izgubljeno dijete !??

Moram ovo napisati jer sam tako ljuta!!!!
Jutros na putu do posla , na izlasku iz Importane centra vidim djevojčicu od cca 4 god. svu u suzama. Izgubila je mamu. Malena je bila preslatka i totalno van sebe. Uredno obučena, sa fornetom u ruci i u suzama. I stanem i pokušavam sazanti što i kako. Naravno da se skupilo još desetak ljudi i svi gnjave male. I sve to traje neko vrijeme i kad došeta " gospođa" - cura sportski obučena sa još jednim djetetom u rukama ( cca 1,5 - 2 godine) i preuzme malu. OK ...shvaćam da je teško hodati gradom sa dvoje male djece...ali ona je izgledala totalno mirna, i lagano došetala, čak mi se činilo da joj situacije ide na živce jer se se skupili ljudi. Milsim ja bih bila luda na njenom mjestu ..A mene steže oko srca još uvijek kad se sjetim te male i kako je jadnica plakala. Sad mi je krivo što joj nisam izrecitirala sve što joj slijedi...i živčanim na poslu!!
Evo znam da ne pišem puno ovdje ali jednostvano sam morala to nekom reći..

Ja bih odmah, zapravo 30 sekundi nakon sto bih shvatila da je dijete izgubljeno zvala policiju.

Importane centar ujutro, pa to je strasno, to su takve guzve da je strasno, mogu misliti kako se jadnica uplasila :(
A mami :evil:

:evil:

Imam slicno iskustvo. Na marendi na poslu sam isla kupiti nesto za jesti i izmedju ducana na donjem izlazu pothodnika kod Prime 3 vidim curicu od neke 3 godine s vrecicom u ruci, place i vrti se. Prodavacice iz ducana je gledaju ali nitko ne reagira. Kad sam joj prisla, nista od nje nisam mogla izvuci, samo je plakala 'mama, mama'. Ja se obazrem okolo ocekujuci vidjeti kroz guzvu mamu kako je trazi, nista. Onda detektivski :mrgreen: pogledam u vrecicu koju je nosila, skuzim ducan u kojem su bili i krenem put njega opet kroz pothodnik, misleci da cu mamu mozda tamo zateci. Ona se smirila kad sam joj dala ruku i poslusno hodala za mnom, samo jos katkad tiho jecajuci :heart: I nakon jos jednog reda ducana popnemo se i izidjemo iz pothodnika na veliko prosirenje, ja opet pretrazujem ocekujuci sliku majke koja izgubljeno trckara i doziva, i nakon 30-tak sekundi meni DOSETA lagano mama, uzme dijete uz rijeci 'di si ti otisla, bla-bla' ali bez ikakve panike, ljutnje, straha - ne znam sto bi sve tad ja osjecala, i meni ni a ni b. Ja se okrenula s vjerojatno najglupljim izrazom lica u zivotu i vratila u ured. Cijeli dan nisam mogla doci k sebi...

Ja sam isto jednom u Importanneu naišla na malog dječaka (oko 3 godine). Plakao je i vikao "mama", "mama". I on se bio izgubio. Ja jednostavno nisam mogla produžiti i ostaviti ga takvog. Stala sam uz njega, pokušala ga utješiti i čekala da se pojavi njegova mama. Malo se smirio, a nakon desetak minuta je došla i njegova mama. Isto nije bila previše uzbuđena, mene nije ni pogledala. Ružno s njezine strane, ali meni je svejedno pao kamen sa srca da je mališa našao mamu.
Ja svoje dijete u shopping centrima, kamo i idemo zajedno jako rijetko, ne ispuštam iz ruke, to je jedno od rijetkih mjesta gdje mi mora dati ruku.
Začas se mogu izgubiti u onom mnoštvu dućana.
Znam kako ti je bilo, i ja sam cijeli dan bila potresena. Zamislila sam da se to dogodilo mojoj maličkoj, ma srce bi mi puklo...

:cry: :cry: :cry:

Kako me ljute takvi ljudi!!!

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Ona se smirila kad sam joj dala ruku i poslusno hodala za mnom, samo jos katkad tiho jecajuci :heart:

---

i toj mami nije palo na pamet KAMO si mogla odvesti dijete koje je mirno krenulo s tobom?!

ja neke roditelje stvarno ne kužim.

/i mislim da se ne bih uspjela suzdržati od komentara u takvoj situaciji/

:evil:

boze, cime se vi opterecujete :? sto znate koji su razlozi bili zbog kojih njihove mame nisu dramile. i sto znate kako su se te majke inace osjecale ? mozda su bile u soku, pa vas nisu ni registrirale ? mozda i ja u tom trenutku ne bih (pred cijelom skvadrom koja me docekuje) dopustila da mi se vide emocije il da dodatno preplasim dijete svojim urlikanjem i zapomaganjem: pa di si biiilaaaaa ?!? inace, i meni se zna desiti kad me nesto uzbudi i kad se usredotocim na dijete, da osobu koja stoji pored djeteta (najvjerovatnije ruzno, al potpuno nezlonamjerno) zanemarim. ne velim da je to lijep gest, al mogu zamisliti da bi se meni to prvoj desilo. i da bih tek nakon sto bi se razisle pomislila: ajme, ja toj zeni uopce nisam zahvalila! :shock:

a tko zna, mozda je mama sa strane promatrala cijelu situaciju, mozda je mala stalno isla svojim putem pa je mama htjela na taj nacin prisiliti da bude uz nju, a ne da vrluda...mozda....uopce ne znam situaciju, ali mi je neobicno da bi mama bila mrtva hladna, a da nije vidila gdje joj je dijete....mozda, tko zna, ima nas svakakvih

Mene zapravo najviše smeta ponašanje tih mama koje "zagube" dijete. Jer kad sam ju vidjela ma odmah osjetiš da je to njoj onako "eto desilo se". A druga stvar je bila gomila ljudi koji stoje oko djeteta i govore svaki svoje sa visoka. Pa nitko se osim mene nije čučnuo i probao smiriti to dijete, već nekako svi gledaju i komentiraju. A ja pokušava malu smiriti i saznati kako izgleda mama i kako se zvve i da li ima mobitel, da ju evetualno probamo dobiti na mob.
Zapravo mi je predrastično bilo odmah zvati policiju, nekako si misliš "ajde desi se valjda roditelju da dijete odluta" iako ja imam dvoje djece sa razlikom 2 godine i ako sam nešto držala dok sam hodala gradom to su bili oni. Mogla sam izgubiti sve ali njih nisam puštala.
Sad znam za ubuduće - odmah zovem policiju - ako ništa možda će "opušteni" roditelj ozbiljnije shvatiti situaciju ako vidi policajca pored djeteta.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

boze, cime se vi opterecujete :? sto znate koji su razlozi bili zbog kojih njihove mame nisu dramile. i sto znate kako su se te majke inace osjecale ? mozda su bile u soku, pa vas nisu ni registrirale ? mozda i ja u tom trenutku ne bih (pred cijelom skvadrom koja me docekuje) dopustila da mi se vide emocije il da dodatno preplasim dijete svojim urlikanjem i zapomaganjem: pa di si biiilaaaaa ?!? inace, i meni se zna desiti kad me nesto uzbudi i kad se usredotocim na dijete, da osobu koja stoji pored djeteta (najvjerovatnije ruzno, al potpuno nezlonamjerno) zanemarim. ne velim da je to lijep gest, al mogu zamisliti da bi se meni to prvoj desilo. i da bih tek nakon sto bi se razisle pomislila: ajme, ja toj zeni uopce nisam zahvalila! :shock:

---

Ma palo je to i meni napamet. Nisam ni tražila nikakvu zahvalnost, ali mrvicu jest bilo ružno. A da je hladan bio susret, to jest.
Mene je moja kćer ovaj vikend uspjela zaključati na balkon dok sam vješala veš, ne pitajte kako.
I kad me konačno uspjela otključati nakon nekih petnaestak minuta, dok sam se trudila da ne pređem u paniku, pa naravno da sam je najprije zagrlila, sretna što je sve dobro prošlo, a kako bi tek da se izgubi...

I da se još dopunim, to je bio moj doživljaj situacije, koji je mogao biti i pogrešan.
Jer i ja vjerujem da su zbilja rijetke "hladne" mame.

vidjela sam izgubljenu curicu, tebe, ljude oko vas, dok sam trcala na posao.....grozno, jadno dijete!

