori što ni u najluđim snovima nemožeš pretpostaviti. Ona raste uz brata i cijelu "bandu" njegovih prijatelja koji se ne igraju s bebama, ne gledaju barbie crtiće i često pričaju "nedozvoljenim riječnikom". Ona to naravno upija kao spužva.
I još, izuzetno je čvrst karakter, silovita i impulzivna.
Jučer je teti koja je radila ujutro rekla: Kad ćeš ti više otić' doma? :lol:
Sad je naravno nastao problem.

Naravno da će biti roditelja kojima se takva igra neće sviđati, pa na kraju krajeva niti meni ne bi bilo svejedno da mi dijete iz takve igre izađe ozlijeđeno.

Djecu moramo učiti socijalno prihvatljivom ponašanju - moraju shvatiti da neke norme moraju prihvatiti kao disciplinu grupe, pa makar im se to baš i ne sviđalo. I treba ih učiti mjeri u igri, bez daljnjega. Ali, istina je da u sustavu (vrtići, škole) postoji pretjerivanje - ako se dva prijatelja pohrvaju na dvorištu to se odmah proglašava nasiljem. Kad sam pitala psihologa u našem vrtiću je li se on u djetinjstvu hrvao i natjeravao sa svojim prijateljima ostao je bez teksta. Ili kad su mi kao strašnu vijest priopćili da se moj M. penjao na stablo u dvorištu - ja sam odgovorila da priznajem njihova pravila, ali da mene ne zabrinjava što se motorički vrlo spretno dijete od 6 godina penje na stablo nego da bi me zabrinulo suprotno.

A što se tiče roditelja, moje je iskustvo da se s normalnim ljudima o svemu možeš dogovoriti. Kod onih koji neprekidno tužakaju tuđu djecu redovito je nešto drugo u podlozi, a ne stvarno nasilje nad njihovim djetetom. Postoje, naravno, iznimke, kada neka djeca stvarno zlostavljaju druge, ali to su rjeđi slučajevi. I ne radi se samo o dječacima.

U svemu se slažem s tobom.