Poslušnost (ali) bez straha?!!

Ovo pitanje se do danas nisam pitala, stoga molim sve mame koje nemaju veliko dijete da se suspregnu u savjetovanju svega što sam slijedila i što je davalo rezultate do danas (od škole je krenulo na lošije.... )

Danas sam, trčeći po nju, koja po 3. put nije došla doma nakon škole, intenzivno razmišljala koji je to pravi način da moje dijete shvati da se ne može tako ponašati.

1. put kad se nije vratila iz škole (prije 3 tjedna), nazivala sam sve naokolo, našla je kod fontane (500 m od škole) s frendicama (koje smiju ostajati poslije škole tamo jer čekaju bus), bila sam toliko zabrinuta i preplašena za nju da sam bila manje ljuta, a više preplašena i ubrzo sam se rasplakala kad sam joj objašnjavala svoju zabrinutost, a i ona sa mnom. Mislila sam da se to više neće ponoviti.

2. Unatoč dogovoru da poslije škole ide ravno doma (prošli tjedan), a onda nakon ručka i zadaće, dogovaramo ostalo po njenim željama... otišla je baki, lagala da je zvonila doma i da me nije bilo, te odmah istrčala van s frendicama. Baka me srećom nazvala. TAda sam bila ljuta kao pas... ljutitim glasom, ali ne vikom sam joj govorila o neprihvatljivosti i laži i iskorištavanja bake i nedolaženja doma.

3. DAnas, maloprije, nakon škole ostala je opet s frendicom, njena mama mi je poslala sms da su u parku koji sam tek kasnije vidjela, no taj sms ništa ne znači i ljuta sam kao pas. Djelomično je odgovorna i njena mama, jer ja do mamine potvrde ne uzimam tuđe dijete, ali nije odgovorna skroz i osim toga, njeno dijete nikad ne bi ostalo bez pitanja. Zašto? Njeno dijete dobija batine od tate kada napravi tako nešto.

______________________________________________

Prije ova 3 puta slične su se stvari događale i razgovorom smo sve uspijeli rješavati.

No, ona će za igru i frendicu učiniti sve.

Kako da bez batina i sličnih agresivnih, zastrašujućih metoda (koje bi stvorile strah radi kojeg ovo više ne bi ponavljala) moje dijete shvati ozbiljnost ove situacije, ako normalnim metodama nije? Što je to toliko intenzivno i jako da shvati da je ovo ozbiljnije od sitnica koje uspješno rješavamo razgovorom?

_____________________________________________

Možda je mogu opravdati time da joj se frendica odselila dalje (prije su bile susjede u istoj zgradi) pa se ne druže kao ranije.... ali to ne bi nikad napravila druga djeca! A ta druga djeca se jaako boje svojih roditelja. Ona ima onu "zdravu" razinu osjećaja našeg autoriteta, ali vidim da bez straha dijete nije motivirano da si ugrozi svoju vlastitu slobodu, zaigranost, a u konačnici i sebičnost.
Mogu ja ovo i pustiti... ta, nije se ništa dogodilo, znam gdje je bila.... ali što ako se jednom dogodi da mislim da je sve u redu, ali ne bude? Tada ću žaliti što danas nisam postupila drugačije.

____________________________________________

Molim vas za savjet, isprobat ću sve! Hvala. :love:

Moja Anja se ne boji mene ili tate, ali se boji pas, mačaka, djecokradica, srednjoškolaca.... ne znam dal da stavim rofl ili plakajućeg smajlića

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

... stoga molim sve mame koje nemaju veliko dijete da se suspregnu u savjetovanju svega što sam slijedila...

---

smijem ja, mama vrlo malog djeteta, napisat prvo što je meni palo na pamet? :saint:
Nije za rješenje problema poslušnosti, već za moguće smanjivanje mamine brige i straha:
djevojčici kupiti mobitel?

Citiraj:

---

Foška prvotno napisa

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

... stoga molim sve mame koje nemaju veliko dijete da se suspregnu u savjetovanju svega što sam slijedila...

---

smijem ja, mama vrlo malog djeteta, napisat prvo što je meni palo na pamet? :saint:
Nije za rješenje problema poslušnosti, već za moguće smanjivanje mamine brige i straha:
djevojčici kupiti mobitel?

---

To nije rješenje, ona mora naučiti poštovati dogovore, a ne imati sredstvo putem kojeg će ih imati jednostavnu priliku mijenjati!

meni mobitel nije rjesenje, moja necakinja ima mobitel pa ga ne nosi ili se ne javlja ili sl.

nema veze jesi li se ti s pravom uplasila ili nisi. ona mora znati da to ne smije, i da moze na kraj svijeta samoako te o tome obavijesti.

razgovarati, bez ljutnje. vise puta. naglasavati vaznost dogovora.

a koje su posljedice ovoga sto je napravila?

:) pa nisam ni rekla (ni mislila) da je to RJEŠENJE.
Ajde neka ti se što prije javi koji iskusni roditelj :bye:

Ja neću kupiti mobitel prije 5. razreda. Ima pred školom govornicu.

Osim toga mislim da bi trebala biti neka sankcija, ako nije poštivala dogovor i još je i lagala. Ali samo sankcija ju neć spriječiti da to napravi ponovno.

Po mojem moraš jasno postaviti pravila. Ima nekih stvari kod kojih nema dogovaranja ili pregovora. Moraš joj to predstaviti kao "zakon" a ne kao nešto o čemu ste se dogovorile - jer iz iskustva znam da djeca dogovore shvaćaju kao nešto što se može promijeniti.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

molim sve mame koje nemaju veliko dijete da se suspregnu u savjetovanju

---

Pročitala sam ovaj dio, vjeruj mi da jesam, ali...
Nemam veliko dijete, ali sam bila dijete staro 8,5 godina, pa bih, ako smijem, postavila pitanje iz te perspektive - zašto ne smije ostati 15-tak minuta, pola sata nakon škole s prijateljicama?

Sjećam se koji je to bio gušt...Mi smo skakale gumi-gumi ili čavrljale...Sjećam se jednog dječaka, zvao se Jozo, koji je morao trčati doma nakon škole gdje ga je mama čekala sa štopericom ( :shock: - do doma je imao 10 minuta, ona je tolerirala 15...)...Uvijek mi ga je bilo tako žao...

Znam da ti nisi mama sa štopericom :love: :heart: , zato ti i predlažem da probate postići kompromis.

kod nas je bilo pravilo u tim godinama: IZA ŠKOLE DOMA! (u zadnjim višim razredima je bio dogovor da može ostati malo vani).

nakon toga je mogla izaći van, ali tek kad je ostavila torbu, i rekla kuda ide i koliko misli ostati. radile smo pauzu između škole i zadaće.

koliko dugo (vremenski) nije došla doma? pola sata, sat...?


btw - kako je nama škola blizu, mobitel se NIJE nosio u školu negdje do kraja osmog razreda. govornica je bila u školi, a nekad su joj dali i da nazove s porte ako je trebala.

imali smo prije par mjeseci slican slucaj
mama od Sergejevog frenda je skuzila da njih dvojca poslije skole nisu u boravku, vec se igraju u parkicu, i to slucajno kad je isla ranije po svog deckica u skolu (inace ne ide), skuzila da je otisao prije 2 sata, i unezvjerena ga trazila po kvartu :cry:
zena me je nazvala navecer, i ispricala mi to

ja sam nasamo porazgovarala sa mojim haharom, pitala ga kad je dosao kuci, on je odgovorio u pola 4 (i je, ali ne iz skole :/ ),
uglavnom, rekla sam da znam da njih dvojca nisu bili u skoli, da vec par dana laufaju okolo (znaci lazu, plus nisu napisali zadacu u skoli i sve ono zbog cega su u boravku), nisam rekla otkud to znam...
preplasio se kad je vidio da znam istinu, obecala sam da ce to ostati nasa tajna, i objasnila mu zasto me to ljuti i zalosti. nisam odredila nikakvu kaznu.
obecao je da nece vise
i ja vjerujem da nije

imam povjerenja u njega i on to zna. i vjerujem da nece iznevjeriti to povjerenje.
mislim da je to bitno. da dijete zna da mu vjerujete.

i ono sto sam naucila od svoje dvoje djece - treba ponavljati, govoriti, uporno... jer i kad mi se cinilo da me ne fermaju, da sam im dosadna, u nekom trenutku bi me iznenadili i skuzila bih da to sve ipak dopire do njih


Luna, nije stvar u pet minuta, ili pola sata, stvar je u dogovoru, ako je dogovor da se dodje doma poslije skole, i onda se ide igrati - to treba postivati. naglasavam "dogovor" - ne mamina ili tatina zapovijed, vec nesto sto se zajednicki donese, uz obrazlozenje zasto je to nama vazno(ostaviti torbu, oprati ruke, pojesti nesto, napisati zadacu... whatever i onda se ici poigrati).
ili se dogovori da se moze ostati 15 minuta, ali vrijeme je jaaako rastezljiv pojam kad imas 8 godina, bilivmi :mrgreen:

Citiraj:

---

Možda je mogu opravdati time da joj se frendica odselila dalje (prije su bile susjede u istoj zgradi) pa se ne druže kao ranije.... ali to ne bi nikad napravila druga djeca! A ta druga djeca se jaako boje svojih roditelja. Ona ima onu "zdravu" razinu osjećaja našeg autoriteta, ali vidim da bez straha dijete nije motivirano da si ugrozi svoju vlastitu slobodu, zaigranost, a u konačnici i sebičnost.

---

nemoj biti tako sigurna.
ova "druga" djeca ce napraviti sto su naumili, samo ce to vjesto sakriti
od roditelja, ponukani strahom od batina.
Anita, da li ti zelis zivjeti u laznom uvjerenju da te Omi slusa?

ako joj fali prijateljica, probajte se dogovoriti da se dodatno druze, kad dodju iz skole, ili vikendom, ili da se cesce cuju telefonom...
neka Omi sama predlozi kako bi rijesila ovu promjenu


sto se tice mobitela - toliko mi je besmisleno kad roditelji kupuju djeci mobitel da bi ih mogli kontrolirati, pa klinac ti moze reci sto hoce, da je u skoli, na putu iz skole, da ima dopunski sat ... bilo sto!
i to zivkanje mi je takav odraz osnovnog nepovjerenja prema djetetu :(

ono što sam ja naučila od svoje sedmogodišnjakinje jest: svako je dijete drugačije i roditelj mora mukotrpno prokljuviti kako doprijeti (učinkovito) do njega.
dakle, ono što pali kod jednog neće i kod drugog i slično.
Eva Marija je, npr. strašno tvrdoglava i ako se ja krenem nadmudrivati, kažnjavati, prijetiti i sl. - ona postaje još gora. ništa time ne postižem. nema šanse da popusti i krene razgovarati dok god osjeti da ja pametujem. zato ja i nemam baš nekog uspjeha u pregovorima kod nje. :/
na svu sreću mm je tu, on se može nadnaravno skulirati i opušteno joj objasniti ono što držimo važnim - njene obaveze, odgovornost, našu brigu i sl.
ona na to odlično reagira, vrlo ga ozbiljno shvati i, većinom, posluša. naravno - ni to ne pali uvijek, ponekad ni on ne zna što bi s njom, a ni ona što bi s nama, vjerojatno.
mislim da bi u ovom slučaju bilo najbolje pitati Omi što ona predlaže. Onda se taj, kompromisni, dogovor može i napisati na papir i potpišete ga i vi i ona. Vjerujem da bi tako dobio na težini.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

Luna, nije stvar u pet minuta, ili pola sata, stvar je u dogovoru, ako je dogovor da se dodje doma poslije skole, i onda se ide igrati - to treba postivati. naglasavam "dogovor" - ne mamina ili tatina zapovijed, vec nesto sto se zajednicki donese, uz obrazlozenje zasto je to nama vazno(ostaviti torbu, oprati ruke, pojesti nesto, napisati zadacu... whatever i onda se ici poigrati).
ili se dogovori da se moze ostati 15 minuta, ali vrijeme je jaaako rastezljiv pojam kad imas 8 godina, bilivmi :mrgreen:

---

Dijete od skoro 9 godina sasvim sigurno zna na sat. Ako joj Anita dade veću odgovornost, možda se i potrudi držati svog dijela dogovora. ;)

I znam da je stvar u dogovoru. Nipošto nisam za blagonaklono gledanje na kršenje istog. Ono što sam ja predložila Aniti jest da postave novi (kompromisni) dogovor jer Omi jasno pokazuje da s ovim nije zadovoljna.

Ja sam izmedju, s ne sasvim malim, ali ni djetetom Omine starosti.
Palo mi je napamet isto sto i Luni - da mi dijete na svoj djetinji nacin zeli reci da joj treba vise prostora, odmah poslije skole.

Sankcionirala bi laganje i nepostivanje dogovora, ali probala malo olabaviti pravila i izaci u susret njenoj potrebi za druzenjem neposredno nakon skole.
I tupila, tupila, tupila, .. koliko je vazno ne zeznuti povjerenje.

Anita, da li ti poštuješ dogovore prema Omi?
Kako bi bilo da joj pokažeš primjerom što to znači, recimo da se dogovorite nešto, pa ti onda ne ispoštuješ dogovor? Da skuži što to znači....

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

Luna, nije stvar u pet minuta, ili pola sata, stvar je u dogovoru, ako je dogovor da se dodje doma poslije skole, i onda se ide igrati - to treba postivati. naglasavam "dogovor" - ne mamina ili tatina zapovijed, vec nesto sto se zajednicki donese, uz obrazlozenje zasto je to nama vazno(ostaviti torbu, oprati ruke, pojesti nesto, napisati zadacu... whatever i onda se ici poigrati).
ili se dogovori da se moze ostati 15 minuta, ali vrijeme je jaaako rastezljiv pojam kad imas 8 godina, bilivmi :mrgreen:

---

Dijete od skoro 9 godina sasvim sigurno zna na sat. Ako joj Anita dade veću odgovornost, možda se i potrudi držati svog dijela dogovora. ;)

I znam da je stvar u dogovoru. Nipošto nisam za blagonaklono gledanje na kršenje istog. Ono što sam ja predložila Aniti jest da postave novi (kompromisni) dogovor jer Omi jasno pokazuje da s ovim nije zadovoljna.

---

Slažem se sa emily.

Ne mislim da Omi šalje nikakve posebne poruke da s ovim pravilom nije zadovoljna već je zaigrano dijete i od igre joj ništa nije važnije. Ja toleriram kašnjenje od 20 minuta, koje je svakodnevno, no sad je nije bilo 2 i pol sata!
No, ima tu još elemenata...
1) Omi je jako gladna poslije škole, a ona i glad ne idu u paket, osim ako se paket zove nervozno dijete sklono svađanju...
2) Igra istroši i vrati se doma toliko umorna da od zadaće ništa. Onda piše zadaću kad se oporavi oko 20h i ne ide spavati na vrijeme i svi zajedno patimo radi toga.
3) Ja ne znam kad će koja djevojčica ispred škole ostati, a kad neće, stoga se ne možemo tako dogovarati.
4) 15 minuta, kao što emily kaže je nemoguća misija za djecu.... a ionako je toliko znala ostati, a da se nisam ljutila. Radi se o tome da je ona mislila da je u redu da pošalje sms, da me obavijest gdje je, ali ne i da pita i tko zna do kada bi tamo bila... ja sam po nju došla u 14h (škola je završila u 11:30)
_____________________________________________


Što se mobitela tiče... zračenja mobitela nisu zanemariva....a i neke "slučajnosti"... točnije 2 kolege mog supruga (veliki "pričaoci na mobitel... ") su nedavno operirali tumor na mozgu. :/

Izbjegavat ću ga dokle ću god moći.

____________________________________________

Suzyem... poštujem većinu onoga što kažem, no nekad radi umora nešto zaboravim i baš si me podsjetila koliko to zamjera!
Primjer: Stavila sam plišanu mačku u škrinju radi bakterija i rekla da ću joj za pol sata donijeti u krevet (ona je već išla spavati), ali sam zaboravila na mačku i to ustvari 2 dana... dok se ona nije sjetila. Sinoć je govorila kako sam rekla da ću napraviti nešto što nisam. Meni se ta mačka čini kao stvarno mala stvar, ali da, ako ona zbraja takve stvari, onda sam možda loš primjer s dogovaranjima (od kad je Liam tu).

_____________

BusyBee - kako bi ti sankcionirala?

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::

Citiraj:

---

BusyBee - kako bi ti sankcionirala?

---

Gulp. :mrgreen:
Bas razmisljam sto bi Emi upalilo (6 god. 2 mj.) i ne mogu se sjetiti niceg sto bi dugorocno bilo ucinkovito. Istina je da ne znam.

Osim sto bi je kaznila opetovanim tupljenjem koliko mi je vazno da postuje dogovore, da znam gdje je, zasto je vazno da do x vremena dodje kuci, sto ce izgubiti gubitkom mog povjerenja, .. (a to joj je, vjerujem, medju najvecim kaznama), vjerojatno bi joj najavila oduzimanje neke privilegije, a ako i dalje ne postuje dogovore, i oduzela (privremeno) neku privilegiju, ali mi ne pada na pamet koju konkretno.

Anita, a jel postoji mogucnost da kao sankciju uvedes da nekoliko dana dolazis po nju u skolu i idete ravno doma, tih dana bez ikakvog igranja vani? Mozda joj se nece svidjet ideja da mam dolazi po nju u skolu (kad sva djeca mogu sama ici kuci) i to joj da do znanja da potrosila malo previse tvojeg povjerenja. Moze biti dogovor da nakon tih par dana pokusate opet da ide sama doma, al uz dogovor da ukoliko opet skiksa, da se vracate na prvotnu sankciju. Istovremeno, dogovorite igranje nakon klope i zadace. Ili joj daj vuru i dogovorite se da se moze igrati do tolko i tolko al da poslije mora doma. Za glad moze ponijeti svaki dan u skolu komad nekog voca da pojede poslije skole, prije nego dode doma.

Mi smo nedavno poceli s Petrom slicnu fazu (nepostivanja "dogovora", potencijalno laganje i sankcije). Mene nije uzrujalo previse (niti MM) jer smatramo da je to normalan dio odrastanja (ja se jako dobro sjecam mojih kikseva iz tog doba, mada se moja mama ne sjeca niti jednog od tih koji su se meni usjekli u memoriju :) ).

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Ja toleriram kašnjenje od 20 minuta, koje je svakodnevno, no sad je nije bilo 2 i pol sata!

---

Uh, 2 i pol sata...To je nešto skroz drugo. :/

[quote="Ancica"]Anita, a jel postoji mogucnost da kao sankciju uvedes da nekoliko dana dolazis po nju u skolu i idete ravno doma, tih dana bez ikakvog igranja vani? Mozda joj se nece svidjet ideja da mam dolazi po nju u skolu (kad sva djeca mogu sama ici kuci) i to joj da do znanja da potrosila malo previse tvojeg povjerenja. Moze biti dogovor da nakon tih par dana pokusate opet da ide sama doma, al uz dogovor da ukoliko opet skiksa, da se vracate na prvotnu sankciju. Istovremeno, dogovorite igranje nakon klope i zadace. Ili joj daj vuru i dogovorite se da se moze igrati do tolko i tolko al da poslije mora doma. Za glad moze ponijeti svaki dan u skolu komad nekog voca da pojede poslije skole, prije nego dode doma.
/quote]

Meni ovo zvuci sjajno. Kao i neciji prijedlog da se potpise ugovor.

MM je jednom potpisao ugovor s Andrijom, mislim da je bila rijec o otvaranju usta kod zubara. I upalilo je totalno. Zapravo bas dobro da sam se toga sjetila. Idem pisat ugovor.

Citiraj:

---

Anita, a jel postoji mogucnost da kao sankciju uvedes da nekoliko dana dolazis po nju u skolu i idete ravno doma, tih dana bez ikakvog igranja vani?

---

Eto, ovo sam dosla dopisati kao opciju koja bi najvjerojatnije upalila kod Eme. :mrgreen:

Ugovor je izvrsna stvar! Idem ga napisati!

A i ideja s dolaženjem po nju je super, ali u to vrijeme mi Liam spava, kad je škola ujutro....

