Kao da je u pubertetu!

Mislim stvarno, ne znam kako bi to nazvala. Moja skoro sedmogodišnja E. se ponaša skroz (ne mogu naći riječ) :roll:
Na sve se buni, stalno se svađa sa mnom, itd. Al nije to što me zabrinjava.
Najgore mi je što ona misli da je ružna :shock: Primjer. napravim joj repić, ona skida i viče užas, izgledam ko ćelava. Kad obuče nešto uže, viče da joj je ispao trbuh i da neće to nositi... i tako stalno, govori da sam bar lijepa kao ti mama, i sl. Jako me to rastužuje, pogotovo zato što smo se MM i ja uvijek trudili ugradit joj samopouzdanje, uvijek bi je hvalili kad bi postigla neki uspjeh i sl. Jel to normalno, pa zar ih već u ovoj dobi brine izgled?
Kako joj podići samopouzdanje? Ja joj stalno govorim da je lijepa, da ima lijepu kosu i sl. al ona i dalje tupi ne, ne, i ne :roll:
Kao da je u pubertetu....

ja bih rekla da pubertet ne dolazi puhanjem odredjenog broja svjecica na torti ;)


moja sedmogodisnjakinja ima 36kg. i obicno nema problema s time, samo se ponekad (ali rijetko) "zabrine" kad ne stane u neke hlace koje nisu rastezljive i slicno...

i onda jutros dodje i kaze mi: "znas mama, ja sam jutros lezala u krevetu i sama sebi sam rekla: ida, moras smrsaviti i ojacati!"

ja reko - samo hrabro kceri (u mislima sam pokusala izbrojati koliko je palacinki sinoc povecerala...)

kad ona kaze: a mama, klaudia (njena frendica iz razreda) svaki svaki svaki dan za marendu pojede krofnu s cokoladom i mrsava je. kako to?

eh, kazem ja njoj - svi mi imamo neku klaudiu u svom zivotu ;)


pocela je biti svjesnija sebe, odnosa sebe i drugih, drugih i svega ostalog... nadam se da cemo joj znati pomoci da nadje dobar nacin da se nosi s tim, da bude zadovoljna i da joj ne bude bed uciniti stogod joj trebalo da bude sretnija i zadovoljnija...

suzyem - da li ti SEBE smatraš lijepom? da li imaš bilo kakav prigovor na SVOJ izgled?

da li si (kad si bila mala) imala problema sa svojim izgledom?

ne trebaš elaborirati :mrgreen: , samo mi ukratko odgovori.

Da :mrgreen:
Pogotovo nakon porođaja....

Citiraj:

---

suzyem prvotno napisa

Da :mrgreen:
Pogotovo nakon porođaja....

---

ima tome dosta vremena... gledala sam oprah show. sjećam se izuzetno zgodne cure - koja je tvrdila isto ovo što i tvoja kćer. mama joj je stalno govorila isto što i ti svojoj kćerki. i tvrdila je da ona ne zna zašto se njena kći tako ponaša.

"čuveni" dr phill je mami (na samo) postavio nekoliko pitanja. i to su snimili. onda su isto napravili i s kćerkom.

i kad su pokazali snimke - bilo je šokantno. kći je "upila" mamino nezadovoljstvo, i projicirala ga na sebe. :shock:

ponekad nismo svjesni neke usputne rečenice, ili faze kroz koju prolazimo. ali ova mala bića oko nas upijaju. na krivi način - jer si neke stvari u svojim glavicama ne mogu protumačiti.

