-
Genijalac ?
S mojom T ide u razred jedan dečko koji je jako dobar đak , tj.
najbolji. Uglavnom , sve zna i prije nego im učiteljica objasni .
Dečko je miran i pristojan. Učiteljici su uvijek puna usta hvale za njega.
Prošlo ljeto smo ga sreli u šetnji i on nije znao kako se zove moja T, iako
idu već 3 godine u razred.
Danas mu je učiteljica rekla da napravi popis svih učenika u razredu koji uče talijanski i on nije znao kako se zovu djeca u razredu !
Meni je to skroz čudno.
Kao da se sav pogubio u silnom učenju. Socijalna komponenta na nuli.
Znam da nisu moja posla , ni moje dijete , ali cijeli dan se pitam kakvo je
to djetinjstvo bez druženja , bez prijatelja.
Može li on izrasti u sretnog čovjeka okružen samo knjigama?
-
potpuno je uobičajeno da nadarena djeca imaju problema u emocionalnim i socijalnim odnosima, te je i to jedan od razloga zašto ih se naziva djecom s posebnim potrebama.
međutim, ona nisu takva od silnog učenja i okruženosti knjigama (dapače, toj djeci često treba puuuuno manje vremena za učenje od ostalih), već upravo zbog toga što su intelektualno ispred svojih vršnjaka i/ ili se razlikuju od vršnjaka po nekim svojim talentima.
-
Mnogo darovite djece ima taj problem sa socijalizacijom, iz više razloga. Njihov unutarnji poriv za učenjem traži svoje vrijeme. Istina je, kako kaže Lutonjica, da oni brzo i lako savladavaju školski program, ali oni troše mnogo vremena za dodatno učenje u području svog interesa. Imaju silnu žeđ za znanjem i u tome ih je nemoguće zaustaviti. Za to im je potrebno vrijeme, odnosno samoća. Njima samoća s jedne strane teško pada, jer i oni trebaju socijalizaciju, ali s druge strane ne pada im tako teško kao prosječnoj djeci, jer se u svojoj samoći bave onim što njih jako interesira i u tome nalaze nagradu. Iznimno darovita djeca imaju problema u socijalizacijji s vršnjacima, jer s njima imaju malo toga zajedničkog - njima više odgovaraju starija djeca, a najviše im odgovara društvo djece slične njima. Suprotno od uobičajenih uvjerenja, razlog takvom ponašanju nisu obiteljski odnosi, jer darovita djeca u velikoj većini imaju vrlo podupiruće obiteljske odnose. Stvar je naprosto u tome da su darovita djeca drukčija i što su darovitiji utoliko su više drukčiji. Drukćije gledaju na stvari, imaju drukčije interese i sustav vrijednosti. S njima zato treba posebno raditi, pogotovo na planu socijalnih vještina i osvještavanja emotivne domene. Ako su prihvaćena u obitelji i okolini, ta djeca itekako mogu biti sretna, pa tako može i dječak iz razreda tvoje kćeri. Ako se on bude razvijao na način kao do sada, u odrasloj dobi mogao bi na izvanredan način realizirati svoje sposobnosti i postići velike rezultate na odabranom polju. Uz potporu obitelji i šire okoline, on isto tako može postići i dobre socijalne odnose, među kojima i obiteljske. Iz tvog posta se dade zaključiti da on ima poteškoće u socijalizaciji, ali nema poremećaje ponašanju i ne stvara probleme profesorima i djeci. Objasni svojoj kćeri da on nije freak nego samo dijete izvanrednih sposobnosti i da mu je teže nego drugima.
-
