Duhovnost i roditeljstvo (ljubav)
Drage moje (i"i" naravno...)...
posljednjih dana, tjedana i mjeseci mi se čini da u nečemu griješim, da sam se lagano izgubila. Ne, u svojim ciljevima, oni su jasni. Ne, u jasnoći uma, nauma, želja, žudnji... fali mi jedan osjećajni temelj kojeg sam nekad imala, zato i znam da ga sad nema.
To su bile godine kad mi je meditacija bila od bitnijih stvari u životu i bila sam daleko, daleko, neusporedivo zadovoljnija nego sad. Imala sam onaj slatki, mali, ali neodoljiv smješak na svom licu gotovo uvijek. Nešto iznutra me "škakljalo"... znala sam da sam ok i da je sve u mojem životu ok, imala sam svoj temelj i bezuvjetnu ljubav prema samoj sebi.
Nikad mi nije išlo prihvaćanje Boga, pa čak niti te riječi, u paketu sa onim kako mi je prikazan putem crkve. To mi je neprihvatljivo. Neprihvatljive su mi mnoge, ako ne i sve religije. To nije moj put. Ali jednostavno ne mogu, a da ne zamjetim (a posljednjih dana su mi ušle 2 osobe u život koje su "duhovne".. jedna je kršćanka, a druga je sljedbenica Sai Babe...) da su osobe koje vjeruju u Boga (samo ga nazivaju različitim imenima) neodoljivo sretne! Po osmijehu ih možeš izdvojiti od ostalih i to na 10 km udaljenosti!
Razgovarala sam s MM o tome. I slažemo se oboje. Puno su toga obje prihvatile što nama nalikuje na čisto ispiranje mozga. Puno toga nalikuje zaluđenosti.... no, niti jedna od njih nije glupa, niti neinteligentna osoba, dapače! Unatoč toj znanstveno nedokazivoj ljubavi prema Bogu.... one su obje nevjerojatno sretne. I ne fali im ništa. I ne treba im ništa. Možda postižu daleko manje nego što je meni osobno dovoljno (jer ne osjećaju potrebu za time), ali jedna od njih je mama i to prekrasna (spontana AP) mama! Vjerojatno daleko bolja mama od mene, koja ne razmišlja o vlastitim ambicijama. Njena ljubav su obitelj i Bog i ona je sretna!
Promatram stvari oko sebe... sve što imam je ono što sam oduvijek željela.... ima tu još puno toga što želim postići, no glavnina je ovdje, ma i više od toga... zašto ja onda nemam osmijeh na licu poput žena koje imaju nešto u pozadini ili dubini?
Što vi mislite o ovoj temi?
_________
Aha i još nešto.... U trudnoći sam srela jednog čovjeka koji me zaustavio da mi kaže kako su njemu trudnice najdivnija stvorenja na svijetu i kako on ima 5-ero djece i kako se Bog brine za sve njih i kako se uvijek nađe dovoljno za svako dijete... Uglavnom, u par rečenica skužiš da je i on neki vjernik. A poanta je da je i on imao taj isti neodoljiv smješak na licu! Neusiljen i neodglumljen!
Ti ljudi su istinski sretni!
Ako ću ja ići putem zadovoljavanja svega što mislim da moram da bih bila sretna, mislim da bi to značilo da imam pravo biti sretna negdje u 76.godini života... A oni kao da idu prečicom... sretni su sad, a postići će sve usput... a nije ni bitno ako neće... život je tu, oni su sretni. Zar ne bi to tako i trebalo ići?
