Seksualni razvoj dječaka

Evo mene nakon duuugo vremena. Nisam tada dobro opisala situaciju zbog koje sam se, poprilično zbunjena i javila. Ubrzo je sve utihnulo, primila sam se čitanja knjige Odrastanje Kaina i zaboravila na problem... Sada ću malo detaljnije opisati što je, tada, u stvari bilo: koliko je naš sin izložen porno-utjecajima ne mogu reći, ali samo zato što ne znam koliki porno-utjecaj u biti imaju reklame s televizije a čija je poruka uglavnom seksualna - od reklama za žvakaće gume pa do dezodoransa. U kući nije bilo zabranjenih pitanja i na svako seksualno pitanje dobio bi jasan i jednostavan odgovor. Kada je krenuo u školu, glavna tema među vršnjacima bila je tko je u koga zaljubljen. Činilo mi se da je pomalo izgubljen u tome jer je tvrdio da ni u koga nije zaljubljen što mi je kod njega bilo i ok jer je najmlađi u svojoj školskoj generaciji i nikada do tada nije izdvojio neku djevojčicu kao svoju 'curu'. S drugim razredom došla je totalna zaljubljenost u jednu od razrednih prijateljica, zbunjenost u njenom društvu, želja da bude s njom, svi klasični simptomi kao da su naglo buknuli. Mislim da ga je to toliko zanjelo da je svakoga dana izmišljao filmove u kojoj su glavne uloge bili on i ona, npr. umjesto 'Pirata s Kariba' bili su tu 'Pirati s Krka' gdje je ona bila Elizabeth a on Will i slično. Iako je on sam glumio sve likove, najradije je glumio nešto nalik na ljubavne scene njih dvoje. Ja sam uvijek bila kino-publika koju bi se na kraju filma pitalo za kritike o filmu što sam doživljavala kao neku vrstu indirektnog preispitivanja njegovih poriva, ne znam ni sama, u stvari. Dok se jednog dana film nije pretvorio u seksualnu igru - penis mu se ukrutio, skinuo je svu odjeću, glumio je scene ljubljenja i htio ih je izvoditi samnom, tražio je da ga prekrijem kvačicama za rublje koje su u njegovoj mašti bile bube skarabeji koje je dan ranije vidio u filmu 'Mumija'; nekako se sva ta igra završila kao izbor za najljepši penis gdje je on glumio nekoliko muškaraca u raznim pozama a ja sam bila ocjenjivački žiri. Bila sam jako zbunjena, htjela sam pobjeći iz sobe (suprug je bio u drugoj prostoriji i mislim da sin to sve ne bi izvodio pred njim) a opet htjela sam svojim prihvaćanjem njegove igre pokazati da je njegova tako probuđena seksualnost sasvim prirodna i prihvatljiva. Prekinuli smo igru kada je trebalo preći na druge, uobičajene obaveze a mene ostavilo u totalnoj nedoumici. Sljedeći sam dan o tome razgovarala s prijateljicom koja mi je savjetovala da pišem o tome na Rodi i kada je vidjela što sam napisala, rekla mi je već tada da nisam dobro prikazala o čemu se radi pa evo, sada ovako (opsežno) dopunjujem prvi tekst. Voljela bih da svi roditelji i svi časopisi pišu o takvim iskustvima a nema toga. Primjedbu majke jednog od sinovih prijatelja 'moj je sin u pubertetu, bože, što radi' shvatila sam kao bojažljivu natuknicu da je možda i ona imala neko slično iskustvo, ali psst, o tome se ne priča, osim možda kroz masne viceve...

Prihvaćanje djetetove seksualnosti ne znači igranje seksualiziranih igara s djetetom. Svi dječji psiholozi i sve knjige koje se toga dotiču izrazito se protive bilo kakvom seksualiziranom ponašanju između roditelja i djece. Ovo što pišeš za mene je ekstremno, pa ti ne mogu ti dati nikakav pametniji savjet osim da nikako ne sudjeluješ u takvim igrama i ne potičeš ih, kao i da potražiš savjet stručnih osoba.

I meni je to bilo itekako ekstremno iskustvo al ne znam kakva je tu stručna pomoć potrebna i kome??

Pa, mislim da treba istražiti zašto tvoje dijete ima potrebu za takvim igrama.

