Printable View
Moje dijete ima 20 mjeseci i za 2 mjeseca dobit cemo jos jedno zlato. Uvijek kad se odvajamo kazem joj gdje idem, rano sam krenula na posao i nikad nije bilo problema. U zadnje vrijeme razmisljam o odlasku u rodiliste.
Zanima me sto ste rekli svom djetetu, kako su ta tri dana prosla vama i njemu. Inace puno pricamo o bebi, dojenju i svemu sto nas ceka.
Osobno iskustvo nemam, ali ono sto je napravila moja prijateljica mi se jako svidjelo.
Njezin sin je takodjer bio star 22 mjesec kad je stigla sestrica.
Od trenutka kad je saznala da je ponovo u drugom stanju prijateljica je pricala sincicu o bebi koja raste u njezinom trbuhu...i objasnjavala mu sve stadije...Maleni je razgovarao s maminim trbuhom/svojm sekom i ljubio ga...Rekla mu je da i ce morati otici u rodiliste gdje ce beba doci na svijet.
Takodjer mu je rekla da ce tada i tata otici s njom (jer je tata bio s njom i kad se on rodio), a njega ce cuvati djed i baka. ( s djedom i bakom su imali dogovor da budu u pripremi kako se termin blizio. Takodjer su se dogovorili da djed i baka dodju kod njih, kako bi maleni bio u svom okruzenju).
Prijateljica je trudove dobila po noci, djed i baka su na znak stigli doma, a mama i tata su "odjurili" u rodiliste. Sestrica se rodila oko 7 ujutro tako da je tata stigao kuci prije nego se maleni probudio, a onda mu je tata rekao sretnu vijest.
Dva dana kasnije cure su stigle doma, opet ujutro. Maleni se bas probudio i pored sebe je ugledao maleno bice-svoju seku. Ostao je bez teksta, a roditelji su imali su osjecaj da ih pogledom pita je li to seka o kojoj ste mi pricali, a rasla je u maminom trbuhu. Oni su samo kimnuli glavom, a on se nasmijao i poljubio ju je.
Takodjer su mu pripremili i poklon-biciklic za koji su mu rekli da mu ga je donijela njegova sestrica...
Moje je Bartol imao 27 mjeseci kad je stigao braco.
Jos u trudnoci smo puno pricali s njim o braci, a kako sam ja isto rodila rano ujutro tata je dosao doma prije nego se on probudio i sve mu lijepo objasnio. Inace je jako vezan uz mene, uvijek sam ga ja morala uspavljivati i sl., pa se tata malo i bojao kak ce to izgledati kad ja odem u rodiliste. Medutim sve je bilo super. Ja sam u rodilistu bila samo dva dana, s tim da mi je on tamo dolazio u posjet, a vidio je i bracu. Nije bilo nikakvih scena, ni poteskoca kod susreta i odvajanja (valjda je teze bilo meni). A prema bebi je super od pocetka. Jasno je da ima ljubomornih epizoda (bilo bi i cudno da ih nema), ali su rijetke i kratkotrajne. I sto je najvaznije usmjerene su najcesce na mene ili rjede na tatu. Bracu ne dira.
Potpuno te razumijemCitiraj:
jopaa prvotno napisa
Točno toliko je imala Pia kada se Dora rodila.
Mi smo isto jako puno pričali o bebi koja dolazi i o tome kako će mama morati u bolnicu na par dana.
Vodili smo je sa sobom na pregleda pa čak kada sam išla i u bolnicu na pregled.
Kada je došao dan rođenja naše Dore, sve prošlo super. Pia je ostala s bakom doma, a MM i ja u rodilište. Na sreću, bilo je brzo gotovo pa Pia nije dugo čekala tatu.
Svaki dan mi je dolazila s tatom u posjetu i vidjeti svoju malu seku. Kada smo išle doma iz rodilišta, naravno da je i Pia došla s MM po nas. Mislim da je sve to pridonjelo njezinom normalnom prihvačanju činjenice da je mama u bolnici.
:heart:
:/
ja sam jako poticala razgovore o bebi, igranje uloga s bebama i starijim sekama i roditeljima, isla je sa mnom i na uzv-e i na ginekoloske preglede, kupili slikovnice i crtice s tematikom...
beba joj je uprkos svemu na ignore listi, ne zeli o tome pricati, totalno ignorira sva pitanja na tu temu koja joj upucuju poznanici i prijatelji, obavezno ima neki maleni ispad ako MM i ja pricamo o porodu, rodilistu, bebi, stvarima za bebu i slicno...
jedino sto primjecujem da proradjuje temu kad se sama igra, odnosno dosta se usmjerila na igranje s bebama celavicama (sto inace nije uobicajeno za nju), a i njene figurice zivotinja imaju odjednom seke i brace, mame idu u rodilista i slicno.
e da, jedine stvari koju ju oko rodjenja bebe vesele jest to sto onda nece ici u vrtic, sto ce onda vise dojiti, sto ce mi moci skakati po ledjima, i sto cu je moci nositi.
:/
meni je koma jer postoji mogućnost da budem 6 dana u rodilištu (carski)
nemam pojma kako mu to objasniti (tada će imati 20 mj) :(
a još teže mi pada pomisao da ću biti bez njega :cry:
ja već sad imam napadaje plača kad se sjetim da nou neću vidjeti barem 3 dana, do sad nismo nikad bili razdvajani preko noći
noa će biti taman pred 2. rođendanom kad ja rodim
od početka mu pokazujem trbuh i on ga stalno mazi, ljubi, govori "beba" onako totalno raznježeno
nikoga ne voli ljubiti, ali trbuh obavezno :zaljubljen:
ne znam koliko on kuži, al sav se raznježi kad kaže beba
inače voli bebe, kad na tv-u ide emisija "mein baby" koju volim pogledati on se sav umiri i komentira (kol'ko mu njegov vokabular dozvoljava) tipa: pava beba, mama i jako me zanima kako će to izgledati kad beba stigne kući
a kad ide sisati obavezno mi digne majicu, pogladi trbuh i kaže beba pa tek onda sisa
cure, totalno vas razumijem i sama sam bila prije nešto više od godinu dana u takvoj situaciji, ali vjerujte sve to prođe prilično dobro.Citiraj:
aries24 prvotno napisa
Ja sam malo cmoljila u bolnici jer sam ostala dan duže nego je trebalo , ali i hormoni su učunili svoje. Moja Pia koja je većinu noći bila pažena i mažena s moje strane je uspjela prespavati 3 noći bez mame i potpuno je zrelo savladala cijelu situaciju.
Sve će biti super, vidjet ćete.
Još jedan film ne mogu izbrisati iz glave, a to je onaj osjećaj kada sam bila sigurna da ću roditi slijedeći dan.
Od jutra sam znala da ću provesti jedan nezaboravan i veseo dan sa Pijom jer me slijedećeg dana neće biti u blizini. Dala sam zadnji atom snage da nam bude ludo i veselo. ( zamislite si mene s trbuhom do zuba kako igram lovice s Pinom i to četveronoške ).
Lovro je imao 21 mjesec kada se Leda rodila. Za vrijeme trudnoće smo pričali i objašnjavali mu da je beba mami u trbuhu i stalno mi je mazio trbuh i davao puse bebi. Isto je sav raznježen gledao bebe na tv-u. Objasnit da ću biti u bolnici mu nisam mogla jer još toliko ne kuži, ali bio je dobar.
U bolnici mi je strašno falio, a kada sam došla doma, prva stvar je bila da ga uzmem k sebi. Nije me puštao iz ruku cijeli dan.
Sada primjetim da su mu dosadna stalna zapitkivanja "di ti je seka" i u biti ju ignorira. Dođe možda jednom na dan do nje, da joj pusu i pomazi ju i to je to. Osim ako ju obučem u nešto crveno. Onda se ne odvaja od nje.