Slobodna Dalmacija, 01.04.2007., str. 20
NEPLODNOST
Hrvatska ne zeli "bebe iz epruvete"
Europska federacija za humanu reprodukciju i embriologiju nasu zemlju je, sa samo 1,3% djece rodjene potpomognutom oplodnjom svrstala na dno europske ljestvice
Unatoc proklamiranoj populacijskoj politici, Hrvatska je sto se tice potpomognute oplodnje - u cistom rasulu. Na snazi je opca nebriga Ministarstva zdravstva za probleme neplodnosti, pri cemu ne mozemo iskljuciti ni utjecaj Crkve. Na zalost, nema naznaka da bi se stanje moglo poboljsati, dapace - kaze Karmen Rivoseki Simic, pravnica uduge Roda.
pise Divna Zenić
Maribor, Ljubljana, Beč i Prag, glavne su europske destinacije u koje odlaze hrvatski parovi koji ne mogu prirodno začeti dijete. Slovenskim i austrijskim liječnicima javljaju se zbog širokog raspona postupaka medicinski potpomognute oplodnje (MPO), dok u glavni grad Češke odlaze kada im je potrebna donacija sjemena ili jajne stanice.
Sve to, dakako, "masno" plaćaju, primjerice troškovi puta, postupka i lijekova u Općoj bolnici Maribor, ističu u udruzi Roda, u prosjeku se kreću oko 20 tisuća kuna, dok je u Pragu samo za donaciju sjemena potrebno izdvojiti 500, a za jajnu stanicu čak 3.500 eura. No, parovi su na to prinuđeni zbog potpunog kaosa koji u tom segmentu vlada u Hrvatskoj, što iz godine u godinu, unatoč vrhunskim stručnjacima, rezultira sve manjim brojem djece rođene zahvaljujući MPO-u.
Prazne banke sperme
Potvrđuje to i posljednje izvješće Europske federacije za humanu reprodukciju i embriologiju, koje nas je sa svega 1,3 posto djece rođenih uz pomoć MPO-a svrstala na dno ljestvice od petnaestak europskih država. Na prvom mjestu je Danska s 4,2 posto, slijedi je Slovenija s 3,5 posto, a treća je Finska u kojoj godišnje tri posto djece na svijet dođe zahvaljujući MPO-u.
- Unatoč proklamiranoj populacijskoj politici, Hrvatska je po tom pitanju u čistom rasulu. Na snazi je opća nebriga Ministarstva zdravstva za probleme neplodnosti, pri čemu ne možemo isključiti ni utjecaj Crkve. Na žalost, nema naznaka da bi se stanje moglo poboljšati, dapače - kaže Karmen Rivoseki Simic, pravnica udruge Roda.
Tragično je da je važeći zakon iz 1978. kojim je Jugoslavija regulirala prve postupke MPO-a, unatoč tome što tada nisu bile poznate moderne metode in vitro oplodnje, znatno liberalniji od današnje prakse. Taj zakon, podsjećaju u Rodi, dopušta potpomognutu oplodnju doniranim sjemenom, neovisno je li žena u braku ili ne, a u Hrvatskoj posljednje dvije godine nema niti jedne raspoložive doze sjemena za donaciju. Banke sperme, kao i tehnički uvjeti za donaciju postoje, no uzorci za potrebe heterologne oplodnje se, kako ističu u Rodi, jednostavno i bez objašnjenja ne uzimaju, iako prema podacima struke u državi godišnje postoji potreba za približno 400 donacija sjemene ili jajne stanice.
- No, nije problem samo u donacijama. Premda broj osoba koje trebaju medicinsku pomoć da bi dobili dijete neprestano raste, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje iz godine u godinu potpisuje sve manji broj ugovora s bolnicama u kojima je moguće obaviti MPO. U 2005. potpisano je, naime, 1700 ugovora, a prošle godine samo 1400, premda struka računa kako čak 200 tisuća osoba ima problema s neplodnosti - naglašava Rivoseki.
Duge liste cekanja
Najlošija situacija i u ovom je segmentu na jugu države - HZZO s Kliničkom bolnicom Split lani nije potpisao niti jedan ugovor o potpomognutoj oplodnji, što znači da cijela Dalmacija na postupke dolazi u Zagreb, gdje su liste čekanja sve dulje. Konkretno, na Klinici "Vuk Vrhovec" na prvi je postupak, zbog velikog pritiska pacijenata, potrebno čekati čak godinu dana.
U već spomenuto rasulo treba ubrojiti i probleme s opremom, na koje država gotovo i ne reagira, a ako se i odluči na kupnju nekog aparata, navodi Rivoseki, koriste se sredstva iz jedine kase za MPO-a, pa svaka kuna uložena u opremu smanuje broj plaćenih postupaka. Zbog toga je udruga Roda i bila prisiljena sama prikupljati novac za tu opremu.
- Činjenica da su se građani kojima postupci trebaju odlučili na donacije govori sama za sebe. Prikupili smo 70 tisuća kuna za inkubator za zagrebačku bolnicu Sveti Duh, u kojoj su, zbog nedostatka te opreme, postupci MPO-a trenutno obustavljeni - kaže Rodina pravnica.
Nedostacima, međutim, još nije kraj - HZZO ne plaća ni zamrzavanje embrija koje, kako ističe Rivoseki, povećava uspješnost postupka za deset posto. Zbog toga, Ginekološka klinika u Petrovoj, iako ima uvjeta za zamrzavanje, to ne radi, a "Vuk Vrhovec" taj je postupak prisiljen naplaćivati od pacijenata. Ukupno gledajući, HZZO bolnicama uvijek plaća manje nego što su stvarni troškovi postupka.
Moze i gore
- Zbog toga, primjerice, KB Split i ne obavlja zahvate MPO-a. Oni imaju opremu i mogli bi provoditi dobar dio postupaka, ali su se odlučili ne raditi ništa da ne bi stvarali gubitke - ukazuje Rivoseki.
Stanje je definitivno sramotno, ali, na žalost, može biti i gore. Rode upozoravaju kako bi restriktivna promjena zakona po uzoru na konzervativni talijanski, o čemu je "Slobodna Dalmacija već izvijestila, zabranila čak i pohranu zamrznutih zametaka, a o donaciji genetskog materijala ne bi bilo ni govora. Time bi se, naglašavaju, postotak uspjeha postupaka smanjio za četvrtinu, ujedno poskupljujući liječenje zbog većeg broja postupaka i većeg broja izuzetno rizičnih višeplodnih trudnoća.
Divna ZENIĆ
Citiraj:
okvir:
Priča Zagrepčanke, čiji je sin začet u mariborskoj bolnici:
- U mom je slučaju, gotovo sam uvjerena, bila presudna kvaliteta medicinske opreme. Unatoč kvaliteti i trudu liječnika u Zagrebu, dva pokušaja MPO-a u "Vuku Vrhovcu" nisu uspjela. Nakon toga odlučila sam se za pokušaj u Mariboru i uspjeli smo iz prve - priča nam 33-godišnja Zagrepčanka M.B., čiji sin danas ima osam mjeseci.
Njihov je slučaj, kaže, bio prilično složen, budući da probleme s neplodnošću imaju i ona i suprug, zbog čega su im liječnici od početka davali male šanse za uspjeh. Nakon što pokušaji u Zagrebu nisu rezultirali željenom trudnoćom detaljno se, preko udruge Roda, raspitala o mogućnostima u inozemstvu i odlučila za mariborsku bolnicu koja je po rezultatima liječenja neplodnosti u samom svjetskom vrhu. Na postupak je, kaže, čekala 11 mjeseci, što je otprilike jednako čekanju u Zagrebu.
- Maribor me stajao 23 tisuće kuna, od čega 12 tisuća otpada na sam postupak IVF/IC SI, a ostatak sam morala izdvojiti za lijekove. Skupo je, ali i drugi put bih bez razmišljanja odabrala Maribor jer je u Zagrebu oprema vrlo loša - zaključuje M.B.
ispod slike: Struka racuna kako u Hrvastkoj cak 200 tisuca osoba ima probleme s neplodnoscu
