"PRIJATELJ"

Moj (uskoro) 8-godišnjak, prvašić, ima prijatelja (prijatelj je par mjeseci mlađi), sin je moje najbolje prijateljice. Susjedi smo, dečki idu u isti razred, često smo zajedno na rođendanima, izletima i sl.
Problem je prijatelj. Znamo ga od rođenja, pratili smo kako se od malena bake, dede, roditelji prema njemu ponašaju - nedosljedno, ohrabrujući ga u bedastoćama dok je to simpatično, a poslije se zgražajući, često sa omalovažavanjem (kada će naš P biti tako velik kao vaš R? kada će prohodati kao vaš R, kako je vaš R dobar, a naš P nije....), od kada su dobili mlađe dijete stvari su naravno potpuno izmaknule kontroli jer je stariji P od tada jadan za sve kriv.
Mi smo malog P oduvijek nastojali u druženju sa nama poticati u lijepim i kreativnim igrama i pružiti mu prijateljsko okruženje i podršku (koliko god smo mogli).
Naš je sin dobar u školi, pažljiv, aktivan, savjestan i marljiv, što kod prijatelja iz susjedstva opet izaziva čini mi se neku zavist i ljubomoru.
Sada uviđamo da je našem R već nemoguće sa svojim prijateljom, koji ga neprestano nešto izaziva i čačka po njemu i stalno ga maltretira.
Smanjili smo izvanškolska druženja jer vidimo da našeg R te igre ne vesele.
Što učiniti? Ima li netko sličnih iskustava ili pametnih savjeta?

Neznam šta bi tirekla, teška je situacija jer nije dijete krivo nego njegovi roditelji kojima vjerojatno i da im nešto kažeš nebi bilo smisla.

Probaj ti pričati s tim dečkom. Vidjeti u čemu je problem, porazgovarati o tome i objasniti mu šta znači biti prijatelj jer ako se ne bude ponašao kako treba, izgubiti će najboljeg prijatelja. Objasni i tvom sinu situaciju pa neka bude malo tolerantniji. Ako ne uspije, nemoj siliti prijateljstvo na štetu tvog sina.

Kažeš da je to sin tvoje najbolje prijateljice.
Onda bi vas dvije mogle probati malo o tome popričati.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Kažeš da je to sin tvoje najbolje prijateljice.
Onda bi vas dvije mogle probati malo o tome popričati.

---

To mi je zasigurno sljedeći potez, no još uvijek nisam sigurna na koji način i kako sa prijateljicom razgovarati o toj osjetljivoj temi. Razgovarali smo mi o P već sto puta, ali onako uvijek usput, dijagnosticirajući uvijek samo simptome, a nikad dublje analizirajući srž problematičnog ponašanja (nije samo prema mojem sinu takav).
Voljela bih da to sada bude konstruktivan i poticajan razgovor, pa slažem misli i vaša su mi razmišljanja dobro došla.

S prijateljicom sjesti u miru i reći što misliš, počevši od toga kako misliš da ga odgajaju nedosljedno, ohrabruju u bedastoćama i slično. I reci kako se njegovo ponašanje odražava na tvog sina. Vjerojatno će se isprva naduriti, ali ako ti je stvarno frendica jednom će i razmisliti o tome, a ako se zauvijek naduri - bolje izgubit nju nego gledati kako netko na tvoje oči zlostavlja tvoje dijete.