histericni ispad dvogodisnjakinje

citajuci sve i svasta, vjerujem da je to samo faza, ali svejedno me zanimaju vasa iskustva. vec dva puta nam se dogodilo da nasa karla prije odlaska u krevet urla iz pettnih zila. napominjem da sama poslije procitane knjigice i molitve, uzima svoj caj i psica i polegenemo je u krevet, ugasimo svjetlo, zazelimo laku noc i izadjemo. malo jos prica neko vrijeme, dozivljaje toga dana, i zaspi, i to relativno rano, do 9 sati. no, bas jucer sva je bila umorna i pospana, cendrava vec prije vecere koju nije bas ni pojela i kupanja. a onda, ako ne dobije toga trenutka sto je zamislila dreka nevidjena. I nista ne pomaze, ni mazenje, nista, sve odbija, pa i bocicu i tako urla, jeca, suze krokodilske i onda je ostavili da stoji u kreveticu, place sama u mraku, dosla sam kasnije i jedva je smirila u narucuju i vratila u krvete, zaspala. Ujutro kao da nista nije bilo. a tijekom noci, zove me da hoce u drugi krevete, ako to ne ucinim urla, stavim je, odmah nastavlja spavati, prebacim u njezin, a ona spava kao klada. ne trazi spavati s nama, od godine dana spava sama u sobi, bez problema.
evo jutros se ustala u 6, ja iznemgla, cekam drugu bebu pa molim boga za malo sna, a ona sva neka razigrana.
ima li ovo vrijeme, dolazak proljeca utjecaj na to ili nesto drugo?
Koliko je to manipulacija, a koliko faza odrastanja?
Karla je izuzetno tvrdoglava i svojeglava i kada nesto zamisli, to mora i ostvariti, bori se. Nemamo s njom vecih problema, stvarno do sada super.
molimo savjet(e)

..hehe i Karlo ima takve ispade zadnjih par tjedana...stalno nešto cendra kad mu nije po volji a ponovo se zna i bacat na pod i tamo tulit.....neznam...nadam se da je i to jedna od many faza..... :roll:

Ja sam kod svoje slične stvari primjećivala kad je bila preumorna, naime tak tad bi podivljala.

Kao da opisujete mog KS u poslijednja 2 tjedna. A ja mislila da je zbog male seke, a sad sam sklonija vjerovati da je faza ... koja je pomalo izluđujuća.

Je i Lovro ima takve ispade, a ima tek 19 i pol mjeseci.
Kaj bu tek kasnije :shock:
U stanju je rasplakati se kao kišna godina ako onog trena kad
si zamisli ne dobije to što želi. Strašno! Pokušavam izbjeći takve situacije
ali me nekad zbilja raživcira da poludim! I onda sve u krug...

urla, jeca, suze krokodilske i onda je ostavili da stoji u kreveticu, place sama u mraku

:( :(

To sve ide u rok službe ;)

Oni su mali i jako teško se nose s emocijama, a na nama je da ih strpljivo i s puno ljubavi i tolerancije polako vodimo prema cilju, obuzdavanju bijesa i prihvaćanju neminovnog - da ne može uvijek sve biti po njihovom.

Sam bog zna koliko to živaca potroši, ali se isplati jer je divno gledati kako mališi s vremenom sve bolje vladaju tom plemenitom vještinom prihvaćanja NE za odgovor :heart:

Samo nemoj da te itko uvjeri da je to bezobrazluk, manipuliranje ili kakvim sve groznim imenima već ne zovu to najnormalnije dječje ponašanje...

Moja Leona ima tri i pol i još uvijek je spopadaju povremeno takve histerije, a zadnji put je dijete, u razgovoru kad se smirila, kirurški precizno opisala kaj se dogodilo: Mama, ali ja nisam htjela tako jako vikati, htjela sam samo malo plakati i onda, i onda, i onda se više nisam mogla zaustaviti! Oprosti, nemoj se ljutiti na mene, nije bilo namjerno! :heart:

Sunce malo, kako je to jednostavno sročila, nije to nikakav inat niti namjerno piljenje mojih živaca, ona je ipak još mala i osjećaji je preplave, izmaknu kotroli tako da se uz najblju volju ne može smiriti dok ne prođe samo od sebe. Ona je toga svjesna i znam da bi sama željela da to toga ne dolazi, ali kako će rasti, tako će sve biti bolje, glavno da je ona 100% sigurna da smo mi tu za nju da joj pomognemo koliko možemo umjesto da joj odmažemo i radimo pritisak na nju da se ponaša zrelije nego što je u stanju ;)

Joj,kloklo,prepametna je tvoja curica!Srčeko malo.
I tako si to super rekla.Ja se ponekad ne znam najbolje izraziti kada bi htjela ljudima oko sebe objasnit da Grga nije zločest.On je samo ponekad umoran,ne zna se nositi sa svime oko sebe pa nekada burno reagira.Najgore je kaj mi onda govore:"Morati će mama ipak malo po guzi uskoro!"I to onako zlobno i sa podsmjehom na moje Ne po guzi!
Sada ću im znati još bolje odgovoriti.