Ja cu ti samo poslat jedan veliki zagrljaj ,sigurno ti je teško,ali nekad ljudi želeci najbolje pogriješe.Ja isto ne bi pristala na te igre i potražila bi pomoc.Nemoj se ljutit ali kad se nađeš u situaciji koj ti je potpuno nepoznata i neznaš reagirat,potraži pomoc. :love:

moram priznati da naš mali nikada nije pokazivao takve nagone i sklonosti, tak da se ne mogu zamisliti u toj situaciji...shvaćam tebe koja si htjela odigrati cool i pokazati mu da je to sve ok i normalno, ali ne znam da li sam dobro skužila do kud je to sve išlo...neka granica ipak mora postojati. mi smo doma isto jako otvoreni i liberalni. sprešetavamo se goli i ne skrivamo se....no, mislim da će se to u nekoj skorijoj budućnosti morati malo promijeniti jer smo skužili da je mali počeo "primjecivati" razlike...
ja sam pak odrasla u strogo konzervativnoj sredini i to mi je bilo
:/ tak da sam si uvijek mislila kak ćemo mi biti otvoreni s našom djecom; ali velim neke granice moraju postojati i zbog nas, a prvenstveno radi djece...
mislim da ti je najbolji pokazatelj vaše "situacije" to što si se ti u tom trenutku osjećala nelagodno (a i ostalo je nekih pitanja i nedoumica); znači da tu nešto nije štimalo. cure su ti dobro rekle, potraži stručnu pomoć; odite na razgovor kod nekog dobrog psihologa, čisto da te uputi kako se postaviti u takvim situacijama, a i da kasnije ne bi imali nekih problema; jer ako ti njemu šalješ poruku da je to sve savršeno ok, ko ti garantira da sutra neće u školi izvesti takav performans? a znaš onda kaj to znaci...

Ja sam danas malo iznervirana nečim sasvim različitim od gore opisane teme i žao mi je ako sam ispala neuljudno ljuta, hvala vam cure na podršci i na zagrljajima. Na svu sreću, to što sam gore opisala više se nije ponovilo jer sam nakon te večeri odbila sudjelovati u takvim predstavama. Sve je već zaboravljeno i druge su stvari sada aktualne. Tada sam očajna tražila odgovor u knjizi no dal sam i našla - baš i nisam. Kada je seksulno u pitanju, reakcije su često ili burne ili totalno zataškavanje pa je to jedan od razloga što nisam baš sigurna kome bih vjerovala kao savjetniku u takvoj situaciji. Što bi savjetovao neki svećenik ili s druge strane, Makaja? I svaka stručna osoba tipa psihologa ili pedagoga sljedbenik je određene struje (ako je učio po Freudu to je valjda taj neki Edipov kompleks...)
Koliko tek polemika o uvođenju seksualnog odgoja u škole! Ima li o tome na Rodinom forumu? Provjerit ću...

Eto, danas sam se posvetila Rodi. Dok sam pisala gornji post, javila se 'anki' i dio odgovora na njene upite već sam napisala, a do kuda je išlo - ni do kuda, nikakvog fizičkog kontakta niti bilo čega. S druge strane, znam da tako nešto neće nikada napraviti u javnosti, totalno je ispravan mali momak i zna što se smije a što ne. I mi smo tako liberalni, prešetavanje i neskrivanje, sve je više-manje ok. Sada kad gledam na to, očito je bila to neka jaka navala hormona a kako nije bilo djece da s njima podijeli uloge u drami, htio se ljubit samnom no ja mu to nisam dozvoljavala uvijek uz objašnjenje da se na takav način bude ljubio samo sa svojom djevojkom a ne sa svojom mamom. Da se to ne smije i gotovo. Granice su postavljene nakon toga događaja, uhvatilo me to tada potpuno nespremnu. U međuvremenu sam se sjetila kako je prijateljica čiji je sin danas već 20-godišnjak jednom prilikom prepričala sličnu situaciju kada je njen sin kao mali pred njom izvodio slične 'vragolije' i kako su i ona i suprug bili nesigurni što da rade no nije se razvilo u neku patološku pojavu. Al događa se, sporadično, ovisno valjda od djeteta do djeteta, ovisno o tko zna čemu.

Evo i ja danas kopam po pretražniku i tražim objašnjenje za nešto što mi je sestra ispričala.
Moja je šestogodišnjakinja otišla na par dana kod bake i djeda sa mojom sestrom i njenom kćeri od pet i pol godina. I danas čujem izvještaj svoje seste o događanjima. Sve je bilo super, ali ima jedna sitnica o kojoj bi trebala razgovarati. Navodno je moja kći poticala njenu na igre "odraslih", skidale su gaćice i uspoređivale, dodirivale, htjela je malu poljubiti u usta i sl. Naišla je sestra i njena mala je odjednom, valjda od straha što su uhvaćene, počela govoriti "neću se više to igrati" i sve ispričala mami.
I prije sam primjetila da se B. interesira što je to seks, ali direktno nije postavljala pitanja.
Kako da se postavim? Trebam li započeti tu temu i o svemu otvoreno razgovarati ne spominjući te događaje ili joj dati do znanja da to više ne radi i da "istraživanja" spadaju u intimu njene sobe ?

Sad sam vidjela naslov i :oops:
Ovdje se radi o djevojčici.

Jako mi je drago da si se javila, antinica, tvoja priča je prava jer je isto kao i moja - otvorena. Prizor iz života, kako bih ja to rekla. I nema veze što je riječ o djevojčici. U naslovu sam naglasila da je riječ o dječaku jer sam bila pod dojmom tog nepoznatog a famoznog pojma 'Edipov kompleks'.

Možeš li mi reći kako ti osjećaš da bi trebala postupiti u toj situaciji?

Mene obično vodi uvjerenje da je seksualni razvoj potpuno normalan, poželjan, jednako važan kao i intelektualni ili motorički razvoj (ponekad bih rekla da je i važniji), no da se veeelika većina ljudi skanjuje (ne znam bolji izraz) kada vide djecu da dodiruju genitalije ili još gore, da to rade u grupi. No to je najprirodnija stvar na svijetu koju su svi radili, ali se o tome nikada nije smjelo pričati. Booo, tabooo.
Tako da je djetetu dobro objasniti razliku, bez i trunke predrasudi i predbacivanja, po mogućnosti osloboditi se svake nelagode, ako postoji i razgovarati s djetetom potpuno istim tonom kako kad se razgovara o bilo kojoj drugoj spornoj situaciji.

Još jedna preporuka - pogledati film 'Kinsey' - odličan presjek ljudske seksualnosti i razvoja protiv-seksualnog društva.

vaša dva primjera sigurno nisu jedina.
kako kod odraslih ljudi tako i kod djece, doživljaj i proživljavanje seksualnosti se razlikuje, kao i doba kada će mali čovjek postati svjestan tog dijela svoje ličnosti.
nisam stručnjak pa mi je teško procijeniti do koje je granice neko ponašanje "normalno".
u svakom slučaju, treba obratiti pažnju na to kako će se stvari dalje razvijati i po potrebi zatražiti stručno mišljenje.

sjećam se pitanja u upitniku koji smo popunjavali pri upisu u školu (pred 4 god.). glasilo je: masturbira li vaše dijete?
kasnije su mi objasnili da je masturbiranje u tako ranoj dobi pokazatelj psihičke labilnosti ili činjenice da u obitelji nešto ne štima.
na taj način dijete traži neku ugodu jer mu je uskraćena ljubav.
e sad, da li bi se ja s time složila, drugo je pitanje.

u kakvoj ranoj dobi?

Normalno je da djeca predškolske dobi masturbiraju, pitanje je učestalosti i situacija u kojima to rade, a ne da li rade.
Ove godine, na upisu u školu, nas nišu ništa na tu temu pitali...

Isto kao što je normalno da je djeca pipkaju, ljube i istražuju svoje tijelo. Problem možda može biti ako se događa jako učestalo i ako dijete ne poštuje ili ne prihvaća objašnjenje da se to ne radi u tim i tim situacijama ili ako drugo dijete to ne želi ili sl.

Kako što se i u prvoj priči, ako se dogodila jednom i ako je dijete prihvatilo argumentaciju da mama ne želi sudjelovati u takvoj igri, nije dogodilo ništa alarmantno. Tj. na osnovu napisanog ne može se i nesmije ništa zaključivati...

majkazemlja,
prije odlaska s posla pogledala sam da li je itko odgovorio na moj post i cijelo popodne sam razmišljala kako bi bilo najbezbolnije načeti tu temu, a da se moja kći ne osjeća optuženom i izdanom od svjih rođakinja ili još gore, da ja smatram da je radila nešto loše. I tako sam prije spavanja sjela s njom i započela razgovor pitanjima kako je bilo u vrtiću, ima li još nekoga iz njene grupe, što su se igrali... i onda, da li razgovara sa svojim prijateljicama što imaju djevojčice, a što dječaci :lol:
I počela su njena pitanja kako nastaju bebe, kuda izađu iz trbuha, čemu služe tamponi, kamo se stavljaju :roll:
Sve sam joj objasnila točno onako kako stvari stoje.
Završila sam razgovor napomenom da je "ono u gaćicama" dio intime koja se ne pokazuje okolo i da ne treba nikoga nagovarati i da joj to pokazuje. Isto tako ne treba dirati druge i dopustiti da nju diraju jer gaćice i nosimo zato da nas štite ne samo od pogleda nego i radi čistoće.
Uglavnom, to je dio tijela koji ima svoju svrhu kao i svaki drugi i toga se ne treba sramiti, sasvim je prirodno da je to zanima i ako želi "istraživati"neka druge ne uključuje u to. :mrgreen:
Nadam se da sam dobro postupila jer sam vidjela na njoj nekakvo olakšanje, kao da su joj se posložile kockice o kojima se nije usudila pitati.
Inače, doma nismo baš previše otvoreni, tj.tuširamo se iza zatvorenih vrata, wc je isto tako nešto gdje volimo biti sami, ali što se razgovora tiče nisam konzerva, ne znam zašto me nije pitala. [/b]

Vjerojatno ima alarmantnih situacija, no o njima se ne zna, vjerojatno se ne piše i ne govori o tome dovoljno.

Sjećam se da je sin s pet mjeseci otkrio svoj penis, bio je gol pri prematanju, bili smo kod moje mame u posjeti, mahao je ručicama i otkrio u dnu trbuha malu igračku. Moja mama ga je odmah malo pecnula po rukici i rekla da je to prljavo i fuj. Moje je mišljenje bilo da se to ne treba djetetu govoriti a ona je shvatila a mislim i prihvatila.

To nije poticanje na masturbaciju i nehigijenu. To je samo prihvaćanje jednog dijela tijela ravnopravno s drugima. Bez tabua.

Na kraju, na kontroli s godinu dana kad je pedijatrica gledala sinu penis, rekla je da odlično izgleda, nemojte me sada držati za riječ jer ne znam točno, no u toj se dobi provjerava kako se kožica odvoji, je li tako? A sjećam se i svoje pomisli da je dobro što se dijete ponekad igra svojim penisom jer ono najbolje osjeća boli li ga kada vuće tu kožicu za razliku kada to rade mame koje to moraju ako kožica sraste. Sjećam se prijateljice koja je sinu raskrvarila (nešto) jer je morala sinu raditi tu vježbicu.

I tako, ako dijete grize nokte ili ima tikove te razne druge simptome koji signaliziraju da ponešto ne valja u emotivnom ili mentalnom ili tjelesnom razvoju, onda to vrijedi i za pretjeranu masturbaciju, pretpostavljam. No bilo bi dobro znati o tome nešto više, zar ne?

antinici

I ja bih voljela znati zašto djeca neka pitanja ne postavljaju a opet, mislim da postoje i sasvim banalna pitanja koja djeca nikada ne postave pa ni ne primjetimo to. Isto tako, mislim da djeca uglavnom osjećaju da neke stvari ne žele pitati jer u roditeljima izazivaju neugodu i čudan osjećaj. A mnogi od nas, iako smo prosvjećeni i moderni, ipak smo daleko od toga da smo potpuno slobodni i smireni i samouvjereni kada su pitanja seksualnosti na dnevnom redu.

Kada dijete pita zašto je nebo plavo bit ćemo samopouzdani i mirni i s mnogo finih argumenata lijepo mu objasniti. A po pitanju seksualnosti u našem će se glasu ipak osjetiti malko nervoze i neugode.

Hipotetski: dođe roditelj svom petogodišnjem ili šestogodišnjem djetetu i upozorava ga da pred drugom djecom ne smije skidati gaćice i pokazivati genitalije a dijete blijedo gleda, u čudu jer mu je takav oblik igre nešto potpuno nepoznato. Zato su situacije poput naših uvijek dobrodošle da se postave granice u pravo vrijeme, a ne preuranjeno.

I ja sam imala iskustvo kada je sin nakon jednog takvog razgovora osjetio olakšanje i sretan se bacio na mene i zagrlio me. Jer iako smo kao roditelji liberalni, sigurna sam da je od baka ili djedova, od bilo koga drugoga, čak i druge djece mogao čuti mnoge negativne ili samo zbunjujuće primjedbe. Pa razvije neugodu, osjećaj krivnje i strah a da mi nismo ni svjesni.

najgore je, u stvari, kada klinci raspolažu netočnim informacijama pa na osnovu toga stvaraju krivu predodžbu seksualnosti.

nekad se dječake plašilo da će im odlakaviti dlanovi budu li se samozadovoljavali?!
mogu zamisliti koju to konfuziju i stravu izaziva u malim glavama.

mislim da je najpametnije naći neku literaturu primjerenu njihovom uzrastu pa je zajedno s njima proučiti.