Cica umjesto dude - EPILOG

Evo me nakratko, samo bih htjela izvjestiti kako smo rijesili nas problem nespavanja koji nas je doslovce skoro strpao u bolnicu.
Vec sam u proslom postu istog naslova opisala u kakvoj smo se situaciji zatekli nakon pet mjeseci zivota naseg malise, a evo kako je sada šest dana nakon sto smo primijenili metodu.

Janko danas uredno spava dva puta dnevno (prije i poslije podne po sat i pol) uvijek u priblizno isto vrijeme. Ja ga podojim, odlozim u krevetic, dam mu pusu i .... odem. Uvece poslije kupanja isto podoj, odlaganje u krevetic, pusa i odlazak.
Nocu spava od 20 do oko pola jedan i tada mu dadem sisu i opet do pola pet i tada mu dadem sisu i onda spava do sedam sati. Da, jos uvijek ponekad malo place kada odem, ali ima dana kada mi se nakon puse nasmijesi i mirno sam zaspi.
Kako to? Primijenili smo metodu opisanu u knjizi "Svako dijete moze nauciti spavati". Rezultati su se vidjeli vec iste noci (pocela sam sa dnevnim spavanjem). Ona nas je spasila. Nismo se kruto drzali svega sto u knjizi pise, ali onog osnovnog jesmo. Puno sam se lomila je li to trauamticno za Janka, ali osim sto nam nije bilo druge, vidim da je Janko po danu puno smireniji i zadovoljniji nego ikada prije i to zato sto je naspavan. Ovo sam napisala za svakog tko se nadje u slicnoj situaciji, a nema pri ruci neko drugo rjesenje.
Pozdrav svima. :)

možeš li malo detaljnije opisati kako ste to postigli?

To ti je "cry-it-out" metoda. Dakle u principu pustis dijete da place dok ne prestane plakat i ne zaspe. Uglavnom, prilicno omrazeno na ovom forumu.

A joj, ako je to stvarno tako, meni se ta metoda isto ne sviđa. Meni se Janko na cici uspavljivao sve dok nije prestao cicati a to je bilo 22 mjeseca. Nikad ga nisam mogla ostaviti da plače i ne daj Bože tako zaspi. :(

Nikad ne bih ostavila dijete da place. . . nema te sile. . . Meni se Ema uspavljivala na cici pa smo to s vremenom "napustili" . . . bez ikakvih problema. Isto kao i nocno dojenje. . .

Najlakše je slomiti dijete :-(

Ne bih rekla da smo mi slomili naseg malisu. Radi se o tome da se dijete ne pusti da place dok se slomi, vec mu se dolazi svakih nekoliko minuta (3, 5, 7) i mazi ga se i tjesi i objasnjava, dakle ono se ne osjeca napustenim. Mi smo zapravo shvatili da smo svojim pokusajima da uspavamo dijete njega ometali da sam to napravi. Ono sto mogu primijetiti na malisi je prije svega to da je on odmornije i zadovoljnije dijete. Koga zanima neka procita knjigu i prosudi sam. Znam da ta knjiga nije omiljena na ovom forumu, ali nama je doista pomogla kada nismo dobili konkretniji savjet koji bi bio primjenjiv u nasoj situaciji. Zato sam i napisala epilog jer mozda ima jos nekog u slicnoj situaciji. Eto.

Ajmo pričekati da Sajko malo detaljnije opiše kako su postigli tu promjenu pa da onda sudimo o (ne)slamanju djeteta.

Sajko drago mi je da ste uspjeli postići da Janko bude naspavan i zadovoljniji. Pogotovo zato što kažeš da ste skoro završili u bolnici.

(Što se tiče knjige ne mogu ništa reći jer je nisam čitala. Ali znam da postoje različita djeca i da se različite ideje mogu primjeniti na puno načina - zašto odmah pomisliti na "slamanje dijeteta").

Sajko, jako mi je drago da ste uspjeli! :D
A svima koji pričaju o slamanju djeteta postavit ću pitanje: jeste li pročitali knjigu? Ako niste, nemojte suditi, ako jeste pročitajte ju ponovno puno pažljivije. Jer metoda se temelji na otklanjanju uzroka nespavanja odn. buđenja, a ne na slamanju djeteta. Osim toga, nijedan roditelj sigurno se neće doslovno držati svega, već će savjete iz knjige prilagoditi sebi i svom djetetu.
Ispravak netočnog navoda:

Citiraj:

---

To ti je "cry-it-out" metoda. Dakle u principu pustis dijete da place dok ne prestane plakat i ne zaspe.

---

Marta, nikad ne puštaš dijete da plače do besvijesti, već kao što Sajko napisa:

Citiraj:

---

Radi se o tome da se dijete ne pusti da place dok se slomi, vec mu se dolazi svakih nekoliko minuta (3, 5, 7) i mazi ga se i tjesi i objasnjava, dakle ono se ne osjeca napustenim.

---

Vi, cure koje ste protiv te metode, nikad niste pustile da dijete plače par minuta?! Npr. kad se rasplakalo dok ste pod tušem ili na wc-u?
Je li itko od vas dao ikakav konstruktivan savjet i pokušao pomoći Sajko koja je bila na rubu snaga? A činjenica je da joj je dijete sada, dakle nakon primjene vama omražene metode puno zadovoljnije nego prije.

Pitanje: je li bolje tako ili da bude po cijele dane i noći nezadovoljno još mjesecima?

A da ne spominjem važnost noćnog sna za rast i razvoj djeteta i za psihofizičko zdravlje majke.
Sve ovo govorim iz iskustva, jer sam se tri i pol godine patila s noćnim buđenjima, sve dok i meni ta knjiga nije došla u ruke i u 3 dana dijete je počelo noću spavati.
Zato, umjesto lova na vještice, mislim da bi svi trebali biti sretni što je Sajko riješila problem i njezino dijete više nije nenaspavano i nervozno!
Uh, baš sam odužila, sori i ne zamjerite mi što iznosim svoje mišljenje! :saint:

Sajko, veeliki :love: i :* :heart:

sajko, ja nisam čitala onaj tvoj topic otprije koji spominješ tako da mi fali kontekst. čitala sam knjigu i tada se nisam našla u toj metodi, ali vjerujem da svaki roditelj najbolje intuitivno može procjeniti vlastitu situaciju i to je li optimalan timing za nešto. ako ti nije teško napiši kako ste kroz to prošli s detaljima, na svakom se primjeru može nešto naučiti.

Hm, Sajko ne bih te htjela razočarati, ali to je sad s bebinih 5 mjeseci ako sam dobro shvatila. I moje dijete se "samo" uspavljivalo u toj dobi, doduše ona uopće nije plakala, samo bi dudala dudu i vrtila gazicu po rukama i zaspala uz jako diskretno svijetlo. No to ti se počne mijenjati kako je beba aktivnija. Evo je sada s 8, 5 mjeseci vrti se po kimbaču, puže, protestira kad ispadne duda, ali ju nikad ne ostavljam da plače. Zna nekad cendrati, ali sam skužila da joj je to u biti način na koji se uspava. I nije ti to samo moje iskustvo, već i drugih cura čije su bebe u dobi od 5-6 mjeseci uspješno znale same zaspati, a sad isto muku muče kako ih umiriti. :/

Autori govore o tome da se prilikom prijelaza iz faze sanjanja u fazu dubokog sna događajau buđenja prilikom kojih neka djeca zaplaču, a neka se samo promeškolje pa roditelji ni ne primjijete ta buđenja. Tako da se neka djeca bude do 7 i više puta tijekom noći. Tim buđenjima ona provjeravaju je li sa njima sve u redu i je li seve onako kako je bilo kada su zaspala (dakle ako je zaspalo s dudom, je li duda u ustima, ako je zaspalo na cici je li mama i cica tu itd).
Mnogi roditelji pomažu svovoj djeci da zaspu (cicanjem, dudom, nošenjem...), ali sve te "pomoći" pri uspavaljivanju postižu upravo suprotno - ometaju dijete da nauči prespavati cijelu noć, a zaspati, tvrde autori, ide u red potpuno normalnih i urođenih sposobnosti, kojima ovladavaju sve bebe, kad im se to dopusti. Krpica za maženje, plišana životinjica i vlastiti palac su vrlo dobra pomoć kod uspavaljivanja.

Metoda se sastoji u tome da se vremenski odvoji (cicanje, dudanje, bočica, nošenje...) od uspavljivanja - barem pola sata prije. Nekoliko min prije odlaska u krev provesti u intenzivnom druženju s djetetom i neposredno nakon toga staviti dijete BUDNO u krevetić poželjet mu laku noć i izaći iz sobe. Dijete će vjerojatno početi plakati, vratiti se za tri minute i tada ga milovati, tješiti i govoriti mu 1-2min i opet izaći i ako dalje plače vratiti se za 5 min, pa za 7 i onda svakih 7 min dok ne zaspi. Smisao svega je pokazati djetetu da je sve u redu i da mora naučiti zaspati samo.

S Jankom sam se uglavnom toga držala iako mi se događalo i događa mi se da vremenski ne odvojim cicanje od uspavljivanja pa mi ponekad zaspi na cici i tada ga nemam srca buditi, no danas je super djelovalo kada sam ga dosta ranije podojila, pa se poigrala s njim nekoliko min u kreveticu i tada izasla. Samo je malo negodovao i onda je malo pjevusio pa zaspao. Nisam se trebala nijednom vraćati.

Ujutro nakon buđenja ga uvijek uzmem k sebi u krevet i onda se nacicavamo i ponekad i odrijemamo koju minutu zajedno na sisi, tek da ne pomisli kako mu je taj gušt skroz uskraćen.
Prva dva dana su mi bila najteža i bila sam jako pokolebana, ali kada sam vidjela kako se on promijenio u pozitivnom smislu ,(da je puno raspolozeniji i zadovoljniji nego prvih 5 mjeseci kada sam se pitala zašto je moje dijete tako nezadovoljno i cendravo), i kad sam se sjetila onog starog ritma, znala sam da mi nema druge nego nastaviti tako i da ne griješim.
Naravno da se ova metoda ne primijenjuje ako je dijete bolesno jer mu tada treba sva naša pažnja. a i tijekom putovanja će se sigurno poremetiti usvojeni ritam, tada je dovoljno ponoviti metodu jer se sada oni brzo ponovno vrate u red.
Ma najbolje je da svatko kome je voda dosla do grla pročita knjigu i odvagne sam, ali eto kad ste me tražile da opišem ukratko to i učinih.
Ameli32 koliko vidim tvoja bebica ima dudu za uspavaljivanje i naravno da ce protestirati kada joj ispadne duda. Ona zapravo nije sama naučila zaspati. Ali ako si ti zadovoljna i možeš se nositi s njenim ritmom, onda nema potrebe za ovom metodom.

Samo da odgovorim da ja svoje dijete nisam nikada puštala da plače. Npr. na wc ide sa mnom, ako to poželi. Ni ja ne volim da mi netko zalupi vrata pred nosom dok nešto pričam, a mogu samo zamisliti kako je jadnoj bebici koja ne shvaća o čemu se radi. Meni je puštanje djeteta da plače pre pre strašno, i svome djetetu to nikada ne bi priuštila. Ali svatko sam odlučuje na koji će način graditi odnos sa svojim djetetom.

potpisujem mamu sanju

Citiraj:

---

ninaXY prvotno napisa

Samo da odgovorim da ja svoje dijete nisam nikada puštala da plače. Npr. na wc ide sa mnom, ako to poželi. Ni ja ne volim da mi netko zalupi vrata pred nosom dok nešto pričam, a mogu samo zamisliti kako je jadnoj bebici koja ne shvaća o čemu se radi. Meni je puštanje djeteta da plače pre pre strašno, i svome djetetu to nikada ne bi priuštila. Ali svatko sam odlučuje na koji će način graditi odnos sa svojim djetetom.

---

Nije ti se nikad dogodilo da se probudi i zaplače dok si u toaletnim prostorijama? :lol: Blago tebi!
No mislim da ćeš promijeniti mišljenje o plakanju kad budeš istovremeno vodila brigu o dvoje djece, više ti se neće činiti tako strašnim da koju minutu plače (naravno, ako ne urla od plača, nije gladno, nema punu pelenu ili grčeve), jer ne možeš istovremeno smirivati dvoje. Ili kad ti počne u dućanu plakati da hoće najskuplju igračku, ili kad hoće čokoladu neposredno prije ručka...
Draga Nina :love: , i ja sam kod prvog djeteta razmišljala slično kao ti, no s drugim postaješ puno realnija. I sasvim je točno da je s drugim lakše, vidjet ćeš to i sama, ali ne zato što bi dijete bilo drugačije, nego su roditelji puno opušteniji i realniji.
No, i sama kažeš, svatko sam odlučuje...

i opet ju potpisujem.

Meni isto fali kontekst, moze li neko postaviti link na prethodnu temu, kao i reci o kojoj knjizi je rijec?

Nije isto kad dvogodišnjak histerizira jer ne može dobiti nešto što hoće, i kad beba od par mjeseci plače jer treba tvoju blizinu. Ja sam oduvijek odgovarala na Riove potrebe i vrlo brzo sam se iznenadila da on može pričekati moj dolazak nakon što me pozove plačem. Npr ja gulim luk i ne mogu ga dignuti istog trena, i kažem mu nešto poput "sad ću doći", "tu sam" i sl. Prestao bi plakati i pričekao dok operem ruke. Jer je ZNAO da ću doći. A to je znao jer sam uvijek dolazila na njegov poziv. On zna da u mene može imati povjerenje. Ako ne odgovaraš na njegove pozive, tvoje dijete neće imati povjerenja u tebe. Povući će se u sebe, i naučit će da njegove potrebe nikome nisu važne. A meni je moje dijete važno, i jako mi je bitno da ima povjerenja u mene.
Znam da će biti kriznih situacija kad se rodi beba, ali trudit ću se da ih prevladam na takav način da ne zakidam svoju djecu.

Ja recimo Janka kao bebu nikada nisam ostavila da plače, a ako i je zpalakao dok bi bila na wc-u požurila bih k njemu, ionako sam na wc-u max 5 min. :mrgreen: . Ako sam se tuširala bio je u kupaoni s menom, kad MM ne bi bio doma.
A sada kada ima dvije i pol godine, ne plače kad me treba nego mi kaže "Mama dođi", ako ne mogu doći kažem mu da sačeka da radim to i to i sve 5.

ornela_m evo o ovoj knjizi se radi:

Citiraj:

---

Sajko prvotno napisa

Kako to? Primijenili smo metodu opisanu u knjizi "Svako dijete moze nauciti spavati".

---

A pocetni topic je bio:
Cica umjesto dude

Mi smo D probavali stavljati samog u krevetić
- ako je dobre volje - nemuče ga zubići, bušo i nedruži mu se samnom :mrgreen: zaspe sam
- ako krene kenjkat dižem ga na ruke i neljuljam, samo se mazimo i zaspe
- ako je loše volje i nešto ga smeta, plešemo po sobi dok zaspi

ne izlazim iz sobe dok ne zaspi,eventualno na kratko, na wc ili sl, ali mi to izlaženje iz sobe igleda kao da roditelji izlaze da ne čuju plač :/
To je bilo do negdje godinu dana
Sad se zagrlimo, mazimo, i ležimo jedno pored drugog dok ne zaspi - ja ili on :mrgreen: . I to nebi propustila za ništa na ovome svijetu. I sad mi je žao što sam ga ijednu večer pustila samog zaspati. kako to vrijeme brzo prođe.....tako nas kratko trebaju za uspavljivanje da je šteta propustit. ovo je samo moje iskustvo i gledanje unatrag :heart:

Citiraj:

---

ninaXY prvotno napisa

Npr ja gulim luk i ne mogu ga dignuti istog trena, i kažem mu nešto poput "sad ću doći", "tu sam" i sl. Prestao bi plakati i pričekao dok operem ruke. Jer je ZNAO da ću doći. A to je znao jer sam uvijek dolazila na njegov poziv. On zna da u mene može imati povjerenje. Ako ne odgovaraš na njegove pozive, tvoje dijete neće imati povjerenja u tebe. Povući će se u sebe, i naučit će da njegove potrebe nikome nisu važne. A meni je moje dijete važno, i jako mi je bitno da ima povjerenja u mene.

---

Nina, tvoje razmišljnje je skroz ispravno, a metoda iz knjige se na tome i zasniva. Dolaziš k njemu i maziš ga, ljubiš, tepaš, pružaš mu pažnju, a zatim odlaziš i vraćaš se najprije nakon 3, zatim nakon 5 i nakon 7 minuta i dalje svakih 7, nikada duže od toga i opet mu pružaš svu pažnju. Dijete se tako nikad ne osjeća napuštenim. A ti razmaci nisu fixni, tj. možeš ih smanjiti na 1, 3 i 5 min. ako smatraš da je 7 predugo. A djetetu je svejedno jesi li ti zauzeta nečim ili ne dolaziš zato jer rješavaš problem spavanja.

Slažem se sa svima da treba odgovoriti na djetetove potrebe, to sam radila sa starijim, to radim i s mlađim. No stariji unatoč mojem doslovce trčanju na svaki njegov poziv nije prespavao noć do 3 i pol godine, kad smo primijenili savjete iz knjige. Od tada spava bez problema.
Mlađeg ponekad uspavam na rukama, ponekad legnem kraj njega, a ponekad zaspi sam. I ne pada mi na pamet išta poduzimati jer dijete spava, dakle nema potrebe za ikakvom intervencijom.

Da malo pojasnim onima kojima to još do sada nije postalo jasno: savjeti iz knjige su namijenjeni onima kod kojih postoje problemi sa spavanjem, kao što je bilo kod Sajko i kao što je bilo s mojim starijim. Tada je taj plač puno manje "štetan" od nespavanja. Ako nema problema, nema potrebe za primjenom te metode. Logično, zar ne???

I potpuno mi je jasno da onaj tko nije prošao kroz takve probleme ne može razumjeti nas koji smo to prošli i riješili. Iskreno se nadam da nećete nikad ni imati tih problema. :heart:
E, a da se mi svi skupa preselimo na podforum djeca i roditelji, dobne skupine 0-1, jer ovo se od početne teme "cica umjesto dude" pretvorilo baš u to? ;) :P

Meni je 7 minuta plakanja isto sto i plakanje do besvijesti...

I sigurna sam da ce Nina isto raditi i s dvoje djece ko sto radi sad s jednim. :)

Uvjerena sam da svi mi ovdje neizmjerno volimo svoju djecu i da ih ni za što na svijetu ne bismo povrijedili radi svojeg luksuza. Slušati plač vlastitog djeteta je strašno teško. Sve u tebi se uzbuni i želi da mu odmah napraviš ono sto bi ga smirilo.
Slažem se da treba što prije odgovoriti na djetetov poziv i da se tako stvara povjerenje kod djeteta.
No u životu se stvari ne dogode uvijek onako kako smo zamislili.
Znala sam i prihvatila to da ćemo se noću buditi, ali nisam mislila da će Jankovo (ne)spavanje izgledati tako da se budi svakih nekoliko minuta, te da mu period od pola sata (rijetko sat) bude najduži period spavanja u komadu. I sama sam loš spavač (MM kaže da ja dok spavam slušam kako trava raste) i nakon pet mjeseci taj ritam je uzeo svoj danak. Mene je doveo do apsolutne iscrpljenosti, tako da sam preko dana samo nastojala Janka držati naslonjenog na sebi i sjediti na krevetu i buljiti u TV samo da se ne moram kretati jer mi je to bilo prenaporno (nisam imala energije za igranje s njim, znala sam biti i ljuta na njega), zaredali su mastitisi, temperature, ništa u kući nije funkcioniralo. Kuhati nisam uspjela uz Janka jer je stalno cendrao i bio nezadovoljan bilo da ga držim, bilo da ga polegnem ili bih ga drndala u kolicima po stanu (a zapravo je bio premoren), nismo jeli redovito, muž je bio isto neispavan i očajan zbog svega. Pomoć sa strane nismo imali nikakvu. Uz to je imao i jake i dugotrajne grčeve te se svake večeri raspadao od plača dok smo ga nosali po stanu. Mislili smo da će sve biti drugačije kad mu prođu grčevi, da će bolje spavati, ali nije. Jedino zadovoljstvo nam je bilo što je Janko bio zdrav i jako je dobro napredovao.
Na posljednjem pregledu kod pedijatrice iznijeli smo svoj problem i ona nam je posudila knjigu o kojoj je ovdje riječ i hvala joj jer mi više nismo mogli čekati ni dana. Pročitala sam je isti dan i drugi dan smo poceli s time.
Najljepše bi mi bilo da svako veće mogu Janka uspavati na sisi, da utone u san tako što ga mazim. Sada to izdašno radim dok je budan. Iskreno se nadam da osjeća našu ljubav i brigu i da zbog ovog neće imati manje povjerenja u nas i u svijet.

Citiraj:

---

mama sanja prvotno napisa

I potpuno mi je jasno da onaj tko nije prošao kroz takve probleme ne može razumjeti nas koji smo to prošli i riješili. Iskreno se nadam da nećete nikad ni imati tih problema. :heart:

---

ja jednostavno problemu pristupam na drugi način. Rio nikada nije imao dudu, niti bočicu. Niti sam ga zavaravala čajem, čokolinom ili ne znam čime. Ali je uvijek imao cicu. Umjesto dude, bočice, čaja, čokolina... umjesto svega. Nije jednu noć prespavao na cici, milijon puta sam ga uspjela umiriti samo tako da sam ga stavila u maramu i prikopčala na cicu. Uz njega sam ručak skuhala svega par puta u životu, kuhala sam kad bi MM došao s posla. Ja jako dobro znam što znači imati zahtjevno dijete. Ali ja probleme rješavam na drugačiji način, i ponosna sam kad vidim rezultate svog odgoja.
I, da, mama mi živi 300 km od mene, a svekrva 400 km, obje rade, i nikada mi ne dolaze. Tako da se osjećam potpuno kompetentno da komentiram ovakve teme.

Nina :love:

Svaka čast Nina! Nadam se da ćeš i s drugim djetetom uspjeti, pa ako ti prvo bude gladno, nadam se da ćeš mu uspjeti nešto skuhati, dati jesti, poigrati se s njim, i istovremeno biti uz bebicu, pa čak i na wc-u.. iskreno, divim se takvim mamama! :heart:
Ja nisam uspjela :/ Nisam uspjela obje curke držati na cici, starijoj koja ide u školu skuhati ručak, uvijek je netko plakao :/
Pokušavala sam ih uspavljivati na sve moguće načine, a pošto sam sama s njima 10 sati na dan, nikako nisam uspjela, išle su istovremeno spavati tako da zajedničko uspavljivanje nije bilo moguće...
Nisam primjenjivala knjigu, išla sam na svoj način, istovremeno zavideći svima vama koje imate jednu bebu, lomila se mjesecima o tome koliko su moje bebe zakinute... danas one same zaspivaju, jedna s palcem, druga bez ičega.. ako je to bila cijena da ja ostanem normalna, da one budu naspavane, sretne, da imam snage da im svaki dan skuham, da se igra s njima, da ih izvodim u park i trčim za jednom, pa za drugom, onda neka je :predaja:
Mogla sam birati između toga ili da padnem u kolaps :/

Ne mogu ostati po strani! Sajko jako mi je drago zbog tebe, podržavam te i mislim da ni u čemu nisi pogriješila! Moja kći se puno budila po noći, rješavali smo to na razne načine i sad kad se sjetim tih noći, brrr! Ja neispavana, na posao moraš ići, funkcionirati besprijekorno i nitko te ne pita za zdravlje! Moje mlađe dijete hvala Bogu spava "kao bebica", budi se samo kad mu je frka a da nije tako, naravno da bih sada primijenila ovu knjigu. Onda nisam znala za njeno postojanje pa smo se svi napatili! Svatko od nas najbolje poznaje svoje dijete i zna kako će ga odgajati jer odgajamo ih za budućnost a ne za sutra.

Citiraj:

---

ninaXY prvotno napisa

....Tako da se osjećam potpuno kompetentno da komentiram ovakve teme.

---

Sorry, ali kompetentan može biti samo onaj kome je to profesija (dječji psiholog i sl.).
Svi mi drugi samo pokušavamo za našu djecu učiniti najbolje što znamo i umijemo. Usput slušamo tuđa iskustva, čitamo stručnu literaturu i trudimo se. Metode su različite i sve dok nisu nikome na štetu nemamo pravo nikoga osuđivati.
Nemoj misliti da te napadam, samo ti skrećem pažnju na to da smo različiti, a takvi su nam i potomci pa i načini rješavanja problema.

Tia postane cendrava, stavim je u krevetić, dam dudu, uvalim igračkicu u ruku, pusu - i onda ona ode pa-pa u većini slučajeva. Ako je totalno beznadno, upalim joj mobil, igram se s njom dok opet ne nastupi kriza. Nikada je ne tjeram da zaspi, jer znam da će unutar sat vremena zaspati sama od sebe. Niti sisa niti to što je na rukama ne pomažu, ovo drugo čak i suprotan učinak ima.
Znam kakvo je mišljenje o dudi, ali meni je ona život spasila.

Knjiga „Svako dijete može zaspati“ temelji se na medicinskim spoznajama o spavanju i budnosti u djece kao i na primjerima u praksi. Opisano je mnoštvo primjera djece različite dobi i navika. Da bi se metoda primjenjivala beba mora biti stara najmanje 6 tjedana i imati 5 kg. Pokušava se roditelje usmjeriti u neke dobre navike već prije rođenja, jer sve većinom i počinje navikama. Dijete mora biti zdravo, znači smetnje nisu odraz njegova zdravstvenog stanja. Sve što je opisano čini mi se razumno jer i sama dijelim neka njihova mišljenja. Mnogi na forumima se pozivaju na prirodu i instinkte, a to se često radi kad to nekom odgovara. Ako promatramo životinje one će uvijek prvo sebi osigurati hranu i zdravlje jer znaju ako one nebudu dovoljno snažne da brane i hrane svoje mladunče ono neće imati šanse za preživljavanje. Knjiga prvenstveno želi pomoći roditeljima, a tako neposredno i djeci. Djeca koja teže zaspe i imaju probleme sa spavanjem traže određenu konzistentnost tj. red i disciplinu. Roditelje to čini spokojnijima a dijete samo pomalo prihvaća taj red jer mu organizam tako počinje, rekla bi „kucati“. Kao mali sat počinju zijevati u to određenovrijeme, promatraju okolinu i znaju da sve što su ostavili prije spavanja tako žele naći i poslije spavanja, opuste se i produžuju ukupno vrijeme spavanja, pogotovo po danu.
Sa navršenih 3 mj. moje curice bila sam potpuno psihički i fizički iscrpljena. Dokopala sam se ove knjige i pročitala ju 2 puta u toj noći jer više nisam ni spavala, čak i kad je dijete spavalo meni se činilo lakše čekati ju da se probudi,nego „tisuću“ puta samo što zaspem buditi se (ponekad je to bilo i svakih

oprosti, kako gradiš samopouzdanje djetetu puštajući ga da plače u krevetiću (ili bilo kojoj drugoj situaciji)?

Citiraj:

---

mamanina prvotno napisa

Knjiga prvenstveno želi pomoći roditeljima

---

s ovim se apsolutno slažem! to joj je jedina svrha.

Citiraj:

---

mamanina prvotno napisa

Djetetov plač nije uvijek nešto loše, ono nam želi reći nešto i treba ga pustiti da se izrazi a ne odmah utišavati

---

s ovim boldanim se apsolutno slažem, ali ne razumje nastavak rečenice - sta znači "pustiti ga da se izrazi"? ako on nešto govori (plače) a ti ne reagiraš - kakvu mu poruku šalješ?

Knjigu nisam čitala, ali meni se čini da je velika razlika ostaviti dijete da plače do besvijesti, ili doći svako par minuta i utješiti ga, reći mu da si tu.
Nisam nikakav zagovornik crying it out metoda, ali čak i u tekstu koji je nedavno bio na Rodinom portalu govori se o šteti koja nastaje kad se djeca često ostavljaju da plaču bez reakcije roditelja. Ja mislim da dijete od Sajko nije stavljeno u takvu situaciju. Niti je dijete bilo bez reakcije roditelja, niti je to praksa koju roditelji rutinski i permanentno provode.
Također mislim da treba biti oprezan pri prosuđivanju tuđih postupaka. Neki postupci koji se na ovom forumu od većine korisnika (ili od najglasnijih korisnika) smatraju ispravnima (da ne kažem politički korektnima), za razliku od nekih drugih koji se smatraju strašnima, meni su se pokazali upravo obrnuti. Mojoj je djeci, na primjer, čvrsti zagrljaj kad su imali/imaju ispade bijesa najgora moguća kazna, a jedino što je A. moglo smiriti je da budem kraj njega i ne radim ništa. Ama baš sve ostalo uvišestručilo bi njegovu muku. On se morao izvrištati, i trebao je mene uz sebe da mu budem podrška i da ga razumijem.
Stavljanje mame u time out, u smislu idem se ja smiriti u drugu sobu, također zvuči dobro, ali moja djeca to shvaćaju kao tešku izdaju i žele me kraj sebe, jer im treba pomoć. A eto, neka druga djeca to shvaćaju nekako drugačije, i ne sumnjam da su za njih ti postupci dobri.

nije mi ni na kraj pameti prosuđivati i osuđivati nečije postupke - svatko zna svoje razloge - ali mi se ne sviđa umatanje.

za bebu/malo dijete ne vidim razlike između ostavljanja da plače pola sata ili dolaženja svakih 5 minuta da bi ga opet ostavila da plače. malo dijete nije u stanju razumjeti tvoje razloge, ono samo zna da si ga ostavila. i plačem ti šalje jasnu poruku koju ti ignoriraš. a što ono može zaključiti iz toga?

Priznajem da ne znam koliko je stara beba, što smatram isto važnim. Ali i dalje mislim da je vrijeme vrlo bitan faktor. I činjenica da roditelj dolazi dok se dijete ne umiri mi je bitan faktor. Meni je to sasvim nešto drugo nego ostaviti dijete da plače do iznemoglosti.
I mislim da je sasvim nešto drugo provoditi crying it out kao način odgoja od ovoga što je napravila ova mama.
Ono što bebe znaju, lako je interpretirati kako kome paše. Slažemo se da bebe znaju puno, da kuže neverbalno, tuđa raspoloženja, obiteljski kontekst i tako dalje. Kako znaš da ova beba nije skužila da mama radi nešto što je dobro za cijelu obitelj (ili čak nužno, iako za neku drugu obitelj možda ne bi bilo) i odlučila joj u tome pomoći? Mislim, ja ne tvrdim da je tako i ne znam kako je bilo, ali sam uvjerena da je to jedna od mogućnosti.

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

oprosti, kako gradiš samopouzdanje djetetu puštajući ga da plače u krevetiću (ili bilo kojoj drugoj situaciji)?

---

Plače zato jer mu je to nepoznato a ne zato jer ga boli i slično. Prema tome ne bi se trebao ni rodio zato jer kad se rodi plače i sve mu je strano jer se odvojio od nečega njemu poznatog i utješnog. to mu je novo iskustvo kao kad proba novi okus hrane... neznam možda krivo percipiram ali sve je što prvi puta rade bebe poprate plačem jer to jedino znaju. Ako im dopustimo to će se razviti u ugodu ili neugodu ali je bitno da smo tu i da im dajemo podršku. Kinderbet mu je nešto novo, nije to nikad probao, ili mu nismo dali šansu da sam spozna što to znači moj krevet... pa naravno da dijete ne pušamo da plače u beskraj... ako krene u školu i plače prvi dan reći ćemo "dođi kući, nemoraš u školu". Ne, objasnit ćemo mu na njemu prihvatljiv način što to znači za njega i pustiti da vremenom to prihvati... ne volim kad imamo različite kriterije....

Postoji jos jedna knjiga koja isto tako jako dobro objasnjava vaznost sna i nacin na koji bebe spavaju (tehnicke stvari oko sna), ali ta ista knjiga u nijednom svom segmentu ne preporuca ostavljanje djeteta da place. Ni slucajno. Knjiga o kojoj pricam je No cry to sleep solution - kratki sadrzaj

Meni osobno je totalno neprihvatljivo ostaviti dijete da place.. dvije, pet ili sedam minuta za njega je "vjecnost". Pa nezna ono da ce se mama ili tata vratiti :/

I evo tekst s naseg portala koji govori o tome zasto su te metode lose

Link na tekst

Citiraj:

---

Dvoje harvardskih istraživača preispitali su američki (i ne samo američki!) sistem odgoja puštanja djece da plaču (CIO – crying it out). Oni tvrde da nereagiranje na dječji plač može dovesti do još više strahova i problema u starijoj dobi.

Roditelji bi trebali uvijek biti blizu djece. Trebali bi ih utješiti, a ne pustiti da plaču. Trebali bi ih povesti sa sobom u krevet, gdje će se osjećati sigurni. Tako tvrde Michael L. Commons i Patrice M. Miller, znanstvenici na Harvard Medical School, Odjelu za psihijatriju.
Commons je od 1987. godine predavač i suradnik u istraživanju na Odjelu za psihijatriju na Medicinskoj školi u Harvardu. Član je odjelnog Programa za psihijatriju i pravo. Miller je od 1994. godine suradnica u istraživanju u Programu za psihijatriju i pravo, i profesor suradnik psihologije na Državnom koledžu u Salemu od 1993. Doktorirala je na proučavanju ljudskog razvoja.

Uobičajena praksa da dijete spava u odvojenom krevetu ili čak u drugoj sobi, može kasnije dovesti do posttraumatskog stresa i osjećaja panike. A rani stres zbog odvojenosti uzrokuje promjene u dječjem mozgu, tako da kasnije postaju skloniji stresu.

Roditelji trebaju shvatiti da djeci zauvijek i nepovratno škode ako ih puštaju da plaču umjesto da reagiraju. Živčani sistem se mijenja, tako da djeca čiji je plač stalno ignoriran postaju preosjetljivi na traume.

---