Time out- u drugoj sobi?!?!

Bok!
Mi smo već mjesec i pol na privikavanju u vrtiću. Ispočetka je sve išlo relativno pristojno, prestao je plakati u vrtiću, jeo je i spavao. Onda je jedna mlađa teta otišla na bolovanje i stvari su se počele pogoršavati. Plakanje ujutro, neće jesti, protest i "Ružno mi je u vrtiću". Da bi jučer saznala da je bio u kazni jer je plakao, u drugoj sobi, zatvoren dok se ne smiri i da ga je druga teta pustila van. Koliko je on dugo bio unutra nemam pojima.
Vaš savjet molim, da li je to prihvatljiv oblik discipliniranja (meni se ne čini normalnim, a kamoli prihvatljivim) i što poduzeti?
Hvala

Nikako nije prihvatljivo. :(

Je li on bio sam u toj drugoj sobi? Ako jest, to je nedopustivo. U našem vrtiću katkada, kada djeca postanu previše nemirna odvoje nekoga od njih u drugu sobu, to jest u drugu grupu. Oni to ne vole, ali mi se čini OK kao krajnje sredstvo koje tete katkada moraju primijeniti. Nasuprot tome, zatvaranje djeteta samog u prostoriju je zlostavljanje.

od kog si to saznala? od tete il od njega osobno? il od nekog treceg?

ako si od njega osobno, preporucam normalan razgovor s doticnom tetom... jer najcesce je doslo do nesporazuma, i sve je upola tako strasno kako zvuci.

ako je od neke odrasle osobe - takodjer razgovor.

kao što Poslid reće nije prihvatljivo, inače bio bi red da malo porazgovaraš sa tetama da vidiš kakva je to odgojna mjera, stvarno nema smisla :evil: ostavljati dijete u drugoj sobi dok plače, pa to nije normalno. Ako već nisi porazgovaraj sa tetama, ja to jednostavno ne bih pustila da prođe. Pošto je moj dino još mali ja teško izvlačim iz njega neke posebne detalje o boravku u vrtiću, ali po njemu nekako vidim kako je bilo i da li je zadovoljan, a ako mi se nešto ne svidi obavezno to podvučem tetama (doduše ja sam malo kompulzivno opsesivna pa nekada od muhe napravim slona), ali ovo je definitivno slon :(

Citiraj:

---

vale prvotno napisa

Bok!
Mi smo već mjesec i pol na privikavanju u vrtiću. Ispočetka je sve išlo relativno pristojno, prestao je plakati u vrtiću, jeo je i spavao. Onda je jedna mlađa teta otišla na bolovanje i stvari su se počele pogoršavati. Plakanje ujutro, neće jesti, protest i "Ružno mi je u vrtiću". Da bi jučer saznala da je bio u kazni jer je plakao, u drugoj sobi, zatvoren dok se ne smiri i da ga je druga teta pustila van. Koliko je on dugo bio unutra nemam pojima.
Vaš savjet molim, da li je to prihvatljiv oblik discipliniranja (meni se ne čini normalnim, a kamoli prihvatljivim) i što poduzeti?
Hvala

---

Menije van pameti da se dijete kažnjava zato jer plače :shock: A zatim da ga se kažnjava izolacijom. Užas!

pa nitko ne zna sto je dijete radilo prije tog placa ? mozda, velim, mozda je udarilo drugo dijete ? mozda ga je teta nekoliko puta opomenula, a on nije htio prestati? velim mozda.... sto znaci druga soba? jel to bilo predvorje il je to bila druga soba s drugom djecom...

prije nego sto - s pravom - napravimo slona, dajte da cujemo cijelu pricu.

ovo govorim samo iz razloga sto se do sada po forumima svaka prica ovakvog sadrzaja pokazala u potpuno drugacijem svjetlu, kad su se poslozile sve cinjenice (koje najcesce ni autorica topica u datom trenutku nije znala).

moj mali mudrac je pitao dedu kad je došao po njega, a pred tetom, zašto je bio u drugoj sobi. ova se sva sprtljala i priznala da je tamo bio u kazni. bio je sam koliko sam shvatila. meni je to strašno. on i ovak teško prihvaća vrtić i plače jer je tužan.
jutros sam razgovarala s tetom koja ga je pustila van i ona se, normalno, ograđuje od toga, kao ona druga ga je stavila tamo, ne znam ja ništa. što dulje razmišljam o tome, to mi se čini strašnije i kao da je to bila situacija koja je vremenski trajala ohoho. i to da ga jedna stavi u kaznu a druga pušta mi je znak neslaganja ove druge s takvim postupkom.
previše razmišljam....
ne znam u stvari što da tražim sad: da ga premjestimo u drugu grupu ili da mi da časnu pionirsku riječ da se to više neće događati.... kako god, ja u tu tetu više nemam povjerenja. žalosno

ravnatelju/ici... prvo da se razjasni što i zašto se dogodilo.

ovisno o objašnjenju - tražiti drugu grupu, ili tetino obećanje.

nema opravdanja da ga teta samog zatvara u drugu sobu :evil: djete ni u kojem slučaju ni trenutak ne smije ostati samo ni bez nadzora, a djeci treba vjerovati imamosobno loše iskustvo sa tetom u vrtiću čije odgojne mjere glede plakanja nisu bile dopustive.

Mislim da tereba razgovarati sa tetom i pokušati kroz igru doznati od djeteta što se točno zbilo, nikako ne pustiti da prođe samo tako. Tako ja mislim.

e pa sada mama courage, recimo da je udario drugo dijete, da ga je teta opomenula i sve ostale nama (i možda mami) neotkrivene činjenice, da li je pravi način isto to dijete koje plače otpremiti u sobu i ostaviti ga da plače, nekako mi to nikako "ne leži". Ni ja se ne bih dobro osjećala da me sada neko ovoliku kolika sam :mrgreen: otpremi u drugu sobu dok se ne smirim, a ne pruži mi toplu riječ ili bar pokuša me smiriti

MC je rekla samo to da treba utvrditi činjenice prije nego što se nešto poduzme.

I ja sam za utvrđivanje činjenica.

nije nikaga udario, nije ništa razbio, nije radio ništa opasno po svoju ili nečiju sigurnost. on je uporno zahtjevao da ide doma i plakao jer je bio tužan. tako kaže on, a i teta koja ga je iz kazne pustila.

Ja gutam knedle na pomisalo da je teta stavila u kaznu dijete koje plače od tuge za mamom, to mi je fakat koma :cry:

Meni je to preprestrašno...
Ma i da je napravio nešto, to nije odgojna mjera, a pogotovo kad se dijete privikava i plače za mamom...
Nemam riječi!
Ja bih svakako otišla ravnateljici i to istjerala do kraja.
Pa što će biti poslije?!

Treba razgovarati s tetom koja ga je kaznila, s pedagogom i po potrebi s ravnateljicom.

U našem je vrtiću bilo pravilo da kad dijete zaista nešto zbrlja, ako se tuče ili je previše nemiran, inatljiv, nešto namjerno polomi...ode na stolicu ili stol za "hlađenje" ali u svojoj grupi. To je njima tako malima i prevelika kazna i sasvim učinkovita. Kažnjavati dijete tako što ga izoliraš od grupe??? U vrtiću nipošto! Nikad ne znaš što je dijete u toj "izolaciji" sklono napraviti! Nije ni čudo da ne želi u vrtić. On mora znati da je dio zajednice, ali da mora poštivati pravila. Tete se uvijek štite, to je čak i normalno, ali trebalo bi imati više informacija o njihovom boravku u vrtiću.
Doduše, mojeg su malog kad je ležao u bolnici s upalom pluća od godine dana, odvelu u drugu sobu jer je plakao da ne smeta ostaloj djeci, a teta je štrikala i gledala sapunice. Tad su sva druga djeca došla k njemu i bila oko krevetića kao oko kaveza radeći mu društvo. Poludjela sam od tuge i bijesa! No u vrtiću trebaju imati pravila koja su u skladu sa situacijom. Ako ne reagirate, ponovit će se. Nisu sve tete naoružane ni stručnošću ni strpljenjem, ali granice postoje!!! Učile su odgojne mjere i treba ih primijenjivati shodno situacijama, ali i karakterima djece!

U našem je vrtiću bilo pravilo da kad dijete zaista nešto zbrlja, ako se tuče ili je previše nemiran, inatljiv, nešto namjerno polomi...ode na stolicu ili stol za "hlađenje" ali u svojoj grupi. To je njima tako malima i prevelika kazna i sasvim učinkovita. Kažnjavati dijete tako što ga izoliraš od grupe??? U vrtiću nipošto! Nikad ne znaš što je dijete u toj "izolaciji" sklono napraviti! Nije ni čudo da ne želi u vrtić. On mora znati da je dio zajednice, ali da mora poštivati pravila. Tete se uvijek štite, to je čak i normalno, ali trebalo bi imati više informacija o njihovom boravku u vrtiću.
Doduše, mojeg su malog kad je ležao u bolnici s upalom pluća od godine dana, odvelu u drugu sobu jer je plakao da ne smeta ostaloj djeci, a teta je štrikala i gledala sapunice. Tad su sva druga djeca došla k njemu i bila oko krevetića kao oko kaveza radeći mu društvo. Poludjela sam od tuge i bijesa! No u vrtiću trebaju imati pravila koja su u skladu sa situacijom. Ako ne reagirate, ponovit će se. Nisu sve tete naoružane ni stručnošću ni strpljenjem, ali granice postoje!!! Učile su odgojne mjere i treba ih primijenjivati shodno situacijama, ali i karakterima djece!

