Printable View
Ako i kada dođe do problema u dojenju, pogotovo kod još neiskusnih prvorotkinja kao što sam ja, kako znati da sam pokušala sve što je u mojoj moći i da više nema smisla pokušavati i da treba prestati sa dojenjem? Postoje li neki medicinski razlozi koji opravdavaju ne-dojenje ili je sve to stvar osobne volje i ustrajnosti?
kako misliš opravdano? :) "opravdati" se moraš jedino sama sebi, u smislu da se pomiriš sa činjenicom da iz tog i tog razloga ne dojiš.
vrlo, vrlo je mali broj žena koje zbog fizičkog nedostatka, bolesti ili uzimanja lijekova nekompatibilnih s dojenjem zaista ne mogu/ne smiju dojiti.
ogromna većina mama koje ne doje mogu to pripisati lošim savjetima i nedostatku podrške.
dakle, ne bih rekla da je sve stvar tvoje volje i upornosti. ako nemaš pristup informacijama, ako ne dobivaš prave savjete, ako nemaš podršku okoline... to će ti znatno otežati.
no, dojenje može teći vrlo glatko i neproblematično, ili pak možeš imati malih početničkih poteškoća koje se uz dobar savjet lako prevladaju, a ako i dođe do nečeg težeg - znaš gdje ćeš potražiti pomoć.
najbolje što možeš učiniti je informirati se još u trudnoći i vjerovati u svoje tijelo. :)
Svedica, u potpunosti se slazem sa ovim sto je Ms. Ivy napisala.
Cesto puta je probolem u nama - ako ikada pomislis da možda nemas dovoljno mlijeka, nesvjesno ćes upasti u začarani krug postupaka kojima ćes zapravo samo podupirati taj stav i istovremeno sebi otežavati prirodni proces dojenja. Umjesto dojenja na zahtjev tvoje bebe, možda ćes joj dati dudicu kako bi se umirila između dva podoja, i kako bi dojkama dali “vremena da se napune mlijekom”. Ovo je prva u nizu pogrešaka. Novorođenčad ima urođenu potrebu za čestim sisanjem, a smisao te prirodne potrebe je da osigura dovoljnu količinu mlijeka za dugi period dojenja.Citiraj:
Švedica prvotno napisa
Slično se dešava i sa skokovima u razvoju, kada dijete povećava broj podoja. Nažalost, mnoge majke krivo protumače bebino neprestano sisanje kao znak da više nemaju dovoljno mlijeka pa započnu dohranjivati adaptiranim mlijekom, na bočicu. To je sljedeća pogreška! Što više adaptiranog mlijeka vaša beba popije – to će manje dojiti, što manje doji – proizvodit ćete manje mlijeka.
Dakle, citaj i pitaj (nema glupih pitanja). I sigurna sam da ces uspjeti. :)
Zahvaljujem na odgovorima. :*
Kako mi se bliži termin poroda, tako se i sve više nastojim informirati o dojenju. Pročitala sam Rodinu brošuru, to razumijem, ali priče, savjete i mišljenja iz okoline baš i ne razumijem. Jel mi može netko objasniti rečenice tipa; moje dijete je odbijalo dojku...(kako je to moguće, zar to nije jedan od prvotnih bebinih instinkta za preživljavanjem kod svake bebe, ili to eventualno znači da je beba bolesna i sl.) ...pa sam ga morala početi hraniti adaptiranim da ne umre od gladi. Ili; nisam više mogla izdržati tu bol, sve mi se upalilo, to je bilo preiscrpljujuće i za mene i za bebu...
To su samo neke od priča s kojima se susrećem. Pri tom ne osuđujem, niti provociram ikoga, samo bih voljela zanti o čem se radi.
:)
štrajkovi, skokovi u razvoju, loš položaj koji uzrokuje ragade ili mastitis, soor.. postoji čitav niz poteškoća koje se mogu riješiti, samo ih treba znati prepoznati. ako ti u tom trenutku netko uleti s brzopoteznim rješenjem "daj mu formulu", na najboljem si putu k neuspjehu dojenja. a u tom slučaju ti ćeš se morati suočiti s osjećajem neuspjeha i naučiti se nositi s njim, a ne "dobronamjerni" savjetnik.
pročitaj tekstove o dojenju u ovim rubrikama:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=239
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=111, prošeći podforumom o poteškoćama s dojenjem i štošta će ti biti jasnije. :)
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=238&Show=2131
slazem se sa svime sta su ti cure rekle. evo link na mitove o dojenju pa procitaj, naci ces neke od tih prica koje si cula.
svedice, super da se unaprijed informiras o dojenju :love:Citiraj:
Švedica prvotno napisa
nemoj dojenje shvatiti kao obavezu, nesto sto se mora....prioni tome otvorena srca, trazi pomoc ako ima s problema, trazi podrsku, ako imas dilema i opusti se
:heart:
zrinka :*
Samo jedno iskustvo od tek friške dojilice:
još u trudnoći sam čvrsto odlučila dojiti, zapravo mislim da to nije bila odluka jer druga opcija nije ni postojala. Puno sam čitala o dojenju, informirala se i mislila sam spremna sam...sve znam. A kad se Adrian rodio, hvala bogu je bez problema prihvatio ciku, samo je problem bio šta je on stalno bio gladan jer je kolostum brzo popio, iz bradavice nisam mogla izvući ni jednu jedinu kap. I dok su cimerica do mene mlijeko teklo u potocima moje zlato je gladno papalo rukice :( . Ne moram vam ni pričati kako sam se osjećala, kao da sam najgora majka na svijetu...bilo je momenata kada sam se pitala zašto sam ja ikada pomislila da bih bila sposobna odgajati dijete. Da mi je barem netko od tih famoznih prodojećih med.sestara iz dječje sobe objasnio kako će mlijeko doći za koji dan, naka budem uporna i stavljam ga na cicu.....ne, oni su napravili tkz. test dojenja i to tako da su dijete izvagali prije i poslije dojenja i ustanovili da je razlika 0 i dali su mu nadohranu, a ja sam još bila presretna zbog toga jer mi se dijete napokon najelo :/ . Sva sreća da mi je pedijatar prilikom otpusta savjetovao neka ne kupujem umjetno mlijeko, nego neka stavljam dijete šta češće na cicu, mlijeko će svaki čas doći. I došli mi doma....prva noć katastrofa....Adrian ne spava.... gladan je....ništa ga ne može umiriti...cijelu noć visi na cici koje me bole za poludit....da sam imala umjetno mlijeko sigurno bi mu ga dala. Ali već sljedeći dan osjetila sam kako me cice bole....mlijeko je počelo curiti van....sva sretna sam dala Adrianu cicu i od tog trenutka njih dvoje su najbolji prijatelji :) a dojenje funkcionira baš onako školski (kuc, kuc u drvo).
Ovom podugom pričom sam ti htjela reći da koliko god se informirala u trudnoći, kada se nađeš u situaciji da treba dojiti više ništa nije onako kao šta si čitao negdje, a djetetova glad je poražavajuća. Samo imaj na umu da nema šanse da ti mlijeko ne dođe i šta ti budeš češće bebu stavljala na cicu mlijeko će prije doći.
I nemoj imati kući (kršitelj koda)!!!!!
betty boop hvala ti na tvojoj priči i iskustvu. Itekako sam svjesna da bez obzira na svu moguću informiranost i pripremljenost, teorija je jedno, a praksa drugo. Ali to je jedino šta sad mogu napraviti za sebe i svoju bebu. A kad nam dođe vrijeme za akciju, toplo se nadam da ćemo uz malo sreće uspjeti u svojoj namjeri i dati bebu priliku za zdrav početak.
Moram samo reći da sam upravo u cilju što bolje opskrbe informacijama proučavala savjete na svim našim forumima, i zaprepastilo me na što sam sve naišla. Istina je da nemam iskustva, ali zdrav razum i poznavanje osnove fiziologije tijela mi ne dozvoljava da povjerujem u neke od tih izjava. A iz čiste pristojnosti neću imenovati forum.
Moj zaključak: najvažniju ulogu u svemu ima činjenica od kog prihvaćaš savjete.
Ispravite me ako griješim.
