Nasilnik u razredu!

Evo još jednom problema s kojim ste se večina roditelja vjerovatno sreli ali uvijek iznova "iznervira"...
U razredu moga sina(2r.) je jedno blago rečeno agresivno dijete.Već u prvom razredu krenuo je sa svakodnevnim naguravanjima,provokacijama pa i tučama(doduše,tada još "manjim").Povodi su uglavnom bili ako bi ga netko pod odmorom gurnuo,dotakao,krivo pogledao ili slično(večinom tijekom igre koju svaki dan igraju kao "ledena baba" i sl.).S obzirom da je dijete i "hiperaktivno" (stavljam navodnike jel ne znam dali mu je postavljena ta dijagnoza) to je još samo pogoršavalo situaciju.I moj sin je imao nekoliko "bliskih susreta s njim",i to dosta gadnih obzirom da je manji za glavu od njega,ali sam mu u početku govorila da ipak pokuša izgraditi neki prijateljski odnos s njim,da pokuša izbijeći svađu i sl.,imajući stalno u vidu da možda tom dijetetu treba ipak vremena da se prilagodi,smiri i što ja znam već.Uglavnom,zaista sam pokušavala da se ipak to dijete ne izdvaja odmah kao problematično.Sada su 2 raz.,ništa se nije promijenilo.Istina,dijete se je tijekom nastave malo primirilo ali nasilje prema djeci je možda još i gore s obzirom da je sada stariji.Najviše me brine što su učenici,znači i moj sin,sada to već prihvatili kao normalnu stvar i naravno-počeli uzvračati tj. instiktivno se braniti,naravno silom.Znači,dobivamo nove male "nasilnike".Da samo dodam-mama toga dijeteta je cijelo vrijeme skoro pa nezainteresirana za sve-dijeluje jako ugodna ali vidi se da svijesno zatvara oći pred problemom ili ga ona tako uopće ne doživljava?!S učiteljicom smo sada već shvatili da teško da će nešto kokretno poduzeti.I sada imamo situaciju da su se dijeca preko noći počela mijenjati u "tučaroše" jer su vjerovatno zaključili da im je jedina obrana ta da i oni njega "izmlate".A tek su drugi razred!!!!!
I kojim sada koracima krenuti to riješavati?

pedagog ? ravnatelj ?

Da,svakako bi trebalo obratiti se pedagogu ali nekako me kao roditelja "peče savjest" da "slučaj službeno pokrećemo" jer sam nekako mislila,pogotovo nakon razgovora s još šar roditelja,da bi možda mogli sijesti svi mi roditelji,još bolje s učiteljicom,i onako otvoreno i smireno porazgovarati o tome,naravno uključujući i diječakovu mamu,ne bi li se dogovorili kako da smirimo situaciju.Ali čeka nas klasična priča,bojim se,a to je da svatko vidi situaciju svojim očima...

Mislim da ćete morati s tim problemom kod pedagoga. Ako je dijete stvarno hiperaktivno onda mora ići na redovite razgovore kod pedagoga. Ja sam prošle godine imala takvog jednog malca u 1. razredu. Učiteljica je starija i dosta kruta, ali je pedagogica super pa je trebala prvo predodgojiti učiteljicu da se zna postaviti pred takvo dijete. Kako takvo dijete ne može biti na jednom mjestu, negdje se mora ispuhati a to je najlakše zafrkavajući drugu djecu. Najbolje bi bilo reći svom djetetu da ga proba izbjegavati, da ne nasjeda na provokacije. Ali kako si i sama rekla oni su tek 2. r. Ako se to sad ne počne rješavati što će biti kasnije?! :shock: Predložite učiteljici roditeljski koji bi vodio pedagog škole. Ili samostalno odi kod pedagoga. I neka te ne peče savjest, radi se o tvom djetetu. Ni jedno dijete ne treba proživljavati maltretiranje :heart:

Oprosti mi, ali ubacit ću se ovdje sa našim problem, a usko vezanim uz istu ovu temu.
Naime moj D.sad ide u prvi razred, djete je mirno, rekla bi malo povućeno, ali sve u nekim granicama normale. Voli društvo, super je đak, voli ići u školu, otvoren je za razgovor, većinom je u društvu neka "veza" između živahnije djece i onih povućenih. Naš problem je taj što je kao takav meta malih "nasilnika" koji ga neprestano udaraju, guraju, uzimaju mu stvari, govore ružne rijeći, samo da bi vidjeli dali i on može bez suza izdržati udarac u trbuh, danas čak i u glavu, da vide kako pada nakon što mu podmetnu nogu, da mu se smiju kad zaprlja hlaće u blatu nakon što ga navlaćeći bace na pod, da vide kako je beskrajno žalostan kad mu iz pernice prosipaju sve bojice sa prvog kata škole, provociraju ga ružnim rijećima nebi li i njega naveli da upotrebljava iste.
Ja ne da sam zabrinuta, nego sam očajna, pa oni su tek prvi razred, pa šta će onda biti kasnije. Učiteljica im nemože na kraj, šeću za vrijeme sata, čak su se i potukli na satu hrvatskog, istina dok je bila druga učiteljica na zamjeni, ali čak ni kad je ravnatelj u razredu održao svoje predavanje, oni su smijući se izlazili iz razreda bez imalo straha i nekog poštovanja.
Totalno mi nije jasno kako se tako vrijeme preokrenulu, a da spomenem i kako sam na razgovoru s učiteljicom ostala :shock: jer mi je savjetovala da toliko ne mazim svoje dijete, da ga upišem na karate, kao da malo ojaća :shock: , znaći još i ispadamo kao neki čudaci jer smo odgojili dijete da voli sve i da se s nikim ne svađa i da bude drag i pristojan prema svima, a sada ispada da bi uopće opstao u ovakvoj žalosnoj današnjici, mora biti mali divljak kako ga nebi maltretirali "živahniji" od njega. baš sam totalno tužna jer vidim da djete pati i jako mu je teško shvatiti takvo ponašanje, za sada još ne odbija ići u školu, i nema nekih znakova dublje zamišljenosti, ali se bojim da bi se ovakvim nastavkom situacija mogla pogoršati na štetu mojeg djeteta.

Stvarno je strašno ovo što si opisala,mogu zamisliti kako to kao roditelj proživljavaš.I to tek prvi raz.,jadan.
Kod moga sina je malo drugačija situacija.Ja bi ga kao mama opisala kao dobroćudno dijete-nikada do sada nismo imali situaciju da nekom nanio neko zlo ili bio grub prema djeci,barem koliko znam a i vidim da mi drugi roditelji uvijek ubace nešto poput "on je stvarno dobro dijete,dobar prijatelj" i sl.Moj "problem" s njim je taj što je živo dijete i izrazito društven.U idealnim okolnostima to ne bi bio nikakav problem ali u situaciji kakvu sam već opisala u njegovom razredu to mu samo donosi probleme-što je tužno,jer to su normalne osobine jednod dijeteta.Npr. kada dečko kojeg sam već opisala maltretira neko drugo dijete moj sin uglavnom dolijeće kao Robin Hood u obranu.Meni bi to inače bilo simpa ali ovako redovito i on pokupi batine.Sada mu govorim da se ne miješa i da to nije njegova stvar,što mi opet nije drago da mu tako to predočavam ali moram.A on me i onako ne posluša,ta njegova "solidarnost" je jača od njega.Pod odmorom na igralištu nema nikoga tko ih kontrolira (mada je učiteljica nama rekla da je svaki tjedan drugi učitelj zadužen za to ali ja još nikada nisam nijednog vidjela) tako da je "sudbina" prepuštena sama sebi.
Sada da još samo dodam što mene najviše brine-to što moje dijete u biti svaki dan (izuzev koji put) dolazi kući zadovoljno,čak i kada je taj dan u školi bilo takvih "okršaja" što on meni uglavnom i ne ispriča već slučajno saznam.To izgleda da njemu to nasilje više ne smeta ili se barem trudi da tako izgleda jer ipak kada mi se otvori vidim da mu i nije tako svejedno.
I naravno,kao šlag svega,što sam već i spomenila,dijeca su na nasilje počela uzvraćati nasiljem-valjda životna lekcija...
Znam da ima dosta načina da se ovakve stvari riješe ili barem reduciraju,čak i kada škola u početku zatvara oči,ali eto kada trebaš nešto pouzeti ne znaš odakle da kreneš.Treba kreniti od pedagoga pa ćemo vidjeti.Nekako mi je "neugodno" sama poduzimati neke mjere jer kao da krećem u lov na nekoga tj.na roditelje tog dečka,ali kada se sijetim da će moje dijete tu provesti još 7 god,bude me sram što uopće tako mislim,ipak su to njegovi interesi.Eto,samo još da spomenem,MM je znao prilikom mog kukanja o ovome ubaciti koji komentar tipa "pusti ih da sami to riješe među sobom,nije dobro previše se miješati" i sl.Mislim da je to bilo potaknuto brigom da ne bi njega poslala da to riješava(šala...). :evil:
Evo,bar sam malo olakšala dušu jer ovakve situacije stvarno opterete roditelje-znaju to dobro oni koji imaju istu priču u razredu...

Draga, anica, stvarno misliš da to jedno dijete može biti odgovorno za nasilno ponašanje druge djece. Zar su oni po definiciji nevinašca?

Citiraj:

---

anica prvotno napisa

I moj sin je imao nekoliko "bliskih susreta s njim",i to dosta gadnih obzirom da je manji za glavu od njega,ali sam mu u početku govorila da ipak pokuša izgraditi neki prijateljski odnos s njim,da pokuša izbijeći svađu i sl.,imajući stalno u vidu da možda tom dijetetu treba ipak vremena da se prilagodi,smiri i što ja znam već.Uglavnom,zaista sam pokušavala da se ipak to dijete ne izdvaja odmah kao problematično.

---

Anica dobro si učinila kad si svom djetetu savjetovala da izbjegne odmazdu. I moj je sin još u vrtićkoj dobi, a poslije i u školi, dugo bio meta jedne djevojčice. Udarala ga je i vrijeđala, šarala po knjigama...nikada nisam rekla da joj vrati istom mjerom. Nasilje na nasilje stvara mržnju a to nije zdrav osjet za tako malo nježno srce. Moj je M. očekivao da ću ga ja zaštititi jer mu branim da je on sam udari, ali dugim, dugim razgovorima uspjela sam ga uvjeriti da je toj djevojčici njena (loša) obiteljska situacija dovoljna kazna.
Udarac na udarac, mržnja na mržnju, to ne vodi nikuda i može biti samo kratkoročno rješenje. Da ne kažem koliko će se i u odrasloj dobi susretati s nasilnicima, na radnom mjestu s mobingom...Razgovaraj s njime dugo i nauči ga pravilno reagirati pa će izrasti u kulturnu i osjećajnu osobu. Nemoj misliti da su te vrijednosti zastarjele. Zlo je glasnije od dobra, ali nije jače...
A što se tiče "dizanja" problema na nivo škole, bojim se da nećeš ništa postići. Eventualna javno izrečena kazna u vidu ukora ne bi postigla nikav efekt za tako malo dijete. U toj dobi trebalo bi javno ukoriti roditelje tog djeteta, jer po mome to nije hiperaktivnost, već odgojna zapuštenost.

Ma naravno da ne doživljavam situaciju po principu "imamo jednog izgrednika a svi su ostali jadni anđeli".Pogotovo ne želim gledati tako na svoje dijete i već sam i rekla da se i on prepire u sav glas(vidjela sam to dok sam promatrala preko odmora).Ali zaista,iskreno govorim,kada su došli u prvi razred taj dečko je od prvog dana bio mali nasilnik dok su ostali bili tipični prvašići-više zbunjeni negoli hrabri.Sada kada ih gledam vidim da su se prilagodili i sami mu počeli vračati istom mjerom tako da sada i on jadan zna dobiti udarce od njih iako je dosta veći i jači.Znači,sada u razredu vlada zakon ulice što znam da u životu često i je slučaj ali već u 2 raz.?Još uvijek se nadam da se to sve može riješiti mirnim putem nebi li ih poštedili takvog nasilja barem još neko vrijeme(jer znam da će ih slične situacije dočekati prije ili kasnije).Ne znam,možda sam predala veliku pažnju svemu ali mi ovaj osijećaj krivnje dok to samo tako pasivno promatramo govori da bi ipak trebalo reagirati... :/

Evo ljiljana,sada sam vidjela tvoj post i mislim da si u pravu kad kažeš da sve to leži u roditeljima a toga me i jest strah,to se teško riješava.Ja sam jednom njegovu mamu i nazvala,nakon što mi je sin dobio taj dan batine,i stvarno sam razgovarala smireno,sve kao "oprostite što zovem,ali mislim da vam trebam reći što je bilo,samo da možda malo porazgovarate sa svojim sinom" i tome slično.Čak sam se ja osiječala neugodno?!Ona je to sve ljubazno saslušala,čak se izvinila na što sam joj ja rekla da to nije ni potrebno jer je ja zovem u zajedničkom interesu?! Nakon toga ništqa se nije promijenilo,imam osiječaj da ona nije sa dijetetom niti ozbiljno porazgovarala.Žive preko puta školskog igrališta,još nijednom je nisam vidjela pod odmorom da su došli barem "poviriti" što se događa...A ja sam opet ono tip da sve ovo što sam sada rekla kad dođem pred njih ili učiteljicu-pola prešutim.Glupo,znam,ali eto taj osiječaj ima nas puno-kao ono ne bi se htjeli nekome zamijeriti,ne daj Bože slučajno učiteljici...I onda kod kuće "ispaljujemo" na živce!

Strašno je što se događa u školama. :( Izborite se za vaše klince. Nemojte misliti da ćete se zamjeriti učitelju, pedagogu... U zadnje 2-3 godine puno se priča o nasilju u školi, i djeca koja trpe nasilnike kad tad "prolupaju". Nemojte dopustiti da se to dogodi všem djetetu. Na žalost uglavnom ta djeca dolaze iz nesređenih obitelji, pa ako hoćete rješiti problem s roditeljima ispadnete blesavi jer oni ne vide problem. Ako nema rješenja s razgovorom s učiteljicom idite dalje do pedagoga, psihologa ili tko već ima od stručnih suradnika u školi. Mislite pritom na svoje dijete, jer ako se ne riješi problem on mora svaki dan s nasilnikom sjediti u istom razredu do osmog razreda! I nema vam šta biti bad ili nelagodno!

Hvala što ste podijelili svoja mišljenja,nekako je čovjeku lakše kad sagleda problem s raznih strana.Uglavnom,ima još po koji roditelj u razredu kojhi isto diše pa se nadam da ćemo mirnih glava i zajedničkim angažmanom nešto postići.
Možda samo još da dodam jedno naše iskustvo-mi smo se prošle god. vratili u Hr. nakon dosta godina po zapanoeurop. zemljama tako da su nam djeca pohađala tamo vrtiće a stariji i prvi razred.Djeca su djeca svugdje,sva imaju slične karaktere neovisno o tome gdje odrastaju(barem je tako u mlađoj dobi,naravno) ali definitivno tvrdim da u njihovim školama je mnogo manje ovakvog ponašanja.Definitivno i tamo ima djeca koja su agresivna jer uzrok tome leži uvijek negdje drugdje,ali škole kao institucije to puno bolje riješavaju tj. ne toleriraju.Mi smo za sada izgleda samo na pretjeranoj uporabi sada popularnih izraza vezanih uz maltretiranje.Da ne filozofiram dalje previše,kako objasniti činjenicu da neke škole ne mogu (točnije rečeno,ne trude se) poduzeti za početak ni najmanji i najlakši korak u spriječavanju nasilja kao što je npr. nadzor školskog igrališta pod odmorom?!Svi dobro z namo da se ne ponašaju djeca isto kad znaju da ih netko nadzire i kada su sami...Pa valjda je i prevencija dio riješenja!

imam i ja prvašića,curicu koju od uvijek učim da treba pomoći drugome i nikada se ne izrugivati i vrijeđati drugu djecu ali isto tako joj od početka govorim da se neda maltretirati i ako ju tko lupi da vrati jer smatram da ako jednom dopusti da ju tuku postat će meta nasilnika u razredu.Imaju i oni dva klinca koji maltretiraju cijeli razred,jedan je "mamino zlato" koji nije takav(samo me zanima do kada će ta mama zatvarati oči) a drugi je dijete koje ima recimo brižnu ali neuku mamu koja smatra-čitaj vjeruje-da sa svojim djetetom nemora ništa raditi niti nikakvo kvalitetno vrijeme provoditi.To potonje dijete čak ni ne uči doma s mamom već s učiteljicom poslije škole u zbornici-ja vidjela na svoje oči i nisam mogla vjerovat s obzirom da je njegova mama nezaposlena.Mislim da nam jedno mora biti jasno; roditeljima djece koja su nasilnici njihova djeca nikada nisu kriva i uvijek će ih braniti i vjerujem da se ostatak roditelja u razredu treba ujediniti i nešto poduzeti jer pojedinac će samo dobiti još "po nosu" zato što se uopće usuđuje takve stvari i govoriti.Ponekad se frka diže tamo gdje ne treba a tamo gdje bi trebalo dignuti frku svi šute.