brzopletost

Već dulje vrijeme pokušavam dokučiti sama sebi koja riječ najbolje opisuje Lucijino ponašanje onako u cijelosti.
Ona neprestano nekud srlja, a najčešće završi loše. Nema nimalo straha, osim kad se radi o odvajanju od mene. Također je brzopleta i u fizičkim obračunima. Prava je mala nasilnica. Ako ju nešto naljuti bez razmišljanja udara, čupa, štipa, grize. Često joj uopće nije potreban neki vidljiv razlog.
Ako nešto ne može dobiti odmah izvodi scene, a kao da ima nos za zabranjeno voće. A sad je još i došla u NE fazu. Uf, ona me izmori više nego njena braća zajedno.
Baš bih voljela saznati kako ju usmjeriti u drugom smjeru, tj. kako djelovati da se ta njena brzopletost malo uspori. Zato HELP!

Inače curica od naših kumova ima sad 3 godine i uvijek sam si zamišljala kako li je tek njima naporno, a ova moja joj postaje svakim danom sve sličnija, samo još agresivnija.

Imam isti problem. Ali, malecka je na mene :mrgreen: pa se ne sekiram, smirit ce se kad odraste, znam iz iskustva.

Osim toga, mora nekako izaci na kraj sa starijom bracom, zar ne? To je borba za opstanak. :)

Citiraj:

---

NatasaM... prvotno napisa

smirit ce se kad odraste, znam iz iskustva.

---

:shock:

Slažem se da se ona na taj način bori za sebe, što se tiče nasrtanja na druge.
A brzopletost se proteže i na druge stvari. Evo npr. danas se dogodilo da je K. zamolio da mu dodam neku igračku s poda, a ona to čuje i bez da trepne baca se na tu stvar da stigne prva. Usput je okrznula ćošak stolića i rasjekla usnicu.
I drugi primjer: kad god zaboravim dići svoju torbu na visoko mjesto ona krene potiho kopat po njoj i tražit novčanik (baš ono što je zabranjeno). Kad ju skužim i krenem prema njoj da ju spriječim, rukice joj postižu nevjerojatno ubrzanje i u sekundi mi razbaca sve kartice, novac i ostali sadržaj.

kad dodjem po zvjerka u vrtić, trčeći prema men sruši troje djece, popikne se na igračku, lupi u ormar, pa u stol i veselo stigne do mene. on, naime nije primjetio ni srušene male ljude, nit da je pao, nit da je dvaput zveknuo glavom. da ne mislite da je to od veselja kaj sam došla - on tako stalno. vidi on namještaj, ali ga nije briga. rekla bih da je to takva priroda. ja ga pokušavam naučit da samo malo uspori, da malo strpljiviji bude. šiza koju dobije kad nešto ne može složiti...a zapravo nije ni probao nego nešt na silu gura...više i ne brinem previše što je takav, ali potrebno je puno živaca.

kad dodjem po zvjerka u vrtić, trčeći prema men sruši troje djece, popikne se na igračku, lupi u ormar, pa u stol i veselo stigne do mene. on, naime nije primjetio ni srušene male ljude, nit da je pao, nit da je dvaput zveknuo glavom. da ne mislite da je to od veselja kaj sam došla - on tako stalno. vidi on namještaj, ali ga nije briga. rekla bih da je to takva priroda. ja ga pokušavam naučit da samo malo uspori, da malo strpljiviji bude. šiza koju dobije kad nešto ne može složiti...a zapravo nije ni probao nego nešt na silu gura...više i ne brinem previše što je takav, ali potrebno je puno živaca.