Mama i beba zajedno u bolnici

Pretpostavljam da ova tema spada ovdje. Navodno majke koje imaju bebu do 6mj. imaju pravo na besplatan smještaj u bolnici zajedno sa bebom. Ali navodno to vrijedi samo za majke koje doje. Što je sa onima koje ne mogu dojiti??? Navodno da moraju plaćati punu cijenu. Eto jedna majka je ostala u bolnici, nije da ne doji iz nekog hira nego iz zdravstvenih razloga, pa ju zanima jel to istina i kakve veze ima doji li majka ili ne doji. Nije li bitno da mama bude u svakom slučaju uz tako malu bebu??? Odnosno ono što me prvenstveno zanima imaju li uopće majke pravo na besplatan boravak i ovisi li to o tome je li beba na majčinom mlijeku ili adaptiranom????

ako je to istina onda sam zgrožena :evil:
ja sam ležala u bolnici i patrik je smio ići samnom tako da postoji i ta opcija.

U Vž na pedijatriji piše da mame koje doje imaju pravo na besplatan boravak s djetetom starim do 6 mj., a do godine dana plaćaju (čini mi se 100kn za dan). Piše da mama treba donijeti potvrdu od dr opće prakse, a na preporuku pedijatra, da doji.

Ja sam bila u internatu za zene na osjeckoj pedijatriji kada mi je mali imao 7 dana i vise je bilo mjerodavno odakle je zena, a ne toliko da li doji, tj. vecu prednost su ima zene koje nisu iz Os., ali srecom bilo je mjesta u internatu tako da sam mogla biti s malim 24h dnevno, a uostalom da i nije bilo mjesta ne mogu zamisliti da ostavim dijete od 7 dana samo u bolnici...

Apsolutno podrzavam akciju za izgradnju kapaciteta za roditelje bolesne djece u Klajicevoj jer iz iskustva znam koliko to znaci...

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

U Vž na pedijatriji piše da mame koje doje imaju pravo na besplatan boravak s djetetom starim do 6 mj., a do godine dana plaćaju (čini mi se 100kn za dan). Piše da mama treba donijeti potvrdu od dr opće prakse, a na preporuku pedijatra, da doji.

---

Da, treba donijeti potvrdu od dr. opce prakse!

U riječkoj dječjoj bolnici po jedan roditelj može biti s djetetom. Mislim da nema dobnog ograničenja, viđala sam i mame (čak i jednog tatu) djece stare 9 i 10 godina. No pretežno ostaju oni koji žive izvan grada - kad sam ja bila sa Sunčicom bilo je više Riječana jer su posjete bile zabranjene zbog gripe.
Na nekim odjelima roditelji spavaju s djecom, na nekima mogu biti preko dana - ovisno o mogućnostima odjela (mislim da je stvar u prostoru i namještaju).
Sunčica je bila na dojenačkom odjelu, tamo roditelji ne mogu biti stalno pa sam spavala u drugoj zgradi i dolazila je dojiti svaka 3 sata osim noću ( što se svelo na boravak s njom većinu dana jer su me puštali da ostajem dugo).
No mame beba koje su bile na tom odjelu a ne doje stvarno nisu mogle k njima - zbog gripe. Tako da sam ja bila sretna što nam je dojenje bio izgovor da budemo zajedno.
I da, boravak je besplatan uz uputnicu liječnika opće prakse koome prtipada roditelj.

Citiraj:

---

koalica prvotno napisa

Pretpostavljam da ova tema spada ovdje. Navodno majke koje imaju bebu do 6mj. imaju pravo na besplatan smještaj u bolnici zajedno sa bebom. Ali navodno to vrijedi samo za majke koje doje. Š

---

A koliko je stara ta beba? Ja sam bila smjestena u takvom "apartmanu" dok mi je mali bio u bolnici (nakon rdjenja pa do desetog dana zivota) i uistinu na vratima apartmana pise da po zakonu tom i tom, clanku tom i tom, mama koja doji smije biti besplatno smjestena sa bebom ukoliko doji. I to sa bebom do sest mjeseci. To naravno ne znaci da ta mama moze biti stalno s bebom, mi smo tamo isle ukupno pet puta na dan na podoje po pola sata. A kako je sa starijom djecom i onima koje ne doje ne znm. Znam samo da smo tamo sve bile iskljucivo dojilje. Jer ako ne dojis sta ces tamo kad ionako ne mozes biti sa bebom. :) Tragicno ali istinito.

Citiraj:

---

sbuczkow prvotno napisa

mama koja doji smije biti besplatno smjestena sa bebom ukoliko doji.

---

Nebuloza. Nespavanje :)

U kojoj bolnici??? Ona je u zaraznoj, beba 4mj. Ali ne doji :( Dobila je apartman, samo ju zanima plaćanje, pa i nije jeftino, navodno 300kn po danu.

koalica, bojim se da je besplatno (odnosno na teret fonda) samo za majke koje doje svoju bebu i to do bebinih 6 mjeseci starosti. :/
A i to mislim da je ovisno o tome da li takav smještaj bolnica uopće može osigurati za majku.

Boravak jedne osobe uz dijete u Zaraznoj mislim da čak spada i u najjeftinije u Zg.-u. :/ S druge strane, neka se tvoja prijateljica raspita, jer mislim da te troškove može platiti i karticom. Nisam sigurna. :/

I na kraju, premještam ovu temu na pdf Zdravlje djece. :)

Koalica, neka proba u drugim bolnicama: u Varaždinu dopuštaju i majkama koje ne doje da budu 24h sa bebom, uz plaćanje 100kn što je jeftino u usporedbi sa drugima kako čitam.
Pomaže uvijek recept: ja i moja beba se ne radzvajamo, to nije dobro za njeno psihičko zdravlje, potvrđeno raznoraznim studijama (to oni dobro znaju), ili smo obje u bolnici ili smo obje van bolnice. Što vrijedi ako se beba fizički izliječi, ako joj ostanu psihičke posljedice (a to isto potvrđuju doktori, samo druge struke, psiholozi), pa je prema tome mjerodavno.
Ja bi još uzela par isprintanih studija kako odvajanje bebe utječe na psihičko zdravlje i to bi dala.

Tinna lako je reći nek proba u drugim bolnicama, ali kad beba hitno završi tamo onda nema probavanja :/ Bez uvrede :*

pa može pitati i telefonom, naravno da neće ići na slijepo

Ja sam mama za koju je koalica tražila ovu informaciju.
Danas smo se vratili iz bolnici i moj anđelak je trenutno dobro. Imao je E. coli koja je uzrokovala urosepsu i upalu bubrega, mjehura, mokraćnih putova i na kraju još zaradio rota virus.
Znam da sam u zadnje vrijeme nešto čitala o ovome, ali nisam više bila sigurna što sam pročitala pa hvala svima koji su odgovorili :) .
Boravak moga djeteta u bolnici, Bogu hvala neće biti jako traumatičan, jer sam bila uz njega 24 sata i prisutna na svim pretragama tako da sam ga mogla umiriti kad god je trebalo.
Ima par stvarčica koje mi se apsolutno nisu svidjele. Recimo dokica u hitnoj ambulanti je katastrofa, kao da sam došla nešto tražiti od nje. Najprije mi je rekla da ako ne dojim ne mogu ostati s njim, onda sam se ja narogušila i rekla gdje moje dijete tu i ja. Tek mi je tada ponuđena mogućnost ostanka uz plaćanje.
Dalje, vađenje urina kateterom, Miha je tako grozno vrištao da sam se rasplakala skupa s njim.
I još jedna stvar, htjeli su mu staviti infuziju čim smo došli. Da ja nisam inzistirala na tome da mu ne treba oni bi ju stavili. Stvarno nije bilo potrebe za infuzijom, jer nije imao proljev niti je povraćao, a normalno je jeo.
Moram pohvaliti sestre na III odjelu zarazne. Stvarno su prekrasne i baš sam se iznenadila. Nako SD-a ovo je pravo osvježenje. Niti u jednom trenutku nisam osjetila neljubaznost ili da im je teško to što rade. Trčale su na svaki mig majki i djece. Nemam ni jednu jedinu primjedbu u sedam dana boravka u bolnici. I liječnici su super, u svakom trenutku sam mogla dobiti informaciju o stanju svoga djeteta.
E, sad o onome što je bit ovog svega, a to su ona dječica koja su tamo bez svojih roditelja. Strašno je slušati njihov plač, po noći čak i jezivo kad čujete onu silnu tugu u plaču. Strašno je to što ih nema tko utješiti, a sobe ili kako oni to zovu apartmani zjape prazni :( .
Sretna sam što je sada konačno sve iza nas.

joj drago mi je smo ti pomogli savjetima, i da si uspjela izboriti ostanak uz dijete; samo majka koja je tamo 24h, znade kako je onoj djeci koja nemaju roditelja uz sebe.

Citiraj:

---

Strašno je slušati njihov plač, po noći čak i jezivo kad čujete onu silnu tugu u plaču. Strašno je to što ih nema tko utješiti, a sobe ili kako oni to zovu apartmani zjape prazni

---

ovo je :nope: :x

Citiraj:

---

Strašno je slušati njihov plač, po noći čak i jezivo kad čujete onu silnu tugu u plaču. Strašno je to što ih nema tko utješiti, a sobe ili kako oni to zovu apartmani zjape prazni

---

:cry:
jel vi mislite da sestre koje na upit majke dal je beba plakala kažu pa baš i ne zapravo lažu? da smire mamu?

ja isto kad sam odlazila dojiti pokraj dječice... ona su plakala non stop, za neku djecu se ni ne sjećam da bi ih vidjela u krevecu mirne, bez plača... a išla sam svakih 3 sata :cry:

i onda kada se vrata zatvore sa vlastitom bebom... šta se događa :(

ja sam je ostavila u bolnici na Šalati (da se strelim) i došla za 2-3 sata sa potrebnim stvarima i na dojenje... ona je tako plakala, užas, horor, pluća su joj se nadimala, nije mogla prestati... onaj teški plač, nije me prepoznala, svoju mamu ili se ljutila jer je osjećala veliku prazninu, razočaranje, mama me ostavila... znala sam vidjevši je da nema povratka, ta trauma koja je nastala ostat će za cijeli život, a samo su 2 sata bila u pitanju... :/ (valjda su je i pikali, i davali infuzije i pitanje šta sve ne) onda sam je pokušala nahraniti, sve je povratila... cijelu noć sam plakala, nisam ni oko sklopila, i sljedećih 7 dana, sjedila sam pored bolnice i čekala da me puste unutra, nisam ni jela ni ništa... samo plakala, najgori dani u mom životu... čak sam se i sad pišući ovo rasplakala... to uopće nije ljudsko, ni normalno, ni humano... zakon bi trebao, baš suprotno, propisati da je majka dužna ostati uz dijete!

Adrijana žao mi je :love2:

Citiraj:

---

jel vi mislite da sestre koje na upit majke dal je beba plakala kažu pa baš i ne zapravo lažu? da smire mamu?

---

ovo definitivno da.
Kad sam ja bila u bolnici, imala sam sobu na kraju hodnika, dosta dalje od sobe gdje je bio moj sinčić. Sestre su mi rekle neka se idem odmoriti u svoju sobu i ja sam otišla. Zamolila sam ih da me pozovu čim on počne "kmisati" jer je on beba koja nikada ne plače. Dakle, kad hoće sisti, samo je išao kmr, kmr. Mlada sestra me čudno pogledala, i naravno nije me zvala niti jedan put. Na kraju sam ja od stalnog pretrčavanja po hodniku, u sred noći uzela svog bebača i odnijala na svoj krevet (ne moram pričati da sam dobila jezikovu juhu, jer je to protiv pravila). Problem je bio kaj i ja imam svoja pravila :mrgreen:
Jutro prije te noći sam dotrčala na vrišteći plač moga djeteta, sav se nadimao, bila je vizita, pregledali su ga tako da je on, koji nikada ne plače vrištao od plača. Naravno da me nisu pozvali da budem pristuna na toj viziti. Dalje sam cijeli dan bila s njim, a po noći ga prenijela k sebi. Bilo me jednostavno strah da od djeteta koje nikad ne plače, ne dobijem istraumatizirano plačljivo dijete.
Obzirom da oka nisam sklopila 2 dana i dvije noći: većinom zbog straha da će me opet doći netko koriti jer kršim ova i ona pravila; na kraju sam uz podršku muža tražila da idemo doma jer ionako ne znaju kaj mu je, a njemu se stanje popravlja.
Najinteresantnije je da je i moja (ogromna) soba, i njegova soba sa 3 krevetića bile poluprazne, odnosno u jednoj sam bila samo ja, a u drugoj samo on.
Ja sam se u biti tada borila, ne da budem s njim u bolnici (jer sam bila), nego da budem s njim 24h u sobi.

meni se čini da majke uvijek trebaju slušati svoj instinkt: i kada ne znaju kaj da rade jer okolina kaže drugačije - slušati svoj instinkt.

Čitam tvoj post još jednom, Adrijana stvarno mi je žao što ste to morale proživljavati, ljubi svoju curu, nadoknadite si te dane kad ste bile razdvojene.

Pa najvjerojatnij lažu ali ne vjerujem da je to iz nekakve zloće. Probajte si zamislit da dođete u posjet djetetu i sestra vam kaže da je urlalo cijelu noć.
Moja kćer je bila prije osam godina u zaraznoj zbog rota virusa. Kad god bih navečer nazvala da pitam kako je govorili su mi da se igra, pere zube, jede..., a kad bih došla u posjet ona bi ležala čupava, uplakana i svezana za krevet. Nije išlo jedno s drugim, vjerojatno su lagale.
Ali ove sestre se stvarno trude, ja još uvijek ne mogu doći k sebi od šoka kako tamo sve dobro funkcionira. Jednu noć sam išla po prokuhanu vodu za bočicu, ni jedne sestre nije bilo na vidiku. Jednu sam našla u sobi gdje je dijete bilo bez roditelja kako ga tješi. Iako joj baš i nije uspjevalo, jer je dijete vrištalo, ipak je pokušavala.
Znači stvari se ipak pomiču na bolje samo se nadam da će se kad tad i zakon promijeniti i da će barem sve majke sa malom djecom moći ostati u bolnici bez obzira na to koliko im je dubok džep.

U nepunih mjesec dana razlike (na kraju stare i početkom ove Nove godine), obje moje curice su ležale u istoj bolnici ali na različitim odjelima. Ivana je hospitalizirana samo tjedan dana nakon što smo Matea i ja došle iz rodilišta. Vjerujem da je to najveća proživljena trauma u njezinom životu. Uistinu, nemam prigovora na odjelne sestre (naprotiv, nebrojeno sam puta bila iznenađena majčinskim odnosom prema bolesnoj dječici), ali to je razdvajanje obilježavalo svaku našu posjetu (u trajanju dozvoljenih 1 sat, dok te ne "zamole" da odeš) i bacalo u sjenu sve eventualno pozitivne strane. Već nakon 15 minuta maženja i igre, ona bi počela moliti tatu i mene da je vodimo doma, uz neutješni plač, a dok smo u suzama silazili niz stube, čuli smo njezino glasno i bolno dozivanje. Matea je imala svega 5 tjedana, pa smo to proživljavali na drugi način ali jednako bolno. Dolazila sam na dojenje svakih 3 sata, a većinom popodne"kampirala"po nekoliko sati ispred odjela dok bi ona spavala... Vjerujem da nema mame ili tate koji ne bi željeli ostati 24h uz bolesno dijete, pa makar u hodniku ispred odjela osluškujući da li plače, bez obzira na cijenu smještaja.

Pozdrav nasim sucimerima preko hodnika!
Tashunica ce znati tko smo mi i drago mi je sto su i oni napokon doma, ali i zato sto Miha nije psihicki potresen.

Za razliku od nje ja nemam dobo iskustvoi meni se boravak tamo jako zamjerio,pogotovo sto sada doma imam dijete puno tikova.
Nocima vec ne spavamjer malisa mi se budiu trzajima i samo trese glavicom.

Sto se tice sestara ima ih svakakvih - mlade su super slazem se ali ja sam dozivila ovo:
Mali je imao rota virus i uzasno vodene kakice, noc kada je mali poceo povracati i kada je meni pozlilo trebalo mi je zamjeniti posteljinu koja je bila ispovracana i pokakana(procurilo iz pelena).Sestra me dobro naspotala sto mali spava samnom u krevetu dok je presvlacila moj krevet.U medjuvremenu mali je ponovo povratio po svom kreveticu,a ona mi je donjela tj. ubacila posteljinu da si ju zamjenim,jer to je vec drugi puta da mora presvlaciti mali krevetic.
Sta da vam kazem taj dan smo imali 46 kakica!

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Čitam tvoj post još jednom, Adrijana stvarno mi je žao što ste to morale proživljavati, ljubi svoju curu, nadoknadite si te dane kad ste bile razdvojene.

---

Hvala! :love:
ja bi samo željela da to više nikada ne iskusi ni jedna majka ni jedno dijete! i neka se nešto poduzme u vezi toga! mora se!

najtužnije je kad netko to priča veli: bilo je grozno, ali sad je već prošlo pa je ok... nije ok, i neće biti... tako dugo dok se to ne promijeni! i tko garantira da se to isto neće desiti i drugom djetetu, i djetetu od tog djeteta? ma svim tim malim anđelima na svijetu... nisu to zaslužili, dovoljno ih skši sama bolest koju imaju, pa barem da u toj boli budu sa svojom majkom, da osjećaju sigurnost i veliku ljubav!

Ja sam u ZG na Svetom Duhu morala poslije poroda ići na kiretažu (jer je zaostala posteljica) i, pošto sam dojila, insistiralal sam da budem tamo s bebom, rekla sam i da ću platiti koliko treba ali oni nisu htjeli ni čuti - i nisu mi dali da dođe i beba i morala sam se izdajati....
Tako da ja ne vjerujem da uopće se i može ići s bebom...

slažem se s tobom Adrijana ...
Ista je stvar s porodom: kažu zaboraviš čim ugledaš bebu ... ma nije istina, nešto se zaboravi, a nešto ne.
Kada se ovakve stvari događaju: pomislite li ikad - što ja, kao ja, mogu sad konkretno učiniti ?
Roda kao udruga čini, poduzimaju se organizirani koraci, ali što oni koji nisu članovi, ili jesu ali nisu uključeni baš u taj projekt - mogu učiniti kao roditelji svako ponaosob.