Moja priča o porodu počinje još sa carskim. I danas se osvrćem na to jer mi je taj carski dao do znanja koliko malo vjere imam u svoje tijelo I koliko sam se čudno osjećala noseći svoju prvu trudnoću. Čudno; mislim kao da se nije događala meni. Ja sam bila neko neodraslo biće koje očito nije spremno na ideju da je zapravo žena.
No Jana? Jana je bila pjesma. Doslovno pjesma. Bila je želja koja me proganjala mjesecima I onda kad je test pokazao crticu na pravom mjestu oduševilo me. Još jedna prilika da odrastem, da poradim na svojoj seksualnosti, na ideji da sam cjelovita I sposobna žena koja umije roditi jedno stvorenje, a ne samo strah koji me dogurao do carskog u prvoj trudnoći.
I što? Informirala sam se, pročitala knjige koje jačaju DUH ŽENE, koje odobravaju prirodan porod, švrljala cijelu trudnoću po ovom forumu I ojačala vjeru u sebe.
Izjasnila sam se na pregledu kod ginekologa o svojim željama za VBAC što je on s oduševljenjem prihvatio I baš pred zadnji pregled stisnuo mi ruku dok me naručivao I poželio “Sretno!”. Znala sam da mi se dan bliži…
Jana je rođena 9 dana prije termina, s mojim trudovima koji su pjesma, nakon Mijinog dripa I 12 h.
Probudila sam se u 15 do 2 I rekla Slaviši da mislim da je to to. Šetala sam po stanu dišući svaki trud I bila totalno cool. Straha nigdje. Mia se probudila oko pola 4 I pitala me kad ću ići spavati? A ja sam joj rekla da sad neću, da je noć I da mama ide u bolnicu roditi Janu. Otvorila je oči I nije više bilo sna. Ispratila nas je do vrata.
U pola 6 smo stigli na Sv. Duh, gdje su me dočekali pospani I pomalo nervozni doctor I sestra. Nije bilo važno. Pitali su me zašto sam iz Petrove došla k njima, na što sam odgovorila da sam se informirala I saznala puno lijepih stvari o rodilištu. Na što sam dobila odgovor da nisu impresionirani. I moj je bio u istom smjeru. “ To nije važno, važno je da sam ja !” Nakon pregleda rekao je da mi je nalaz dobar I obećavajući s obzirom na moju želju za vaginalnim porodom. Bila sam otvorena 4 prsta. Nakon brijanja I klistira odveli su me u box, gdje sam provela do 10 h, prikopčana na CTG. I na boku, pa malo u sjedećem položaju u koji me stavio dr. Matijević, koji mi je poželio sreću na zadnjem pregledu.
Porod je počeo u 10 h, uz prisutnost babice I dva doktora koji su bili I više nego ljubazni. Bodrili su me I dali sve od sebe da se dobro osjećam. Čak su mi I mamu dali na telefon kada je zvala.
Od intervencija sam dobila nešto protiv bolova, što mi je vjerovatno malo olakšalo trudove, predlagali su epiduralnu no kako sam se brzo otvarala nije bilo potrebno. Nakon masaže međice prilikom poroda, mog slabog istiskivanja I asistencije doktora koji mi je nalijegao na trbuh, mog odustajanja pred sam kraj poroda, malog ureza međice, Jana je u trenu ispala iz mene a da je nisam ni osjetila. To malo stvorenje je zaplakalo I smirilo se kad su mi je dali u ruke. Poželjela sam joj dobrodošlicu i presretna dočekala da je ponovo vidim. Divna je.
Divna je sposobnost ljudskog tijela da stvori život, da ga iznese I rodi, divna je sposobnost uma koji svojom snagom podupire tijelo, divno je to što sam nakon 9 mjeseci ohrabrivanja uspjela ono što mnoge žene čine već stoljećima: rađaju djecu.
Ne čudite mi se, no ja sam stvarno bila jedna od onih koja je tek u trudnoći otkrila mnogo o sebi I shvatila da tijelo imam ali da um trebam graditi da bih rasla.
I ono što sad znam, I ono što mi preostaje jest da ako dobijem priliku da rodim još jedno dijete, obećam sebi da ći s jednakim žarom prići dojenju I poraditi na spoznaji da su grudi izvor života za novorođenče, a ne samo ukras na ženskom tijelu. Uostalom MAMA na latinskom znači dojka. A ja bih stvarno željena dobiti priliku da budem ponovo MAMA još nekom.