Meni se desilo slicno u Merkatoru u Beogradu ali mama dok sam ja tu bila nije nadjena; MS i ja smo kupovali namirnice kad sam ugledala curicu koja se panicno vrti u predjelu frizidera. Prisla sam joj i pitala je li se izgubila, a ona mi je sva u panici odmah rekla svoje ime i prezime bez da sam je ja pitala kako se zove :( :shock: . Rekla mi je da je bila s mamom i da ju vise ne vidi. Ja sam je pitala gdje se sjeca da je zadnje bila s mamom i otisle smo do kruha (joj sad su mi dosle suze kad sam se sjetila), mame nije bilo a ja sam ju podigla visoko i rekla da dobro gleda oko sebe nebi li vidila mamu. Ona se smirila, drzala me oko vrata i suradjivala. Tad sam pocela s njom setat okolo, a moj se muz poceo nervirat jer je smatrao da nije u redu da ja s malom setam okolo i trazim mamu dok mama mozda trazi nju, da mozda radimo pogresnu stvar i da bi trebali zvati menadzera ili odvesti malu zastitarima koji ce zvati mamu na mikrofon. Nakon dobrih 10 minuta setnje otisli smo do info pulta i prijavili da je mala izgubila mamu (tj. mama malu). Mama je nekoliko puta pozvana na mikrofon i nije se pojavila za slijedecih 15 minuta, znaci govorimo o pola sata kako mama nije s djetetom. Nakon toga su dosle sluzbenice Merkatora i rekli da ce malu odvest kod njih u ured, a da ce zastitari i oni nastaviti traziti mamu i ako se uskoro ne pojavi da ce obavijestiti policiju jer je to kao regularna procedura. Suprug i ja smo morali otic, mala je bila tiha, ja isto nisam znala sto bih u toj situaciji i cinilo mi se da sam napravila koliko sam mogla u datoj situaciji. Netko ce promislit da sam mogla ostat sve dok se mama ne pojavi ali nisam vidjela razliku izmedju moje brige za to dijete i brige sluzbenice koja je dosla i koja je zaista bila topla i ljubazna prema maloj. Nakon toga sam danima citala novine u strahu da ne procitam da je dijete izgubljeno u Mekratoru a da mama nije pronadjena. Srecom, nista takvog nisam nasla.

Meni se desilo slicno u Merkatoru u Beogradu ali mama dok sam ja tu bila nije nadjena; MS i ja smo kupovali namirnice kad sam ugledala curicu koja se panicno vrti u predjelu frizidera. Prisla sam joj i pitala je li se izgubila, a ona mi je sva u panici odmah rekla svoje ime i prezime bez da sam je ja pitala kako se zove :( :shock: . Rekla mi je da je bila s mamom i da ju vise ne vidi. Ja sam je pitala gdje se sjeca da je zadnje bila s mamom i otisle smo do kruha (joj sad su mi dosle suze kad sam se sjetila), mame nije bilo a ja sam ju podigla visoko i rekla da dobro gleda oko sebe nebi li vidila mamu. Ona se smirila, drzala me oko vrata i suradjivala. Tad sam pocela s njom setat okolo, a moj se muz poceo nervirat jer je smatrao da nije u redu da ja s malom setam okolo i trazim mamu dok mama mozda trazi nju, da mozda radimo pogresnu stvar i da bi trebali zvati menadzera ili odvesti malu zastitarima koji ce zvati mamu na mikrofon. Nakon dobrih 10 minuta setnje otisli smo do info pulta i prijavili da je mala izgubila mamu (tj. mama malu). Mama je nekoliko puta pozvana na mikrofon i nije se pojavila za slijedecih 15 minuta, znaci govorimo o pola sata kako mama nije s djetetom. Nakon toga su dosle sluzbenice Merkatora i rekli da ce malu odvest kod njih u ured, a da ce zastitari i oni nastaviti traziti mamu i ako se uskoro ne pojavi da ce obavijestiti policiju jer je to kao regularna procedura. Suprug i ja smo morali otic, mala je bila tiha, ja isto nisam znala sto bih u toj situaciji i cinilo mi se da sam napravila koliko sam mogla u datoj situaciji. Netko ce promislit da sam mogla ostat sve dok se mama ne pojavi ali nisam vidjela razliku izmedju moje brige za to dijete i brige sluzbenice koja je dosla i koja je zaista bila topla i ljubazna prema maloj. Nakon toga sam danima citala novine u strahu da ne procitam da je dijete izgubljeno u Mekratoru a da mama nije pronadjena. Srecom, nista takvog nisam nasla.

Ma nije nitko trebao meni ili bilo kome zahvaliti? Pretpostavljam da bi vi svi stali da vidite uplakano i malo dijete kako luta u gomili. Iskreno meni je laknulo kad sam skužila da je cura koja ide prema skupini njena mama.
Samo se ne mogu osloboditi tog osjećaja tjeskobe - hebi ga od mesa i krvi sam , i očito mi treba više vremena da to sve skupa "pustim". I ne mislim da je mama sad neki monstrum ili ne znam što, ne procjenjujem niti osuđujem ljude na prvu loptu...ali da nekad imam loš osjećaj za nekoga to stoji. ne mogu si nekad pomoći i

Ma nije nitko trebao meni ili bilo kome zahvaliti? Pretpostavljam da bi vi svi stali da vidite uplakano i malo dijete kako luta u gomili. Iskreno meni je laknulo kad sam skužila da je cura koja ide prema skupini njena mama.
Samo se ne mogu osloboditi tog osjećaja tjeskobe - hebi ga od mesa i krvi sam , i očito mi treba više vremena da to sve skupa "pustim". I ne mislim da je mama sad neki monstrum ili ne znam što, ne procjenjujem niti osuđujem ljude na prvu loptu...ali da nekad imam loš osjećaj za nekoga to stoji. ne mogu si nekad pomoći !

ma samo čitanje o ovim situcijama tjera mi suze na oči. pored toga sjećam se sebe kad sam se "izgubila" na par trenutaka u nami na trgu - doslovce se sjećam te panike koju sam tad osjećala - pregrozno!

Mojoj kolegici se mala od 3g izgubila na Cvjetnom trgu. Ona i njen muz su trcali okolo kao ludjaci...Nasla ju je neka gospodja i neki decko koji ih je vidio kako vriste. Kolegica mi je pricala da je njen muz u tih par minuta stvarno dobio nove sijede, ona cijelu vecer nije mogla govoriti, i bili su oboje u soku slijedecih par dana. No, isto je rekla da u tom trenutku nije zahvalila ljudima koji su je pronasli, jer joj se cinilo kao da je u nekom filmu i da se to dogadja nekom drugom. Tako da mislim reakcije roditelja u tom trenutku nisu realne.

Tuzno je sto je dijete bilo uplaseno i plakalo. No, zasto sad drvlje i kamenje po mami? Kaj je trebala vristati i padati u nesvijest? Na sok reagiramo razlicito, ta mama je reagirala tako - mirno - ali vjerojatno joj nije bilo ni malo svejedno. Hvala Bogu da je curica nasla svoju mamu i mama nju :heart:

MC, a sto ti znas o opisanoj situaciji pa je ti branis?

Ja se ne opterecujem nicim. Briga mene za zahvalu, velike mi koristi od toga, ali nije cak ni upitala - di je bila, je li sve u redu... Ja sam namjerno opisala gdje sam nasla dijete, bar za one koji znaju, dakle, od mjesta gdje je mama bila, mora se niz stepenice u pothodnik (i dijete se odmah ne moze vise vidjeti) pa kroz jedan niz ducana, pa na otvoreno, pa druge i trece stepenice u drugi pothodnik, pa kroz drugi niz ducana.
Za cijelo vrijeme nije se ni jednom culo dozivanje roditelja, nitko nije trcao, trazio, ogledao se. Kad smo nasli mamu, prisla je mirno, uzela dijete za ruku i prigovarala mu potpuno hladnim tonom vodeci je za sobom, niti je ne gledajuci, kamoli zagrliti, a malena je jos jecala - dovoljno sam prisebna da mogu procijeniti je li netko zabrinut. Ona to zaista nije bila. Ja mislim, kako je tu veliki plato i kafici i stekati, da ona uopce nije znala koliko je malena odlutala. :( To je ono zbog cega me to progonilo citav dan, a ne glupa zahvala.

meni osobno je najgora noćna mora da izgubim Sofi
stalno je držim na oku, i ako mi nije u vidokrugu, hvata me nalet panike
jednom mi je u Getrou otišla iza police, ma samo što sam svrnula pogled na sekundu, kao da me netko maljem lupio, noge su mi se odsjekle od straha

da mi se tako izgubi, tko zna kako bi reagirala, ali normalna ne bi bila
ali ne bi bila ni nonšalantna, to sigurno

međutim klinci se zbilja u trenu izgube, moraš biti ful skoncentriran na njih, tak da ne bi baš olako osuđivala to što je dijete odlutalo

Summer, u potpunosti se slažem s tobom.

Meni se slično desilo, samo što sam ja bila ta kojoj se dijete na tren izgubilo iz vida. Bili smo u Nami na odjelu donjeg veša. Ispred mene je bila polica s donjim vešom a kraj mene ona šipka ili kako se to već zove na kojoj vise spavaćice onako u krug. Maleni je čitavo vrijeme bio kraj mene (i inače ga nikad ne ispuštam iz ruke) ali tada sam u klokanici nosila bebu te ju dragala. U sekundi se moj maleni doslovno uvukao među spavaćice. Bilo je dovoljno da samo zakorači ispod te velike šipke na kojoj su spavaćice visjele. Znači on je bio tu kraj mene ali ga ja nisam vidjela.
Možete zamisliti kako sam se osjećala, mislim ako tada nisam umrla da nikad neću. Dozivala sam ga, trčala po dućanu, zaustavljala ljude. Misli su mi tako brzo prolazile glavom da je to bilo strašno. Jurila na ulaz da zatvore vrata. Ma mislim, strašno. Nakon par minuta (meni se činila vječnost) čula sam ga kako me zove i plače. Naravno on je izašao iz tih spavačica i mene nije bilo. Njemu je to bila igra.E kada sam ga vidjela, ne da sam se bacila na njega od sreće i izgrlila ga cijelog, nego sam ga držala par minuta uz sebe stisnutog od sreće.
Sve u svemu strašno iskustvo. Doma smo o svemu pričali i nije se nikada ponovilo.

Iskreno ne shvaćam roditelja koji mrtvo hladno pokupi svoje izgubljeno dijete. Nije se ona trebala tebi zahvaljivati, vjerojatno je bila u šoku ili zatečena, ali da nije izgrlila svoje dijete to mi je too much.

Dopustate li da su ljudi jednostavno razliciti?

da se nedaj Bože tak nekaj meni dogodi prije nego bi stigla bilo kaj napravit muž bi me u top strpao :mrgreen: mi imamo naviku da se sa Maurenom uvijek držimo za ruku i ne prakticiramo da trčkara okolo sam.prvenstveno jel bi se zaletavao ljudima pod noge,veće je vjerojatnost da se razbije,i najgore kaj nemam pojma kome može dopasti u ruke.U slučaju da postane nemiran UVIJEK odemo doma jel svaka kupnja i kava može pričekati

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

....sto znate koji su razlozi bili zbog kojih njihove mame nisu dramile. i sto znate kako su se te majke inace osjecale ? mozda su bile u soku, pa vas nisu ni registrirale ? mozda i ja u tom trenutku ne bih (pred cijelom skvadrom koja me docekuje) dopustila da mi se vide emocije il da dodatno preplasim dijete svojim urlikanjem i zapomaganjem: pa di si biiilaaaaa ?!?

---

slažem se sa MC.
nismo svi isti i ne reagiramo svi isto na šok.
neko pada u nesvit, neko se smije, a neko zanijemi pa nema nikakve reakcije.
virujem da ni jednoj od mama koje su ovdje spomenute nije u srcu bilo svejedno.
možda bi i meni bilo u prvi moment neshvatljivo kako je mama izgubljenog diteta hladno odreagirala, pa me čak i naljutilo, ali kad promisliš bolje stvarno se zaključi kako nismo svi isti. možda se ta ista mama koja je hladnokrvno odšetala sa curicom nakon toga akrila u neki wc i isplakala svoj strah. ko zna!?

summer, i ne radi se o branjenu ni kod MC ni kod mene nego jednostano nalaženju i drugog opravdanja osim hladnokrvnosti i "nemajčinskih" osjećaja te dotične mame.

moja mala se jednom zagubila unutar dućana na cilih 2 minute, srce mi je stalo u momentu i tako sam je sumanuto tražila da sam mislila da ću poludit. ali nisam ni urlala, ni dozivala ni plakala. jednostavno me obuzeo mirni šok. a kad sam je našla isto je nisam zagrlila nego uhvatila za ruku. kad mi je srce ponovo proradilo nakon pola sata sam je tek zagrlila.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Dopustate li da su ljudi jednostavno razliciti?

---

naravno

Romina, ma za tebe sam to i skuzila, pitanje se odnosilo na dvije forumasice koje su postale iznad moga pitanja 8)

aha :mrgreen: :*

Naravno da su ljudi razliciti, ali dopustate li vi meni da ja mogu bolje procijeniti sto je ovdje bio slucaj nego vi na temelju moje price, pa ma kako se ja trudila dobro je ispricati? Nisam pateticna osoba, ne naginjem teatralnosti, dapace, realist i cvrsto na zemlji, ne trazim sokantne detalje da ih kasnije mogu raspredati znancima...

Ili cemo se praviti da zivimo u svijetu u kojem ne postoje mame koje zasjednu i ne paze djecu, da ne postoje mame koje ih zanemaruju, mlate, da ne idem dalje... To sto je vama takva reakcija nezamisliva ne znaci da ne postoji.

over&out

summer, kuzimo te, ja sam povjerovala tvojoj procjeni.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

Dopustate li da su ljudi jednostavno razliciti?

---

da, dopuštam da su ljudi različiti.....meni osobno je prva reakcija bila oh hvala Bogu da je sve ok (pusanje, grljenje itd). Ja ne bi nikako mogla ostati hladna. Ali, sto ljudi, sto čudi.

Baš se to dogodilo jučer poslije hokeja na Velesajmu. Kad smo M. i ja izletjeli iz zgrade, na parkiralištu smo zatekli dječaka od oko 6 godina kako unezvjereno trči po parkiralištu, okreće se i viče „vrati, vrati“.
Ne može se izraziti što mi je tada sve prošlo kroz glavu i srce.
Potrčala sam prema njemu i dozvala ga, a on je rekao da nema tate i otrčao dalje prema ostalim autima vičući „vrati, vrati“. On je mislio da je tata otišao bez njega.
Uto je iz zgrade žurno izišao čovjek s još manjim djetetom, vidno zabrinut. Viknula sam za dečkićem da mu je tata tu i on je krenuo prema zgradi, ali je bilo očito da ga od suza nije mogao ni prepoznati dok nije došao dovoljno blizu.
Tata je zatim malog prekorio itd... Ne ću sad ulaziti u tatinu reakciju jer čovjek u tom trenu ne može racionalno reagirati.
Nadam se da su sretno stigli doma jer to je djelovalo na moju koncentriranost na vožnju pa mogu misliti kako je bilo tom tati.

Citiraj:

---

dopustate li vi meni da ja mogu bolje procijeniti sto je ovdje bio slucaj nego vi na temelju moje price, pa ma kako se ja trudila dobro je ispricati

---

summer, nema frke i potpuno ti vjerujem. no moj komentar se odnosio uopceno na ovaj topic. no hard feelings...

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

MC, a sto ti znas o opisanoj situaciji pa je ti branis?

Ja se ne opterecujem nicim. Briga mene za zahvalu, velike mi koristi od toga, ali nije cak ni upitala - di je bila, je li sve u redu... Ja sam namjerno opisala gdje sam nasla dijete, bar za one koji znaju...

---

:shock: čovječe - to je stvarno velika udaljenost!

maloprije sam tamo hodala i mislila na tebe i malenu :love:

cure :love:

I naravno da se dijete moze lako zagubiti, dovoljan je samo trenutak.
Kad je moj rodjak imao 4 godine, zivio je u zgradi tik do parka, na koji se naslanjala autobusna stanica. Cuvala ga je baka koja je valjda sjedila s prijateljicama na zidicu dok su se djeca igrala. I kako je on autobusom isao u posjet drugoj baki, palo mu je na pamet da to ponovi. I lijepo je otisao na autobusnu stanicu, usao u prvi autobus misleci da i taj ide kod bake, sjeo iza vozaca i odveo se u mjesto udaljeno 35 km. Svi su mislili da je dijete necije tudje, tek kad je zadnja zena izlazila vozac je upozorio na dijete, a ona je rekla da je mislila da je njegovo. Uglavnom, vozac je zvao policiju koja ga je vec trazila, dovela ga kuci gdje je obitelj bila luda od brige - a on je imao avanturu jer se vozio u policijskom autu i dali su mu da pokrene sirenu :)

Ajme, strašno.

.. tko se nije izgubio u nami na trgu :) ..

grdo je to... ali dogadja se.