Počeo je jesti dohranu i jako smanjio dojenje

Mi imamo problem (ili možda nemamo, ali sam ja paranoična :mrgreen: ).

Dakle:

Andrija je nakon faze ne-dohrane opet počeo jesti na žlicu, ali jako malo cica. Noćne podoje je u zadnjih mjesec dana postepeno izbacio bez mog uplitanja (protiv toga se, naravno, ne bunim), prvi put traži cicu između 5 i 7, kako koje jutro. Nakon buđenja lijepo doji, i onda imamo eventualno jedan miran podoj po danu :shock: . Ostalih 4-5 (pokušaja) dojenja izgleda tako da on krene cicati, dok mlijeko krene povuče par zalogaja, okrene se i otpuže dalje (dojimo ležeći na krevetu već dugo, jer je sve drugo čista akrobacija). Kad ga probam vratiti, nema šanse, on se okreće na trbuh i ode :bye: .


Zadnji prirast je bio ok (u mjesec i 20 dana dobio 400g, to je bilo krajem ožujka, imao je 9100g sa 8 mjeseci i nešto sitno, a rođen je sa 3350). Uz to, on se dosta izdužio pa izgleda dosta mršaviji - znam da je to normalno, ali u kombinaciji sa ovakvim dojenjem me ne usrećuje baš.

Zapravo već dugo on nema strpljenja za pošteni podoj, možda već 2 mjeseca se ja nadam da je to faza koja će proći, a sad sam već zabrinuta.

Bočicu ne koristimo, vodu pije ili iz čaše ili iz boce s kljunom. Kad mu ponudim izdojeno mlijeko na čašu, on ga pije, a cicu neće. Dudu ima za uspavljivanje (vraćanje na uspavljivanje s cicom mi nije poželjna opcija).

Dođe mi da se odemo vagnuti kod pedice, ima li smisla vagati se u ovoj dobi nakon 2 tjedna? Koliki prirast bi mogla očekivati?

Andrija je inače super raspoložen, živahan, nasmijan, zdrav, sve za 5. po njegovom ponašanju nikako ne bih rekla da mu nešto fali. A opet, čini mi se da tako malo cica...

Evo citat iz jednog teksta s portala.
I moj mali je u takvoj fazi. Priznajem da sam i ja malo u strahu da mu je možda premalo mlijeka. Tekućinu (vodu) slabo pije pa ga malo-malo nutkam, ali on neće.

Citiraj:

---

Koliko treba trajati podoj?

Ponajprije, što je beba starija ona i kraće doji. To još uvijek ne znači da pokušava prestati dojiti. Kako raste, siše sve spretnije (dosad je postalo pravi iskusni sisavac!) pa ne treba više puno vremena da se zasiti. Osim toga mala djeca su toliko zainteresirana za sve što se događa oko njih da ne žele previše vremena potrošiti na dojenje. Tipični podoj jednogodišnjaka traje svega par minuta - malo povuče i pomazi se s mamom, a zatim otrči dalje. Podoji prije dnevnog i noćnog spavanja te nakon buđenja obično traju dulje jer je dijete pospano i nema volje žuriti ili trčati za ostalim zanimljivostima.

Koliko često starija djeca doje?

Razmak između podoja kod starije djece je prilično nepravilan i ovisi o karakteru i temperamentu djeteta. Normalno je da ponekad, zbog interesa za sve oko sebe, jednogodišnjaci nisu previše zainteresirani za dojenje. Ponekad će dijete htjeti provoditi puno vremena na dojci. Povezujući se s mamom, dijete lakše prihvaća svoje nove vještine. Neka djeca doje često (prema komentarima majki "kao novorođenčad"), neka jednom ili dvaput dnevno, a neka nekoliko puta dnevno par dana pa zatim nešto češće narednih dana. Neovisno o pojedinačnoj praksi dojenja, učestalost podoja se prosječno postupno smanjuje što je dijete starije. Dojenje jednom ili dvaput dnevno može potrajati mjesecima, čak i godinama, ovisno o djetetu i mami.

Osim kad su gladna, djeca doje i za utjehu. Dojenje čini čuda kad se dijete ozlijedi, kad je tužno, uznemireno (izvrsno smiruje nastupe gnjeva) ili bolesno. Dojenje je jednostavan način da se dijete na brzinu zbliži s mamom.

Ponekad vaša beba prolazi kroz faze čestih noćnih podoja. To je uglavnom kad joj rastu zubići, ako danju manje doji radi zaokupljenosti drugim zanimljivim stvarima i događajima, kada dođe do razvojne prekretnice i ako se ima potrebu povezati se s mamom.

Normalno je da dijete više doji ako ste na putu, daleko od kuće ili u bilo kojoj situaciji kada mijenjate ustaljenu dnevnu rutinu. Za bebu dojenje predstavlja toplinu, utjehu, poznato u nepoznatom, sigurnost... Jednom kad se vratite kući i smjestite se, (ili kad se dijete prilagodi promjeni), pojačano dojenje se opet smanjuje.

---

Evo našeg iskustva koje je poprilično slično tvome martinaP;
uveli dohranu sa 6 mjeseci, sa 7 je moja curka imala jedan konkretan obrok (ručak), drugi voćna kašica, a ostalo cika. Sada smo u fazi kada imamo jutarnje dojenje (inače, curka spava uglavnom cijelu noć tako da nema noćnih dojenja). Drugi obrok je voćna kašica nakon čega (ne odmah) joj ponudim i ciku, To traje dosta kratko. Cika onda slijedi kasno popodne i to je to uglavnom. I meni se čini da su ti podoji stvarno kratki i ponekad se pitam jeli curka išta pocicala. Sve ju zanima što se dešava oko nje tako da uzme ciku par sekundi, pa pusti, pa tako ponovo više puta.
Moja curka je rođena sa 3890g, a krajem veljače je imala 7650g što mi se čini puno manje od Andrijinih 9100g sa 8mj. Voli papati sve i mislim da dosta jede, ali isto tako je i jako živahna i vjerujem da troši dosta energije na svakodnevne aktivnosti tako da valjda zato ne dobiva previše na težini. No sve te vrijednosti su u granicama za njihovu dob i to je ok.
Mi ćemo na vaganje sa 9 mjeseci (jedva čekam) makar kad se doma važemo na običnoj vagi (ne baš preciznoj) imam osjećaj da nije baš puno odmakla od zadnjeg vaganja.
Sve u svemu mislim da se ne trebaš previše zabrinjavati jer dok su nam bebice vesele, sretne i živahne sigurno su i zadovoljne, da nisu već bi nam to na ovaj ili onaj način ukazale! :)

Negdje sam na rodinim stranicama pročitala da i nakon uvođenja dohrane mlijeko ostaje glavna hrana bebi do godine dana i da ga treba popiti barem pola litre dnevno. Zbunjuje me - kako znati da li je popilo pola litre, ako dojiš? Moj Ivan jako kratko doji (manje od pet minuta) i mislim da ne popije niti u ovom razdoblju toliko, iako nas još više od mjesec dana dijeli od početka dohrane. S druge strane iznimno dobro napreduje pa mi je bedasto sekirati se. Oprostite na gluposti ali sto puta sam pomislila da raste od moje ljubavi :D

Nemoj se brinuti, znaju bebe same odrediti koliko mlijeka im treba. Ako je beba ok, dobro napreduje, nema razloga za brigu. Uzivajte! :)

Moj sin od prvog dana doji po par minuta i na svaku kontrolu kad sam išla super je napredovao,a strahovala sam od vage ko niko. Imam i stariju curicu koja je doslovno visila na prsima pa nije nikako bilo dobro. Mislim da je to individualno od djeteta do djeteta al se uopće nemoj zabrinjavat dokle god dobro napreduje.

Ma mislim da je sve to OK.
Moj sad ima 10.5 mjeseci, još ga dojim. Prije mjesec i po dana vratila sam se na posao, i tamo se izdajam. S tim ga mlijekom sutra muž uspava za doručak i ručak :P
Dakle podojim ga ujutro prije nego što krenem na posao, i onda opet popodne oko 5-6, ovisi kad se vratim. Onda opet ga uspavam oko 8 i po, i preko noći 2-3 puta (nekad i više).
Kao i kod tebe, puno puta nema baš strpljenja za dojenje. Izluđuje me kad povuče na početku, dođe mlijeko, a on izgubi volju, okrene se i - finito :P Jedino kad se vratim s posla, dugo dugo stoji na prsima, bez obzira da li ima mlijeka ili ne, biće mu nedostaje preko dana :)
Nisam ga vagala, ali i ne vidim neku potrebu jer dobro jede, doji, spava ...
Možeš za svaku sigurnost nazvat SOS - to sam i ja napravila, čim sam primijetila da ovako brzinski doji, cure će te već umiriti :D

Hvala, cure. Mene ne brine sama duljna podoja (tj. kratkoća), jer je on od rođenja brzojed. Ubi me to njegovo nestrpljenje, kao da nema vremena čekati da mlijeko krene. Ali jučer i danas je bolje.

Vagali smo se u ljekarni, na toj vagi smo se i prije vagali, i prirast se uvijek slagao s onim kod pedice. U 2,5 tjedna je dobio 300g :) , što je super u ovoj dobi (a pogotovo kad pomislim koliko je aktivan cijeli dan).

Skužila sam zašto izgleda puno mršaviji - u 2 mjeseca narastao je 6 cm, i sad je dug 75 cm. Od buhtlice je postao mali dečko, nije više onako bebast :heart: .

od buhtlice postao - kifla :heart:

:lol: Kiflica, pa još bljedunjav kakav je (proziran) - dovoljno za paniku.

Slično je i kod nas, samo ovisi o danu. Bio je jedan period kad je pošteno dojio dva puta dnevno. Ostalo bi samo primio cicu i kad bi došlo mlijeko, okrenuo bi se i otišao svojim poslom. Već me polako hvatala panika jer mi je bio premali da tako malo doji ( osam mjeseci ). Sad ima dana kad doji kao novorođenče, davi se u mlijeku, isprobava raznorazne poze za dojenje, ma divota, a ima dana kad jednostavno neće. Nasmije mi se i pa-pa mama :lol:
Puštam ga da ima svoj ritam :love: