Da li je potreban pristanak roditelja za vezanje djece u bol

Potaknuta ponavaljanom temom oko problema vezivanja djece za krevet u bolnicama, ne mogu da se ne pitam da li je to zakonski dozvoljeno i da li je potreban u tom slučaju pristanak roditelja.
Ovo mi je toliko grozna i bolna tema, te iako to nisam doživjela i sigurna sam da ne bih nikada dozvolila tako nešto na svom djetetu - suosjećam s roditeljima i djecom koja su to doživjela.

nije li to protuzakonito ?

Pozivam ujedno sve koji tako nešto imaju nesreću vidjeti, da snime isto kao što je snimila ona majka prije godinu dana, bilo je na HTV-u, da li se što promijenilo od tada.

Ne trebaš biti stručnjak da shvatiš da takvo zlostavljanje ostavlja psihičke (vjerujem i trajne) posljedice na dijete.

Da li kao društvo možemo nešto učiniti, osim pojedinačnih borbi roditelja.

Inače, ja sam stava da Roda ne može kao udruga stići izboriti baš sve bitke i riješiti odmah sve goruće probleme, i da velika odgovornost leži na svima nama kao pojedincima da reagiramo na načine koji su nam dostupni, pisanjem upita na nadležne institucije, slanjem mailova, snimanjem takvih scena, bilo čime.

groznoooooooooo... :evil:

to će se teško iskorijeniti... jer je sve oko nas... od najmanjih sitnica koje su itekako važne pa do najtragičnijih stvari... koje dugoročno razarajuće djeluju na dijete, kasnije osobu...

meni se nekako za sada čini najbolje riješenje da majka bude uz dijete, i traženje takvih bolnica gdje je to moguće... i omogućavanje navedenog...
jer tko će drugi disciplinirati osobe "(bez :heart: )" kojima je to normalna praksa :shock:

inače, ja jedva da povjerujem da to uistinu postoji... i da je to naša realnost...

Osobno sam svjedočila vezanju djece u bolnici. Bilo je grozno za vidjeti ali potpuno opravdano. Glavni i osnovni problem nije u vezanju nego u nemogućnosti boravka majke uz dijete!! Osoblje nije u stanju držati dijete u rukama non-stop i drugog rješenja nije bilo. Dijete je imalo atopijski dermatitis, češalo se strahovito, imalo zagnojene obraze. Jedini način bio je očistiti rane, provoditi terapiju i NE ČEŠATI. Dijete od 6 mjeseci se, naravno, nije moglo samo kontrolirati i zato su mu vezali ruke. Čak nije smio niti ležati na trbuhu jer bi trljao obraze o plahte (do krvi!!). Svo to vrijeme majka ga je smjela gledati samo kroz staklo – bilo mi ju je užasno žao. U to doba ja sam bila privilegirana jer sam kao dojilja mogla dolaziti (samo na podoje). Moj je mali srećom bio premali da bi se mogao češati. Da je bio stariji – i njega bi vezali. Cijelo vrijeme sestre su me tješile «kako imam sreće, jer da je stariji, više bi razumio, teže bi podnio i morali bi ga vezati». Nisu žene zločeste – nego nemaju izbora!! Po meni je onoj majci trebalo dozvoliti da bude uz dijete koliko god je moguće da ga drži u rukama kako se ne bi ozlijedio sam. Tako je uostalom i radila kod kuće, mali je stalno bio nošen i time je šok doživljen u bolnici zasigurno bio još i puno veći.

naravno da sestre ne mogu cijelo vrijeme držati dijete ... ali ovo da je dijete vezano a majka ga bespomoćno gleda preko stakla jer eto, nema tu privilegiju da je doljilja - je nedopustivo. Ja bih rekla diskriminacija.

a znam... Mjesec dana kasnije cijela priča se ponovila s jednom razlikom – ja sam bila ta majka sa druge strane stakla kojoj je privilegirani status dojilje prisilno ukinut (doslovno). Dijete nisam imala u rukama punih 7 dana, 8. dan sam uspjela ishodovati da me puste 3x dnevno da ga sama hranim na bočicu (po 15 min). 11. dan sam ga uspjela «izvući» van. Mali me doslovno nije prepoznao – ma muka mi je kad se sjetim. A i kad sam bila «privilegirana» opet je to bilo polu-rješenje (iako bolje nego ništa). Sjećam se kad je jednom sestra komentirala (jedina babaroga na odjelu) «podoj traje 15 min, ajde majke idemo !!» ili kad mi je bilo dozvoljeno hraniti na bočicu: «mama – nema zadržavanja, imate samo dozvolu za hranjenje, hranjenje je gotovo!!»
..............e ove stvari me izluđuju i nemaju nikakve veze sa jadnim bolničkim standardima, to su osobe bez duše koje čine nepopravljivu štetu. I dan danas me zabode kad se toga sjetim.

