Kak ga odviknuti od noćnog dojenja
Iliti u prijevodu - ta strašna noć.
Matija je cicoovisnik (cicijatričar, cicojed, mamavor...). Kad sam doma, dakle od iza 5 popodne pa do spavanja, ciki barem 3x (čim uzmogne nakon jaslica, za uspavljivanje i barem jednom između). No to mi nije problem. Nego, kad se mrtva umorna oko pol noći strovalim u krpe, valjda me čuje/osjeti i odmah se budi, plače i traži ciku. Onda ga uzmem k sebi jer mi je to najjednostavnije - mogu zaspati dok dojim. I ostane s nama do jutra. No Matija je vrlo nemirno dijete. Često se prebacuje (naravno preko mene) s cike na ciku što je osobito izraženo pred jutro. Nekad me i po dva sata mrcvari (od cca 4 sata pa do dizanja) seleći se svakih par minuta. Rezultat je da sam neispavana, umorna, mrzovoljna, kljucam na poslu i nemrem sebi doć do popodne. Ne bih htjela prestati dojiti (i Miha je imao trogodišnju privilegiju :) ), ali bih se htjela kvalitetno naspavati. Idealno bi bilo da ga nekako odučim od noćnih pohoda. Ima netko pametan savjet? Da ne velim i da mi je zbog onog da se mali budi vrlo brzo nakon mojeg odlaska u krpe, sex-life skoro crko...