Bezizlazna situacija

Došao sam do zida i ne znam kako dalje. U braku sam godinu i pol i imam sina od 10 mjeseci. Sa suprugom živim u mojoj kući i s nama živi i moja majka. Problemi su počeli od prvog dana zajedničkog života, jer se moja supruga nije mogla (htijela) prilagoditi novom načinu života. Dogovor prije braka je bio da zajedno živimo u toj kući dok ne uštedimo neku kunu da si možemo potražiti novu kuću negdje u gradu. Sve ovo vrijeme braka su svaki mjesec dana redovito izbijale svađe i to najviše jer joj je smetala moja mama, iako nam je ona kuhala, prala, prala suđe, spremala kuću i čuvala dijete. Nekoliko puta je i nasrnula na nju i udarila ju je. Planirao sam napraviti iza kuće mali stan samo za mamu tako da se možemo odvojiti i biti sami i pokušati iznova, međutim zbog novčanih problema nisam to mogao do sada napraviti. Ja sam obrtnik i koliko radim toliko i zaradim, međutim svaki put kada počnu svađe ja zablokiram i nemogu više raditi. Primanja mi nisu redovita, mogu proći i dva-tri mjeseca bez kune, a onda mogu zaraditi 10 tisuća kuna. Radim 4 posla u isto vrijeme. Trudim se ko konj da zaradim novce da nas mogu razdvojiti. Ona radi u državnoj službi.

Sada kada konačno imam dovoljno novaca da napravim mami stan i da nas razdvojim, ona bi htijela da mi idemo u stan kao podstanari. Sada mi se čini da nikad nije ni htijela da se razdvojimo i pokušamo sami u istoj kući. Moja mama nema nikakvih primanja i nedavno joj je umrla sestra. Ako odem u podstanare, morat ću plaćati režije na dva mjesta, davati mami nešto novaca za život i još plaćati stan. U ovakim uvijetima novčane nesigurnosti to ne mogu. Radije bi te novce uložio u stambenu štednju pa da za 3-4 godine možemo dići kredit i kupiti kuću u gradu.

Ona prijeti da će ona otići sama u stan i odvesti moje dijete kojeg volim najviše na svijetu i bez kojeg ne mogu ni minute. od kada se rodio brinem se za njega više nego ona, kupam ga, mjenjam pelene, hranim i igram se s njime. Sve sam dugo zapostavio i prijatelje i hobije, sin mi je na prvom mjestu. Kad je bila trudna rekla mi je da mrzi to dijete jer joj je upropastio život. Cijelu trudnoću je pušila kutiju dnevno i više, iako sam je preklinjao da prestane. Kada se mi posvađamo malog neće ni pogledati. ja sam odrastao bez oca (poginuli su mi i brat i otac kada sam imao 6 godina) i ne želim da i moj sine bude bez oca.

Što da napravim, imam li ja kao dobar otac koji voli svoje dijete ikakva prava? Može li ona samo tako otići i odvesti mog sina? trebam li se predati ili boriti za njega? Ona misli otići i njega odvesti ali ne misli podnijeti zahtijev za razvod. Rekla je neka ja to učinim.

Molim neki savijet.

Ispričavam se na dugom postu.

Dragi tata77,
pročitala sam post i iznenadila se da uopće ima muških kojima je teško, a ne samo nas žena. Dok sam čitala sam si mislila, Bože kad bi ovaj moj htio napraviti samo 1/3 toga šta ti radiš, ja bi bila najsretnija žena na svijetu! Teoretski, tvoja žena tebe ne voli i stalno traži neke izgovore. Znam da je teorija jedno, a praksa drugo. Teoretski mene moj muž ne voli, niti naše dijete jer nas je izbacio iz kuće kad se napio i prijetio da će nas ubiti, uključujući moju mamu (beba je bila još u trbuhu, 8.mj), isto tako me udario kad mi je mala bila na rukama... U teoriji je sve jednostavno, pokupiš se i odeš kad te netko maltretira, a u praksi su stvari malo drugačije. Ja želim obitelj, da se svi volimo, poštujemo, pomažemo bla,bla,bla , a ne da svako vodi svoj život. muž radi karijeru, a mi se šlepamo. Ozbiljno razmišljam o rastavi jer ne želim da mi dijete gleda (sad ima 8 mj) kako me muž tjera svako malo iz kuće i prijeti. Problem je što nemam posao i ne mogu se brinuti za nju, a kad odlučim otići to dam dužna jer sam samim njenim rođenjem odgovorna za nju i dužna dati sve najbolje od mene.
Nažalost pravno ti ne mogu ništa reći jer nisam te struke nego sam se jednostavno požalila.

Postoji vec jedan topic. Ovo je dupla tema, pa cu je zakljucati :)