U našem je vrtiću bilo pravilo da kad dijete zaista nešto zbrlja, ako se tuče ili je previše nemiran, inatljiv, nešto namjerno polomi...ode na stolicu ili stol za "hlađenje" ali u svojoj grupi. To je njima tako malima i prevelika kazna i sasvim učinkovita. Kažnjavati dijete tako što ga izoliraš od grupe??? U vrtiću nipošto! Nikad ne znaš što je dijete u toj "izolaciji" sklono napraviti! Nije ni čudo da ne želi u vrtić. On mora znati da je dio zajednice, ali da mora poštivati pravila. Tete se uvijek štite, to je čak i normalno, ali trebalo bi imati više informacija o njihovom boravku u vrtiću.
Doduše, mojeg su malog kad je ležao u bolnici s upalom pluća od godine dana, odvelu u drugu sobu jer je plakao da ne smeta ostaloj djeci, a teta je štrikala i gledala sapunice. Tad su sva druga djeca došla k njemu i bila oko krevetića kao oko kaveza radeći mu društvo. Poludjela sam od tuge i bijesa! No u vrtiću trebaju imati pravila koja su u skladu sa situacijom. Ako ne reagirate, ponovit će se. Nisu sve tete naoružane ni stručnošću ni strpljenjem, ali granice postoje!!! Učile su odgojne mjere i treba ih primijenjivati shodno situacijama, ali i karakterima djece!

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Treba razgovarati s tetom koja ga je kaznila, s pedagogom i po potrebi s ravnateljicom.

---

potpisujem.

prvo moram reci da mi je neprihvatljivo da se dijete kaznjava jer je tuzno (ne, jer place). drugo, neprihvatljivo mi je cak i kaznjavanje s drugom sobom (dovoljan je kut, stolica itd). u ovom konkretnom slucaju mi je cak bilo koji vid kaznjavanja nepotreban, jer dijete samo sto je krenulo u vrtic, pa treba tu ipak dodatno malo imati osjecaja za njega (mozda se jos ne snalazi najbolje).

no, i pored svega ne mogu na osnovu samo nekoliko sturih informacija donositi zakljucak i bacati drvlje i kamenje na tetu. moje osobno iskustvo i upravo iskustvo na forumu mi je pokazalo da se cesto neke stvari pokazu mnogo drugacijim, na radost svih nas - benignijim - nego sto na prvi pogled izgleda.

stoga, razgovor s tetom, jer sto god bilo, nitko od sudionika (pa cak ni teta babaroga) ne zeli nesretno dijete u svojoj grupi. jer nesretno dijete place i svojom tugom i odbijanjem odlaska u vrtic samo "zarazi" ostalu djecu. nastaje nemir u grupi, a to ne moze biti u interesu, upravo najvise - te tete koja sa svima njima provodi dane.

vale, iskren razgovor, ne prijeteci, nego iskren, gdje ces reci svoje nedoumice i strahove, ali biti i odlucna u svojim zeljama, i skrenuti paznju da svi (ti, a i osoblje vrtica) moraju raditi na tome da je tvom sinu ugodno u vrticu (jer zadovoljstvo tvog sina indirektno se prenosi i na ostatak grupe), bi ipak trebao dati neke rezultate. samo hrabro. cekam(o) izvjestaj :love:

ja nisam tip koji će dizati buku i napadati nekog, iako sam jučer bila jako uzrujana i jadna i to se vidjelo kod jutarnjeg razgovora s tetom. zato se popodnevna teta (ona koja ga je i stavila u kaznu) pripremila i razgovarale smo dobrih pola sata. saznala sam da je moje dijete dosta cendravo tamo i da stalno traži kontakt s tetama, da je bio naporan i da ga je morala smirit da bi je pustio da radi s drugom djecom i nije više znala što bi i poslala ga je da sjedi u drugoj sobi dok se ne umiri. puno mi je pričala o tome kako je njen posao zahtjevan i težak, kak je ona umorna i pomalo bolesna i da može i ona pogriješiti i puknuti. ispričala se i obećala da to više neće raditi (bar ne mom djetetu). ja nisam odustajala od toga da mi se takav način ne sviđa, da ga može izdvojiti u istoj sobi ili nešto slično. i tak. cijela priča mi se i dalje ne dopada i mislim da je njima pomalo dosta mog cmizdravog djeteta koje nikako da se navikne na taj vrtić, pa im fali strpljenja. ne znam... teško mi je zamisliti kako se dijete osjeća ako u cijelom tom okruženju koje mu se ne sviđa smatra tetu jedinim izvorom kakve takve utjehe i traži ju a ona ga uporno odguruje od sebe i na kraju pošalje skroz u drugu sobu. a mislim da bi u mom sinu mogla imati dobrog "pomagača" i možda bi se na taj način on uspio uklopiti u dječje društvo.
možda nemam pravo, ali tak se osjećam. patim skupa s djetetom i najviše od svega želim da mu se vrtić ipak svidi jednog dana.

Ajoj.... :cry: :cry: Razumijem te. Dijete traži utjehu kod tete, a ona ga stavi samog u drugu sobu! Strašno... Uopće ne nalazim opravdanje za taj postupak.

Strasno!!! Stvarno ne znam kakav "zlocin" zasluzuje da se djete tako izolira i samo zatvori u drugu sobu. Osim toga, pa cak i da je napravio nesto sto nije lijepo (razbacivao igracke drugoj djeci, udario nekoga...), pa to treba rijesiti razgovorom a ne zatvorom.

Moram priznati da sam htjela upisati H u vrtic-jaslice, ali sam nakon nekih postova sa svakakvim primjerima o ponasanju teta, odustala do daljnjeg, sve dok mi H sama ne bude znala reci sta se desava i kako s nojm postupaju.

Citiraj:

---

Strasno!!! Stvarno ne znam kakav "zlocin" zasluzuje da se djete tako izolira i samo zatvori u drugu sobu. Osim toga, pa cak i da je napravio nesto sto nije lijepo (razbacivao igracke drugoj djeci, udario nekoga...), pa to treba rijesiti razgovorom a ne zatvorom.

---

Potpisujem Deaedi.
Ne znam što da je napravilo dijete (mislim, što 3-o godišnje dijete može napraviti da je tako stravično da ga se izdvoji :? ), kazna mi je fakat apsolutno neprimjerena- dijete samo u drugoj sobi :? Što je 3-o godišnje dijete trebalo naučiti iz takvog postupka uopće? A objašnjenje za kaznu ne znam... ne mogu se odlučiti između :cry: i :x - treba mi smajlić koji vrišti :shock: Pa kaj je to; dijete stalno CENDRA (melem za majčine uši!) i traži pažnju pa je smislila rješenje- OTKANTALA GA i KAZNILA, pa da vidim jel' ćeš opet plakati?! Ma koma, gdje mi živimo?!

Da se razumijemo, tetama nije lako, jako je naporno biti stalno dobre volje i zadovoljiti potrebe svakog djeteta non-stop, ALI ovo ponašanje ni slučajno nije bilo za kaznu- za razgovor s roditeljima i zajedničko pronalaženje rješenja- DA, ali KAZNA?! :x

Pripremi se za razgovor po ovome sto su ti cure napisale i razgovaraj s kime god moras. Dijete ne bi smjelo samo ostajati u prostoriji, to je i opasno.

u petak još imam razgovor s psihologinjom, možda nađemo neko rješenje za mog žalosnog piceka
hvala vam cure na savjetima i podršci

Vale, držite se i slažem se s Zdenkom

Citiraj:

---

Treba razgovarati s tetom koja ga je kaznila, s pedagogom i po potrebi s ravnateljicom.

---

Obavezno razgovaraj, to svakako nije normalno i potpuno je neprihvatljivo- pa u školi učitelji ne smiju tjerati djecu van iz razreda, gdje je stvarno ponekad neizdrživo, a da nekome padne u vrtiću to napraviti tako malom djetetu i to zbog plakanja :x

Grli i ljubi miša, razgovaraj sa svima u vrtiću. Nadam se da će teta shvatiti da je napravila gadnu pogrešku i da neće primjeniti tu vrstu odgoja na drugom djetetu. Nadam se i da će se Marko uspjeti priviknuti na vrtić bez suza i da će uskoro uživati u igri s vršnjacima i tetama :love: