Kako ste se osjećale kad ste saznale da nosite više od jednog djeteta?
Ah moram ići, djeca me zovu, pišem svoje iskustvo sutra.
Pusa, pišite
Printable View
Kako ste se osjećale kad ste saznale da nosite više od jednog djeteta?
Ah moram ići, djeca me zovu, pišem svoje iskustvo sutra.
Pusa, pišite
evo, ja cu prva.
oduvijek sam zeljela blizance-i to bas curu i decka. mm isto tako. cesto sam znala mastati kako bi to izgledalo.
kako nismo mogli prirodno zaceti odlucili smo se za inseminaciju-druga je donijela 4 jajne stanice od koje su se 3 oplodile, a 2 danas pokusavaju puzat :heart: :heart:
test je pokazao + 11 dana od aih i doktor je vec tada pretpostavio da bi mogli biti blizanci. drugi uzv je to i potvrdio. naravno, cijelo to vrijeme bili smo u euforiji, sto zbog trudnoce opcenito, sto zbog dvije mrvice u meni.
evo, mi nismo bili iznenadjeni ili shokirani, nama se samo ispunio san!!! :)
Osjećala sam se nestvarno :)
Na samom početku trudnoće bila sam u bolnici.
To jutro sam se probudila i imala sam osjećaj da uopće nisam trudna, grudi su me prestale boliti i bila sam jako tužna (prije ove trudnoće imala sam jedan rani spontani).
Čak sam i MM-a rastužila. :/
Iznenada je došla sestra i rekla da me dr. zove na uzw.
Srce je skakalo kao ludo, jedva sam ga zadržala u grudima.
Smirila sam se tek kada mi je dr. rekao da malo srce kuca
a kada je rekao da vidi još jednu gestacijsku vrećicu počelo je ponovno ludo udarati. Ovaj put od sreće :love:
Odmah sam išla nazvati MM-a koji je kod kuće čekao najgore a dobio je najbolje moguće vijesti, smijao se kao lud.
Pet dana poslije toga, sa 6+5, čuli smo i drugo srculence.
He, he ne radi se o meni, meni je i moje troje dovoljno, no pricam danas s frendicom i kaze mi da je trudna tri mjeseca i ceka blizance!
Sad smo svi u soku (ali pozitivnom) jer u kuci su vec curke od 6 i 4 godine (koje se nadaju da dolaze dva braceka :lol: ). Eto morala sam to podijelit s vama, frendica bas ne forumira al ja cu vas citati i obavijestavati ju (jos kad bi se dala nagovoriti i na prirodan porod!)
sa 6 tjedana sam napravila prvi uzv...prije toga sam imala jedan spontani u 10. tjednu (blizanci ) niti jedno srčeko nije prokucalo...bila sam uvjerena da neće ponovno biti blizanci..kad ono, kako je dr okrenula ekran uzv-a i sama sam vidjela kako oba srca kucaju, toliku euforiju nisam u životu osjetila, MM je zaplakao a ja sam mogla skakati do neba, pogotovo nakon prijašnjeg groznog iskustva, kad vidiš dvije gestacijske, nešto maleno unutra ali nšta ne titra.
Ova dva srčeka su mi se činila kao dva veeelika diva koja snažno kucaju!
Taj dan neću nikada zaboraviti!!!! :D :D
Joj, divne ste.
Ja, zamislite, iako sama blizanka, nisam razmišljala da bih mogla imati blizance. Barem ne svjesno. Ali oduvijek me sve u vezi duplih luudo privlačilo. Šta je suđeno, suđeno je.
Prvi put, na ultrazvuku s nekih 5 tjedana, gledam docovu facu kako šutke promatra, ozbiljan ali miran, i veli "O, mio Dio!" iliti O, Bože!. Još prije nego je izgovorio da su dvojčeki, znala sam. I bila sam luda od sreće! :D Tada sam shvatila da mora da sam duboko u sebi to slutila, jer sam se iznenadila, ali ne previše.
MM je bio vani u čekaonici. Kad sam mu rekla, bio je uvjeren da ga zezam i ponovio pitanje "nemoj me z..., nego reci, jesi li trudna i je li sve okej?" i onda je vidio moju facu, skužio da sam ozbiljna i totalno se raspekmezio.
E, drugi put je definitivno bio uvjeren da ga zezam :lol: ali bila sam spremna - sličica UZVa u ruci i pod nos. E onda je bilo lomljenje od smijeha - toliko se valjao da se morao nasloniti na radni stol od sestre.
Sad kad je tako dvaput sve dobro prošlo, i kad razmišljam o tome što je sve moglo biti i koliko sam posebno blagoslovljena - zaista moram Bogu zahvaliti na tom daru!
Mi smo bili ludi od sreće kad smo čuli, odnosno kad je doc. vidila na ultrazvuku, iako mi je rekla da ništa nije sigurno, bar dok ne prođu četiri mjeseca....
Negdje s tri mjeseca sam počela krvariti, doživila šok, starija mi završila u bolnici, sjećam se da smo plakali i MM i ja, al kad je ultrazvuk ponovo pokazao dva srca i da je sve u redu, sreći nije bilo kraja :D
ja se vec danima muvam po ovom podforumu, i skicam slike duple duplicke, i toooooooopim se od miline..........
meni su blizanci nesto stvarno posebno....
Mi smo već imali curicu 5,5 god.
Kad mi je test pokazao trudnoću otišla sam čisto da dr potvrdi. Dr kaže, da da tu je plod, a evo i drugi. Čuješ mene: Kako drugi? U prvi mah šok, iznenađenje, a zatim smijeh kad mi muž i mala čuju. Rekao je dr da jedno kuca a drugo se još ne čuje. Znaš tek je 6 tj. često ti se zna dogoditi da jedan preživi nauštrb drugoga, ali ja ga dalje nisam slušala...ja sam bila u sasvim drugom pozitivnom filmu. Ja imam braću blizance i bila sam uvjerena da će to biti 2 dečka, ali eto prevarila sam se, nisam znala da ću dobiti još bolju kombinaciju: dečko i cura.
Mi smo odmah razglasili čitavoj rodbini i prijateljima s 9 tjedana kad su se čula oba srca, kao da su se već rodili, zvali smo svih istu večer :lol: . Ja ne volim babe gatare, nemoj govoriti nikome da nešto ne krene po zlu, nekako sam znala da će sve biti ok i da će to biti dva :saint: :saint:
Budući imam braću blizance nadala sam se blizancima u prvoj trudnoći, ali sad me je definitivno zateklo, nije mi bilo ni u peti da b se to moglo dogoditi.
Ja sada imam tu deformaciju da svakog ko je trudan pitam jel jedna beba? Ili o njihovoj bebi pričam u množini, tipa: aaa upravo ih dojiš ili koliko su ti dobili?
Ma ovo je sve pis of kejk, kad pomislim na trojke. Kako su nam Lota i Bruni?? Kad bi se mogle bar kratko javiti. Šaljem im velike puse :*
pozdrav svima ostalima
Avatari su vam prelijepi :heart:
meni je tri puta na prvom uzv-u, kad se vidjelo da je jedna beba bilo pri srcu pomalo zao sto nisu blizanci (ne znam zasto sam tako jako bila "napaljena" da ih imam, u familiji imamo samo jedne blizance cija mama mi nije u rodu ;))...
mislim da me lagano prosla ta neobjasnjiva volja i zelja da ih imam :mrgreen:
Još kada smo poželeli bebu MM je rekao "zamisli blizance! ništa lepše" i tako i bi. Samo, nismo odmah saznali, jer na prvom 4D ultrazvuku u 10. nedelji nisu videli obe bebe već je to bila jedna slatka divna! Mnogo smo se obradovali. Zajedno smo gledali u monitor, držali se za ruke i smejali se. Bio je divan osećaj. Božanstven.
A onda nakon dve nedelje otišla sam kod svog ginekologa da i on vidi bebicu na državnom starinskom ultrazvuku. Više je to bila moja želja nego potreba. Kad, doktor gleda, čkilji u čudan mali ekran. I kaže "Bili ste već na ultrazvuku? 4D? Ne mogu da verujem!" MM se prepao preznojio se u momentu. BLIZANCI Počeli smo da se smejemo i nismo mogli da verujemo. Jedva sam čekala da izadjemo. Pošizeli smo od radosti. MM se onda rasplakao. Kao da sam tek saznala da sam trudna.
Ne znam, čini mi se kao da nisam ni bila sposobna da primim toliku blagodat, jednostavno, ne možeš da poveruješ. Velika je to radost!
Onda smo se prisećali MM i ja... eto, ti si poželeo i Bog nas je čuo. Po Bibliji njegovo ime i znači Blizanac.
:heart: :heart:
---------------------------------------
mrdalice nezne stigle 6.11.2006.
Mi smo već po prvoj beti "znali" da su dvije mrvice no u tom trenutku nismo stigli razmišljati da ih je dvoje,već smo se veselili trudnoći i strahovali kolika će biti druga beta.
Na prvom UZV smo bili sa 5+2 i vidjeli dvije gestacijske koje samo što nisu prokucale,tako je rekla doktorica,a MM ju je pitao "Gdje je treće" :mrgreen:
Sada sam 18+3 i razmišljam hoću li biti dobra mama,hoćemo im moći pružiti sve što trebaju (ne mislim u financ. smislu),hoću li uspjeti dati dovoljno pažnje i ljubavi jednom i drugom. :heart:
Nadam se da hoću :)
E sad idem i ja promijenit moj! :lol:Citiraj:
Joe prvotno napisa
Mici, kako ti se muž zove?
Evo i mene napokon :oops:
Ovako. Sve je počelo dogovorom da želimo dijete i da ćemo ga svjesno, polako, skoncentrirano napraviti. Pravili smo dijete tri tjedna, svakodnevno, s ljubavlju i pažnjom. Nakon tri tjedna izostala je M, napravila sam test, trenutačno se pojavila druga crtica. Nazvala sam MM-a na posao da javim divnu vijest. Proslavili smo.
I tako sam jednog dana otišla na posao, sve je bilo OK dok nisam u pauzi otišla na WC i zatekla krvave gaćice. Horor, strahota, panika!!! Telefoniram MM-u, tog trena bio je u Sesvetama (a ja radim u Podsusedu), pa smo se dogovorili da me kolega otfura privatnom ginekologu a MM stiže s drugog kraja grada. I tako sam došla kod svog dragog doca, ušla u ordinaciju i staloženo mu pokušala objasniti što i kako. U međuvremenu je stigao MM sa mojom mamom. Obavili smo gin pregled i legla sam u sestrinsku sobu da obavimo i UZV. Doc je malo prošetao mojim trbuhom. Onda je rekao sestri da pozove tatu iz čekaonice. Smrzla sam se, "Što je sad?". MM je ušao, sjećam se bio je blijed ko krpa jer je sestra rekla "Vi ste otac? Ovo morate vidjeti!". Valjda je mislio da će vidjeti male zelene ili žirafu u mom trbuhu. Jedva je ušao u prostoriju i bez riječi sjeo kraj mojih nogu i stavio mi ruke na koljena. Doc je rekao:" Evo mama i tata, ovo je jedno dijete a ovo je drugo." Čestitam!". A nas dvoje smo se pogledali "Ma šta ovaj priča?!". Doc nam je okrenuo ekran UZV-a i pokazao dvije majušne kuglice u dvjema majušnim komoricama u mom trbuhu. "Evo, mama, nosite blizance!" (sva sam se naježila dok ovo pišem :love: ). MM se počeo histerično smijati i stiskati mi koljena, a ja sam zaplakala od sreće i osjećala kako se ta ista moja koljena nekontrolirano tresu. Bili smo presretni, nimalo uplašeni ili zbunjeni (osim tog trenutka dok nam je doc pokušavao objasniti situaciju). Voljeli smo Stelu i Svena od trenutka kad smo saznali da sam uopće trudna, a pogotovo kad smo saznali da nosim blizance. Od tog trena, MM me počeo tetošiti više no inače, sve je činio da bi meni bilo ugodnije i da bih bila zadovoljnija i sretnija. Obzirom da sam krvarila, doc mi je savjetovao da odem na čuvanje trudnoće, što sam i učinila. MM je obigravao oko mene, kupovao najkvalitetniju i najfiniju hranu, svaki dan sam počinjala u 7 sati čitanjem Jutarnjeg lista uz Nescaffe dok mi je tadašnji kućni ljubimac, apricot pudlica Maza, čuvala bušu. Naravno visila dam na Rodi :heart: . Svaki dan sam barem 3 puta uživala u šetnji s Mazom po kvartu, MM me vodio u grad, na večere.... stvarno me mazio i pazio, ljubio bušu i pripremao teren za dolazak klinaca. A da ne govorim o mom 6- tjednom ležanju u Petrovoj... MM je non-stop visio kod mene, iznajmio mi TV, donašao prepune vrećice svega i svačega, zvao me non-stop, dovodio mi društvo i donosio poklone... Veli ekipa iz kvarta da je svih 6 tjedana častio i častio i častio i prosalvljao dolazak svoje željene dječice... istrošio je svu lovu ali rođenje Stele i Svena se pamti u ovom dijelu grada! :D
Mamasch, čitam i plačem! Ovo je najdirljiviji opis rođenja blizanaca koji sam pročitala! Bravo! :love:
Pored tvog opisa, moj izgleda kao da se nismo ni veselili.
A nije :) Moram i ja pohvalit mm-a. Tih me je mjeseci tetošio više nego ikad (a i inače mi je dobar), nosio me k'o kaplju vode na dlanu, mazio i pazio, vodao u šetnjice, pričao i mazio se s tibicom... Godinama nakon toga sam svima govorila da mi je trudnoća bila najljepši period života i da bih što se toga tiče odmah to ponovila. Dobro, nisam pritom mislila doslovno :lol: al eto... I drugi put mi je bilo divno iskustvo, ali nisam toliko stigla odmarati i uživati, a ni mm isto - trebalo je kupiti stan, dakle naći ga i dignuti kredit, skupljati papire, onda seliti... a tu su i veća dječica koja ti odvuku pažnju (znate o čemu pričam :lol: ) pa ni ne primjetiš kako proleti 9 mjeseci...dobro, 8 i pol.
No moram priznati da sam se kad sam doznala da opet nosim blizance zaista osjetila počašćenom i posebnom. Tolika milost, a nisam ju zaslužila. Moja twinsica i mama su bile skupa kad sam ju nazvala da joj javim vijest (odmah nakon izlaska iz gin.ordinacije, još dok nisam ni otišla kod sestre s kartonom, a pošto sam prvo obavijestila mm-a). Znajući kako je naša mamy emocionalna, sister ju je najprije odvela na kavu, posjela, i onda joj objavila da ću opet dobiti blizance. Njoj su to, ako računamo nas dve, već treći u direktnoj lozi. Kad su se dobro isplakale i izgrlile, opet su me nazvale da pretresemo dojmove još jednom. :heart:
Nikad, niti u jednom trenu nisam pomislila ništa negativno očekujući treće i četvrto dijete. Znate ono, ljudi su često komentirali "pa kako ćete", "ajme, jadni vi", pa čak i omraženo "šta vam je to trebalo"??!! :evil: :evil: :evil: Kao da ćemo umrijeti od gladi ili da je imati djecu nešto strašno. Da, traži odricanje od svoje komocije. Ali takvo odricanje nije nikog ubilo, samo nas može izgraditi. No comment.
A mi smo se veselili silno, iako je objektivno doista vrlo naporno. I bilo je trenutaka kad smo bili na izmaku snaga, ima ih još, ali sve rjeđe. No od svega toga najviše pamtim mm-a kad je mojoj baki, vozeći nju koja je došla u posjetu i nas svih 6-oro (bebe još u buši) prema našoj velikoj novoj kući koju je Bog providio na predivnom mjestu, po sunčanom danu, rekao: "osjećam se kao najbogatiji čovjek na svijetu!"
E da, a sad je vrijeme da idem promijeniti avatar...čak i mm si je na popomundu i Hattricku stavio svoju sliku sa svom dječicom... :)
Hvala duplice :heart: Bilo bi super kad bismo se mogle uživo upoznati, da te vidim sa tom silnom dječicom! Mogu ti reći da otkad tebe poznajem, ozbiljno razmišljam o novoj trudnoći... iako sumnjam da se tvoj blagoslov može ponoviti u ovom tisućljeću! :tele:
Izuzetno mi je drago što imaš divnog muža koji je uz tebe i djecu 200%. Imate sreću više nego višestruku! Svaka vam čast! :D
ja nisam bila sretna kad sam čula da nosim blizance...... plakala sam, bojala sam se kako ću ja to sama (MM je pomorac i više ga nema nego ima) a već imamo 1 dijete :( :(
i taj strah i tuga su trajali 2-3 dana,a onda sam se malo pomalo prilagođavala situaciji, i navikla se da će ih bit dvoje....
u kasnijim fazama trudnoće, kad su neke situacije postale ozbiljne i opasne njima po život umirala sam od straha da im se što ne dogodi jer sam baš htjela dvije bebe kad se već tako dogodilo :heart: :heart:
sad ih volim više nego svoj život i sav moj život sam posvetila njima, guštam s njima, stalno ih ljubim i mazim :heart: :heart: jednostavno ih obožavam
ali i danas imam običaj reći... da sam mogla birat prilikom druge trudnoće, nikad ne bi odabrala imati blizance, već svakog od njih u svoje vrijeme :love2:
Sva sreća pa ne biramo mi :)
Evo duplice i ovdje ću ti izraziti oduševljenje... divan ti je avatar!!!!!!!
Slažem se s tobom, hvala Bogu pa ne biramo. Ako Bog da, nadam se da ću opet u idućoj trudnoći imati blizance!!! :love: :love:
vidim ja, ti si već kuhana i pečena... :lol:
I - hvala ti za komplimente! :*
Uh što ovde vrvi od lepote, a moram priznati da kad pogledam unazad jeste trudnoća bila mnogo lepo stanje, nekako uvek osmeh na licu. Ali uvek. Ej, pa to su možda deca davala osmehe. Čitam baš da se deca najbolje razvijaju od spavanja i smejanja! Naravno!
Baš su dirljive te priče kad saznaš da su blizanci, a muževi tek pokažu kolika srca imaju! Slatko. Duplice, muž mi se zove Toma.
Danas smo išli zajedno na pijacu u nosiljkama, da deca mogu da gledaju ljude povrće i boje, i čuli smo komentar "e, vi ste bogati! nekom Bog da materijalno, a nekom eto decu kao vama" Mi odmah srećni.
Što ja ne znam taj avatar da namestim. Joj, a jesu vam slatki.
Znala sam da je Toma zvan blizanac, ali nisam da je to doslovno značenje.Citiraj:
mici prvotno napisa
Ovi komentari su istina, ne bi ja mijenjala svo blago svijeta za moje anđele!
Avatar staviš lako - slikicu si samo moraš smanjiti na do 7KB i odeš u profil i tu ju ubaciš...
Nikad nisam ni sanjala da ću imati blizance, nisam im baš bila sklona niti ih je u našoj obitelji ikad bilo. Taj dan sam samouvjereno dojurila svom giniću sa stavom ja sam trudna, a vi mi samo to potvrdite. Jako sam se radovala trudnoći, s obzirom da sam ranije imala spontani, a nismo ni počeli raditi na djetetu i već se primilo. Ginić se smijao kad mi je rekao da sam u pravu al da mi on vidi dva gestacijska mjehura ( bilo je prerano za plod, još se nije vidio ) ja u :shock: :shock: , počela sam buncat da je to nemoguće, da ja ne mogu imati blizance da mu se preslikava slika na monitoru i svakakve gluposti još sam u šoku izgovorila Na putu kući moji strahovi su nestajali a osjećaj da dva bića rastu u meni punili su mi emocije. Suprugu nisam ništa rekla već sam mu dala sliku s ultrazvuka, a on ; pa ti nisi trudna , imaš dve crne rupe!!!
ja; E pa te dvije crne rupe su tvoja djeca,
tek tada je nastupio :shock:
kad se odšokirao me zagrlio, stisnuo, poljubio i zahvalio se što sam ga učinila najsretnijom osobom na svijetu i od tog momenta smo samo brojili dane , mjesece kad ćemo ih ugledati i poljubiti.
I dan danas kažemo da je bog bio dobar prema nama, dao nam je dvoje prekrasne djece i veselja napretek.
zasto ja stalno i stalno visim na ovom podforumu i samo cmizdrim i cmoljim.....
ma bas ste sve odreda posebne mame :heart: :heart: :heart:
Evo i nase price!!
Nakon 7 godina braka, 3 neuspjela pokusaja IVF-a, 4. nam je donio najvecu srecu. Odmah sam nekako znala da sam trudna. Vratili su mi 3 mrvice i potajno sam se nadala da ih je vise. Kad sam 11 dan nakon transfera ugledala +na testu bila sam luda od srece. Sutradan mi je i visoka beta bila "sumljiva", ali na prvom UZV sa 5 tjedana doc je vidio samo jednu gestacijusku vrecicu. Za tjedan dana dolazim na drugu kontrolu i jedno srceko kucka ko ludo, al se pojavila i druga vrecica u kojoj nije bilo kucajeva. Doc mi cak nije davao nikakvu nadu, no ja sam potajno znala da ce prokucati. Sa 9 tjedana trudnoce odlazim na 3.UZV i doc mi postavlja cudno pitanje koliko bih djece htjela imati. Ja zbunjena govorim cim vise tim bolje. Kad mi je rekao da vidi :heart: :heart: :heart: srca bila sam u soku. Pitala sam ga kako sad tri srca. Samo se namijao i rekao da ce biti sve u redu.
Noge su mi klecale, nisam znala kako sici sa stola, sestra mi je pomagala, a mm me cekao u cekaoni. Nisam znala kako da mu kazem mirno i stalozeno. Kad sam mu rekla da sjedne mislio je da nesto nije u redu, ali kad sam mu rekla da nosim trojcice ostao je zbunjen i pitao me da kako cemo onda trecu bebu nazvati :lol: Bili smo presretni, plakali smo od srece i tada sam znala da cu sigurno postati mama. Bila mi je prekrasna ta rijec MAMA.
Sa 14. tjedana odlazim u Petrovu zbog laganog krvarenja i ostajem tamo punih 6 mjeseci. 4 mjeseca sam lezala na cef-u. MM je moga dolaziti samo vikendima i zivjela sam za hranu iz McDonaldsa heheheheh. Nemoram vam ni pricati koliki nas je strah obuzeo, ali nekako sam ga pokusala zatomiti. Cijelu trudnocu treca bebica je bila manja od Jana i Katje. Poduzeli smo sve, bas sve ali njoj nije bilo suđeno. Sa 32+2 joj prestaje kucati srce, a sa 32+3 sam rodila Jana i Katju i moju malu Unu svega 600grama tesku. Bila je Katjina jednojajcana sekica blizanka i nije primala dovoljno hrane. Ustvari je ona pomogla cijelo to vrijeme Katji. To se je saznalo tek nakon poroda jer smo svi bili uvjereni da je svaka bebica posebno.
Ostala sam jos 2 mjeseca s njima u bolnici, svaki dan ih isla gledati u inkubatore, molila za njih i evo ih sada s nama. Velika i vesela djecica. Moja dva najveca bogatstva :love:
Bibi, suzim nekontrolirano. :cry:
Šaljem ti veliki zagrljaj i veliku pusu Katji i Janu :* :* :heart: :heart:
A majušne Une, hrabrog malog anđela sjetit ću svaki put kad pomislim da ne mogu dalje. Njezin dar maloj Katji je toliko plemenit... ma ostajem bez teksta. :heart:
Bibi :*
bibi.... :heart: :heart:
Bibi, opet sam se rastopila od tvoje priče... :* :* :*
ovo je veliki OT :lol:
daphnene znam zakaj mi obje stalno visimo na ovom forumu? kaj mislis da nas negdje jos cekaju (multi)plusici?Citiraj:
zasto ja stalno i stalno visim na ovom podforumu i samo cmizdrim i cmoljim.....
;)
Bibi, kako si veliki ti junak!
Srce mi se steglo kada sam pročitala tvoje iskustvo, tvoje junaštvo, a to je trebalo sve preživeti!
