Ponosna sam na svoje dijete jer...

...je naučio što znači imati prijatelja.
Lavić je jedinac, manje više razmažen, i dok nije krenuo u vrtić sve njegove igračke bile su samo njegove i nije bilo šanse da ih s nekim podjeli.
Nije dobro, ali računala sam s tim da djeca u kolektivu nešto nauče, pa da će se te njegove navike s vremenom i promjeniti.
Bila sam u pravu. S njim inače nemam problema otići u goste, dobar je i voli društvo, i lijepo se igra s drugom dječicom. Ali, nakon teške prilagodbe na vrtić i cijele godine boleščina, konačno ove godine duže vrijeme ide u vrtić u kontinuitetu i primjećujem da je zadovoljan, ima svoje društvo, djeli s njima igračke, slatkiše i ostalo. Postao je dio grupe.
No, da ne duljim, ima u susjedstvu malog prijatelja s kojim se druži vikendima, dok njegova mama i ja pijuckamo kavu. Divota!
Jučer mu je mali K. poklonio Ninja kornjaču. Ja u početku nisam to ozbilnjo shvatila, ali stvarno lavić je Ninju ponio kući i K. se nije bunio.
K. nas obično prati do kuće sa svojom mamom i onda se još malo poigraju kod nas. Ja nisam posebno isticala da treba i on nešto dati K. zato što je dobio igračku, naravno, računajući da ćemo malenom nešto pokloniti sljedeći put kad se vidimo, kad evo ti lavića, nosi autić i kaže: "Evo K., ti si meni poklonio Ninju, ja ću tebi autić. :D :D
Sunce mamino, baš mi je bilo drago.
Eto, rastu i uče.

:love:

Mrva malena :love: :heart:

Rastop :love:

Presladak je micek mali. :*

Tileo02, nadam se da se nećeš naljutiti ako ti uzurpiram topic i ispričam kako je i mene Megi prije par dana ostavila bez teksta-
bila je kod nje prijateljica i igrale su se princeza, obučena svaka u jednu "princesku" haljinu. Kad je curica morala doma, jako se rastužila i počela plakati, jer se nije htjela rastati od haljine. Mene je oblio znoj pri pomisli da će se sad i Megi rasplakati u strahu da joj želi uzeti njezinu najdražu haljinu, ali ona je samo mirno i staloženo došla do curice i rekla joj: "Uzmi je, mišiću :) poigraj se, pa ćeš mi sutra vratiti."
Bila sam stvarno ponosna do neba, tim više što je ta haljinica njezino najveće blago. :heart:
Haljinica je sutradan vraćena, a curica je uspjela nagovoriti roditelje da joj kupe istu takvu. :)

Ma kakvo uzurpiranje topica, ustvari sam htjela da i vi ispričate neke
situacije u kojima su vas vaša djeca recimo-pozitivno iznenadila svojom
reakcijom, samo sam se loše odrazila.
Nisam se samo htjela pohvaliti svojim sinom, nego pročitati i vaše pričice.

evo i ja cu se rado pohvalit. odlucila sam da cemo dio njenih igracaka dati domu u nazorovoj. i objasnim joj o cemu se radi i da cemo jedan dan spremati njenu sobu i izdvojiti neke igracke za dom djeci. iskreno receno, mislila sam da ce biti vise posesivna, da nece dati. sto me ne bi zacudilo, tj. ne bih joj zamjerila. al ona je skoro pa sve najljepse stvari izabrala i kad je dala igracku, kunu (iz ikee) i rekla: ovo cemo dati djeci nek ih grije, kad nemaju mamu i tatu... ja sam se sva cmolj cmolj od ponosa.... :heart: :heart:

Krasna su vam djecica :heart:

prije par dana moje djete i ja bili smo na druženju kod prijateljice čije je dijete iste dobi kao moje.sa prijateljicom živi i muževa stara baka.kad
je bilo vrijeme povratka kući ja se pozdravila sa svima i naravno sa bakom.djete već čeka kraj vrata kad odjednom vraća se put dnevnog boravka i ja pitam gdje ćeš a ono da nije pozdravila baku i lijepo kaže
bako bog i pošalje joj poljubac.a moje srce postalo veliko ko kuća.

