Citiraj:
Kako se povećava/smanjuje proizvodnja mlijeka
Imati puno mlijeka za svoju bebu! - pomisao na tako nešto daje vam osjećaj snage, ispunjenosti, zadovoljstva, kompetentnosti; i povezanosti s vašom bebom za kojom imate veliku potrebu.
Mnoge majke požele da mogu otići u ljekarnu, kupiti neki napitak za proizvodnju mlijeka i dozirati ga prema potrebi, koliko misle da bi trebale imati mlijeka. Ima raznih priča o tome što povećava laktaciju; pivo, određeni čajevi, sokovi, medovi… a činjenica je da ni one majke koje su ih probale ne bi sa sigurnošću mogle reći da im je baš to pomoglo. Jer zaista nije.
Istina je nešto daleko prirodnije: koliko beba pojede, toliko će se mlijeka proizvesti. To je jedino pravilo kojeg trebate poštivati i za kojeg se već davno priroda pobrinula da funkcionira savršeno. Kao što se ne morate bojati da će vaš organizam “zaboraviti” probaviti i iskoristiti hranu koju pojedete, isto tako se ne morate bojati da će vaš organizam “zaboraviti” proizvesti mlijeko dok vaša beba doji. Na vama je samo da se pobrinete da beba dovoljno često i učinkovito doji, a najbolje je rukovoditi se upravo bebinim zahtjevima.
IZRAVNI UTJECAJI NA PROIZVODNJU MLIJEKA (ili Pogled u majčino tijelo)
Hormon odgovoran za proizvodnju mlijeka je prolaktin. Neposredno prije i nakon poroda, razina prolaktina je vrlo visoka (10 puta veća nego prije trudnoće), no mlijeko se počne proizvoditi tek kad padne razina estrogena i progesterona, koje, sve do svog izlaska, luči posteljica. Ta početna visoka razina prolaktina je odgovorna za početak uspostave dojenja. Razina prolaktina se vraća 2-3 tjedna nakon poroda na netrudničku razinu.
Svaki put kad beba sisa, ritmičkim pokretima stimulira bradavicu, taj impuls se prenosi do majčinog mozga, koji reagira ponovnim dizanjem razine prolaktina. Prolaktin je najviši oko 45 minuta nakon podoja. Noću su nešto veće razine prolaktina zbog toga što bebe običavaju više i češće sisati predvečer i jače isprazniti dojku.
Kad prolaktin dođe do dojke, stanice u dojkama koje proizvode mlijeko – alveole – reagiraju na njega novom proizvodnjom mlijeka.
Hormon odgovoran za otpuštanje mlijeka iz dojke (ili let-down) je oksitocin. To je hormon koji sudjeluje u trudovima, stiskanju maternice nakon poroda, orgazmu i dojenju. Poznato je da se kod većih koncentracija oksitocina, osoba na određen način veže za drugu osobu s kojom proživljava iskustvo. Zovu ga i "hormon ljubavi" jer osim svojih fizioloških utjecaja ima i ulogu katalizatora međuljudskih odnosa i njihovog "tvrdog" zapisivanja u mozgu.
Sisanje bebe majčinom mozgu šalje signal da povisi razinu oksitocina, tako da nekoliko sekundi do nekoliko minuta nakon početka podoja oksitocin uzrokuje stiskanje alveola i istiskivanje mlijeka van dojke. Vrlo je važan, jer time do bebe dolazi zadnje, hranjivo mlijeko koje se čuva u alveolama.
Oksitocin je, za razliku od prolaktina, osjetljiv na raspoloženje majke. To znači da se može onemogućiti njegova proizvodnja kad je majka napeta, pod stresom, ali i da majka može izazvati njegovo lučenje kad beba ustvari niti ne sisa – dovoljno je da čuje bebin plač ili samo razmišlja o tome kako doji.
Zaključujući prema utjecaju ova dva hormona, često stavljanje bebe na dojku i stimulacija bradavice, potaknut će prirodne procese proizvodnje mlijeka.
Sljedeća tvar koja regulira proizvodnju mlijeka je Povratni Inhibitor Laktacije (eng. FIL – Feedback Inhibitor of Lactation). On djeluje lokalno u dojci – kad se dojke prepune, njegova visoka koncentracija u mlijeku u alveolama zaustavlja daljnju proizvodnju. Kad su dojke prazne, njegov izostanak dopušta alveolama da dalje proizvode mlijeko. To se zove autokrina ili lokalna kontrola proizvodnje mlijeka, za razliku od hormonalne endokrine kontrole proizvodnje.
Zbog toga je i moguće da majčina lijeva i desna dojka ne proizvode uvijek istu količinu mlijeka, nego ovisno o tome koliko se iz pojedine dojke mlijeka podoji. Isto tako je iz tog razloga moguće i da se dojke brže napune kad su prazne, a kad su pune, proizvodnja mlijeka se uspori.
Majke mogu imati vrlo različite kapacitete dojki, no to ne utječe na ukupnu količinu mlijeka. Majke s manjim kapacitetom će jedino morati češće prazniti dojke, da bi ukupna proizvedena količina mlijeka bila ista.
POSREDNI UTJECAJI NA PROIZVODNJU MLIJEKA (ili Što majka može učiniti da poveća proizvodnju mlijeka)
Postoje situacije kad vam se može činiti da vaša beba ima veće potrebe nego što joj možete ponuditi. Posebno se to događa popodne/predvečer ili nekoliko dana za vrijeme bebinog tzv. skoka u razvoju. Ako mislite da biste trebali imati više mlijeka, potrebno je samo naučiti upotrebljavati nekoliko metoda i pričekati dan-dva. Dan-dva vam se može učiniti kao jako dugačko vrijeme, ali taj se dojam skrati kad ste sigurni u uspjeh i da je sve upravo onako kako treba biti. Kako su metode temeljene na iskustvu mnogih drugih majki, te na znanstvenim podlogama, nema razloga da ne vjerujete u vlastiti uspjeh. Opustite se, uživajte sa svojom bebom i vjerujte u sebe.
Kako povećati proizvodnju mlijeka?
- Povećajte frekvenciju dojenja, koliko god često beba hoće dojiti. Pri tome ne smijete zaboraviti i na noćna dojenja, bez kojih se dojke mogu prepuniti. Mnogim majkama je praktično da s bebom spavaju skupa u krevetu. Osim praktičnosti, zajedničko spavanje je dobro i zato što se na taj način manje umarate, nego da se noću morate dizati iz kreveta da biste nahranili bebu. Ukupno bi trebalo biti najmanje 8-12 podoja tokom dana, a taj broj nema gornje granice, tj. može biti i puno više podoja tokom dana. Iako je u normalnim situacijama dovoljna samo jedna dojka, kad želite povećati količinu mlijeka, možete bebi ponuditi i drugu dojku nakon što je završila s prvom.
- Nemojte ograničavati duljinu podoja, niti na silu raditi razmak između podoja, nego prepustite bebi da odredi kada i koliko će dojiti. Svi savjeti da treba proći 3 sata između dva podoja su u većini slučajeva krivi. Oni mogu eventualno vrijediti za hranjenje bočicom, ali majčino mlijeko je brže probavljivo pa je beba brže nakon prošlog hranjenja gladna. Beba ima različite potrebe ovisno o svom razvoju, ukusu, apetitu. Kad beba ima skok u razvoju, ima potrebu češće dojiti, čime će povećati količinu mlijeka. Zato beba treba odrediti kada će i koliko dojiti.
- Osigurajte da je položaj bebe na dojci uvijek ispravan. Bradavica i veći dio areole duboko u ustima, bebine usnice izvrnute prema van, jezik se malo vidi između donje usnice i dojke, ne čuju se nikakvi zvukovi mljackanja. Pravilan položaj ne smije boljeti, osim prvih dana ako je koža bradavice posebno osjetljiva, i to samo prvih par sekundi podoja. Ako bol traje dulje kroz podoj, to znači da položaj nije dobar i treba ga popraviti odmah. Kad beba guta mlijeko, pomiču joj se uši i koža na sljepoočnicama. Još o dobrom položaju pročitajte u ovom tekstu.
- Nemojte čekati da se dojke "napune" da bi se beba najela. U njima ima uvijek mlijeka za bebu, čak i kad se čine prazne. Štoviše, ako beba doji češće, ne samo da će se za koji dan povećati količina mlijeka, nego će i beba više dobivati na težini jer će pojesti više onog zadnjeg, hranjivijeg mlijeka.
- Osim što podoji moraju biti češći, moraju biti i efikasniji. Kod beba koje nisu živahne i ne doje efikasno, nego npr. spavaju s bradavicom u ustima, treba ih potaknuti kontaktom koža-koža, razodijevanjem bebe (u toploj prostoriji, naravno), ili nošenjem u nosiljci za vrijeme dojenja. Ako beba jako kratko efikasno doji, a u dojci još ima mlijeka, probajte s kompresijama dojke. Obavezno pratite je li se nakon nekoliko sekundi do nekoliko minuta pojavio refleks otpuštanja mlijeka – mlijeko samo teče van, a beba guta dugačkim jednolikim pokretima, za razliku od ubrzanih nejednakih na početku podoja. Tim refleksom otpuštanja mlijeka se dojke najučinkovitije isprazne i beba dobije zadnje, masno mlijeko koje se čuva u alveolama.
- Svo sisanje koje beba obavlja mora biti na dojci. Umjesto da bebi ponudite dudu-varalicu, ponudite joj dojku kad ima potrebu za sisanjem. Tako dojke dobivaju više impulsa za proizvodnju mlijeka. Osim toga, sisanje dude, pogotovo na bočici, može uzrokovati da beba nauči krivu tehniku sisanja i pokrene neke nove probleme s dojenjem.
- Bebi bi trebalo davati isključivo majčino mlijeko. Svako dodavanje vode, čaja ili adaptiranih mlijeka može poremetiti odnos ponude i potražnje u proizvodnji majčinog mlijeka, a može potaknuti i loše reakcije u bebinom organizmu.
- Inertnu, pospanu bebu treba posebno poticati. Takvu bebu treba češće stimulirati. Zgodan način za poticanje pospane bebe je nekoliko promjena strane (switch-nursing) za vrijeme jednog podoja, ali uz uvjet da se jedna dojka sigurno isprazni do kraja. Drugi način za efikasniji podoj pospane bebe je da se, nakon što je dojila koliko je htjela, bebu digne, prošeće s njom, eventualno se podrigne i zatim joj se ponovo ponudi dojka da nastavi sisati (double-nursing).
- Ako beba ne želi dojiti, izdajajte se nakon podoja. U nekim podojima beba pojede sve i hoće još, u nekima ne. Npr. prijepodne vam se čini da ima sasvim dovoljno mlijeka i beba je zadovoljna. Tada se možete izdojiti nakon podoja, onu dojku koju ste dali bebi. Ovo vrijedi i za posebne slučajeve, npr. kad je beba nervozna zbog nečega, kad joj izbijaju zubići, kad majka promijeni dezodoran ili slično. Nakon što beba više nikako ne želi dojiti, niti nakon poticaja (kontaktom koža-koža, nošenjem), izdajajte se nakon dojenja. Izdaja se još 2 minute nakon što isteče zadnja kap mlijeka.
- Pijte dovoljno tekućine. Ne previše, nego dovoljno: to je otprilike jedna čaša za vrijeme jednog podoja, toliko da zadovoljite osobni osjećaj žeđi. Isto tako, poželjno je da niste ni na kakvoj ekstremnoj dijeti. Zbog gladi i žeđi neće se smanjiti količina mlijeka, ali bolje je dovoljno piti ako se želi povećati njegova količina.
- Odmarajte se. To je pogotovo moguće ako često dojite, na taj način ste prisiljeni često sjediti ili ležati s bebom. Osim dojenja, bilo bi dobro da nađete nešto što vas psihički relaksira, bar nekoliko minuta dnevno.
- Vjerujte u sebe, svoje mlijeko i cijeli prirodni sustav proizvodnje mlijeka. Ako dojite vašu bebu dovoljno često i efikasno, imat ćete dovoljno mlijeka. Majke su uspijevale dojiti svoje bebe i za vrijeme ratova, nestašica, osobnih tragedija. Vaše tijelo je pružalo bebi sve što joj treba za vrijeme trudnoće. Zato nema razloga da i dojenje bude drugačije nego dobro.
Kad vam se učini da se količina mlijeka smanjila, probajte se sjetiti je li razlog jedan od sljedećih:
Prošlo je prvih mjesec dana nakon poroda, za vrijeme kojih su dojke bile nabreknute i tvrde (jer se uspostavljala proizvodnja). Sad su odjednom mekane. To je sasvim normalno. Dojke su u cijelom dugom periodu dojenja uglavnom mekane, osim u tom prvom mjesecu.
Prije pola dana, jedan dan, vaše dojke (ili samo jedna) su se prepunile, dulje vrijeme su bile tvrde, možda čak i bolne. To je bilo zato što je beba neočekivano prespavala dulje vrijeme, ili ste joj zaboravili dati jednu stranu dulje vrijeme, ili ste bili odvojeni od nje, ili se to jednostavno dogodilo zbog bebinog i vašeg rasporeda. Organizmu je to znak da je proizvodnja prevelika i da je mora malo smanjiti. No, ne trebate brinuti zbog toga, to je kratkoročno, kako se je proizvodnja smanjila, tako se može i povećati ako češće bebu stavljate na dojku.
Vaša beba je trenutno stara oko 2-3 tjedna, oko 6 tjedana, ili oko 3 mjeseca i prolazi skok u razvoju, tj. fazu povećanih potreba za hranjenjem. Posebno se to može vidjeti popodne, kada vrlo često doji. To su normalne faze kroz koje sve bebe prolaze (neke prije, neke kasnije, različitim intenzitetom). Razdoblja takvih povećanih potreba su naporna za mamu i bebu, ali brzo prođu.
Dulje vrijeme (nekoliko dana) se nikako ne možete opustiti, nemate pomoć u kući, živcirate se zbog nečega, bavite se usput nečim drugim za vrijeme dojenja. A pri tome niste svjesni da beba ne guta u dugim jednolikim razmacima, nego ubrzano i nejednoliko – što znači da u podoju nije proradio refleks otpuštanja mlijeka i dojke se kod podoja ne prazne baš do kraja. Zaustavite malo gužvu koja vas ometa. Kad krećete na dojenje, ostavite sve drugo, posvetite se sebi i bebi i uživajte u tome. Tako poseban i važan čin kao dojenje to zaslužuje. To što je oko vas nered i stres, uopće ne mora značiti da dojenje ne može funkcionirati – postoje razni zgodni načini za opuštanje (više o tome u našem tekstu o refleksu otpuštanja mlijeka – u pripremi).
