Lukas je navikao na nošenje, maramu i jeko teško podnosi ležanje u autosjedalici. Žao mi ga da plače, a opet mora biti u njoj. probala sam ga zaveseljavat (ali onda samo meni pozli :lol: ) a to ne vrijedi dugo. jedino je ok kada spava. help!
Printable View
Lukas je navikao na nošenje, maramu i jeko teško podnosi ležanje u autosjedalici. Žao mi ga da plače, a opet mora biti u njoj. probala sam ga zaveseljavat (ali onda samo meni pozli :lol: ) a to ne vrijedi dugo. jedino je ok kada spava. help!
Da i ja isto vičem help!
Ili plače ili se odguruje nogama, u svakom slučaju šizi i sad me već jeza hvata jer drugi tjedan moramo pedijatrici. Sve smo do sad rješavali pješke i u marami. 2-3 vožnje do sad bile totalni stres.
Ajoj.
neke bebe malo teze podnose voznju i placu.
znam kako vam je jer sam upravo to prosla sa mladjim djetetom.
znao je plakati cijelim putem i to je bio prestrasno, apsolutno ga nista nije moglo umiriti.
no, kod nas sretno zavrsilo. prebacila sam ga u sljedecu sjedalicu i sad uziva u voznji, brunda cijelo vrijeme.
pokusajte tempirati voznju za vrijeme spavanje, pjevajte, pokusajte voznje svest na minimu i izdrzite!
i nikako nemojte klince vaditi iz sjedalice dok ste u voznji, oni vam to brzo skuze i tek onda ce jos vise plakati.
I mi smo plakali, zapravo još uvijek plačemo. Pomagala nam je vožnja na duge staze kad je vrijeme za spavanje, čim se probudi stajanje i cikanje, a po gradu je najčešće bilo plakanje do cilja.
Nema baš nekog rješenja. Na moru smo bili kad je T. imao 3,5 mjeseca. Svaki dan smo se vozili do plaže. Pjevala sam, a nemam sluha :roll: , izvodila grimase, nudila razno razne grickalice i igračke da mu odvuku pažnju. Ponekad je manje plakao ako bih se odmaknula od njega tako da me ne vidi i ne čuje.
Mi je još uvijek vozimo u toj sjedalici. Što je stariji lakše mi ga je zabaviti.
Meni je jedina utjeha, dok sam gledala njegove suze, bilo to što se tako vozi samo za njegovo dobro, zbog njegove sigurnosti. A život je ipak važniji od par suza.
Cure, znam kako vam je :love: .
ja imam malo drugaciju situaciju, naime, moj se volio voziti do prije 2 tjedna. od onda-plac, vriska.. uzas. ne znam da li bi pomoglo da uzmem onu sjedalicu u kojoj se sjedi, iako mislim da je to neprikladno, poceo je sjediti prije isto negdje 2 tjedna. a idem cesto na put od po 4 sata. koma. ima ko kakav savjet? nemrem ga svako malo vaditi jer cemo putovat 100 sati, a ni nemrem ga slusati da place, pogotovo jer smo sami, ja vozim, on iza. heeeellllpp!
kikica je neko vrijeme plakala. onda je skužila da može gledati okolo - i stvari su se smirile.
ja ne znam kakve vi sad imate sjedalice - ali moja (chicco) je bila dosta velika, i mogla se regulirati tako da je položaj mogao biti skoro ležeći - pa do sjedećeg.
u toj sjedalici je bila negdje od 7. mjeseca pa do skoro 5 godina. sjedalica je imala proreze za pomicanje remenčića, tako da je i taj dio bio ok.
kad smo putovale - OBAVEZNO sam stala svakih sat vremena, i vadila ju van bar 10-tak minuta. i nikakvih problema nije bilo.
kad je prerasla sjedalicu za vožnju u autu - služila joj je kao "foteljica" doma. :mrgreen:
Znači, nek izduram fazu? Dovukla sam AS u stan da se, kao, malo sprijateljimo s njom. Al frišku figu. 5 min zvjera u stilu "mili Bože kud sam zaš' o", a onda odgurivanje nogama (što mu ne dam, jer šerif ima 2 mjeseca) i grintanje. Najgore mi je to što idući tjedan moramo čak 2 puta stići nekamo u određeno vrijeme. Lako mi je kad idemo nekud stihijski i fućka nam se za satnicu. Onda se stignem kreveljiti, truckati ga ili ponovo ponuditi cicu da se smiri i prihvati što ga je snašlo (tj. AS i auto). A ovak...
Ajoj, ajoj. Da bar do pedijatrice i do ginekologa mogu pješke, odmah bih zavezala maramu. Uvijek me baca u totalni očaj kad plače (eh, stare prvorotkinje :mrgreen: ) i jedva čekam da doista smije biti u polusjedećem položaju pa da nemam osjećaj da ga maltretiram dok ga, jelte, "navikavam" na AS.
Uf.
kaj da velim...
ista stvar. samo ću dodat da se S. ne voli niti nositi u slingu (Maya Wrap). mislim da mu je sling prestrašan. kad usporedim dva deranja - u AS se ipak zericu manje dere.
lukas se voli nositi i u slingu i u marami i na rukama.... sve samo da ne leži 8)
Nije da sam pobornik cry out metode, ali u čemu je razlika između auto stolice i kreveta - u autu smije plakati, a u krevetu ne smije?!Citiraj:
Nika prvotno napisa
Mi ju isto pustimo da plače (ne vadimo ju van), i nakon nekog vremena se smiri, njena sigurnost mi je na prvom mjestu!
A da će spavati u AS, to mogu zaboraviti!
Kak mislis, u cemu je razlika?!
Klinci savrseno razumiju razliku.
Ono sto je mozda nejasno iz mog posta je da se djeca ne smiju vaditi iz sjedalica dok je vozilo u pokretnu, no zato se smije stati i umiriti djete (ako to pomaze).
I upravo to sto kazes, sigurnost je ovdje na prvom mjestu!
Moje dijete mrzi autosjedalicu svih svojih 19 mj. i to su ponekad stvarno trenuci očaja jer tata ne može voziti dok je dijete ljubičasto u licu, u grču. Mi se vozimo minimalno, koliko je nužno. Pomaže joj hrana, pjesma. Cica, ali to je ne umiruje nego uznemiruje, jer cica u nekom stanju krajnje izbezumljenosti.
Ipak, od kada je napunila nekih 15 mj. stvar postaje malo bolja jer uvijek dobije kruh u ruku, kao svoju omiljenu hranu.
Mislim da joj se povraća i da joj zato hrana malo pomogne.
Ne znam, milsim da nema pomoći osim izbjegavati nešto što dijete ne podnosi.