bliski prijatelji a drugačiji odgoj djeteta...

Tužna sam - meni jako bliski ljudi imaju malu bebu, 2 i pol mjeseca i odlučili su se za odgoj koji u meni izaziva stravu:

- nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve), tata još donekle nosi dijete, mama samo kod podrigivanja nakon dojenja
- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć, naravno, tada dobije dudu).
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

Mene totalno pucaju trudnički hormoni, kad sam s njima i kad bebica cendra, počne mi curiti mlijeko, i odmah bi je digla i nosala, ali ne smijem. Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

Svaki put kad smo zajedno, ugrizem se za jezik i sve odšutim. Jeste li imali ovakve slučajeve? Riječ je o stvarno bliskim ljudima, koji mi odjednom više nisu nimalo bliski po stavovima oko odgoja djece...

Uh, teska situacija.

Zakaj je ti ne smijes nositi?

ja sam poznata po tome da ne znam šutiti pa bi im rekla. reci im da probaju pročitati koju knjigu, ponudi im onako nenametljivo, možda im, proradi savjest

Gle, i ja sam imala (imam?) takve prijatelje čiji se stil odgoja uvelike razlikovao od našeg. Probala sam, onak njeežno, pripomenut da bi možda bilo bolje ovak, a ne onak kako oni rade - pa nisam baš nešto postigla.
Moje je uvjerenje - njihova obitelj njihov način odgoja. Niti ja ne bih voljela da mi je netko držao prodike zašto bebu nosim na rukama po cijele dane i da će se tako razmazit :shock: . Neki su probali...

Reagiraj SVAKAKO ako vidiš da dijete na bilo koji način zlostavljaju i tad zaprijeti soc. službom, policijom, dječjom pravobraniteljicom...

A ovi moji prijatelji i mi smo se sve pomalo razilazili baš zato jer su nam djeca postajala sve različitija... A poslije nekog vremena više i nismo imali neke zajedničke interese (parkovi, slikovnice, kazalište, igraonice itd.)

Ja se raspisala... Nadam se da je razumljivo što hoću reć...

:(
ja si ne mogu zamisliti da nemam Emu svako malo u naručju, a kamoli takvu majušnu bebu

Žao mi je ali ja se stvarno ne bih mogla družiti sa takvim ljudima... Kakvi su to ljudi uopće, potpuno mi je to :shock:
Poštujem raličitosti i družim se sa različitma od sebe ali kad su djeca u pitanju to je druga stvar...

Pretužno, imam i ja takav primjer...Dakle, išli smo u posjet prijateljima čija je curica mjesec i po dana malađa od našeg Petra. Kad se curetak probudio, stavili smo ih jedno pokraj dugog. Moj mali vražičak, super živahno dijete, vrti ručicama, gleda sve, smije se, klepa curicu po stomačiću i glavici, a ona NI MRDNIT!!! :shock: :shock: Naravno, padaju komentari kako imam super dijete, blabla... i mi u priču.. kad ono ista situacija kao kod tih tvojih! Nema maženja, nosanja, grljenja..jer će razmazit dijete :shock: :( . I počnem ja sa svojom Roda pričom - moj malenij e vječito ljubljen, mažen i pažen.. Ljudima upitnici iznad glave.. E sad malo je bad govoriti ljudima kako odgajat djecu, ali eto , ja pravi radikal :mrgreen: I kažem da mi je najbitnije da mi je dijete sretno i da se djeca razmaze u dućanima, a ne u maminom i tatinom krevetu, a male bebice se NE MOGU RAZMAZITI, ALI SE MOGU TRAUMATIZIRATI!!!!!.Kažu oni: ali slomit ćeš se, lako sad, a kad dođe do nekih 10 kg??? Pa i dalje ću ga maziti, samo malo više u horizontali.. Jel potrebno reć da sam ispala čudakinja s drugog planeta s kojom nemaju o čemu pričat??!! A onda salva pitanja: Dojiš svaka tri sata? Ne, na zahtjev. A noć? Kad se probudi.. POnosna mama izjavljuje .E ja sam svoju navikla da spava čitavu noć, u početku je plakala, ali treba ostat čvrst!! :evil: :roll: I što da kažem?? Ako iskazivanje ljubavi, sigurnost da je mama tu i da si joj najbitniji na svijetu znače razmaženost, onda samo molim Boga da moje dijete bude NAJRAZMAŽENIJE U SVEMIRU!!! I točka! mm je također mislio kako malo previše mazim, grlim i igram se (a kuća pati :mrgreen: :mrgreen: ), kad smop došli doma izljubio je mene i dijete, rekao da samo tako nastavim, čak se i on počeo uključivat, pa malom ne da mira... :heart: :love: Naime, došli smo do zaključka daje malena previše neaktivna i da je isključivo nebavljenje njome krivac za to!

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve)

- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć

---

Uf, ostalo nekako, ali izgladnjivanje i ignoriranje nelagode, straha ili boli mi je prestrašno.
Ja bih majci (na neki način) pokušala reći da dijete mora jesti, ma kako god to njoj po noći izgledalo, i da dijete plače jer ju treba. Aludiram ovdje na vaše često druženje, dakle, ne bi to s tvoje strane trebalo izgledati kao pametarenje, ne znam...
Pa ako ne bi imalo odjeka, osobno bih ih izbjegavala naprosto iz razloga jer to ne bih mogla gledati ni slušati.

zaboravih, da ne doji, nego se izdaja(obj. razlozi), pa ni tu nema kontakta... uuuff, kad se sjetim te djevojčice odmah me tuga uhvati...Kaže mi sveki da su se sad i oni počeli malo više bavit malenom.. Ona je med. sestra i ima iskustva s djecom, pa je na lijep način objasnila neke stvari i tako to .. mislim da je u ovakvim situacijma presudno neznanje povezano sa komoditetom.. ono, jedva čekaš da dijete zaspi...

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

---

A možda žena ima PPD..?

Citiraj:

---

Imga prvotno napisa

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

---

A možda žena ima PPD..?

---

Meni isto palo ovo na pamet, ne mogu zamisliti zdravu majku koja ne bi nosala svoje dijete kad plače, ima grčeve.... PPD ili neki drugi ozbiljni problem :( . Jadno dijete...

Ja sam dosta strogo odgajana i mislila sam da ću biti isto tako strog roditelj. Dok sam bila trudna, isto sam mislila da neću plesati kako dijete svira, recimo to tako metaforički. Ali kad sam rodila... Rastopila sam se. Ne isti dan, ali dan po dan topila sam se od ljubavi prema tom malom stvorenju. Dojenje nam je išlo lako i bilo je predivno, i tu nisam bila rigorozna, dojila sam na zahtjev i dobivao je skoro po kilu i pol na mjesec. A tek kad se počeo smiješiti tijekom dojenja i u snu, bila sam tako sretna što mu je lijepo sa mnom i s tatom. Sad (sa skoro 2 godine) svake noći prijeđe k nama u krevet, iako sam bila uvjerena da to tako nikad neće biti. Ne pada mi na pamet da mu to zabranim. Mazimo se beskonačno i na njemu se iz svemira vidi koliko je sretno i zadovoljno dijete.
Pišem sve ovo iz razloga što mogu shvatiti roditelje koji se u početku postave kao tvoji prijatelji, Roza. Ali, ako su inače topli i razumni ljudi, olabavit će. Pokušaj im malo približiti AP, samo ne nametati svoj stav jer je to uvijek kontraproduktivno. A reakcije bebice će im poslije pokazati što je pravi način...

imala i ja takvih prijatelja ali ih više nemam :mrgreen: nismo se
posvađali ali kad o sto stvari nemožeš pričati jer se ljute pa na kraju
druženje provedemo ili šuteći ili mlateči praznu slamu
jednostavno se prorijede druženja i razvodni prijateljstvo

Roza, ako su ti to baš prijatelji, ja bih na tvom mjestu probala razgovarati s njima (barem s jednim od njih dvoje, tko ti se čini prikladniji), prijateljstvo uključuje i ponekad mučne razgovore. Ali sumnjam da bih se mogla i dalje učestalo družiti s njima, srce bi mi puklo gledajući to djetešce.

mi smo tako imali jedne ali je nekako spontano polako doslo do razilazenja i sad se tek povremeno cujemo. naprosto kad su dosla djeca malo po malo vise niamos imali zajednickih tema. ali smo se zato iznimno zblizili s jednim drugim parom s kojima smo bili tako tako ali kad su dosli klinci totalno smo se nasli u pogledu odgoja i sad smo si super.

ja bi im rekla nesto u stilu, ja sam to radila ovako i onako i mislim da je to bolje zato sto..., ja bih to radila tako... zapravo samo u svoje ime. nebi im govorila sto bi oni trebali raditi. jer nitko ne voli soljenje pameti. a na njima je da prihvate ili ne. ako su fleksibilni i prilagodljivi shvatit ce a ako nisu ti tu nazalost nista nemozes

Definitivno treba razgovarati. Pogotovo ako su ti stvarno bliski prijatelji. Tko zna, možda se i zamisle....
Djecu treba ljubiti i maziti i bliskog kontakta nikad nije dosta. Kasnije se takva djeca razviju u emocionalno stabline osobe pune samouvjerenja i ljubavi prema drugima. Dakle, ljubite se i mazite.... :heart:

Pa, od onih prijatelja koji imaju djecu, mogu reci da su svi puno strozi i imaju totalno drugaciji pristup od mene i MM.
U principu jako slicno situaciji koju je Roza opisala: kada su djeca veca, onda su tu neke druge stvari, tipa po guzi i sl.
No, kada prigovorim, ispada da sam ja luda...kao previse vezana za dijete.
Zato se u pravilu ne petljam u nacine kako drugi odgajaju djecu, no moram priznati da sam neke prijatelje pocela izbjegavati, jer ne mogu podnijeti odnos kakav imaju prema djeci. To nije zlostavljanje, barem ne onakakvo kakvo bi zahtjevalo reakciju soc. sluzbe, ali za moj ukus definitivno prestrogi odnos.

Citiraj:

---

nevena prvotno napisa

ja bi im rekla nesto u stilu, ja sam to radila ovako i onako i mislim da je to bolje zato sto..., ja bih to radila tako... zapravo samo u svoje ime. nebi im govorila sto bi oni trebali raditi. jer nitko ne voli soljenje pameti. a na njima je da prihvate ili ne. ako su fleksibilni i prilagodljivi shvatit ce a ako nisu ti tu nazalost nista nemozes

---

I ja bih tako. I pokazala bih primjerom odnosa prema svom djetetu, pa i prema njihovom - valjda će ti s vremenom ipak dopustiti kontakt s bebom. Primijetila sam da se novopečeni roditelji često ponašaju kao da je dijete njihovo vlasništvo, dakle da se nitko nema pravo petljati u njihove postupke prema djetetu. Ali, dijete je osoba i ako netko sa strane vidi neke postupke koji nisu u redu, čak je i dužan reagirati. U ovom slučaju, ja bih to učinila vrlo diskretno, bez izravne konfrontacije. Uz ovo što je nevena navela i pokazivanje vlastitim primjerom, poklonila bih neku dobru knjigu o odgoju djece i ponekad bih si dozvolila i izravni savjet. Pokušala bih sačuvati prijateljstvo.

meni smeta kad meni drugi pametuju na taj nacin i zato ja ne pametujem drugima. jedno je reagirati kad vidis da netko tuce dijete ili nesto slicno ali ne mozes drugim ljudima govoriti da bi trebalo da dijete spava s njima ili da a vise nose i maze kad su se oni sasvim ocigledno odlucili za svoj nacin odgoja.

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

Tužna sam - meni jako bliski ljudi imaju malu bebu, 2 i pol mjeseca i odlučili su se za odgoj koji u meni izaziva stravu:

- nema nošenja djeteta (dijete od rođenja leži, kad cendra, opet leži, kad ima grčeve, opet leži - samo dobije kapi za grčeve), tata još donekle nosi dijete, mama samo kod podrigivanja nakon dojenja
- nema noćnog hranjenja nakon 2 mjeseca (zadnji obrok - dojenje je u 10 navečer, u 6 ujutro ponovo može dobiti jesti, dijete su budi svaku noć, naravno, tada dobije dudu).
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

Mene totalno pucaju trudnički hormoni, kad sam s njima i kad bebica cendra, počne mi curiti mlijeko, i odmah bi je digla i nosala, ali ne smijem. Fascinira me to što, iako se često družimo, još nisam vidjela mamu kako nosi tu bebicu...(osim za podrigivanje).

Svaki put kad smo zajedno, ugrizem se za jezik i sve odšutim. Jeste li imali ovakve slučajeve? Riječ je o stvarno bliskim ljudima, koji mi odjednom više nisu nimalo bliski po stavovima oko odgoja djece...

---

nisam pročitala daljnje komentare...nek sam ostala :shock:

Meni je ovo nehranjenj noćiu ravno zlostavljanju. I stvarno ako su ti imalo prijetelji pa daj razgovaraj s njima. Bar ćeš znati da si probala...

Začudili bi se kako su neki tvrdi orasi ipak spremni da puknu...

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Meni je ovo nehranjenj noćiu ravno zlostavljanju. I stvarno ako su ti imalo prijetelji pa daj razgovaraj s njima. Bar ćeš znati da si probala...

Začudili bi se kako su neki tvrdi orasi ipak spremni da puknu...

---

baš...što bi ta mama rekla kad bi znala da ja znam sa svojim do 6put dojit noću.... mislim ne dat bebi da jede??! čisti zločin!!

uh... teška je ova tema.
ja sam se u početku za vrijeme trudnoće i kad smo dobili v strašno uzrujavala kad netko ne bi dojio svoje dijete, kad netko ne bi nosio svoje dijete koje plaće, kad ljudi "znaju" kako da dijete prespava noć, kad se daje čokolada djetetu od 8 mjeseci i ....još milijun takvih primjera.
znalo se raditi i o bliskim ljudima i o onima koje poznajem malo manje...

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

Citiraj:

---

bubimira prvotno napisa

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

---

potpisujem

ja mislim da se ne bih mogla više družiti s takvim ljudima... ako smo si jako bliski dala bih SVE od sebe da im objasnim, a ako nismo, daleka im kuća...(nisam konstruktivna, znam)

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Meni je ovo nehranjenje noću ravno zlostavljanju. I ...

---

Ježim se.... :cry:
Žalosno će bit kad dijete postane svjesno nekih stvari..mada, ne znam, mislim da je još gore što je bespomoćno malo stvorenjce, a ne maze ga, a uh, ma ne mogu ni pisat! Znam neke ljude koji se priklanjaju toj teoriji o nenošenju i svi su im argumenti slabi..

Sve stoji, tuzno je, ali svaki roditelj odgaja dijete u svom stilu. Ima onih koji pustaju djecu da jacaju pluca dok placu. :? :( Meni je to nepojmljivo, ali nastojim se ne petljati u tudji odgoj - ne kometiram, ne savjetujem niti izravno niti neizravno.

Mislim da ljudi tesko odstupaju od svojih stajalista, pogotovo u njima ustraju ako ih netko uvjerava u neispravnost istih.
Mozda bih jedino pokusala na vlastitom primjeru pokazati da ja tako ne cinim niti bih ikada tako cinila. I poklonila bih knjigu koju smatram dobrom i cije savjete i sama bar donekle slijedim ( nema ni jedne knjige s kojom se 100 posto slazem, ali ima onih koje su najblize mojem nacinu razmisljanja.) Ako osoba nije previse tvrdoglavo usmjerena, prije ce nacin razmisljanja preispitati tako, nego joj nastupim pametovacki - savjetima koje nija trazila. Reagirala bih savjetom samo i jedino ako vidim da je djetetov zivot ugrozen. Ili ako me osoba direkno zamoli za savjet. Ni u kojem trecem slucaju ne bih.

Polazim od sebe: ocekujem da se ni meni ne namece stil odgoja, razmisljanja, postupanja... sama ne volim slusati savjete koje nisam trazila, a kometari mi, moram priznati, idu na jetra. Osim ako ih nisam zatrazila. Pri tome ne mislim da je dijete moje vlasnistvo ali mislim da sam ja (buduci) roditelj, uz MM-a jedina uistinu odgovorna osoba za taj mali zivot, tako da zelim imati pravo i uzimam si ga bez problema da sama odlucujem o tome kako cu ga odgajati i sto cu mu pruzati i kada i gdje i kako. Hocu li ga dojiti do vrtica ili ne, hocu li ga pustati da place ili ga tjesiti, hocu li ga nositi u marami ili necu...

Isto se odnosi i na moju trudnocu: sto hocu a sto necu jesti dok sam trudna, koliko cu biti aktivna a koliko cu se odmarati, hocu li piti kavu ili ne i da ne nabrajam dalje. Dijete jest osoba za sebe, no samo ja ovaj trenutak mogu donositi odluke i za nju. I samo sam ja uz mm-a jedina istinski odgovorna osoba za sve sto se s njom dogadja. :heart:

Roza ja bih to gledala ovako-što mi je važno imati dobar odnos s tim prijateljima ako mi je stalo do njih ili pod svaku cijenu nametnuti moj način razmišljanja tim prijateljima.

ako ti je stalo da ostanete u dobrim odnosima onda ćeš ih pustiti nek rade kako oni misle da treba jer ih ti tako i tako ne možeš promijeniti.
ako baš zlostavljaju dijete onda ćeš se naravno upetljati, a sve drugo...

da bi čovjek nešto promijenio u načinu ponašanja i razmišljanja mora sam odlučiti promijeniti mišljenje, a ti kad rodiš oni će vidjeti kako ti radiš s djetetom pa možda nešto od dobrih stvari pokupe od tebe.

baš ovako kako ti je LE napisala

Isto priča kao i kod mene, imam frendicu čiji se pristup djetetu potpuno razlikuje od mojeg. Puno puta sam joj onako usput, ili kada me je upitala, dala poneki savjet, nije ga nikada prihvatila, bilo mi je teško zbog bebe, ali je ne osuđujem, sto ljudi sto čudi. Ne mogu tražiti da sve mame misle i čine kao ja. zato imam vas ;) S vremenom smo se udaljile, ona je počela raditi, u firmi je skoro cijeli dan, vrlo malo šeta sa svojom curicom, i ne viđamo se. Ne nedostaje mi, možda zvuči okrutno, ali kada god vidim njenu malenu, srce mi se stegne, ona ima tako tužne oke, to tako treba valjda biti, roditeljstvo je svetinja, ne želim se miješati, barem ne na silu.

I ja bih se složila s bubimirom.
Imala sam i ja frendicu koja se zgražala kaj nosimo svoju mrvicu, s podsmjehom su nas gledali ona i njezin muž, a kad se rodilo njihovo djete, da ga ne bi naučili na ruke kada su ga hranili stavili bi ga na garnituru i držali flašicu, jer kaj ak se navikne na ruke.....na kraju su svima prodavali priče da djete mrzi da ga se nosi, dira i slično. Naravno, meni su se i dalje smijali kad sam nosila svoju princezu, a prvi komentari kad su vidjeli moju drugu princezu je bio:"gle i ovu si naučila na ruke".

Citiraj:

---

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

---

I ja bih se složila s bubimirom.
Imala sam i ja frendicu koja se zgražala kaj nosimo svoju mrvicu, s podsmjehom su nas gledali ona i njezin muž, a kad se rodilo njihovo djete, da ga ne bi naučili na ruke kada su ga hranili stavili bi ga na garnituru i držali flašicu, jer kaj ak se navikne na ruke.....na kraju su svima prodavali priče da djete mrzi da ga se nosi, dira i slično. Naravno, meni su se i dalje smijali kad sam nosila svoju princezu, a prvi komentari kad su vidjeli moju drugu princezu je bio:"gle i ovu si naučila na ruke".

Citiraj:

---

a onda sam shvatila da sve to skupa nema smisla jer sam ja tim ljudima isto takva čudakinja kao što su i oni meni.

jedom je anchie76 napisala: davanje bilo kakvih savjeta nekome tko ih nije tražio je zapravo pametovanje. i to je taaaako točno!!!

sad bih se eventualno nekome tko mi je jaaako blizak usudila reći nešto u stilu: mi smo to radili tako ili ovako i to bi bilo sve!

ni sa kim više ne ulazim u rasprave!

žao mi bude dječice, jako, ali nažalost na neke stvari se ne može utjecati! i s vremenom naučiš da nisi odgovoran za tuđu djecu i da tuđa djeca nisu tvoja djeca

---

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

- nema nošenja djeteta
- nema noćnog hranjenja
- dnevno dojenje je prema rasporedu, nema obroka između
- nema stavljanja djeteta u zajednički krevet: djetetu je mjesto u svom krevetu ili u kolicima, nema maženja u roditeljskom krevetu
- nema pretjerane komunikacije - beba mora biti u kolicima, nek se sama zabavlja

---

Sve ovo je mojoj prijateljici savjetovao njen pedijatar.

Ma cure, pa ti roditelji misle kako na pravi nacin odgajaju svoju bebu!
To sto vecina nas Roda radi za takve roditelje je put u anarhiju.
I mislim da tu nema puno price.

Mene je moja frendica savjetovala da se zakljucam u kupaonu kako mi Andrej ne bi ulazio. I ne obracam paznju na smetalo. A on ispred kuca na vrata i zove i sada se ja trebam oglusiti za tih , doduse sve kracih :( par minuta tusiranja.
Ne pada mi na
pamet.
Ja odslusam savjet i po svom.

:shock: :shock: :shock:
Ja nisam željela još neko vrijeme imati dijete.Ja nisam planiralaimati još godinu-dvije dijete. Kada sam rodila tek tada sam počela osjećati se kao mama.Čak ne niti u samom početku,tek negdje oko drugog mjeseca,ali mi nije palo na pamet dati joj formulu,nedati joj jesti,ostaviti je da plače,...brrr,jeza me hvata na samu pomisao...
Jedan jednini put je imala grčeve.Plakala je neutješno 20',i ja skupa s njom.Nakon toga je u našu kuću ušla marama i koristi se svakodnevno u nekoliko navrata.Ne mogu zamisliti da majka nema potrebu priviti svoje dijete i zaštiti ga kada ono traži njenu blizinu,nju,...Ja radim i nosim ju sa sobom (privilegija moga posla),čak ju ne namjeravam dati u vrtić.Nema te sile koja me može zaustaviti da ju ne dignem kada zaplače...Ta mama sluša nečije "dobronamjerne" savjete.
Možda bi bilo zgodno pokazati joj kako dijete može toliko toga dati za samo malo majčine blizine...Npr.moja malecka je u našoj okolini neprikosnoveni rekorder u broju položaja u kojima ciki.Nije li to slatko?!Zar ta mama nema potrebe uživati u tom malom biću,mješavini svojih i muževljevih gena?

[quote="EnglsJa radim i nosim ju sa sobom (privilegija moga posla),čak ju ne namjeravam dati u vrtić.[/quote]

Sretnice! Moj I. još nema niti 6 mjeseci a ja već imam fobije od odvajanja...

ljiljan@:ja nemam izbora,ako želim raditi...moram već sad.Počela sam kada mi je dijete imalo 10 dana,a sa njenih 3 mj već smo morale i na bazen.Netko me zbog toga može i osuđivati,ali ja znam da je ona uz mene sretna i da ćemo moći ovako do početka njenog školovanja...Sve ima svoje prednosti i mane,ali ako nastojite biti pozitivni tada je sve lakše.

Jo.Teško je s takvim prijateljima.I mi ih imamo.Njihova je priča o dojenju.
Pa,on je nakon cice plakao,pa ga ona fino nahranila bocom i sad on puno spava,još kad se nebi budio 1 noću...Sad s 3 mj se možda više ni ne budi.Spava u svom krevetiću,u svojoj sobi... :roll:
A mi dojimo non-stop,i spavamo u troje,i budimo se i dalje noću i...baš nam je lijepo... :mrgreen:
Pokušala sam i ja promovirat dojenje i sl.al nema sluha...
Njeno dijete,njena briga.

ps:reci joj da djeca od poljubaca rastu
:* svim klincima i klincezama

Ma,treba shvatiti i takav način odgoja.Čak naši liječnici misle slično.Najnoviji primjer rodilišta u Osijeku.Nisu imali vremena objasniti prvorotkinji kako se treba masirati i izdajati čak i nakon podoja kako bi razbila kvrge u dojkama,pa su joj nakon 3.dana dali injekciju kako bi prestala laktacija,a bebili je sada na formuli.JAdnoooo!Hajde,uvjeri sada ti tu majku da liječnici nisu u pravu i da je mogla naći načinn kako bi prevladala početne muke sa dojenjem! Jedino me čudi kako može odoljeti tako slatkom paketiću da ga uopće pusti sa ruku,a kamoli da tako uspješno provodi "naci" metode odgoja.

Mm i ja smo imali puno bliskih prijatelja-roditelja koji se ponekad ponasaju prema svojoj djeci na nama neprihvatljiv nacin. Posto nisam osoba koja moze reci na fini nacin da po guzi nije ok, mm i ja smo se makli od svih tih roditelja i ne smatramo se vise njihovim prijateljima.Meni to odgovara jer sam shvatila koliko na mene pozitivno utjece druziti se sa ljudima sa kojima imamo sto slicniji odnos prema djetetu.