:)
švedica, iz osobnog iskustva kažem da treba samo čvrsto odlučit. inače nisam neki bog zna kako čvrsti karakter ali i mene je u trenutku krize iznenadila pozitivna snaga te odluke. niz lice su mi se slijevale suze ko kruške a kroz zube sam protiskivala neću, neću, neću odustat makar morala dojit viseći na lusteru :mrgreen:
meni samo žao onih koje nemaju od koga dobit dobar savjet :(
ja bih samo dodala
da u svojoj prededukaciji obavezno educiraš i tatu
jer ako on nije nimalo upoznat s nekim osnovama
i ako nije spreman suočiti se nekim dojećim problemima
i ako ti u pravom trenu ne da podršku
bit će ti teško
po meni je podrška partnera strašno bitna
edukacija partnera i okoline.
nije lako uz svu novu situaciju, novu ulogu, nove emocije, voditi i bitku, uvjeravati i pravdati se ljudima oko sebe. trosi se energija koja se mogla usmjeriti na druge stvari. i biti sama.
Najbitnija je podrška okoline, partnera i ostalih ukućana ako ih ima...jer kad se nađeš u onom stanju nakon poroda, sva kao luda od hormona, nesređenih osjećaja, i strahova, lako se slomiš ako nemaš podršku.
Ovo je bila moja situacija, Tin je stalno spavao, nije otvarao usta, nije htio prihvatiti bradavicu. U rodilištu je jedna sestra stvarno svašta pokušavala, i umivala ga vodom, štipkala, okretala naopačke da ga razbudi, ali on je spavao. Nije imao žuticu, nisam dobila nikakve lijekove, nisam imala jaki let down... porod je dosta dugo trajao i objasnjenje jedne doktorice je bilo da se previse umorio. Da nije bilo SOS telefona, jedne pedijatrice koja mi je rekla prave riječi kad je trebalo i, najvaznije od svega, mog muža koji je bio ogromna, ogromna podrška (između ostalog i zato jer sam ga u trudnoći pilila o važnosti dojenja i rekla mu da to može izgledati teško, ali da mi nikad ne smije reći da trebamo kupiti adaptirano) odustala bih od svega i danas bi bili na bočici. A uvijek sam bila sigurna da ću dojiti, to mi uopće nije bila neka stvar za odlučivanje, dosta sam se informirala, bila sam na radionici, ali ova mogućnost mi nije pala na pamet. Tu imaš nešto o tom konkretnom problemu: http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=239&Show=2051Citiraj:
Švedica prvotno napisa
Cure mislim da vam smirujuća može biti i informacija da je želudac novorođenčeta stvarno sićušan, kao kuglica cca.1 cm promjera, sa 3-4 dana cca. 2 cm promjera, a sa 7 dana kao ping-pong loptica, cca. 3,5-4 cm promjera. A to znači da je tih nekoliko kapi kolostruma sasvim dovoljno za vašu bebicu :)
ja se ne bi s okolinom zamarala i trošila energiju :mrgreen:
Meni se čini da je za eventualne probleme koji mogu nastati kod dojenja (tipa nema još mlijeka, ima li dovoljno, sisa li dovoljno, dobiva li dovoljno na težini..) najvažnije shvatiti da nema panike. Ništa se katastrofalno neće dogoditi , čak i ako beba nije koji dan sasvim sita. Nisu to neke situacije koje se moraju trenutačno riješiti, ili...U stvari se prvih dana (tjedana) treba više usredotočiti na sam proces dojenja. Dugoročno je to bebi puno važnije, nego da je se tog momenta nečim nahrani. Mislim da je najbolje prvih dana uopće se ne pitati ima li mlijeka ni koliko je dijete pojelo, nego ga jednostavno često stavljati na prsa, skoro kao da je sisanje samo sebi svrha ( i jest, jer se na taj način proizvodi mlijeko). Našla sam negdje i podatak da prvih dan - dva bebe niti ne osijećaju glad, što zvuči logično jer mlijeka još nema u velikim količinama.
Ovo je neka moja interpretacija (i iskustvo) pa neka me savjetnice isprave ako nešto ne stoji.
definitivno, to je ionako borba s vjetrenjačama nažalost.Citiraj:
Mamita prvotno napisa
Dovoljno je da su ukućani podrška :)
švedica, ja sam ti jedna od mama koja je odlučila dojiti i dojila nešto više od godinu dana, unatoč svemu(neznanju, ragadama, mastitisu,prijevremenom porodu...). Prvi put je meni bilo zaista teško, s drugom bebom uživam od prvog dana dobrim dijelm zahvaljujući rodama i njihovim savjetima.
:heart:
Sretno i želim vam puno uživanja u dojenju tebi i tvojoj bebici!
kad sam spomenula okolinu mislila sam na bake i djedove, ne puk :mrgreen:
ja sam jedna od onih koja je očito prelako odustala od dojenja jer sam smatrala kako jednostavno ne mogu dojit.
sad mi je žao ko pasu što nisam bila uporna i na sve moguće način pokušala vratit mlijeko.
uvelike je utjecalo to šta je mala ostala na neonatologiji i tu se mliko prekinilo, a ja nisam baš puno učinila da pokušam povratit čin dojenja.
e da sam makar prije znala za forum i razne potpore.
drugi put (ako ga bude) sigurno ću uradit sve da dojenje funkcionira.
Loryblue, u slučaju kao što je tvoj, vidi se koliko je nužno da zdravstveno osoblje (prije svega patronaža i pedijatar) zna pomoći kako da se vratite na dojenje. Puno žena ni nema pristup internetu, i vjeruju u ono što im govore gorespomenuti. A oni često ne znaju bolje od preporučiti koje adaptirano da kupiš :( .
...ili još gore...da ne slušaju onu sektu roda...(sekta je ovdje ključna riječ)...Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Nama je dojenje krenulo kao od šale ali se nakon par dana doma dogodilo da sam ja zaradila teži mastitis, visoku temperaturu i naravno dobivala savjete o formuli. Ja sam odlučila da ja to mogu, da moje dijete neće dobiti formulu, veeeeeeelika podrška u svemu mi je bio MM, koji je bio uz mene 100%, koji mi je čak pomogao da se riješim tvrdih i upaljenih dojki i da smanjim temperaturu između podoja. Bilo mi je teško par dana, ali uspjeli smo bez formule i nastavili dojiti još dugo i bez problema. I neko virjeme smo se mučili sa šeširićima, jer su mi bradavice bile jako bolne, ali sve je to prošlo i uz našu vjeru i upornost smo uspjeli...
Možda i zato što se nikada nisam pitala da li ću ja to moći, meni je to nekako bilo pod najnormalnija stvar koja se nadovezuje na trudnoću.
znam ja tebeCitiraj:
leonisa prvotno napisa
mislila si na puk :lol:
Svedice, cinis najbolje sto mozes - informiras se unaprijed. To je bio i moj stav, jednostavno sam pristupila stvarima na nacin da je prekasno o problemima s dojenjem informirati se kad se oni dese, jer gladna beba nece cekati. Nisam se toliko opterecivala samim porodom, koliko dojenjem i isplatilo se.
Od svega sto smo za bebu pripremili, nikakva bocica i formula nisu dolazili u obzir. Bojala sam se problema i posustajanja ako dodje do kriticne odluke da li dati bocicu ili ne.
Jedino sto bih rekla je - nemoj biti stroga prema sebi. Ocito imas najbolju volju i to je maksimum koji za sada mozes uciniti. Ali ako iz bilo kog razloga ne uspije, nemoj sebe optuzivati.
No, nekako se ne brinem za vas :)
da, JA bi educirala svekoliko pucanstvo 8)Citiraj:
Mamita prvotno napisa
a dobro sada...vidis da regrutiram novake. moram oformiti vojsku. sto nas je vise to bolje :mrgreen: :lol:
Citiraj:
ornela_m prvotno napisa
:love:
sad si mislim da bi ustedila pola tone zivaca da sam prije poroda isprintala par kvalitetnih tekstova o dojenju i to dala na citanje mojoj staroj i sveki.
ovak mi je trebalo dobra dva mjeseca da ih uvjerim da mi mali nije gladan (cak i kad je prvi mjesec dobio kilu i pol na tezini one su bile uvjerene da je jadan gladan :lol: ), da mi mlijeko nije "slabo" i da se nece nista grozno desit ako kojiput bude dojio i po 2 sata u komadu.
tek sad su me ostavile na miru.
kada dođe do problema u dojenju vjerojatno ćeš pomisliti da baš ti spadaš u mali broj onih koje stvarno ne mogu dojiti. ali to skoro sigurno nije točno, a sve što ti sad nije jasno bit će ti jasno kad se nađeš u konkretnoj situaciji, i za sve situacije na ovom ćeš mjestu naći odgovor, nekog ko je to prošao i uspio u dojenju.
