Dijete upalo u lose drustvo...

Gledam jutros na DJH, i iako smo mi daleko od tog razdoblja, fakat ne znam sto je psihologica u jednom prilogu o problematicnim mladim ljudima mislila kad je rekla kako roditelji trebaju paziti s kim se dijete druzi i ako vide da je drustvo lose, odvojiti ga od njega.

Nisu rekli: kako? Kako to uciniti?

Mislim, kako nekog tinejdzera, kojemu vise misljenje roditelja nije bitno, dapace cak i neprihvatljivo, a drustvo mu je sve, cak mozda i ono sto roditelji nisu nikada bili, natjerati da razmisli o svojim prijateljima, o njegovom ponasanju...

Tu ne mislim na to zasto je do takvog neceg doslo (iako je i to dobra tema za raspravljanje), vec ako je doslo, kako to zaustaviti... :?

lako
ali neću elaborirati ovdje nego na pp

jer mi se ne da ulaziti u rasprave s larpurlartistima :mrgreen:

daj mi pikni mail na pp ,ako te zanima

pišem večeras

Maria71, mnogo bih volela da vidim tvoj odgovor.

maria, i ja isto.
daj pisi ovde, ne samo na pp.

Maria, ja nemam osobni problem, pa nemam sta nadodat osim ovog sto sam napisala gore. Otvorila sam topic jer me to pitanje zaintrigiralo iz priloga na TV-u, a definitivno se ne bih htjela jednoga dana naci u toj situaciji i shvatit da sam pred zidom i da samo mogu lupat glavom.

Ako postoji sta, ti si osoba s iskustvom bas s djecom tog uzrasta, sigurno imas puno toga pametnog za rec sto bi mnoge zanimalo.

Mislim, bas sad pricam, koju opciju imaju roditelji kad bi trebali dijete "odvojiti" od loseg drustva, osim zakljucati ga u sobu, cuvati ga pod staklenim zvonom... :? :/

Ajd podijeli s nama svoje znanje :)

napisat ću ovdje dio

a dio na mail ;)

Ovako kao prvo roditelj usmjerava dijete i žrtvuje se ,jel tako?


Dijete ne zna što je to prijateljstvo,kao što ne zna neke druge stvari....

Mi smo tu da ga / ju poučimo i da u njegova / njena prijateljstva uložimo i svoju dobru volju i slobodno vrijeme i sl....

najkasnije od prvog razreda, potrebno je ponekad skupa s ostalim zainteresiranim roditeljima i njihovom djecom otići na izlet,štenju,kino i sl, pokazati primjerom kako izgraditi prijateljstvo


kasnije u djetetu je potrebno izgrađivati samosvijest tako da samo zna odabrati prijatelje

isto tako potrebno je dijete uključiti u neku aktivnost gdje je bitan timski duh,folklor ,zbor npr ili sviranje instrumenta koji je potreban u orkestru...ne govorim napamet,x puta je uspjelo-a glazba je lijek za dušu

no ne raditi grešku da ti dijete ode u 8 u školu a u 10 navečer se vraća sa razno raznih aktivnosti

isto

ako upadne u loše društvo,najvažnije je ne kritizirati,dramiti ( naravno ne govorimo o ekstremima )

i ne raditi ultimatume ,nego diplomatski odvesti vodu na svoj mlin

u tim godinama roditelj ne može uvijek biti zaštitna mreža,ponekad se naš teenager terba i lupiti da bi shvatio, zar ne

povezati se sa školom,nastavnici nisu bauk .....

oni vide vaše dijete u situacijama u kojima ih vi ne vidite

i naravno izlasci :mrgreen:

al to ću na mail

Ajd tu nastavi ;)

Bas zanimljivo!

Mare :klap:

Ja sam znala prije bebe o ovom razmisljati - sto ako mi dijete upadne u lose drustvo, droga, problemi, bla-bla - sad shvacam da dijete ne dobijas u pubertetu, vec raste uz tebe. Mislim, ili se bar nadam, da godine ispravnog odgoja, uvazavanja djeteta, ljubavi, sigurnosti, podrske - ma svega onog pozitivnog sto svi nastojimo djetetu pruziti - plus ovakve stvari o kojima pise maria71, posebno vrijeme ulozeno u dijete a ne prepustanje ga samo okolini - moraju uroditi nekom samosvijescu i samopouzdanju kod djeteta i time smanjiti mogucnost losih utjecaja sa strane.

A vidjet cu sta ce bit za desetak godina...

Sad vidim da je tema vise kako odvojiti dijete ako je vec upalo :oops:

Podrska, puno razgovora, pruzanje alternative, novih aktivnosti, pojacan interes za dijete i sve njegove aktivnosti - skolu, drustvo - mislim, vjerojatno je negdje bilo propusta ako je do toga vec doslo... Uvodjenje novih granica ako su stare bile prelabave/nepostojece... Vjerojatno je i svaka situacija specificna...

maria71,nastavi molim te,mene ovo veoma zanima :heart:

moja jedna draga poznanica, inace po struci psihijatrica mi je rekla da se ona nikad nije bojala da ce joj djeca "upasti u lose drustvo". da ce joj tu i tamo probati napiti se, napraviti koju glupost, pa i probati drogu - valjda su to i ucinili, veli ona da i ne zna, al zna da u lose drustvo nisu upali, jer se tako lako ne upada u lose drustvo, posebice ne ako odgojis samosvjesne i jake osobe. sto je ona ucinila.

Kako imam teenagera koji ove godine kreće u srednju školu, bilo bi mi zanimljivo čuti tvoj ostatak priče, maria.
Ako baš nemaš volje ovdje postat, može li i meni na PP?
Inače, i ja sam kao i summer svjesna da svoje dijete nisam dobila kao teenagera, već je odrastao uz mene i sve moje mane i vrline.
I još uvijek mi je prepoznatljiv, hvala Bogu. Još uvijek mogu pretpostaviti kako će reagirati, o čemu razmišlja, kako se osjeća, a upravo to je rezultat našeg dijeljenja njegovog odrastanja, da tako kažem.
Za budućnost se nadam da je naše uzajamno povjerenje (uz malo sreće, umješnosti i lukavosti ;) ) dobra polazna točka prema cilju kojeg tvori uspješan završetak školovanja, zadovoljstvo sobom, nama kao roditeljima i drugim ljudima od povjerenja koji ga okružuju.
I naravno, u nijednom segmentu njegovog života nikada ne spavam, ali vjerujem da je na oprezu svaki roditelj.