i kod nas je ta faza...
:/

Mi smo tu fazu već jednom proživjeli i sad ju proživljavamo drugi put ali u relativno manjem intenzitetu nego s prvom curkom. Možda smo se naučili nositi s tim - ne ostavljati ju na milost i nemilost samoj sebi, ako po noći hoće k nama (a hoće!) ok - nek dođe, i svi se naspavamo (pokušali smo se i objašnjavati i uvjeravati, ali onda to znači neprospavanu noć). Ako se baš taj dan neće kupati - pa dobro, ne mora, ali ako npr. pošto poto hoće novu igračku, a ne može ju dobiti, to se ne tolerira (jednom se cijeli Kaptol centar orio, ali još jednog Hlapića nije dobila - mislim da nam je to do sad bio najgori ispad). Naoružaj se živcima :love:

mi smo ima par miseci u toj fazi, a ne nazire joj se kraj.
triba se oboružat živcima i u boj. :mrgreen:
i na kraju strpljen spašen, ma neće ta faza trajat godinama.
ja sam napola luda od njenog bezrazložnog urlanja, ali smireni i tihi ton obraćanja čuda čini.

Draga kloklo, tvoja Leona me po tom svom odgovoru podsjeća na moju Karlu! I ona ima 3 i pol godine, ali ponekad zna "zapiliti", a onda mi kaže s tužnim izrazom lica: "Mama, neću više tako jako plakati. Oprosti, nisam htjela." A posebno mi je bilo šmrc, šmrc kad mi je rekla: "Mama, ti mene voliš, a ja sam te naljutila." Srce moje maleno, a opet tako veeeeliko! :love:
Bože, često se zamislim što te male glavica promišljaju, kako je u njihovim dušicama, a mi roditelji smo često u svakodnevnoj žurbi, nervozi, stresu ... Ljudi smo i često i u najboljoj namjeri griješimo. Ova tvrdnja nije opravdanje. Učimo zapravo i mi i djeca. Rastemo zajedno! :heart:

djeca imaju visoko razvijen moralni osjećaj; također imaju visoko razvijen osjećaj discipline. iako se slažem da se njihovo poimanje razine buke i trošenja energije ne slaže uvijek s našim, ne vjerujem da je bilo koje dijete namjerno zločesto. mogu činiti užasne stvari no vjerujem da je razlog ili znatiželja proistekla iz eksperimentalne filozofije - "pitam se što bi bilo kad bi..." - ili potreba za zadovoljenjem unutrašnje želje za zaštitom, odnosno da se osjećaju bolje.

iz knjige nlp za opušteno učenje (diana beaver)

Potpisujem ovo što je napisala sorciere!

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

Potpisujem ovo što je napisala sorciere!

---

PREpisala ;)

Ok sorciere, prepisala si, ali citat je na pravom mjestu, zar ne? ;)

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

Moja Leona ima tri i pol i još uvijek je spopadaju povremeno takve histerije, a zadnji put je dijete, u razgovoru kad se smirila, kirurški precizno opisala kaj se dogodilo: Mama, ali ja nisam htjela tako jako vikati, htjela sam samo malo plakati i onda, i onda, i onda se više nisam mogla zaustaviti! Oprosti, nemoj se ljutiti na mene, nije bilo namjerno! :heart:

---

Medena, pametna devojcica.

A i ovo sto je Sorci rekla je ups :) PREpisala je SUPER.

Dodala bih ja imam dva potpuno razlicita iskustva- Minu koja gotovo nikada nije imala ispade i Filipa koji ih ima svakodnevno.
Polako se ucimo da ne moze biti sve i ovog trenutka. Pri tome treba biti odmeren, jasan, kratak i ne vikati. Medjutim, ne uspeva mi uvek.

tako je divno kada pocnu govoriti recenici sa zakljucivanjem i promisljanjem. Evo samo da kazem kako nasa mala curica model "ne zelim otici sama spavati" primjenjuje s mamom i tatom, a kada ju teta cuvalica stavlja u krvet za popodnevno spavanje, lijeze u krevt bez problema i zaspi. Kod nas navece malo cendra, stavimo je u nas krvet, legnem pokraj nje i ona spava. U kolovozu ce dobiti bracu ili seku pa me strah kako ce onda biti sa spavanjem zbog ljubomore i svega.
Da ne otvaram novi topic, karla jako puno pije tekucine dok spava, nema dudu, samo ta bocica, to ju smiri, ostavim u kutu krevetica pa se sama posluzi jet tako prespava cijelu noc. Zivim u nadi da ce sama odluciti kada je toga dosta i da ce odvikavanje odraditi sama uz nasu malu pomoc. Jesam li u zabludi?