Ponosna sam na svoje dijete jer je veliki emotivac, poštenjak, dobrica, pomaže mi u svemu, iskren je, nije ljubomoran, voli svoju malu seku, dijeli s njom igračke.
Što se tiče seke, preuzeo je veliku odgovornost na sebe (bar u njegovoj glavici je tako) jer tete u vrtiću kažu kako je opterećen time što radi njegova seka u sobi do, i kako je, pa stoga više puta dnevno prekida svoje aktivnosti te pita tetu da li smije samo nakratko pogledati svoju seku. Ovih dana smo imali jedan sastanak u vrtiću te su nam djeca otišla u dežurstvo. Njemu smo objasnili kako ćemo završiti brzo, dok se L. plakala, on joj je rekao “ Ne boj se seka, ja idem s tobom”
On ima samo 4 godine a toliko se brine za nju. On je i više od onoga što sam sanjala.
:heart:

Dobio je formulu na akumulator koja mu je naj naj medju igrackama.
I za vikend se vozimo kvartovksim parkicem, a jedan deckic upikira njegovu formulu i trazi krug.
L. ne da i ne da.
Kad mu je deckic dosao tuznjikavom facom i rekao: Molim te, hoces mi posuditi samo za jedan krug, L. je odmah ustao i rekao: Evo, izvoli :heart:

....je (za sada) sve ono što sam ja oduvijek željela biti, a nisam (uvijek) - uporan (čitaj: tvrdoglav i uvijek zna što hoće i kako da to dobije), bistar, radišan, snalažljiv....i još mnogo toga što tek trebamo otkriti

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

evo i ja cu se rado pohvalit. odlucila sam da cemo dio njenih igracaka dati domu u nazorovoj. i objasnim joj o cemu se radi i da cemo jedan dan spremati njenu sobu i izdvojiti neke igracke za dom djeci. iskreno receno, mislila sam da ce biti vise posesivna, da nece dati. sto me ne bi zacudilo, tj. ne bih joj zamjerila. al ona je skoro pa sve najljepse stvari izabrala i kad je dala igracku, kunu (iz ikee) i rekla: ovo cemo dati djeci nek ih grije, kad nemaju mamu i tatu... ja sam se sva cmolj cmolj od ponosa.... :heart: :heart:

---

doslovce cmoljim :heart:

Da, klinci su stvarno fascinantni. :heart:
Ja za sada nemam sličnu priču, nadam se da hoću uskoro :mrgreen: .

evo i ja ću napisati jednu anegdotu.
D je u Dvornikovima od Dina (i neke bližnje obitelji) čuo kako nije dobro zadržavat vjetrove u sebi, već moraš ispustit, pa gdje bilo, ali je on dodao i glasno verbalno upozorenje kad će se to dogodit :oops:
Taj dan došle su mamine prijateljice na babine i jedna od njih je dovela desetogodišnju kćerku. D je bio oduševljen društvom, ali sam primjetila da on svako malo ide u WC.
Kad je društvo otišlo pitala sam ga jeli mu dobro, zašto je išao u wc non-stop, a on mi je (cili pun sebe) reka: "a joj mama, pa nije pristojno prdekat pred curicama!"
vi možete reći šta oćete, ali ja sam bila ponosna do neba i nazad :lol:

samo da se zna, ponosna sam ja i zbog drugih D vrlina, al mi je ova priča, eto, najsmješnija... ;)

Ovo je tako lijepa tema da vam se moram pridruziti...
Ja sam zapravo kao sigurno i vecina vas preponosna mama jer imam divno poslusno i miroljubivo dijete puno razumijuevanja.
Jos proslo ljeto kad je imao nesto malo vise od dvije godine sam skuzila da je nekako vise za dijalog nego tucnjavu jer se u par prigoda nasao u nezavidnoj situaciji da ga njegov kompic mlati bezveze na sto je on reagirao pitanjem "A zasto me tuces?". :lol: Ko da ce sad ovaj naglo stat i objasnit mu zasto.
I evo, prosla je skoro godina i nije se promijenio. Neki dan se igrao u igraonici u jednom ducanu kad je dosao neki mali agresivac koji je samo cekao da Sven prodje pored njega kako bi ga gurnuo ili mlatnuo. Sven je to sve izignorirao i samo me dosao pitati da zasto je taj decko tako namrsten. Ja sam mu odgovorila da ne znam, da je vjerojatno nesto ljut i da se ide igrati sa drugom djecicom. nakon par minuta taj malac je opao i poceo sa dernjavom, na sto je Sven odma doletio u pomoc i poceo ga tjesiti. Mali ga je na to pogodio sa lopticom no Sven se nije dao omesti i bio je toliko uporan u svojoj namjeri da ga nasmije da je na kraju u tome i uspio :saint:
E da... i cesto mi dodje kad sam umorna i napuhana ko balon (trebam roditi za koji dan), zagrli me, da mi pusu i kaze neka se nista ne brinem jer ce on mene cuvati. A i sekicu isto :love: