hiperaktivno dijete

Moja znanica ima hiperaktivno dijete od 6 godina. U Suvagu su im dali neke tablete za epilepsiju koje su oni, u dogovoru sa Sabolom, odbili davati djetetu jer bi ga otupile. Problem je što maleni nije dobio nikakvu drugu terapiju i roditelji ne znaju što da rade s njim. Već su svi na izmaku snaga. Čitala sam davno u jednom njemačkom časopisu da postoje terapije koje dijete umire i omogućuju da normalno funkcionira. Terapija je uključila i posebnu prehranu, vježbe... Sabol im je rekao da ga ostave tako do puberteta. Zar je moguće da se kod nas nitko ne bavi takvom djecom? Zar naši doktori još uvijek primjenjuju metode koje su vani odavno napuštene? Roditelji zadnje nade polažu u Petrovićev med. Može li on zaista pomoći djetetu s takvim teškoćama? Ima li netko iskustva?
Dječak o kojem sam čitala, imao je težak stupanj hiperaktivnosti. Nakon terapije krenuo je u normalnu školu i dalje funkcionirao kao i svako drugo dijete. Naglašavali su važnost da se takvoj djeci ne daju šečeri i još neke namirnice koje "proizvode" puno energije.
Sigurno ima pomoći i za malog Tonija.

Moram nazalost potvrdit da je imat hiperaktivno dijete (s bas tom dijagnozom) jako tesko. Moj necak koji danas ima 12 godina prosao je sve i svasta. Zahvaljujuci njegovoj mami - zeni moga brata, danas je dobro. Ide u skolu i normalno funkcionira. O svemu tome se nekako premalo zna i svakom djetetu se moze pomoci nekom drugom terapijom i nekim drugim pristupom. Nema pravila. Kazem, svasta su provali i tesko je sigurnoscu reci sta mu je konkretno pomoglo. Jednostavno se s godinama sve nekako smirilo. Puno rada, strpljenja, ljubavi.. Kad ga danas vidim ne mogu vjerovat da je to onaj zvrk koji nam je svima skratio zivot za 10 godina. :)

U Americi sam upoznao familiju s malim hiperaktivcem kojemu su stanje dosta dobro držali pod nadzorom - prehranom. Postoji dijeta kojom se može ponešto postići.

Prije par mjeseci sam gledala na televiziji da se otvorio neki centar za hiperaktivnu djecu u bolnici u Dubravi (bivša vojna bolnica). Malom Toniju :heart:

Da moji su cak namjeravali poc i u Ameriku ali su odustali. Koliko se sjecam postoji lijecnik koji je napravio cijelu studiju o prehrani i hiperaaktinosti. Poanta je bila u izbjegavanju ugljikohidrata koliko je god moguce.

Ma i jos sam nesto zaboravila rec. Istina je da terapija (lijekovi) otupi djecu ali takoder ako dijete ima napadaje koji su jako opasni za njegov razvoj, pitanje je sta je gore. :(

Ono što sam ja zadnje čitala je da se ti lijekovi vani daju kapom i šakom i da je sada kampanja da se smanji upotreba tih ljekova. Dakle,uvijek je važan individualni pristup.
Ne znam ništa o prehrani takve djece, ali znam da se dosta toga može postići adekvatnim pristupom djetetu. Možda da potražite kakvog stručnog psihologa (MODUS ili dosta se hiperaktivnošću bavila i Buljan-Flander) da roditeljima pomognu u tome da shvate stanje svoga djeteta i da mu na primjereni način pristupaju.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Ono što sam ja zadnje čitala je da se ti lijekovi vani daju kapom i šakom i da je sada kampanja da se smanji upotreba tih ljekova. Dakle,uvijek je važan individualni pristup.
Ne znam ništa o prehrani takve djece, ali znam da se dosta toga može postići adekvatnim pristupom djetetu. Možda da potražite kakvog stručnog psihologa (MODUS ili dosta se hiperaktivnošću bavila i Buljan-Flander) da roditeljima pomognu u tome da shvate stanje svoga djeteta i da mu na primjereni način pristupaju.

---

Ovaj prvi dio potpisujem na zalost. :( Vani cim se mame pozale da su djeca malo vise ziva sumnja se na hiperaktivnost a ako su previse mirna onda na autizam :roll: Ljekovima se sutaju a fakat to nije dobro. Treba imat granice u svemu i kao sto Bubica kaze posavjetovati se s strucnim osobama jer ne moze pedijatar dijete proglasit hiperaktivnim jer to nije njegova specijalnost.

ja ne kuzim zasto su mu dali ljekove za epileopsiju ako je djete nema??????
ja sam radila sa djecom koja su hiperaktivna ( ADHD) i nitko od njih nije pio ljekove. najvaznije je na pravi nacin komunicirat i organizrat djetetov dan , NE KAZNJAVAT za lose ponasanje vec ignorisat i nagradivat za dobro.
skola mora suradivat zajedno sa roditeljima . ova dica tesko se mogu skoncentrisat na jednu stvar i zadrzat paznju, najmanji zvuk ih moze ometat i ne mogu zadrzati prijatelje, lako ih se nagovori , cesto se ozljede jer su impulzivni.
puno puta neke promjene u ponasanju sta su izazvane sa necim drugim ( neka nagla smrt ili neki drugi dogadaj u familiji) moze dovest do poremecaja u ponasanju koji mnogu brkaju sa adhd.
najbolje je roditelje nauciti kako ce se ponasati prema djetetu sa adhd jer je potrebno jako puno discipline ali ce se to na kraju isplatiti za dobrobit diteta.

Hvala cure na odgovorima. Što je MODUS? Dijete ima dijagnosticiranu hiperaktivnost. Bili su kod stručnjaka u Suvagu i tamo su im dali takvu terapiju. Maleni je imao težak porod, apgar mu je bio 5. Jučer su bili kod Petrovića koji im garantira uspjeh. Dao im je dosta savjeta kako postupati s njim. Jednom sam slučajno došla u vrtić kada je bilo predavanje o hiperaktivnosti. Držala ga je jedna psihologinja koja je netom došla s edukacije iz Njemačke. Govorila je o blagotvornosti masaže (ne medicinske) stopala, refleksnih zona, o stavljanju malih utega na nogice, ramena i ruke... Upravo to im je preporučio i Petrović. Prikazala je i mali filmić o jednoj hiperaktivnoj djevojčici i njenoj terapiji kod fizioterapeuta. Žena je u ordinaciji imala veliku bačvu punu trešnjinih koštica i jednu stazicu do nje. Malena se stazicom penjala i skakala u bačvu. Za to vrijeme liječnica joj je masirala, gnječila stopala. Prvi puta malena je bila nezaustavljiva. Nakon niza dolazaka ona je naočigled bila smireno dijete. Oni su prikazali samo taj segment terapije kao najvažniji. Zašto koštice? Zato što ih umiruje kada osjete nešto "čvrsto", opipljivo oko sebe.

MODUS ti je centar za obitelj i djecu i mlade Društva za psihološku pomoć, imaju prostorije negdje kod stare džamije. Ima ih sigurno na netu.

http://www.dpp.hr/hr/modus.php

Citiraj:

---

Centar "Modus" je projekt Društva za psihološku pomoć koji se ostvaruje uz potporu Državnog zavoda za zaštitu, obitelji, materinstva i mladeži, Grada Zagreba i Matra programa nizozemskog Ministrastva vanjskih poslova u suradnji s nizozemskom organizacijom civilnog društva Admira. Zahvaljujući takvoj financijskoj potpori u mogućnosti smo sve programe i aktivnosti "MODUSA" klijentima ponuditi besplatno do daljnjega.




Centar za djecu, mlade i obitelj "Modus"


Adresa: Zagreb, Ulica Kneza Mislava 11, (dvorišna zgrada)

Najave i dogovori: mogući svakim radnim danom od 9 do 17 sati

Susreti i aktivnosti: održavaju se radnim danom od 8 do 21 sat.

Informacije na tel: 00385 1 4621 554 / fax:00385 1 4621 552
e-mail: modus@dpp.hr.

---

mamu hiperaktivnog djeteta hitno traze za Maju, snimanje u utorak.
molim javite mi se na mail ili na rodin mob: 091 5863717

Mislim da imam hiperaktivno dijete i sad ne znam što dalje? Nemam još dijagnozu , svima je još uvijek simpatična ta njegova zaigranost i živost , mada se nisu baš pretrgli u ponudama da bi ga pričuvali il nešto slično . Čitala sam danas članak o hiper. djeci i po prvi puta se doista zabrinula , jer sam navedene primjere poistovijetila sa svojim . Imam dječaka od 2 i pol godine koji nam ne da mira od prvog dana svog života,od rođenja je poseban u svemu , sa tjedan dana on je spavao cijelu noć al je zato cijeli dan bio budan , vječno mi je visio na sisi , točnije 14 mjeseci i jedva sam ga odviknula , al više nisam mogla fizički izdržati cjelonoćno sisanje i cijelodnevni rad . Prvi zub mu je izašao sa 4 mj , prohodao je , odnosno protrčao sa nepunih 11 mjeseci , počeo spajati rečenice i ostavio se pelena sa godinu i pol.On je jedno preslatko i prepametno dijete koji je neke velike korake napravio bez ikakvog problema , a ove dječije sitnice ne možemo nikako uskladiti . On nikada nije pogledao crtić , normalno se poigrao sam ili u društvu , on se jednostavno ne zna igrati . Nema strpljenja ni jedne sekunde , čas je tu , čas je tamo , radi samo stvari koje ne smije i koje zna da ne smije,moje NE on uopće ne čuje , samo ide dalje sve gore i gore . Uopće nije svjestan opasnosti ako se negdje popenje da će pasti , ako dotakne nešto vruće da će se opeći , ako skoči u vodu da će se smočiti i takve stvari . On stalno nešto izmišlja , pravi gluposti , skreće pozornost na sebe , ne zna se ponašati kad netko priča ili kad mu netko nešto pokušava objasniti , nema vremena za nikoga slušati , dok ja govorim on promijeni deset lokacija i uopće me ne doživljava . Inače jako je intelegentan , zna sigurno desetak pjesmica otpjevati , brojati do 20 , rečenice koje izlaze iz njegovih usta nas ostavljaju iznova uvijek šokirane i zato mi sve ovo nije jasno i ne znam kako se postaviti . Pokušala sam i razgovarati i objašnjavati , i vikati , i posvetiti mu se doslovno cijelo vrijeme i u potpunosti zanemariti drugo dijete samo da vidim dali mu fali pažnje, da li je ljubomoran , da li će biti bolji ako sam s njim u njegovim "igrama" ali ne , koncentracija i dalje nula . evo par primjera iz članka koji sam pročitala s kojima sam se poistovijetila : Stalno pričanje , buka , skakanje , trganje igračaka , olovaka bojica , uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari , često ne slušaju upute , započinju razgovor u krivo vrijeme , pretjerano prekidaju druge , grabe tuđe predmete , diraju stvari koje ne bi smjeli , ludiraju se , naprekidno govore , bave se potencijalno opasnim aktivnostima bez razmišljanja o mogućim posljedicama što često dovodi do nezgoda i slično . Emoconalna nastabilnost , niska tolerancija na frustracije , provale bijesa , snažne negativne emocionalne reakcije popraćene vikanjem ili plakanjem , okrivljavanje drugih i pretjerana osjetljivost na kritiku . Eto to je veći dio primjera u kojima sam se našla i sad mi molim vas kažite što i kako i kome dalje ?Dali je još prerano za takvu dijagnozu , da li je to samo malo življe dijete koje traži malo više pažnje ili stvarno imamo problem , stalno se pitam gdje sam pogriješila , krivim sebe , ali ipak što god dosad da sam primjenila nije uspjelo . :(

ima li ikoga ? Netko ? Bilo tko ?

kikiii, možda da se najprije javiš vašoj pedijatrici koja će te uputiti dalje, psihologu ili defektologu.

Hiperaktivnost se ne dijagnosticira tako rano (s 2.5 g.), moguće je da je dijete "samo" živo, ali tako rani pokazatelji mogu biti znakovi, a u tvom slučaju očito je uz h. prisutna i darovitost koja često ide uz nju. Imaš na pdf-u Djeca s posebnim potrebama topic o hiperaktivnosti (zamro je, doduše)
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=32679
Kod hiperaktivnosti nema "krivnje" roditelja ili pogrešaka u odgoju, ali se roditelji moraju educirati o tome tj. naučiti kako pomoći i djetetu i sebi.

kikii, sa 2, 5 godine stvarno je prerano govoriti o hiperaktivnosti, ali probaj se naručiti u Centar ta rehabilitaciju ERF-a http://centar.testiranje.net/naslovna (moguće je doduše da su bukirani do jeseni);
ako se zaista radi o ADHDu -oni također preko udruge IDEM www.idem.hr organiziraju skupine za roditelje malih ADHDovaca

