Totalno drukčije od drugih

Jutros sam odvela Janicu u vrtić i na oglasnoj ploči su izloženi radovi povodom 8. marta. Na kartonu su trebali oblikovati i zalijepiti plastelin, nije bilo definirane teme, po vlastitoj želji. Dobili su nekoliko boja. I tako ja promatram 19 sličnih radova i jedan strši totalno drukčiji od drugih. Pročitam ime i šokiram se, moje je dijete napravilo skroz nešto drukčije. Sva su djeca pomiješala boje, kidala komadiće i lijepila okolo a Janica je oblikovala pravilne štapiće, svaki štapić druge boje i zalijepila jedan ispod drugog i kaže to je Matovilka. Uznemirilo me, previše je uredno, pravilno...I pitam odgajateljicu šta misli, i ona kaže uredno, točno je znala što hoće i nije ko ostala dijeca popravljala, nadograđivala...

ne kužim šta te brine zapravo :? što je druukčije napavila, što je uredna..?

Pa da bolo je u oči. Svi su napravili slično, ali ona ne. Razgovarala sam sa sestrom i ona kaže da je i moja nećakinja jednom nacrtala crvenu kućicu , a trebali su žutu(tema dan štednje u nekoj banci) i kad su je pitali zašto crvenu ona je odgovorila jer su svi drugi žutu. Valjda je nasljdno. Htjela sam znati da li netko zna značenja pojedinih crteža, veza između crteža i psihe...Možda negdje griješim pa se Janica ne uklapa (crtežom) u prosjek :P

zašto bi sunce bilo žuto, drveće zeleno, zašto bi nešto bilo okruglo, ako može i ravno...uživaj i budi ponosna što ti je dijete spontano i ne robuje šablonama!!! :zaljubljen:
mene bi više brinuli što su ostali kopirali jedni druge i napravili slično? pogotovo što je tema bila slobodna?

DJEČAK I CVIJEĆE

Dječak je krenuo prvi put u školu

Uzeo pastele i crtati stao.

Rasprostro je boje širom papira

Jer tako je vidio i tako je znao.



Učiteljica reče: Što radiš, mladiću?

Slikam cvijeće, dječak joj reče.

Ona će nato: Sad nije vrijeme,

Uostalom zeleno je i crveno cvijeće,

Postoji način kako se stvari rade

I sve ima svoje vrijeme, dječače,

Moraš pokazati brigu i za druge,

Ti ovdje nisi jedini, đače.

Još na kraju reče:

Mladiću, znaj, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem neke druge boje

Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.



No dječak reče:

Toliko boja u suncu jutra,

Toliko boja u dugi ima,

Toliko mnogo boja u cvijeću

Ja sve vidim i služim se njima.



Učiteljica reče: Pa ti si zločest

Postoji način kako rade svi,

I ti moraš pravilno slikati cvijeće

Zato za mnom ponavljaj ti:

Svi znamo, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne gledaj u njem neke druge boje

Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.



U kut ga nato učiteljica stavi

I reče: za tvoje dobro, dječače,

Ostat ćeš tamo sve dok ne shvatiš

Kakav trebaš biti i što pravila znače.

U kutu je bio sam, strah mu kroz misli poteče

Pa dođe do učiteljice i ovako joj reče:

Točno je, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne vidim u njem neke druge boje

Jer tako ga oduvijek svi ljudi vide.



Dosta je vremena prošlo od tad

Preselili su u drugi grad,

U novu je dječak školu krenuo

I evo što je tamo doživio:

Učiteljica mu se nasmiješila

I rekla: zabava je slikanje,

Toliko boja u dugi ima

Hajde da ih naslikamo sve.



Ali dječak je samo uredno redao

Jednako crveno i zeleno cvijeće,

A kad ga upitaše zašto to radi,

Evo što im on reče:

Svi znaju, crveno je cvijeće

I uz njeg zeleno lišće ide

Ne treba ga nikad drugačije slikati

Jer takvim ga oduvijek svi ljudi vide.


H. Chopin prema Babić

Mamuška prekrasno, hvala :heart:

:*

:*