Koliko ljubavi ti imaš! :heart: :heart: za Jana i Katju i veliko :heart: za andjela Unu
evo da i ja napišem svoje iskustvo.
Kad sam shvatila da menga kasni i kupila test pokazalo se da sam trudna.Muž i ja smo rekli da želimo bebu i ja sam par mjeseci nakon vjenčanja prestala koristiti tablete,tako da nije bilo iznenađenje što sam trudna.Prvi posjet ginekologu uslijedio je ubrzo nakon pozitivnog testa.Doktor je na ultrazvuku potvrdio moju trudnoću no kad je rekao "Šta se tu još vidi...Pa to nije jedna beba već dvije!"ja sam se uhvatila za glavu i šokirala.Zamislite a ja sam trebala imati brata blizanca koji se nažalost nakon tri mjeseca prestao razvijati u maminoj buši tako da sam se rodila samo ja!I ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da bi i ja mogla nositi blizance kao i moja mama.Kad sam došla do muža rekao mi je da sam bila sva blijeda no kad sam njemu rekla da ćemo imati dvije bebe prvo je mislio da se šalim,a nakon jedno 15min.je shvatio da je istina.Vrlo brzo nas je prošla ta prvotna reakcija i sada svima sa ponosom kažemo da čekamo dvije srećice i mada je reakcija večine :"Joj,dvije bebe pa bit će vam jako teško..."i slično,mi se nedamo pokolebati i smatramo se blaženima i sretnima što nam ih je Bog podario,samo da nam sretno dođu na svijet i da budu zdrave.
Sjecam se da sam jos od malena uvijek govorila da cu ja imati blizance...uvijek mi je to bilo nesto posebno. I evo me...danas imam prvi UZV nakon sto nam je beta potvrdila trudnocu. Ne nadam se previse jer mislim da bi to bio definitivno poklon s neba ali..ali... S MM strane u obitelji je bilo blizanaca, a i s moje i mamine i tatine..tako da nije nista lose sto se nadam...pliz, pliz, pliiizzzzzz
Javit cu Vam da li nam se ispunila zelja!!
Iana, držim fige bar za dupliće :heart: !
ja ovo tek sad vidim...Citiraj:
nelitza77 prvotno napisa
odgovor na tvoje pitanje je ZASTO NE???? ;)
Mislim da ipak necu pisati svoje dojmove ovdje...jucer smo vidjeli jednu gestacijsku vrecicu od 4,7mm :heart:
mozda cu imati vise srece drugi put...
iana, dok ne rodis samo jedno, nista nije gotovo :P
cula sam da se drugo zna i sakriti ponekad
Ja sam prepoznala svoje blizance već kod prve bete, a druga mi je to definitivno potvrdila. Na 1. uzv dr. je vidio "2 gestacijska mjehura, za sada bez odjeka za plod". Ova rečenica me tako uplašila, ali mi je onda moj dragi dr. Lučinger objasnio da je to normalno. Na sljedećem uzv kucala su oba srca i našoj sreći nije bilo kraja. Kad sam taj put izlazila iz ordinacije, nisam mogla otvoriti vrata, nešto je zapinjalo. Kad sam ih otvorila, ispred mene kolica - vlakić, a u njima braco i seka stari 5 mjeseci i ponosni mama i tata došli pozdraviti doktora i sestre. MM i ja smo se toliko raznježili da se i danas vrlo često sjetimo tog prizora. Tada sam poželjela isto curu i dečka, ali stigla su dva prekrasna dečka koja volim najviše na svijetu.
Možda je s bebama u kolicima bila neka od vas?! Bilo je to lani, otprilike u ovo vrijeme na VV, rekli su da bebe imaju 5 mj.
Sad kad dobivam komentare na račun blizanaca, ja kažem da smo duplo nagrađeni jer smo dugo čekali - 5 godina je dugo ako započinje s 29.
Bibi :love: , sjećam se tvoje priče kao da je bilo jučer. Bila sam tužna kao da si mi najbliskija frendica. Molila sam za vas. A onda su počele stizati vijesti da ste ti, Jan i Katja dobro i hvala Bogu, tako je i danas.
Šaljem ti :*