Printable View
Moja djevojčica od dvije i pol godine zna se noću probuditi. Tada traži da ju se nosi, počinje plakati naposljetku i vrištati.
Kad je uzmemo k sebi ona se opire i vrišti, mlati nogicama. A kada ju ostavimo pruža ruke i iznova bi se držala.
Onda se opet odguruje, ustaje, sjeda a sve to uz zatvorene oči i nerazgovjetan govor jer doslovce ne zatvara usta.
Izgeda sablasno. Počnem i ja plakati s njom. To nekada traje 10 min. nekada pola sata. Ima li netko sličnih iskustava?
Imamo mi, upravo ovih dana :mrgreen:
Naša Leona ima tri i pol godine i prije par tjedana smo se preselili. To je za dijete ipak šok, koliko god je pažljivo pripremali, pa je regresirala u dvogodišnjakinju :P i osim toga imala je nekoliko noćnih vrištećih epizoda od kojih se ledila krv u žilama.
A kaj da ti velim, nema druge nego sjedi i čekaj da je prođe ono najgore i da ti dozvoli kontakt. Onog trenutka kad mi Leona dozvoli da je zagrlim i poljubim, dohvati se cice i zaspi u sekundi, ali zaista treba preživjeti tih x-minuta kad siroče urla, a ne da si pomoć. Srce mi se kida kad je gledam :cry:
Razmisli je li se u njenom malom životu dogodilo nekaj stresno, pa je možda ovo reakcija. Što god bilo, ne brini - nije ništa neuobičajeno, mnoga djeca su kao mala imala barem jednu takvu epizodu, strašno je za doživjet, ali sve ti to ide u rok službe :love:
Tako i kod nje, dok ona ne izusti ja idem pavati - do tada to traje a onda mirno zaspe u kreveticu. Prije mjesec dana je krenula u vrtić :/
I mi smo to prošli s Mijom (a s Tinom nas vjerojatno tek čeka :/ ). Mislim da velika većina djece prođe tu fazu. Izgledalo je vrlo dramatično, ali nakon nekog vremena sam se skulirala i kad bi "to" počelo nisam je ni pokušavala uzeti u ruke, tješiti ili bilo što drugo, jer sam naučila da postiže kontraefekt (tako je bilo kod mog djeteta, što ne znači da vrijedi za sve, ali tvoj opis je vrlo sličan). Samo sam sjedila mirno kraj nje na krevetu, pazila da se ne ozljedi ili padne i čekala da prođe. Sa strane gledajući to izgleda grozno-dijete divlja a mama ne poduzima ništa, ali kod nas je to zapravo bio najbolji način jer je svaka moja intervencija samo produljavala agoniju. (U početku smo i palili svjetlo, pokušavali je razbuditi, ali nije pomagalo.)
Želim vam da što prije prođe ta faza.
Potpisujem! Sva sreća da svaka faza prolazi. To mi je bilo najgore. Osjecas se tako bespomocno... :/Citiraj:
mamanatali prvotno napisa
Ja sam o tome razgovarala sa psihologom..
Naime, moje dijete je treniralo tenis i imalo je aktivnost dosta kasno..
Preporucuje se da djeca budu fizički aktivna do 18h, a poslije sve slabije...spavanje mora biti oko 20h, jer vrištanje i skakanje je zbog premora....
Kada sam ja ukinula tenis u večernjim satima(danas ide na nogomet od 16-17h, dakle i dalje ima sportsku aktivnost) i kada mi zaspi oko 20:30, ne skače, ali ako nije spavao taj dan, ili ako je imao veće aktivnosti, putovanje i slično..i dalje zna imati takve skokove, vrištanja, itd..
Ja mislim da je moja psihologica iz vrtića bila u pravu, jer smo se i mi preselili, i vrtić promjenili, ali je presudan bio premor djeteta...
Ista stvar, znalo je trajati i 3 sata s kratkim prekidima, Nika je 28 mj prosla i pocelo je prije nekih mjesec dana. TOtalno sam se bespomocno osjecala, koma, i isto bi se smirila sama od sebe, jednostavno bi mi rekla, mama idemo pavati.... Trenutno traje krace, nocas je trajalo svega 15ak minuta. I pedijatrica mi je rekla da je to normalno, sanjaju, javljaju se prvi strahovi od sjene, mraka. Mi smo kupili malu lampicu s winnijem sa zaruljom od 7 W i kad krene urlanje, upalim je, i brze se smiri, vidi nas, nije tak agresivno svjetlo, i puno brze prodje.
Ista stvar, znalo je trajati i 3 sata s kratkim prekidima, Nika je 28 mj prosla i pocelo je prije nekih mjesec dana. TOtalno sam se bespomocno osjecala, koma, i isto bi se smirila sama od sebe, jednostavno bi mi rekla, mama idemo pavati.... Trenutno traje krace, nocas je trajalo svega 15ak minuta. I pedijatrica mi je rekla da je to normalno, sanjaju, javljaju se prvi strahovi od sjene, mraka. Mi smo kupili malu lampicu s winnijem sa zaruljom od 7 W i kad krene urlanje, upalim je, i brze se smiri, vidi nas, nije tak agresivno svjetlo, i puno brze prodje.
u knjizi penelope leach to se naziva NOCNA STRAVA.moja malena je to dozivljavala do skoro dvije navrsene godine,bilo je grozno,vodila sam je na hitnu jer nisam znala je li nesto nije u redu neuroloski.
uglavnom.dijete je u nekom stanju sna ,a ima otvorene oci,odguruje te pa te zaziva i tako uokrug.usput gleda prestravljeno u jednu tocku ko da vidi duha,pa se i ti osjecas prestravljeno.vristi i baca se i tako skoro po pola sata,ako ne i duze.ugl. tu se radi o nekim djecjim strahovima.
u toj situaciji nabolje ti je upaliti svijetlo i ,lakse ce ga smiriti da se potpuno razbudi.ne "raspravljaj s njime",jer ono nije budno.
primi ga na ruke ako se baca tako da se moze ozlijediti.
naravno,sve ovo sam procitala nakon sto je to sve prestalo,i to slucajno.
u knjizi penelope leach to se naziva NOCNA STRAVA.moja malena je to dozivljavala do skoro dvije navrsene godine,bilo je grozno,vodila sam je na hitnu jer nisam znala je li nesto nije u redu neuroloski.
uglavnom.dijete je u nekom stanju sna ,a ima otvorene oci,odguruje te pa te zaziva i tako uokrug.usput gleda prestravljeno u jednu tocku ko da vidi duha,pa se i ti osjecas prestravljeno.vristi i baca se i tako skoro po pola sata,ako ne i duze.ugl. tu se radi o nekim djecjim strahovima.
u toj situaciji nabolje ti je upaliti svijetlo i ,lakse ce ga smiriti da se potpuno razbudi.ne "raspravljaj s njime",jer ono nije budno.
primi ga na ruke ako se baca tako da se moze ozlijediti.
naravno,sve ovo sam procitala nakon sto je to sve prestalo,i to slucajno.
u knjizi penelope leach to se naziva NOCNA STRAVA.moja malena je to dozivljavala do skoro dvije navrsene godine,bilo je grozno,vodila sam je na hitnu jer nisam znala je li nesto nije u redu neuroloski.
uglavnom.dijete je u nekom stanju sna ,a ima otvorene oci,odguruje te pa te zaziva i tako uokrug.usput gleda prestravljeno u jednu tocku ko da vidi duha,pa se i ti osjecas prestravljeno.vristi i baca se i tako skoro po pola sata,ako ne i duze.ugl. tu se radi o nekim djecjim strahovima.
u toj situaciji nabolje ti je upaliti svijetlo i ,lakse ce ga smiriti da se potpuno razbudi.ne "raspravljaj s njime",jer ono nije budno.
primi ga na ruke ako se baca tako da se moze ozlijediti.
naravno,sve ovo sam procitala nakon sto je to sve prestalo,i to slucajno.