Ako mene pitaš, ovaj topic je dokaz da ćeš uspješno dojiti. Kao što su cure već rekle, najvažnija je odluka. Još ako se stigneš informirati na vrijeme i znaš gdje možeš dobiti podršku ako zapne, sigurno je da ćeš uspjeti. Ja ti želim da to bude bez ikakvih problema.
potpisujem da je najvažnija odluka.ja nisam vidjela svoju tri dana,grudi su bubrile i bubrile...kad sam skužila da je mljeko nadošlo ali kanali začepljeni,zvala sam mm,da dođe u bolnicu,da on to povuče :lol: ,ludnica funkcionira,.. :lol: to mi je rekla sestra u bolnici,da tako neki lječnici rade svojim ženama da se ne muče..dale su nam ključ od zasebne prostorije i to mm podojio :lol: ,mljeko procurilo,a hvala Bogu sljedeći dan nakon toga sam dijete dobila na dojenje.to je intervencija u hitnim slučajevima kakav je bio naš!danas sam jako ponosna što dojim,a mm pogotovo!ovo je duhovito,ali istinito!morali smo se snaći! :lol:
ruža :lol:
I mi smo izveli nešto slično dok je Sunčica bila u inkobatoru a ja se nisam uspjevala izdojiti. Ali sestre nisu znale, sakrili smo se u wc i nadali da nas neće vidjeti i pomisliti da tko zna što radimo :lol:
Usput ruža, svaka čast toj sestri u tvojoj bolnici :) Ja sam moje morala gnjaviti da mi posude izdajalicu.
Švedice, s obzirom da se unaprijed educiraš, gotovo 100 % sam sigurna da ćeš nadvladati probleme ako do njih dođe.
Ja ti od sveg srca želim savršeno dojenje.
pa i ja sam skupila ovdje dobrih informacija, hvala svima (ja sam isto u švedicinoj fazi) ali ova ružina priča mi je prejaka!!! To pak još nisam čula... :lol:
pitanje - gdje se u Istri može dobiti rodina brošura o dojenju?
drugo - koji je broj tog SOS telefona?
SOS telefon za dojenje:
01 61 77 520
091 22 77 220
tj link http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=61
letci se mogu isprintati sa linka: http://www.roda.hr/vijesti.php?ID=61
Sad je i meni to smiješno i mom m,ali u tim trenutcima sam bila u mukama,nisam se nikako mogla zamisliti da ne dojim!još kad je rekao pa kako ću ja to,a ja na njega pa sjećaš se kad si bio beba kako si dojio :lol: :lol: ,smijali smo se ali i u bolovima sam bila pa je tu bilo raznih emocija,još se on zagrcnuo,pa sam se ubila od smijeha,naravno još sam ga digla sa fešte,gdje je slavio dobitak djeteta...bilo je super,nakon vina,dojenje...malo sam ga podsjetila kako je to funkcioniralo u njegovo vrijeme :lol: .a sad ozbiljno,uveliko mi je pomogao,inače bi se pozdravila sa dojenjem..a sestre su bile mrak,svaka im čast,bile su pune razumjevanja i pune dobrih savijeta a i pristup super.
ispravak, sorry
isprintati sa linka:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=11874
Eh, ovog početka rečenice sam se najviše pribojavala, jel vidim da žene tada masovno odustaju od dojenja. Ne bih si nikad oprostila da prestanem dojiti zbog vlastitog neznanja, nepripremljenosti i nedovoljne upornosti, ili slušavši neutemeljene, pogrešne savjete okoline.Citiraj:
Zeko1 prvotno napisa
Zato svima :love: