Podstanari smo 18. god. sa cetvero djece i jednom placom, nismo mogli nista rijesiti za stan. Javite se i pricajte o svojim iskustvima sa "gazdama" i stanovima!!! :) :) :love: :love:
Printable View
Podstanari smo 18. god. sa cetvero djece i jednom placom, nismo mogli nista rijesiti za stan. Javite se i pricajte o svojim iskustvima sa "gazdama" i stanovima!!! :) :) :love: :love:
Evo i ja sam unazad godine dane podstanar, sada sam napokon naisla da dobre "gazde". :love:
i mi smo tu
ja sam od 18g podstanar, mislim da sma vec promijenila 10tak stanova
ali smijesi nam se uskoro mozda nas stan :)
gazde? hm, uglavnom ok iskistva, stvarno nemam primjedbi, nitko nije dolazio u stan ni provjeravao, mi nosili njima novac i tako placali, izbjegavala sma da stanujemo blizu gazda...
i mi smo bili dobri podstanari, osim sto smo tulumarili, ali stanove su cak ostavljali u boljem stanju nego sto smo ih nasli...
iskustva podstanarstva - meni opce nisu losa, sve skupa jako zanimljivo, trazenje stana po zg ko studnet, svake godine zivis u novom kvartu i upoznas grad bolje nego pravi zagepcanec :P
svasta dozivis, jedan stan u zg, pec na drva, ja ne znam naloziti vatru, niti kupšiti drva, pa ides kupiti drva, pa zoves tipa sa pilom, pa... :lol:
ah...to su bili dani ;)
i mi smo iako rodjeni zagrepcani i to nakon 2 "vlastita" stana - prosle godine postali smo podstanari u zagrebu :lol:
valjda nema cijene za vlastiti mir i zadovoljstvo ...
moje prvo zivotno podstanarstvo sa 30 godina je za sada odlicno...
nakon 8 mjeseci, gazde su odlicne... ne vidimo se... iako zivimo u istoj kuci :)
sam da tak i ostane, dok ne uletim u vlastiti stan... :mrgreen:
pozdrav,
nas dva
evo i nas podstanara već 5,5 godina.
živimo u ogromnoj kući, dvokatnici, ogromna okućnica, mir, tišina, bazen, ljepota....
gazde nam do lani živile u beču i viđali ih samo jednom godišnje kad bi oni došli liti na odmor. fino bi se taj dan sastali, pojeli, popili, pročakulali, predali im kuću ko crkvicu i mi bi otišli kod mojih na ljetovanje cilo lito (ovo bi ja litovala cilo lito, a mm radio).
e onda je lani umrla naglo gazdarica, mlada skroz i gazda se odlučio vratit doma. i sad on živi na gornjem katu, mi donjem i u ok smo odnosima. doduše, ne živim sa mojima, ne živim sa svekrom, ali živim u nekon instatnt odnosu sa gazdom. malo čudna situacija ali mi sasvim ok funkcioniramo.
mi smo tražili novu lokaciju za preselit, ali gazda niti čut da odemo. skoro nije počeo plakat kako će on jadan i kukavan sam. :mrgreen:
mm i ja radimo, mala je u vrtiću, a gazda skuva ručak za svih. i onda nas čeka na parkingu jer mi eto kasnimo doma :lol: :shock:
nama je od početka ovdje bilo super jer je renta mala (400kn + režije). sad više ni rentu ne plaćamo jer smo u sretnom zajedničkom kućanstvu. režije jedan misec plaćamo mi, jedan on ili popola. kako ko zgrabi račune iz poštanskog sandučića.
i da, gazda je opsjednut našom malom. evo je prije 5 dana otišao do beča i svaku večer zove pitat šta mala radi (kupus čupa pa sadi :lol: ). i još se nije dogodilo da je otišao u grad a da njoj nije nešto donio. zadnji put je donio iz beča kasicu prasicu za nju i svaki joj je dan puni sitnišem :mrgreen:
da mi je netko priča kako će mi život krenit i u kojem smjeru i kako ću živit sa čovikom kod kojeg smo iznajmili kuću rekla bi mu da je lud. ali eto, svašta je moguće u našega boga. :mrgreen:
Lory, ako vam nije naporan taj odnos... zapravo je jako lijep :heart:
Vaše dijete je dobilo još jednoga didu (ujaka, strica, svejedno) i uživajte dok je tako dobrih ljudi.
Ili mu pronađite ženu da ne bude tako orjentiran na vas... ;)
Blago tebi. Pa ti podstanarstvo niti ne osjtiš. Ja sam već 13 godina podstanar i isto sam toliko stanova promijenila. Ali nigdje još nisam naišla na tako dobrog gazdu. Ovaj moj zadnji je skroz dobar ali je malo primitivan i voli pričati o sebi ali bogami voli i dolaziti. Kako ću do svoga stana, ne znam, ali molim boga da bude što prije ili barem dok mi dijete ne krene u školu da ga ne moram seliti iz škole u školu.
Bas ti zavidim :love: Lijepo je da jos ima ovakvih ljudi, svaka cast, a nazalost neki roditelji se ovako lijepo sa vlastitom djecom ne odnose :cry:
Mi smo također podstanari skoro 5 godina i to s djeteom s posebnim potrebama.Nemamo neka loša iskustva,jer smo tek u drugom stanu u tih 5 godina.Gazde su ok,ne dolaze,dođu po lovu kad ih zovnemo i platimo račune.Ali prijašnji gazda je bio jako naporan što se tiče računa,da je to bilo čudo jedno.Ako je trebalo platit npr.25-og u mjesecu,eto ti njega 26-og i lupa na vrata.Čovjek je bio opsjednut računima i režijama i najjača izjava mu je bila da bi rađe ostao gladan nego ne platio račune.I da se takoi mi moramo ponašat.a-ha :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: Možeš mislit kako jesmo???Ali sve u svemu,nije loše,mada sam ja i u Splitu na fakultetu bila podstanar i nije baš bilo loših iskustava.Više bi rekla da je bilo čudaka koji su iznajmljivali stanove.A do našeg kako je krenulo nikad nećemo stić!!!!Ali kozna,kažu da nada zadnja umire.Oprostite što je jako dugo napisano,ali kad počnem ne znam stat. :*
Evo mi nismo podstanari, nego "gazde" Ova obitelj je kod nas već 4 godine i odnosi su fenomenalni. Mi smo dole ,a oni na katu. Redovno se družimo, izlazimo zajedno i nema ama baš nikakvih problema. Postali su mi kao obitelj.
Što se tiče plačanja zna se da stanarina i režije ( imaju kontrolne satove za vodu i struju) idu prvog i skroz je nevažno tko će koga zazvat za platit.
Iako smo im prije dvije godine povečali stanarinu odnosi se nisu promijenili, što dokazuje da se s "gazdom" ipak može bit prijatelj i obratno.
Ni mi nismo postanari već gazde. Kako smo i sami mladi i imamo male klince nadali smo se ugodnom suživotu sa mladim parovima s djecom. S djecom nije bilo problema, oni su se lijepo skompali s mojima i igrali se itd, ali njihovi roditelji su bili sasvim druga stvar. Svađe, dernjava, lupa, razbijanje, psovanje pa i tuče su bili na repertoaru. Mi smo pokušavali smiriti strasti i urazumiti ih, ali to je bilo uzalud. Jedni su se rastali i otišli svaki svojim putem, a drugi par je još uvijek skupa iako su se odselili od nas.Citiraj:
P&A prvotno napisa
Trenutno nemamo nikoga na stanu i tražimo nove stanare i ja se već bojim ko će nam sada doći. Nadam se da nećemo opet imati ratnu zonu.
Jako mi je drago čuti kada vlada prijateljsko raspoloženje između gazda i stanara,tako i treba.Eto ja sam već unaprijed rekla kako nisam baš imala loša iskustva,samo sam imala malo dosadnog gazdu koji je doslovno zahtijevao sve u 24 sata!!!!Sve ostalo 5.Samo tako nastavite ljudi moji i lijepo se družite i dogovarajte!!!! :* :* :* :*
HVALA SVIMA NA JAVLJANJU !Htjela bih zamoliti nekoga tko zna koje bih uvijete trebala imati za dobvanje socijalnog stana.
Mi smo bili podstanari 8 godina .Pred dvije godine smo riješili stambeno pitanje ( nakon mog drugog poroda ) :D . Uglavnom smo imali dobre stanodavce ,ali svaki stan koji smo iznajmili bi se nakon nekog vremena prodao ili bi se sin oženio pa bi trebao stan .Tako da smo se selili 6 puta.
Sad je tome došao kraj.
Moraš se raspitati u CZSS ili gradskoj upravi. Sretno!
Mi smo podstanari 5 godina, i gazde su bile uvijek OK, osim jedne gazdarice koja nas je izbacila dok je supruga bila u 7. mjesecu trudnoće. Rekla je da se rastavlja od muža, ali lagala je i najvjerojatnije nije htjela bebu u tom stanu. Samo znam da nam je sljedećih mjesec dana bilo iznimno teško naći stan, boriti se sa studentima koji su tada navalili, a žena je bila sa stomakom do brade.
Inače je zbilja rijetkost da je nekom stanodavcu smatalo dijete kasnije kad bi tražili novi stan (samo jednom nam se to desilo).
Uh! Mi smo tek tražili stan još se nismo bili ni vjenčali kad nas je jedna otprašila kad smo joj na pitanje hoćemo li imati djecu odgovorili naravno .Ima svakakvih i podstanara i gazda ali mislim da je kućni odgoj presudan u svim situacijama a u ovoj pogotovo.
Podižem temu pošto sam htijela otvoriti sličnu.
Naime MM i ja smo podstanari otkako smo se oženili i preselili u grad zbog posla, u međuvremenu smo dobili i mali smotuljak radosti (čitaj dijete).
Dakle podstanari smo sada već 5 gd., promjenili smo tri stana i nikada nismo imali probleme. Sada smo u jednosobnom stančiću od 39 kvadrata, za nas troje donedavno dovoljno( lagano smo se počeli gužvati) , + hrpa "gostiju" (čitaj rodbine) koja nam ljeti protutnji kroz naš mali postanarski stan.
E sada 30-ete su za vratom a nama iznad glava neprestano visi to naše stanbeno pitanje....
Prvo se čekao moj ugovor za stalno pa da napokon krenemo sa rješavanjem, dobila sam ga prošle godine ali se još nismo pomaknuli sa mjesta zbog cijena nekretnina koje divljaju i totalno su nerealne.
Mjesečna primanja su nam oko 10 000 kn koje se otope ni sami ne znamo kako a nismo rastrošna obitelj.
Imamo nešto malo ušteđevine ali to nam je više za crne dane i ne daj bože....
Moj muže je taj koji se boji kredita, boji se da su nam primanja premala i da nebi imali dosta za život, ja ga uvjeravam u suprotno i govorim da ćemo se prilagoditi.
Stoga dragi moji podstanari i suborci , kakva su vaša iskustva želje i mogućnosti.
Kako se vi borite sa životom i kakve planove imate
mi smo donedavno bii podstanari u kući mog tate, sad smo u svojoj kući - uz mnogo kompromisa, u kreditima, šparamo na svemu
- ide nekako - sada jer smo još relativno mladi
bez obzira na sve poteškoće da nismo riješili stambeno pitanje sad, ja stvarno neznam kako bi kasnije
probaj napraviti financijski plan - mjesečni troškovnik i vidi koliko možeš izdvajati za kredit
pošto prodaja stanova baš i ne ide, možda nađeš nešto povoljnije...
sretno
anita-m drago mi je što si pod svojim krovom, bez muke nema ničega.
Danas je nažalost većina mladih u sličnoj pozicija gdje se moramo "odreći" puno toga da bih mogli kupiti svoju prvu nekretninu.
Znamo otprilike koliku bi ratu mjesečno mogli podnjeti, a kako stvari stoje morati ćemo smanjiti naše želje što se tiće kvadrature i broja soba što me žalosti pošto ovo najvjerovatnije sada kupujemo za cijeli život i ne želim pristajati na kompromise!!
Planiramo proširiti našu obitelj tako da bi mi trosobni stan bio idealan ili neka kućica u blizini grada...
Ne znam, potraga i razmišljanja se nastavljaju, idemo sutra pogledati jedan stan pa ćemo vidjeti kako će to proći
Znam da nećemo kupovati dok ne nađemo nešto što nam zista paše
i mm i ja dijelimo podstanarsku sudbinu već dosta godina. bojim se i pomisliti koliko jer je to bilo "samo privremeno", a odužilo se.....godine nam idu....ja natukla 42, mm je nešto malo mlađi.....
bojim se da nećemo nikada do svog krova nad glavom. imamo jedno dijete, prekrasnu djevojčicu koja će uskoro navršiti 3 godine.
stan ima 40 kvadrata, nemamo nikakvih problema s vlasnicima,uredno plaćamo račune i najam.
mene strašno muči ta situacija. a i već mi je muka od tog stana jer je loš raspored pa se samo sudaramo međusobno, a i stvari je sve više....tijesno nam je.
radim u velikoj firmi koja u zadnje vrijeme ima problema, momentalno nam je blokiran račun, hoće li biti plaće, ne znamo, a već su nam jednu dužni, iz istog razloga. inače mi plaća nije loša.
mm radi u privatnoj firmi, prijavljen je na minimalac, klasika. do nedavno sam i ja radila u maloj privatnoj firmi, o kreditu nisam mogla ni sanjati, vjerovala sam da će biti bolje kad promijenim posao.a onda sam na novom poslu bila dvije godine na određeno, opet ništa od kredita. sad sam za stalno, ali opet problemi.
mene hvata panika od samog odlaska u banku, samo da se informiramo što možemo i koliko.....kad samo čujem što sve treba, hipoteke, učešća.....užas jedan.
a mi ne možemo računati na pomoć ni od mojih ni od njegovih. zapravo, sretni smo da oni imaju dovoljno za sebe i ne tražimo ništa. mislimo cijelo vrijeme - sami ćemo nekako.
ne znam......
sorry, ljudi, na tako dugom i ne baš lijepom postu......baš mi je teško.