Nakon sto sam procitao ovaj savjet više nema vrištanja...PASAM, hvala !Citiraj:
pasam prvotno napisa
kad nam se prvi put dogodio night terror bila sam prestravljena. doslovno nas je gurala, urlala, bacala se po krevetu. ja u šoku, mm u šoku, a ona u delirijumu urlanja.
trajalo nekih 10-ak minuta i odjednom sve stalo i utihlo i nastavila spavat.
drugi put je tražila neku čašu. i urla li urla. a pri tom ne dozvoljava da joj se približim, ali uredno doziva mama i traži tu u*ranu čašu.
sve u svemu strava i užas. srića je jedino šta je tih epizoda bilo svega 3-4.
sve je to normalno kod dice. ne triba se zabrinjavat. bitno je da nije ništa "bolesno". proći će im i ti strahovi. :D
Andrej vec dve noci vristi po 2 do 3 sata.Doktorka je rekla da je zdrav i da se budi iz navike(a u stvari on se i ne budi).Jedan tren trazi da ga uzmem,a vec sledeci se baca,bezi...Strasno...
Podizem temu.
Vec puna 2 tjedna svaku, bas svaku noc izmedu ponoci i 1, Sven se budi i iste sekunde pocne plakat, sjedne na krevet i place ko kisna godina. Nije budan, to se vrlo jasno vidi jer ima neki tupi pogled u prazno. Ne smijem ga ni taknut, odmah pocinje mlatarat nogicama i jos jace plakat.
Citala sam da bi ga trebala pustiti tj. samo mu njezno pricati. Probala sam al ne pali, legao je, plakao, pritom se nekako cudno grceci. Uzas! Izgledalo je ko da ima neki napadaj.
Probala sam ga nositi ali ni to nije upalio, probala sam i samo u tisini sjedit kraj njega i cekat da se smiri ali onda je trajaloooo skoro sat vremena.
Jedino sto pali, a ustvari je uzasna metoda, je da ga uhvatim za lice i glasno ga zovem. Onda kao da se trgne, pogleda me i nasloni se na mene potpuno miran.
Ponekad to bude i po 2-3 puta tokom noci. Isto tako je bilo i kad je krenuo u vrtic i to sam onda povezivala s tim. Ali sad mu se bas nista nije promjenilo, u vrtic voli ic, bas uziva.
Jel to normalno da je to toliko cesto ili bi trebalo potrazit pomoc strucnjaka?
koksy :love:Citiraj:
koksy prvotno napisa
prije mjesec i pol i ja sam na pretražniku našla ovu temu, nakon što sam skoro otišla na hitnu, spasilo me je samo to što na drugom topicu je netko spomenuo night terror, pa sam imala bar neku nejasnu predodžbu o čemu se radi. Smirilo me je ovo što sam pročitala, pa nisam postala.
Ali jučer se je ponovilo i bilo najgore dosad- treći put.
Dakle, koliko znam, nekoj se djeci javlja svake noći, nekoj svakih nekoliko, dok opet ima onih koji kao Loryina Lorea imaju sveukupno samo par epizoda. Dalo bi se zato zaključiti da nema pravila, ja sam se već nadala da je to to, jer nije bilo ponavljanja preko mjesec dana.
Nisam ti uopće pomogla, ali da znaš da smo prošle kroz isto barem sinoć...
Eh da, kažu da se najčešće javlja otprilike 3 sata nakon što dijete zaspi, zato pretpostavljam da ti on zaspi oko 9. Tako da se znaš pripremiti. I I izgleda identično kao Sven u tim trenucima, kao da si njega opisivala, a i svako maženje ili bilo kakav dodir izaziva još veću histeriju. Bude mi baš grozno :(
Pročitala sam da se to dešava starijoj djeci od naše, tj. uglavnom iznad dvije godine, pa oni znaju i cijele rečenice izgovarati, ali kad ih ujutro priupitaš za to, redovito se ničeg ne sjećaju-tako da te bar to utješi :)
Nama se ovo počelo dešavat nekih 20-tak dana (i normalnih noči) nakon što smo joj izbacili dudu iz upotrebe. Ja sam se prestravila, i nakon treče noči vratila dudu. Ona ju u opće nije više koristila, ali su se epizode ponavljale neko vrijeme, čak su nastupale prije spavanja, nije se dala u sobu kao da se plašila zaspati. I prošlo je naravno. Samo da sam tada vidjela ovu temu :( Ne bih mislila da ću otjerati djete u ludilo time što sam joj uzela dudu.
I mi smo imali dosta noći s takvim epizodama, i prošlo bi dva sata od buđenja do konačnog smirivanja, oko 2 ujutro do 4... Mislimo da su možda zubi, možda nešto sanja, možda... Obično se smiri kad joj damo par kockica čokolade, ali ni nju ne prihvaća odmah, nego se prvo mora pošteno isplakati i izvrištati, srce malo... :(
Ma ja sam se nacitala o tom night terroru i znam da je to to samo bas nigdje nisam vidjela da je normalno da to bude svaku noc i po nekoliko puta. A i cesto je uzrokovan nekom promjenom a eto, njemu se trenutno bas nista nije promjenilo. Zato me najvise brine.
Mi se iznenadili kad smo nedavno ugledali kutnjake, a ima samo sjekutiće za sada (njih 6) - probaj vidjet da nema možda i tvoj malecki kutnjake, možda ih to boli...............
I nama se to dešava, redovito od ponoći do 1 pol 2. I naravno kutnjaci idu van. Sad idem spavat s njim tako da se naspavam do ponoći jer onda počinje šou.
Moja kćerka se sinoć od pola 1 do pola 3 vrtila kao nikad dosada (naravno, morala sam je prenijeti kod nas na krevet). Ni minutu nije mogla spavati u jednom položaju, samo se okretala. U pola 3 je počeo i plač. Suze frkću, ne može se smiriti.
Probala sam je i nositi i ljuljati i u mraku i na svjetlu, ništa nije pomoglo. Nije htjela piti ni mlijeko, ni čaj, čak nije htjela ni cuclu koju tako puno voli. Ajme, koja sikiracija.
Sve je to nestalo oko pola 6 kad je zaspala na stomaku, na kojem inače nikada ne spava. Probudila se zdrava, vesela kao i uvijek.
Stvarno ne znam šta bi moglo biti, da mi zna makar reći.
Da nije možda bol u trbuhu???
Nina ima 15 mjeseci i u zadnjih dva tjedna oko ponoći se sjedne u krevetiću i plače nikako ju ne možemo smiriti to traje oko sat vremena i onda jedva zaspi
Moja A., prekaljena noćna teroristica, nije već pola godine imala napad. Približio nam se peti rođendan, ako nekog ta činjenica može utješiti :mrgreen:
Ajme, misli da smo i mi ovdje. Već tri dana za redom nema spavanja bez plača. Nikako ne želi ići spavati, plače i vrišti tolikodugo da na kraju zaspe u plaču :cry: Već dvi noći se budi u ponoć i plače do 1, stvarno smo se zabrinuli, ništa je ne može smiriti. Nadam se da je to samo faza jer ovo je psihički neizdrživo :(
Mi se već dvije godine borimo s noćnim strahovima.
Uskoro će T. navršiti četiri.
Najbolje rješenje bilo je slijedeće: Nakon 3 sata sna djeca ulaze u fazu kad počinju intenzivno sanjati. U tom trenu već je kasno za intervencije. Tu početnu fazu treba prekinuti, dijete lagano razbuditi, ne do kraja. Zatim ga pustiti da dalje spava. Ja obično oko 23-pola noći T.-a dignem, prišapnem mu jel hoće vode ili pitam hoće li ići na wc. Redovno odgovori "Ne" bez otvaranja očiju. Zatim ga pustim na miru i tu noć smo (uglavnom) bez brige. Tako počinje novi ciklus sna, puno mirniji jer nije zaspao pun dojmova ili premoren.
Proljeće i ljeto 2007. smo bili ko živi zombiji, on se svaku noć budio i vrištao. Ništa ga nije smirivalo od svih gore navedenih pristupa. Izgubila sam 6 kila u prva tri mjeseca tog užasa.
Ukoliko djeca imaju ovakve napadaje plača ili vrištanja u prvih nekoliko sati nakon odlaska na spavanje (u prvoj trećini noći) onda je u pitanju noćni strah, ako se događa kasnije (zadnja trećina noći) onda se radi o noćnim morama.
Epizode noćnog straha izgledaju užasno i zato ih često najgore podnose sami roditelji. Dijete uglavnom ničeg nije svjesno i sljedećeg se jutra ne sjeća. Pokušajte se smiriti i pomoći djetetu. Važno je maknuti stvari na koje bi se moglo ozlijediti.
E sad, neki preporučuju da ga se probudi (uglavnom prije očekivane epizode koja se dešava uvijek u istom razmaku nakon odlaska na spavanje). Drugi kažu da je važno ne buditi dijete za vrijeme napadaja jer će nakon što ponovo dođu u tu fazu sna ponovo imati napad (mislim da to ipak nije uvijek pravilo). Noćni strah se pojavljuje kod 1-6% djece između 2 i 12 godina i prestaje sam od sebe. Može ga imati i novorođenčad ali rjeđe. Ne mora biti potaknut nikakvim potresnim događajem a jedna od stvari koja može pomoći je ustaljen raspored odlaska na spavanje i buđenja.
Noćne more se javljaju kod malo starije djece (najčešće 5-6 godina) i njih je bitno razbuditi, utješiti i reći im da je samo san...jer oni se zaista plaše.
Neću sad puno pisati, već sam pretjerala...
Ako nekog zanima još ponešto nek me pita jer eto učila sam o tome a i proučavala za vlastite potrebe. Noćni strah najčešće nestane s odrastanjem al ja eto imam jedan rijetki primjerak: moj budući MM ima to i dalje i ne moram ni pričati koliko me uplašio prvi put kad sam to vidjela :shock: Danas se sasvim dobro nosim s tim, iako nije ugodno kad vas usred noći probudi vrištanje i lupanje. Čitala sam i da ima nasljedne komponente pa znam šta me čeka jednog dana :lol:
Lijep pozdrav i mirne snove svima, malima i velikima :)
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...941&highlight=
draga lynko, hvala ti na stvarima koje si napisala, vidim što studiraš pa bih ti samo htjela nešto pripomenuti što ti možda pomogne u daljnjem radu.
ja ima osjećaj da sam magistrirala na noćnim vrištanjima. kao što čokolada reče, imam noćnog terorista već tri i pol godine i tek nedavno je prestao za sada. nemamo napade već par mjeseci.
ono što me izludilo bio je razgovor sa psihologicom. Citiranje iz knjiga i čvrsti stavovi o tome što je što u nočnim vrištanjima i onda podastiranje istoga pred majku koja aktivno sudjeluje u stahoti vrištanja, je nešto što je izluđujuće. ja šumom, ona drumom, ja joj kažem on se ponaša ovak i onak, ona meni, ne, vi to krivo zapažate, to vam je zbog ovoga i ovoga....bar da se ponijela u smislu, možda vam je to zbog ovoga i onoga...ako razumiješ o čemu pričam.
teoretiziranje je jedno a sudjelovanje u nečem (tako stravičnom) je potpuno drugo. svaka čast struci, našla sam super tekstova, žao mi je da sam zaboravila kako se zove američki doktor na čijem sajtu sam našla najdetaljnija objašnjenja. isčitala sam valda tone knjiga o istoj tematici, tako da je teško da će mi netko (u mom slučaju mlada vrtička psihologica tek počela raditi) znati dijagnosticirati o čemu se točno u mom slučaju radi - do mene same.
kad mi je počela govoriti o tome da je to zato jer dijete najvjerojatnije ima nedostatak pažnje....mislila sam da ću ju zadaviti :/ :evil: :cekam:
i, da, nasljedno je, i MM je imao... :)
Hvala ti na komentaru. Ovo što opisuješ je neozbiljno i nestručno ponašanje i žao mi je što je ta osoba tako olako shvatila tvoj problem.
Ja se nastojim i nastojat ću uvijek staviti u kožu osobe s kojom razgovaram. Stručnjak nisam ali eto trudim se. :)
Nadam se da će se kod tvog :saint: mirni snovi nastaviti.
Točno takva situacija je i kod nas. Svaku noć, nekoliko puta. Najgore mi je kaj ga ja nikak nemrem smirit, već automatski vrišti i zove tatu.Kad se smiri, malo spava mirno, pa opet počinje, ritat se, okretat, dok se sve to ne pretvori u ponovno urlikanje. Stalno čekamo kad će prestat. Ponekad - ali samo ponekad se dogoci da se probudi samo 1-2 puta. Teško je za izdržat. Inače je potpuno zdravo, veselo dijete. Ne znam do kada će se to nastaviti jer nas jako iscrpljuje. A dižemo se svako jutro u 5,30. Teško je, ali je opet lakše kad znam da nas ima više takvih, u biti da je dijete normalno, al eto, ima te strahove.Citiraj:
koksy prvotno napisa
Da te utjesim, kad si vec mene citirala, nama je prestalo! :DCitiraj:
smajlić prvotno napisa
Trajalo je skoro 2 mjeseca, jos uvijek se budi u isto vrijeme ali samo popije vode i nastavi spavat.
Nadam se da ce i vama brzo prestati!
Tvoje riječi u Božja usta. Kod nas već traje jaaako dugo, u biti je prestao sa spavanjem sa 6 mjeseci kad je krenulo sa zubima. Ali ovo sadase razlikuuje od plača onda, ovo je puno groznije. Stvarno se nadam da će prestati.Citiraj:
koksy prvotno napisa
Super da barem vi imate svoj noćni mir ;)
Nama je trajalo 5-6 mjeseci,i mogla sam sat navijat po njoj,pocelo je sa godinu i nesto.Tek sad sam vidjela ove savjete i sjajni su.Tei su trajali oko 15minuta,ne duze i ja bih sjela pored nje i glasno pjevala njene omiljen pjesme ,ne vikala samo glasno pjevusila.Nikakvih promjena nije bilo, nije isla ni u vrtic ,ali su poceli nakon jednog naseg vikenda u gostima.Mozda je bivala malo umorna,a primjetila sam da voce popodne nikako nije smjela jest tad bi teror trajao duze.E sad da li je slucajno il ne bili smo na maskarama 2 i pol sata bila je odusevljena i ja sam mislila da ce ipak nocu biti neke reakcije ,al nama prestali napadi :? :? da li je to ono klin se klinom izbija:)il se poklopilo,al mi je suvise nevjerojatna slucajnost poslije tolikih mjeseci.A kad se rodila imala je do 3 mjeseca one grozne grceve od 19h pa do 23h,pa sam pomislila da li su i sad bili grcevi ili je onda bilo slicno ovim napadima,jer su dosta nalik?il sam ja vec flipnula :D
Ajme, sad kad ovo čitam....a mene moja mama vodila na saljevanje stravina kad me to ćopilo :roll:
Sve mi se čini da će ovo moje čudo to naslijediti od mene :/
da se pohvalim...i nama traje nocno budenje vec nekih 3mj...sada je pocelo i cesce nocu ( M.ima 13mj.) , posto sam pocela raditi prije mj.dana...prvo smo mislili da su zubici, pa da mu je jako vruce ..ali nista..
:cry: i dalje se budi po nocu...vrti okrece place cendra... i tako barem 3x po noci,,a ja se dizem za posau u 7h...aaaa ..da vam ne pricam kako funkcioniram na poslu...kao zombi sam.... :shock:
jooj ne znam do kada ce to trajati..... :(
:heart:
Da malo podignem....evo sinoc se mali probudio, dosetao kod nas u krevet i na tatu krenuo-tata nosi me, tata nosi me...ja se dizem i govorim mu da ga tata nece nositi , neka spava, a mali krenuo plakati/urlati/vristati/bacati se , sve redom...i samo tatu hoce i to je to..tek kada shvati da ga tata nece nositi onda se nakon nekog vremena smiri, legne kraj nas i spava...
(ja ga vise ne nosim, ali tatu "iskoristava" jos za to..tako da ga zna nositi cca od 3-6 ujutro i tako to...pa zbilja nastojimo kompletno ukinuti nosenje, jer je to suludo, ta budenje i nanasanje po cijelu noc..mali ima 2.5 godine.)
vezan je za tatu prilicno...i jos k tome pripisujem sto tata radi nocne pa ga pola tjedna navecer nema doma i tako to...mislim ne znam ni sama...ali ovo je dogada cesce u zadnje vrijeme....bojim se i sama jer izgleda uzasno taj cijeli scenarij, pitam samu sebe jel to zbilja sve normalno...ali UVIJEK UVIJEK jedino sto trazi je da ga tata nosi i samo tata, tata, tata...
uglavnom se ja dignem tada i pokusavam mu objasniti da je tata umoran, da ga nece nositi jer moramo svi spavati, itd.itd.a on urla i vristi...jel mozda njemu u glavici da tate nece biti, jer ga tak zbog posla nema? ne znam....ali 4 dana u tjednu je tata kompletno doma i zajedno su, tako da ne kuzim...zbilja smo stalno uz njega...
ja sam čitala da dok dijete ima taj night terror da ga se ne smije buditi ili maziti i čuvati jer to samo pogoršava stvar,nego ga pustiti da prođe samo od sebe jer se dijete nakon tog nazovimo napada ničega ne sjeća.Iako ima otvorene oči,neka djeca to proživljavaju zatvorenih očiju.Još sam čitala da ta noćna strava nastupi negdje 2 sata nakon što dijete zaspi jer je tada još u polusnu i da ga je dobro malo pomaknuti, pomaziti ga i sl.,ne probuditi.Napadaji traju od 5 - 30 min. i dalje kao da ničega nije bilo,normalno dalje spava.
miki2302 to hodanje ti isto može biti od noćnog terora,proguglaj malo night terrors i svašta ćeš o tome naći
eto,ja sam bila brzopleta pa nisam vidjela da si ti sve to lijepo objasnila većCitiraj:
lynko prvotno napisa
ma sve to jasno meni, samo sto to meni ne izgleda kao da spava...dosece do nas, popne se na nas krevet, krene kao malo cmizdriti, pa tata nosi me, nosi me, onda tata kaze da nece , i ja se ukljucujem i govorim mu da je tata umoran, da moramo spavati, itd... onda on pocne jace plakati, na kraju dodje do urlikanja...ali kada ga pitam -smiri se, smiri, jel slusas mamu?-on se lagano pribere i govori mi da...onda mu objasnim sve vec navedeno, on kaze ok(u stilu leci cu i spavati), ja ga pustim, a on opet krene vristati i na tatu, tata nosi me, ja cu tatu i sve to prilicno histericno...tak da meni djeluje budno...neznam ni sama.inace je najnormalnije dijete, ide u vrtic, park , setnje, ok je sa djecom odraslima...al ovo me izluduje, neznam sto da mislim...