Printable View
ne sjećam se kad je prošla noć a da nije bilo plakanja i traženja nečega što je doživila tokom prethodnog dana.
npr. po noći traži da joj dam knjigu, teletabise, kruha, skupljam sa njom kamenčiće, a bilo je i urlanja da kuham juhu jer će jest...... :mrgreen:
i tako svaku noć nešto drugo.
i točno znam što je se dojmi tokom dana da će sigurno usanjat tu noć i da će bit plakanja.
događa li se to i vašoj dici?
O, da.
Imali smo fazu kad je noću tražio autiće, "slagao puzzle" (mahao je rukom po zraku i govorio kako je to jako teško složiti), htio gledati kamione kroz prozor...
Pa je jedno vrijeme samo pričao u snu.
Zadnjih nekoliko noći opet plače, ali ništa ne govori. Vjerojatno opet sanja, ali ne znam što.
ali moja i ne priča baš. ustvari priča kroz plač.
i taj plač počne odjednom onako jako, a kad ona tako zaplače u sred noći ja doživim šok kako me pripadne. ko da me netko udre svaki put šakom u želudac tako me prene iz sna.
Poznato mi je.Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
poznato je i meni to...
Kristijan se isto znao buditi po noci placuci, jednom je cak i vristao :/
to se uglavnom dogadjalo ako smo bili negdje u posjeti i on bio jaaako razigran ili ako je netko bio kod nas u posjeti pa kasnije isao u krevet....
kratko je trajalo, al opet nije bilo bas ugodno