eto, zato sam te pitala... podsjetilo me... :*

Imaš pravo... i ja sam to gledala... ali mislim da joj to nezadovoljstvo sobom nisam nikad direktno pokazala... jedino ak ona upija a ja toga nisam ni svjesna :/
Baš večeras vodimo opet isti razgovor. Ja je pitam: Što misliš jesi li ti lijepa? Ona odgovara: Ne, ružna sam! Ja: Misliš li da je mama lijepa? Ona govori da, voljela bi da sam poput tebe... i tako na sve, jel tata lijep, jesu li seke lijepe... svi jesu, samo je ona ružna :(
Takva je i u drugim stvarima: ja najružnije crtam, ja ništa ne napravim dobro...
Priznajem, kriva sam za neke stvari, pogotovo u vezi sestara. Jako često kad se ona poigra s njima, zna ih nosati ili sl. obavezno se desi neka nesreća, par puta su joj ispale iz ruku ( ne kao bebe, nego sad dok su veće), u biti, jako često ih povrijedi u igri i onda ja poludim :evil:
Nedavno je S. imala plavi obraz jer joj je ispala iz ruku točno na lice...
Što god joj govorim ne sluša me, milion puta joj kažem da ih ne diže, ona opet zaboravi....
Onda govori: ja uvijek pogriješim, ja ništa ne napravim dobro...
Mene srce boli zbog toga, uvjeravam je i dajem joj primjere kad je napravila nešto dobro...al ne mogu tolerirati kad povrijedi sestre...

suzyem... vidim da si dobro uočila problem.

mislim da ona ne govori o vanjskoj ljepoti.

mama je lijepa = mama sve dobro radi (a ja ne). :(

s troje djece nije lako. nisam sigurna (iz objektivnih razloga - obaveze, vrijeme...) da možeš sama trajno riješiti situaciju. čak i naša bezgranična ljubav - ponekad nije dovoljna.

da sam ja na tvom mjestu, malo bih porazgovarala s nekom stručnom osobom. bolje sada, nego kad stvari u potpunosti izmaknu kontroli. osoba koja gleda na drugi način, može uočiti ono što ti ne vidiš. rješenje je možda jednostavno, i na dohvat ruke (ali nam tako često sklizne kroz prste...).

:*

Moja Annabel sa sedam godina je vec godinu dana u pubertetu. :roll:

Imam osjecaj da cu nekad poluditi

Stalno nesto ima reci na nesto sto joj ja kazem.

Primjer od neki dan.

Noah(4godine) stalno je izaziva i sto se ona vise pali on je jos vise zeza. I sad caprkaju se jedno popodne tako a ja ih samo gledam.

Ja: Annabel naucise ignorirati ga kad te zeza i on ce prestati.
Annabel: :/ (tako me gleda)
Ja: On te namjerno zaza jer se palis nauci se ignorirati nekesto.
Annabel: PA IGNORIRAM TEBE.

:lol: :lol:

Mislim htjela sam na pod leci od smjeha a morala sam odrzati ozbiljnu facu i reci joj da to nije lijepo. :roll:

Ja imam sina, ali isto mu pubertet kuca na vrata. Ne izlazi iz kuće bez tone gela na kosi i dok nije siguran da je svaka dlaka na svom mjest. E da, kupio si je i Axe :mrgreen:

Psiholozi govore o tzv. "malom pubertetu" koji traje 6-12 mjeseci i dolazi taman pred i za pocetak odlaska u skolu. To je rezultat nadolazece psihoze skole o kojoj svi pricaju, od prica tipa "vidjet ces ti u skoli" pa do promjene okoline, novih lica, zahtjeva itd. Kazu, djeca tad su puno nervoznija, lazu, psuju, neki piske u krevet, agresivna su ili pak bojazljiva ... mislim da je sve ovo sto pisete dio toga.
Mi isto prepoznajemo znakove kod Vedrana, izvjesnu dozu agresivnosti i hiperaktivnosti, afektaciju, vikanje i stalno prepucavanje ... kako bi rekli "puna ga je kuca" :/ :roll:

moj je meni nekidan na rubu suza rekao da bi volio smršavit jer ne želi da bude debel i da mu se rugaju ko nekoj djeci u školi 8a 2. razred su tek).
sjeli i pričali o djeci, komentarima (ja sam baš bila debela u škli i znam kako je to kad ti se rugaju), zdravoj prehrani, o tome kako trenira.... :/

I moji su u pubertetu. E. sve smeta, ide mu na živce, zatvara se u sobu, češlja se 20 min.prije nego odemo van...
Ira (4.) se stalno gleda u ogledalo, nema šanse da izađe iz kuće a da nije stavila sjajilo na usta. Moramo je oslovljavati sa princeza, kraljevna, štrumpfeta, barbi. -to sve zajedno. :lol:
Ne vidim to kao problem, samo mi se čini rano.

Suzyem - i ja mislim da je super da si uočila problem. Ne znam ti ništa pametno odgovoriti, osim da mislim da bi bilo dobro da potražiš pomoć dječjeg psihologa.

super je ići kod psihologa! Ja sam dogovorila intervju sa školskim psihologom i začudili smo se MS i ja kako se svašta može iščitati iz crteža.
Dobila sam lijepe preporuke i ohrabrenja, iako J. nije "problematično" dijete.

Toplo preporučam!! Svima bi nam to ponekad dobro došlo!

moja ima 8,5 godina i koristi - neću, lupanje vratima, tko si ti da mi kažeš šta ja da radim, šta ti misliš da si kraljica pa da svima šefuješ, izađi iz moje sobe...
u kući se nitko ne ponaša na sličan način, većinu stvari zajedno rješavamo, tj. traži se i njezino mišljenje, vrata naše sobe se nikad ne zatvaraju i inzistiramo na riječi naš, naše, naša. dakle sve suprotno njezinoim ponašanju.

a i cice su joj počele rasti. samo malo, onako kao dva ispupčenja :( mislim da je to stvarno rano.

A vele da sad počne sa devet godina. To je to!
Jedino se ja pitam da li smo općenito malo previše popustljivi-nedosljedni, pa nas klinci ne poštuju koliko smo mi svoje roditelje. Moja mama npr. nije imala pretjerano autoritativan stil, jednom sam dobila po guzi!, puno je razgovarala i nije mi ni palo na pamet isfuravat te fore koje moji klinci danas pokazuju. Jedino još ima i činjenica da se svega možda i ne sjećam. A jel ga izfilozofirah?!

ja se samo tješim da će proći bez da uvodim neke rigorozne mjere. misam taj tip

baš sam čitala malo na "roditelji u akciji" o autonomnoj djeci- zanimljivo!!!!

ja sam mislila da samo moj sedmogodisnjak je u pubertetu ili je poludio :shock:
agresivan,bezobrazan,svadja se,njegova mora uvjek biti zadnja,inati se,ni batine ne koriste a ni kazne,a bio je tako dobar,poslusan ljudi se okolo cude u sto se pretvorio :shock: psuje kao kocijas i nicega ga nije sram.
u jutro dok se obuce treba mu sat vremena da odluci sto ce obuci jer se ne slaze sa mojim prijedlogom uvjek nadje neku manu mom izboru odjece :roll:
jednostavno ponekad mi dodje da vristim od muke i takav je od pocetka skolske godine :? i ako mu skola dobro ide i sve je ok u skoli ali doma je ne izdrziv.

ja sam bila na nekoj dijeti i odmah je i ona prestala jesti slatkiše i počela se vagati skoro svaki dan.

Istina je da se stvarno ubucila ove zime, ali otkako je lijepo vrijeme, i više je vani sve polako dolazi na svoje mjesto.

A što se tiče raspravljanja i puberteta, kod nas to traje otkako je progovorila :roll:

Citiraj:

---

sir_oliver prvotno napisa

moja ima 8,5 godina i koristi - neću, lupanje vratima, tko si ti da mi kažeš šta ja da radim, šta ti misliš da si kraljica pa da svima šefuješ, izađi iz moje sobe...

---

moj od 7 ipo isto ovo radi (a mlađi od 5 ga kopira :roll: )... nisi ti šef u ovoj kući...
tješim se .... jednom će odseliti :mrgreen:

koje je rješenje... ako itko govori ja govorim, i ako itko služa ja slušam (i čujem, stvarno)...ali zadnjih misec dana je strašno... popuštanje u školi, bezobrazluk i laganje.... ima li prijedloga