Dobna skupina preko 18

Pokusala sam naci - no nisam uspjela.

Valjda svi misle da sa punoljtstvom nastupa doba kada vise nema problema.
No cini mi se da nije tako.

Odnos roditelj dijete traje cijeli zivot i zamka koja se pojavljuje u ovoj dobi vise oznacava odgoj roditelja nego djece. Naime, tijekom puberteta dijete se pocne boriti za emocionalnu samostalnost (ona financijska im bas nije previse vazna).

I to je dosta cesto uzrok vecine sukoba na relaciji roditelj-dijete u tom periodu.
Prestanu pricati o sebi, idemo im na zivce, smiju se nasem ukusu, nasim potrebama, podcjenjuju nase znanje.

Prema iskustvima nekih roditelja koje poznajem, znam da se oni cesto ne snadju u toj situaciji. Neki postaju posesivni, ljubomorni i jednostavno pokusavaju sprijeciti dijete da se emocionalno odvoji. Mamama ni jedna cura njihovih sinova nije dovoljno dobra, tate decke svojih curica dozivljavaju kao konkurenciju.

Kako se pripremate za taj period odgoja i razmisljate li o tome uopce?
Da li za vas emocionalno odvajanje djece od roditelja predstavlja nesto pozitivno ili negativno.

(Pod pojmom "emocionalno odvajanje" ne smatram potpuni nestanak emocija vec samo preraspodjelu emocionalnih prioriteta sto znaci da djeci u jednom trenutku roditelji prestanu biti centar svijeta, i pojave se neke druge osobe koje im postanu vaznije).

Ne mogu govoriti iz iskustva roditelja, ali mogu iz iskustva 18-godišnjakinje koje mi je vrlo svježe. Sa 18 godina želimo pobjeći od svojih roditelja što je dalje moguće, ne zato što ih ne volimo nego upravo iz želje da sami probamo, da pogriješimo, da se ispravimo, da se "izludiramo" da proživimo sami neke stvari bez da nam netko govori pazi na ovo pazi na ono. Jer s 18 godina itekako znaš na što trebaš paziti, ali to nikako ne znači da to nećeš probati. Čovjek je jednako mudar s 18 i s npr. 26 godina. Vrlo je lako razlikovati dobro od zla. Samo što nekada namjerno biramo zlo. Roditelji tu ne mogu više ništa. Što su napravili do 16- 18 godine. I nemojte misliti da vas ne čujemo kad nam nešto savjetujete. Itekako čujemo i još uvijek najviše vjerujemo tim savjetima i mislimo da je takav put ispravan. Samo što ga možda nećemo odabrati. E, to tako traje nekoliko godina ( recimo ako je dijete na fakultetu čitavo to razdoblje). A onda dođu neka druga vremena gdje se čujete po 5 puta dnevno i gdje vas žicaju savjete i mišljenja o svemu, poslu u kojemu se još nisu snašli i prilagodili. Pa onda dođu djeca, pa je veza još jača itd. Tako dragi roditelji 18-godišnjaka, strpite se par godina, pustite ih, vjerujte ako ste do sada uzorno obavljali svoj posao da neće puno toga krenuti po zlu i ipak nastavite dijeliti savjete bez obzira spuštaju li vam slušalice ili ne. I da..... bilo bi dobro da ih i malo više slušate .... :)