Moj Filip je ekstra ziv, glledam sinoc snimak novogodisnje priredbe i on je sve vreme cupkao, ulazio u kadar drugoj deci i tako to. Inace, super rade u vrticu, neki MENSA program, koji ih 'uci' da uce. Upoznaju zastave, saobracajne znake... On to supe savladjuje. Vaspitacica kaze da je dobar i poslusan u vrticu. Ovo opisujem , jer nisam sigurna sta se definise kao hiperaktivnost, nesto mi je u glavi poremecaj paznje. Nisam sigurna da li sam u pravu??!!

Inace, kikiii ni ja nisam u uzrastu od 2 godine razmisljala o Filipovoj hiperaktivnosti, a stvarno je uvek bio zahtevan i dojala sam ga 3 godine.

Sto se tice hrane i hiperaktivnosti, glefdalasam serijal Istina o hrani, msilim da je islo i na HRT-u 2 prosle godine i navodno prema njihovim istrazivanjima to dvoje nemaju veze.

Hvala cure na odgovoru , i ja mislim da je prerano za dijagnozu , ali me taj članak toliko zabrinuo da sam se odmah vama obratila . Uglavnom odlučili smo pričekati još koji mjesec da vidimo kako će to sve skupa ići , u 9 mj . ga čeka vrtić pa me baš zanima kako će i to podnijet , uglavnom na čekanju smo . Ja se nadam da je to prolazna zaigranost , svi mi kažu da je bolje da ga to sad prođe , nego poslije , mada mislim da to nema baš neke veze , al eto , i s time se tješim . Nadam se da neću više podizati ovu temu :yes: :yes:

Hej ako je baš tolika frka , najbolje se javiti u savjetovalište edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta - borongaj - kampus. Osoba Snježana Sekušak , predivna psihologinja koja će ti pomoći i u dijagnosticiranju i u daljnjem odgoju i postupcima s djetetom. Broj telefona neznam, ali ukucaj u gugl ERF i izbacit će ti broj faksa, oni tam znaju i broj savjetovališta i kako doći do Snježane.

Pozdrav.

Hej ako je baš tolika frka , najbolje se javiti u savjetovalište edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta - borongaj - kampus. Osoba Snježana Sekušak , predivna psihologinja koja će ti pomoći i u dijagnosticiranju i u daljnjem odgoju i postupcima s djetetom. Broj telefona neznam, ali ukucaj u gugl ERF i izbacit će ti broj faksa, oni tam znaju i broj savjetovališta i kako doći do Snježane.

Pozdrav.

i ja preporucam snjezanu sekusak galesev, mi smo kod nje bili u dobi od 4 godine i bili zadovoljni. jedino sto se termin ceka jaaako dugo, tako ako ti je bas frka ne znam koliko ce ti to pomoci.

Zapravo mislim da ti i nije neka frka obzirom da se o hiperaktivnosti kao dijagnozi može razgovarati tek od četvrte godine. Inače Snježana Sekušak Galešev je izuzetan stručnjak na tom polju i dobro ju je imati kao oslonac i u vrtičkoj i u školskoj dobi djeteta. Ja ti preporučam da ako si došla do faze da se osjećate nemočno u nekim momentima odeš kod nekoga, dobro je čisto čuti mišljenje nekoga tko je stručan i neutralan. Kasnije ti prate klinca i onda kada zaista nešto treba mogu dati pravovaljano mišljenje. Ponekad se olako dijagnosticira hiperaktivnost i kod klinaca koji su zapravo , tako , možemo reći - teško odgojiva. U svakom slučaju odi kod te psihologinje biti će ti lakše i nije skupa cijela priča. :*

Citiraj:

---

veca prvotno napisa

Ponekad se olako dijagnosticira hiperaktivnost i kod klinaca koji su zapravo , tako , možemo reći - teško odgojiva. U svakom slučaju odi kod te psihologinje biti će ti lakše i nije skupa cijela priča. :*

---

upravo zato je dobro ici u savjetovalište edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta jer te lako preusmjere na nekog drugog strucnjaka ako se recimo ne radi o adhd. npr. adhd se cesto krivo dijagnosticira djeci koja zapravo imaju poremecaj u sanzornoj integraciji, a oni imaju i kabinet za to