Čupa, grize, tuče, baca, otima...
T. će za dva dana napuniti 10 mjeseci. Nedavno je počeo uživati u nekim oblicima nazvomo nasilja.
Uživa čupati za kosu i uši. U početku je to radio samo tati, a sad svima. I kad mi jaučemo i vičemo aaaa, on umire od smijeha i još više uživa. Grize sve što dohvati: radijatore, noge od stolova i stolica, sav ostali namještaj, čak i pod i prozore pokušava ugristi.
Nedavno smo se družili s vršnjacima i činilo mi se da je glavni hahar. Bezobzirno je otimao loptu i balone drugoj djeci iz ruku i nije odustajao dok im ih ne bi iščupao iz ruku. Počeo je bacati igrače iz sve snage na pod.
Što želim? Znam da je sve ovo dio neke faze koji je kod neke djece jače, a kod neke slabije izražena. Mi se ne družimo prečesto s drugim ljudima i najčešće smo sami doma. Možda mu fali neki oblik socijalizacije. Htjela bih čuti vaše svjete kako da ga naučim da nam čupanje i nanošenje boli smeta i da to nije lijepo. Ne želim da dođe do situacije kad će zbilja biti najveći hahar i agresivac među djecom.
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
Irchi prvotno napisa
T. će za dva dana napuniti 10 mjeseci. Nedavno je počeo uživati u nekim oblicima nazvomo nasilja.
Moj je jos mali pa ne znam iz iskustva ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu? Jer moguce da si preblaga prema njemu pa trazi paznju na taj nacin? Djeca ne vole kad su im roditelji pre mekani. Ti mu ulijevas sigurnost sa svojim odlucnim stavom, a ako mu dopustas da previse on odlucuju cinis ga nesigurnim i to je frustrirajuce za dijete. Znam iz vlastitog iskustva. :) Mene mama nikad nije udarila ni kad je trebala, niti je povisivala glas i dopustala mi je da ja "odlucujem" od samog pocetka. Pa sam bila mala razmazenusa i ispala otalno nesigurna osoba. :mrgreen:
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
Irchi prvotno napisa
T. će za dva dana napuniti 10 mjeseci. Nedavno je počeo uživati u nekim oblicima nazvomo nasilja.
Moj je jos mali pa ne znam iz iskustva ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu? Jer moguce da si preblaga prema njemu pa trazi paznju na taj nacin? Djeca ne vole kad su im roditelji pre mekani. Ti mu ulijevas sigurnost sa svojim odlucnim stavom, a ako mu dopustas da previse on odlucuju cinis ga nesigurnim i to je frustrirajuce za dijete. Znam iz vlastitog iskustva. :) Mene mama nikad nije udarila ni kad je trebala, niti je povisivala glas i dopustala mi je da ja "odlucujem" od samog pocetka. Pa sam bila mala razmazenusa i ispala otalno nesigurna osoba. :mrgreen:
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
sbuczkow prvotno napisa
Citiraj:
Irchi prvotno napisa
T. će za dva dana napuniti 10 mjeseci. Nedavno je počeo uživati u nekim oblicima nazvomo nasilja.
Moj je
jos mali pa ne znam iz iskustva ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu? Jer moguce da si preblaga prema njemu pa trazi paznju na taj nacin? Djeca ne vole kad su im roditelji pre mekani. Ti mu ulijevas sigurnost sa svojim odlucnim stavom, a ako mu dopustas da previse on odlucuju cinis ga nesigurnim i to je frustrirajuce za dijete. Znam iz vlastitog iskustva. :) Mene mama nikad nije udarila ni kad je trebala, niti je povisivala glas i dopustala mi je da ja "odlucujem" od samog pocetka. Pa sam bila mala razmazenusa i ispala otalno nesigurna osoba. :mrgreen:
Sta hoces reci s tim da je tvoj jos mali, njen kao vise nije mali?? S deset mjeseci bi trebala djete lupati, ono bi kao vec moralo znati i razumjeti sta je red, a sta nije... Strasno!
Sigurna sam da time sto udaras djete neces postici da postane sigurna osoba, cak suprotno. Razmisli malo kad krenes drugima takve savjete djeliti!
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
sbuczkow prvotno napisa
Moj je jos mali pa ne znam iz iskustva ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu? Jer moguce da si preblaga prema njemu pa trazi paznju na taj nacin? Djeca ne vole kad su im roditelji pre mekani. Ti mu ulijevas sigurnost sa svojim odlucnim stavom, a ako mu dopustas da previse on odlucuju cinis ga nesigurnim i to je frustrirajuce za dijete. Znam iz vlastitog iskustva. :) Mene mama nikad nije udarila ni kad je trebala, niti je povisivala glas i dopustala mi je da ja "odlucujem" od samog pocetka. Pa sam bila mala razmazenusa i ispala otalno nesigurna osoba. :mrgreen:
Ti si se ovo šalila, jel` da? :mrgreen:
Nisam nigdje napisala da histerizira. To su izolirani incidenti za koje ne želim da postanu normalno prihvaćeno ponašanje. Da dijete od 10 mjeseci(ili bilo koje dobi) klepnem po dupetu :? . Stvarno ne znam što bi se time trebalo postići. I naravno da nije razmažen. Pa kako možeš tako malu bebu razmaziti? I o čemu to dijete od 10 mjeseci može odlučivati?
Teta Eta i mene Tin gricka za bradu :) . Pokazujem ja njemu draga mama i dragi tata i ako stignem draga neka druga beba koju je čupnuo.
Mene više muči to što je njemu u zadnje vrijeme postalo smiješno kad nekog počupa i ako reagiraš bilo kako njemu smiješno. Frajer odvaljuje.
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
sbuczkow prvotno napisa
ali nekako mi se cini da bi mu u ovakvom slucaju malo kategoricnije dala do znanja da agresija ne dolazi u obzir. Cini mi se da dijete ipak mora slusati roditelje pogotovo oko takvih stvari. Mozda da ga probas nekako umiriti kad histerizira, a ako ne upali cak klepnuti po dupetu?
ti se salis, zar ne?
andrea je postala agresivna sa 13 mj (luna, nikad nije kasno :P ) i kod nas savrseno pali ova metoda "draga mama, dragi tata, draga nina" itd
Re: Čupa, grize, tuče, baca, otima...
Citiraj:
Sun prvotno napisa
Sta hoces reci s tim da je tvoj jos mali, njen kao vise nije mali?? S deset mjeseci bi trebala djete lupati, ono bi kao vec moralo znati i razumjeti sta je red, a sta nije... Strasno!
Sigurna sam da time sto udaras djete neces postici da postane sigurna osoba, cak suprotno. Razmisli malo kad krenes drugima takve savjete djeliti!
Ajme, znala sam da cete me krivo shvatiti... Odnosno, krivo sam se izrazila. Kao prvo, ne tucem dijete i ne namjeravam ga tuci. Mislila sam na to da se djetetu ne smije dopustiti da mu se razvije agresivnost. I da mu to treba znati pokazati (ne mislim na tucu) ili objasniti, pokusati ga smiriti, zagrliti ili nesto sl kad je takav. Sad, ono sto me isprovociralo na izjavu da ga treba klepnuti po guzi (ne mislim pod time da ga se namlati ne znam kako, nego ono da se cuje "klep" po peleni) je to da mi zadnjih mjesec dana bruje tako razmazena i bezobrazna djeca (djeca od dvije- tri god) po kuci da ne mogu vjerovati. I odmah se sjetim rodjaka od muza koji je radio nekaznjeno strasne stvari (bacao daske po ljudima koji su sjedili na skalama i sl) i na kraju kad je krenuo u skolu su imali ogroman problem s njim jer je mlatio sve klince u skoli i nije slusao ni uciteljicu ni ikoga. Takve sam filmove imala u glavi kad sam na to mislila. I nisam mislila na to da ga treba klepnuti odmah nego stvarno kad vidis da nista drugo ne djeluje. Jedino sto sam zaboravila da njen mali ima samo 10 mjeseci i da je stvarno premali za takvo nesto. Dakle, htjela sam reci da bih takvo malo dijete pokusala nekako umiriti, ali da ne nih kategoricki odbijala klepnuti dijete po guzi (starije, naravno) ukoliko vidim da nista drugo ne djeluje a da mi dijete radi nesto stvarno lose.
Ono sto sam pisala o premekanim roditeljima, mislila sam na roditelje koji previse propitkuju svoju (malu) djecu sto zele. Odnosno, da im dopustaju da djeca donose bitne odluke sami (to je radila moja mama). Takvo dijete ne zna sto je dobro a sto lose i zeli da mu roditelj da smjernicu a ne da ono samo mora donositi takve odluke. Donosenje takvih odluka mu dakle stvara nesigurnost i dijete voli da mu roditelj kod bitnih stvari da smjernicu i da on donosi odluke. Sjecam se da je mene to jako frustriralo da mene moja mama pita sto bih ja ucinila u toj i toj situaciji i razvila sam se u nesigurnu osobu. Vjeruj mi, to je gore nego da te roditelj tuce. Znam da sam postedjena velikih trauma koje imaju djeca koja su roditelji tukli, ali ovo je jednako tesko za normalno funkcioniranje kasnije u zivotu. Recimo, mama mi je sve dopustala i nisam razvila nikakvu poslusnost ni postovanje prema odraslima. Ne mozes ni zamislit kakve sve probleme to kasnije izaziva. Prakticki sam sve sto je drugim mojim vrsnjacima bilo normalno morala usvajati puno kasnije. Meni nije bilo jasno zasto bih ja morala slusati nekog starijeg kad ja mogu sama odluciti o svemu. Dakle, ja sam isla iz svoje pozicije jer znam da je to meni bio problem da su mi roditelji bili preblagi. A to moze biti problem itekako, isto kao i kad roditelji tuku svoju djecu. Ali, ponavljam nisam mislila da treba dijete tuci, to je krajnost kad nista drugo ne funkcionira.
Da rezimiram, djetetu bih nesto pokusala objasniti, zagrliti ga, umiriti, a kao KRAJNJU metodu (DAKLE, NE MORA SE NIKAD NI DESITI) bih a ga lupila po dupetu, ali stvarno dijete od 10 mjseci je premalo za to, tu sam falila.
Nadam se da sam sad to malo bolje objasnila?