:shock:

ja bi valjda digla fight po cijeloj bolnici

Citiraj:

---

drndalica prvotno napisa

Osobno sam svjedočila vezanju djece u bolnici. Bilo je grozno za vidjeti ali potpuno opravdano. Glavni i osnovni problem nije u vezanju nego u nemogućnosti boravka majke uz dijete!! Osoblje nije u stanju držati dijete u rukama non-stop i drugog rješenja nije bilo. Dijete je imalo atopijski dermatitis, češalo se strahovito, imalo zagnojene obraze. Jedini način bio je očistiti rane, provoditi terapiju i NE ČEŠATI. Dijete od 6 mjeseci se, naravno, nije moglo samo kontrolirati i zato su mu vezali ruke. Čak nije smio niti ležati na trbuhu jer bi trljao obraze o plahte (do krvi!!). Svo to vrijeme majka ga je smjela gledati samo kroz staklo – bilo mi ju je užasno žao. U to doba ja sam bila privilegirana jer sam kao dojilja mogla dolaziti (samo na podoje). Moj je mali srećom bio premali da bi se mogao češati. Da je bio stariji – i njega bi vezali. Cijelo vrijeme sestre su me tješile «kako imam sreće, jer da je stariji, više bi razumio, teže bi podnio i morali bi ga vezati». Nisu žene zločeste – nego nemaju izbora!! Po meni je onoj majci trebalo dozvoliti da bude uz dijete koliko god je moguće da ga drži u rukama kako se ne bi ozlijedio sam. Tako je uostalom i radila kod kuće, mali je stalno bio nošen i time je šok doživljen u bolnici zasigurno bio još i puno veći.

---

Ovo je prestrašno :shock:

Moja djeca imaju neurodermitis i da sam ih vezala kad ih je svrbilo mislim da bi doživjeli slom živaca. Treba primjeniti neku drugu taktiku, a ne zavezati dijete.

Porbaj si zamisliti da tebe svrbi ugriz od komarca i da ti netko zaveže ruke i noge tako da se ne možeš micati :evil:

drndalica, sokirana sam.
znam da je to bilo normalno prije 30 godina, ali mislila sam da smo se pomagli...prema naprijed.
:cry:

Ne vjerujem da u ijednom zakonu stoji da se hospitalizirano dijete smije vezati. Ne znam da li to smijem napisati (nadam se da da, riskirat ću), ali za vezanje psihički bolesne odrasle osobe, u nasrtajima na sebe ili osoblje, prije fiksiranja za postelju uz specijalistu, koji će to kao prvo "ordinirati" potrebna je biti i prisutna hitna pomoć i policija. Ne povlačim paralelu sa našim malenima, smo hoću reći da je vezanje pacijenata, a pogotovo djece ozbiljna stvar. Oni koji vežu, ne znam da li su toga svjesni. Posljedice su goleme, ni malo pozitivne (prvenstveno psihičke, a da ne govorim kaliko sam puta čula da se djete skoro ugušilo od plača zavezano!!), i iako sam svjesna preopterećenosti medicinskih sestara poslom, a i ima ih malo u odnosu na broj djece, nije mi to niti opravdanje, a ni utjeha.
Definitivno bi se trebala oko toga dići itekakva prašina :cry:


Preselila sam se na "pravna pitanja" s postom. Ugl. čitajući vaša iskustva sve više sam ljuta i sve više vjerujem kako je sustav PONOVNO zakazao :evil: Premalo sestara, kreveta, osoblje ne ide u korak s novim, nazovimo to, trendovima kako postupati s bolesnom dječicom kada je dokazano koliko je užasno i prestrašno štetno baciti djete u postelju, zavezati ga, odvojiti od majke, vikati, ponižavati etc. Uh, stvarno sam ljuta. Sada bi se sigurno sjatile mnoge sestre i argumentirale zašto dolazi da tog famoznog vezanja, ali nema šanse da bi me ikako uvjerile da "to tako treba biti" jer ne treba, nije ljudski!! Sigurno postoji način, mora i definitivna ne bi voljela da itko pravno odogovara za to, već da se netko potrudi oko nekih novih boljih, ljudskijih načina, nema smisla u tužbama, ako se stvari ne mijenjaju, a svi znamo da je kod nas tako. Bura se stiša i ponovno bude sve po starom!
:love: svim bebicama

Svoje dijete nikad nisam vezala. Kad se naučio češati problem sam riješila tako da sam ga preselila kod sebe u krevet (češe se najviše noću). Još uvijek spava samnom, još uvijek doji noću. Kada je nezadovoljan ili nesretan to izražava jakim češanjem po prsima, sisa mu je utjeha za sve. Zbilja ne znam kako drugačije riješiti konkretno ovakav problem – a da to ne uključuje prisustvo majke. Majka je jedina osoba voljana, bez rezerve 24 h dežurati uz dijete. Niti jedna sestra, uz najbolju volju, to ne može. Najviše me ljutilo što se majke tretira kao «dežurna smetala». Trebalo bi omogućiti majki da sudjeluje i pomaže u liječenju – svojim prisustvom. Znam da je izvedivo jer majka koju sam spomenula imala je mogućnost biti uz dijete kad je prethodno bilo hospitalizirano u BIH (Bihać, ako me sjećanje dobro služi). Prema tome – moguće je!! :x Žena je bila šokirana, em u Hrvatskoj, em renomirana dječja bolnica!!

nisu potrebne tužbe, dovoljan je pritisak javnosti, a jasnost nije samo tv i novine.
Svi mi pojedinačno možemo pokazati svoje mišljenje, danas imamo stvarno razno razna sredstva komunikaicje od kojih je meni najdraži mail.

Ježi mi se koža i srce me steže od ovog svjedočanstva koje je napisala drndalica.

Jednu stvar ću reć za početak, dok zajednički ne dođemo do ideje kako učiniti nešto opipljivo po tom pitanju: kad ti se postavi bolničko osoblje da je takvo rješenje jedino moguće, treba se postaviti jednako uporno i odlučno sa tezom da je to "nedopustivo za MOJE dijete", i nek čine što hoće, zovu ravnatelja bolnice il koga hoće...il nek mijenjaju pravila bolnice i dopuste m i bit neograničeno uz dijete...meni je u sličnoj-mada puno benignijoj situaciji- pomoglo što sam se uz podršku MM bila spremna iskrcat iz bolnice u ponoć ipo i vozit do druge bolnice (u Makarskoj, Šibeniku, Sinju...) il gdje god da mi dijete pristanu liječit na human način!

Citiraj:

---

meni je u sličnoj-mada puno benignijoj situaciji- pomoglo što sam se uz podršku MM bila spremna iskrcat iz bolnice u ponoć ipo i vozit do druge bolnice (u Makarskoj, Šibeniku, Sinju...) il gdje god da mi dijete pristanu liječit na human način!

---

i meni je ovo pomoglo u svim konfliktnim situacijama, porod, boravak djeteta u bolnici itd.
Kad se osjeti ta odlučnost roditelja - osoblje omekša pravila ako se ikako može, ili se nađe neki drugi kompromis.
Ali treba biti i spreman da ako se smekšaju, stvarno spremiti se i otići ako treba na kraj svijeta za svoje dijete.

Ja sam se osjećala upravo suprotno – totalno bespomoćno, bez ikakve kontrole. Bila sam spremna na sve samo da mi dijete više nema gnojne rane po cijelom tijelu. Nisam imala izbora, nisam znala postoji li uopće neka druga bolnica, koja, gdje??? Kućni odgoj nalagao mi je da slušam autoritet, pogotovo u liku liječnika – jer oni najbolje znaju. Gutala sam knedle i suze i šutila. Podršku od MM-a nisam imala bog znakakvu (ne krivim ga, niti on nije znao kako se postaviti). Gadno je kad po prirodi nisi ratoboran tip, ovisan si o bolnici i oni dobro znaju da nemaš previše izbora. Lako je sada biti pametan, i da mi se opet desi ista stvar sigurno bi se drugačije postavila ali to je samo zato jer sam sada iskusnija i bolje informirana.

istina sve što kažeš

Citiraj:

---

drndalica prvotno napisa

Ja sam se osjećala upravo suprotno – totalno bespomoćno, bez ikakve kontrole. Bila sam spremna na sve samo da mi dijete više nema gnojne rane po cijelom tijelu. Nisam imala izbora, nisam znala postoji li uopće neka druga bolnica, koja, gdje??? Kućni odgoj nalagao mi je da slušam autoritet, pogotovo u liku liječnika – jer oni najbolje znaju. Gutala sam knedle i suze i šutila. Podršku od MM-a nisam imala bog znakakvu (ne krivim ga, niti on nije znao kako se postaviti). Gadno je kad po prirodi nisi ratoboran tip, ovisan si o bolnici i oni dobro znaju da nemaš previše izbora. Lako je sada biti pametan, i da mi se opet desi ista stvar sigurno bi se drugačije postavila ali to je samo zato jer sam sada iskusnija i bolje informirana.

---

Baš sam to htjela napisati.
Ja bi isto išla za svoje dijete na kraj svijeta al to neznanje u šoku i prepadu igra veliku ulogu.
Meni su praktički zdravo dijete primili u bolnicu, uplašili me da je to izbor ili ništa... i pedijatrica, i u bolnici... da bi poslije saznala da ostaju u bolnici jer im je lakše napraviti pretrage :evil:
mlada majka, nikad problema sa zdravljem, presretna zbog rođenja dijeteta, preko noći desi se katastrofa... i šta sad? misliš da to i jest u Hrv jedini način!
nisam ni znala za Rodu, baš sam radi tog rafluksa i došla do Rode... prekasno :cry:

Da sam barem nešto malo znala!
Evo, npr. u onom paketu Sretna Beba, umjesto tih nekih loših reklama mogli bi biti i takvi letki kako postupiti u tim situacijama...
da mi je samo tamo bilo napisano o pravima roditelja i dijece... već bi drugačije postupila, jer onda znaš da se možeš na nešto osloniti!

u paketu Sretna beba bi trebao biti Zakon o zaštiti prava pacijenata :mrgreen:

Drndalice, nisam ti ni ja neki ratoboran tip, dapače, obrnuto. Al baš obrnuto naglavačke. Ljudi koji me znaju kažu da mi po glavi moš plesati kolko imam strpljenja. Ne znam, meni to dođe pod normalno bit tolerantan...tako ja to zovem.

Al kad smo ostali u bolnici, nakon sati iščitavanja postova po Rodi, i u datoj situaciji sam osjetila takvu navalu energije i snage da se borim za svoje dite i da njemu bude normalno-i to po MOJIM mjerilima, a ne po mjerilima bolnice koja dicu veže! Sory što boldam i vičem, al ovo stanje to traži.
I baš sam osjetila da mi kroz žile skače adrenalin, nisam ni spavala, da prostite ni pišala satima...

a cilo vrime sam se sićala jednog Zrinkinog posta kad je pričala kako je pazila i cilu noć bila budna, samo da joj maloj ne daju adaptirano. Mislila sam da je junak i da ja ne mogu budna ostat cilu noć. A ostala sam budna...

I da, da nisu bili spremni na ustupke, mi bi stvarno bili zvrcnili bolnice u široj okolici i lagano se sa bolesnim ditetom tamo zaputili.

Vibram svima za snagu za takve trenutke(ovo za trenutnu situaciju), a za skoru budućnost da se stanje u hrv. bol. promijeni nabolje!

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

Al kad smo ostali u bolnici, nakon sati iščitavanja postova po Rodi, i u datoj situaciji sam osjetila takvu navalu energije i snage da se borim za svoje dite i da njemu bude normalno-i to po MOJIM mjerilima

---

al to je ključno, to je informacija koju mame nemaju... ne znaju svi za Rodu, pa tako u danoj situaciji ni ja nisam znala... :(
al da sam bila tu, bez brige... završetak bi imao drugačiji kraj! 100%

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

nisu potrebne tužbe, dovoljan je pritisak javnosti, a jasnost nije samo tv i novine.
Svi mi pojedinačno možemo pokazati svoje mišljenje, danas imamo stvarno razno razna sredstva komunikaicje od kojih je meni najdraži mail.

---

Slažem se.

Eni i ja provele smo dva mjeseca u bolnici,nagledale se svašta...nije mi ni nitko morao reći koliko mogu biti sretna što mi je dijete bilo staro tek dva mjeseca, stalno ili pospano ili gladno. Najprije smo bile skupa jer sam dojila, ali od katastrofalnih uvjeta u kojima smo bile i od svega što se događalo oko poroda meni su totalno popustili živci,povraćala sam dva dana,izgubila mlijeko i na kraju sam na vlastiti zahtjev izašla iz bolnice jer se nisam mogla brinuti za dijete! Da vam predočim o čemu pričam: zadnjih tjedan dana spavala sam na onim kolicima na kojim se pacijenti odvoze u operacijsku salu jer u 3 sobe ortopedije u Klaićevoj jednostavno nije bilo mjesta za sve pacijente i nekoliko mama! I bilo bi najlakše kriviti nekoga, ali koga? Divne sestre koje se pretrgnu oko djece od brige (ima jedna iznimka, ali gdje ih nema?), koje su od jutra razmišljale kako mi nabaviti krevet da se barem malo odmorim nakon cjelodnevnog sjedenja na školskom drvenom stolcu, koje su klinca od godine dana morale vezati jer je uporno ustajao u željeznom krevetiću i padao na smrskanu šaku, a majke nije bilo jer živi kilometrima daleko od Zagreba? Da, prokleti sustav...Uz apsolutnu zabranu zapošljavanja novog osoblja, dvije sestre u jutranjoj i po jednu sestru u ostale dvije smjene koje se brinu za cijeli odjel, uz ulaganja milijuna u fasade raznoraznih ministarstava umjesto u dječju bolnicu, uz diskriminiranje majki zbog nedojenja ili pak starosti djeteta možemo si, s oproštenjem, puhnuti v rit i ljutiti se do besvijesti! Po mom mišljenju, sada već dobro utvrđenome, za željeni cilj nam za početak fale sredstva. Hoću reći, badava mi moje pravo na boravak uz dijete ako nema uvjeta za boravak! Fala bogu kaj je izborna godina,zar ne....Ideja ili pucanj u prazno?

Citiraj:

---

Mirjana S. prvotno napisa

Eni i ja provele smo dva mjeseca u bolnici,nagledale se svašta...nije mi ni nitko morao reći koliko mogu biti sretna što mi je dijete bilo staro tek dva mjeseca, stalno ili pospano ili gladno. Najprije smo bile skupa jer sam dojila, ali od katastrofalnih uvjeta u kojima smo bile i od svega što se događalo oko poroda meni su totalno popustili živci,povraćala sam dva dana,izgubila mlijeko i na kraju sam na vlastiti zahtjev izašla iz bolnice jer se nisam mogla brinuti za dijete! Da vam predočim o čemu pričam: zadnjih tjedan dana spavala sam na onim kolicima na kojim se pacijenti odvoze u operacijsku salu jer u 3 sobe ortopedije u Klaićevoj jednostavno nije bilo mjesta za sve pacijente i nekoliko mama! I bilo bi najlakše kriviti nekoga, ali koga? Divne sestre koje se pretrgnu oko djece od brige (ima jedna iznimka, ali gdje ih nema?), koje su od jutra razmišljale kako mi nabaviti krevet da se barem malo odmorim nakon cjelodnevnog sjedenja na školskom drvenom stolcu, koje su klinca od godine dana morale vezati jer je uporno ustajao u željeznom krevetiću i padao na smrskanu šaku, a majke nije bilo jer živi kilometrima daleko od Zagreba? Da, prokleti sustav...Uz apsolutnu zabranu zapošljavanja novog osoblja, dvije sestre u jutranjoj i po jednu sestru u ostale dvije smjene koje se brinu za cijeli odjel, uz ulaganja milijuna u fasade raznoraznih ministarstava umjesto u dječju bolnicu, uz diskriminiranje majki zbog nedojenja ili pak starosti djeteta možemo si, s oproštenjem, puhnuti v rit i ljutiti se do besvijesti! Po mom mišljenju, sada već dobro utvrđenome, za željeni cilj nam za početak fale sredstva. Hoću reći, badava mi moje pravo na boravak uz dijete ako nema uvjeta za boravak! Fala bogu kaj je izborna godina,zar ne....Ideja ili pucanj u prazno?

---

Mini bi ovo itekako dobro došlo, da sam imala, makar spavala na školskoj stolici-ko što i jesam. Al sam se u međuvremenu izživcirala i izmučila.
I da, slažem se, stanje je baš ajme. Al se ne slažem da se baš ništa ne da učinit. Gdje ima volje, ima i načina

O volji osoblja bolnice možemo samo pojedinačno,nažalost..A ono drugo...Vidi,ima ovdje tema zamjene kazne za prekršaj radom za opće dobro. Sve je to negdje lijepo napisano i objašnjeno, onak crno na bijelo. Dano ti je pravo. Ažuran i pravedan zakonodavac. Europski standardi. Kao, tobože, pa nismo u srednjem vijeku...Samo, savršeni zakon ima jedno malo napuknuće: NEMA uvjeta za provođenje takvog rada! I eto, postoji tisuću sličnih tema: bolnice, CZSSi, škole...Bizarna situacija postojanja nečega čija mogućnost postojanja ne postoji...

Možda je ovaj forum mjesto gdje se skuplja ona kritična masa čijim pomicanjem se stvari pomiču sa mrtve točke. Roda već ima listu uspjelih angažmana. Nek postoji taj pozitivan zakon, i to je već nešto. Pođimo od toga...ja ne bi to omalovažila...ja bi nadogradila