Ja sam svoj napisala. Sad jos cekam sefa da dodje i potpise ga. Nazalost ja moram uvesti sankcije, jer A ne pise zadace.

ja bi ju definitivno kaznila jer takve stvari ne toleriram (nepoštivanje dogovora) ni kod Iana koji ima tek 3,5

obzirom da je vrlo razuman i čini mi se prilično bistar za svoje nježne godinice, mi već dugo funkcioniramo na dogovorima

neće jest - ne mora, ali ako se dogovorimo - nema mrdanja ni mijenjanja želja kad je hrana na tanjuru (samo primjer)

porazgovarala bi jopš jednom s njom ozbiljno i dala joj do znanja da je pogriješila ravno tri puta, prilično namjerno (nije razbila slučajno vazu pa ajde) i da sad slijedi sankcija

ne poznajem tvoje dijete ali ja svom trenutno ukidam povlasticu 10 minutnog igranja kompjutera dnevno na što on odreagira normalno plačem "aliiii jaaaaa biii" i nakon objašnjenja što i kako prihvati svoju kaznu

sretno :love:

ja bi ju definitivno kaznila jer takve stvari ne toleriram (nepoštivanje dogovora) ni kod Iana koji ima tek 3,5

obzirom da je vrlo razuman i čini mi se prilično bistar za svoje nježne godinice, mi već dugo funkcioniramo na dogovorima

neće jest - ne mora, ali ako se dogovorimo - nema mrdanja ni mijenjanja želja kad je hrana na tanjuru (samo primjer)

porazgovarala bi jopš jednom s njom ozbiljno i dala joj do znanja da je pogriješila ravno tri puta, prilično namjerno (nije razbila slučajno vazu pa ajde) i da sad slijedi sankcija

ne poznajem tvoje dijete ali ja svom trenutno ukidam povlasticu 10 minutnog igranja kompjutera dnevno na što on odreagira normalno plačem "aliiii jaaaaa biii" i nakon objašnjenja što i kako prihvati svoju kaznu

sretno :love:

Metode, naravno, ovise o karakteru djeteta i nacinu kako je inace disciplinirano. Kod nas bi ovi primjeri doveli do jasnog pokazivanja (urlanjem i daljnjim neposluhom) da sam opasno porazbijala i narusila njene granice i integritet sto bi dovelo do daljnje nesuradnje i sve zajedno bi otislo u kupus. :)
Fantasticno je kako lako prima sankcije i izdrzava ih kad su primjerene i ne narusavaju njenu osobu, a koliko se dugo moze derati i boriti kad je nepravedno ili pretjerano kaznimo.

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Ja toleriram kašnjenje od 20 minuta, koje je svakodnevno, no sad je nije bilo 2 i pol sata!

---

Uh, 2 i pol sata...To je nešto skroz drugo. :/

---

ja ću se osvrnuti na ovaj dio temeljem reakcija mojih roditelja i roditelja mojih prijatelja (ne mogu iz svojeg roditeljskog iskustva jer moje dijete ima samo 3 g.)

Dakle, moji mi nikad nisu tolerirali kašnjenje. U stvari jesu, ako sam im se javila da ću zakasniti xy minuta, jer "nije bilo tramvaja", "zastoj je"..itd itd...Ali ako se nešto stalno ponavlja, kao ovo Omijevo svakodnveno 20minutno kašnjenje, onda znači da ili je ta satnica postavljena nerealno (jer dijetetu put od škole doma je duži..ili uvijek ima neku ekstra aktivnosti (izuzev igranja) u školi i sl....) ili da dijete postavljenu granicu svojih roditelja uopće "ne doživljava (danas je 20 minuta, sutra će biti 2 sata, prekostura 6 sati itd).

Meni je moja majka jednostavno objasnila da se ona ne može smiriti dok ne dođem doma (najčešće kod večernjeg izlaska). I da me moli da poštujem tajming koji su odredili (do moje 18 godine) ili koji smo se dogovorili (ja sam ih informirala o vremenu) - nakon svoje 18 godine.
Ukoliko se bilo što desi izvanredno te je očigeldno da ja ovaj tajming neću moći ispoštovati, neka im se javim. Ja sam to uvijek činila.
Na kraju, moji roditelji su imali veliko povjerenje u mene, a sa njihovim povjerenjem, dobili su i moje. :)


Moram reći da mi je savjet Ančice simpa. Ali moram nadodati, ja ne bih tolerirala kašnjenje niti od 5 minuta, ako nije opravdano ili ako je stvarno rijetko..a kamoli svakodnevno od 20 minuta.

Citiraj:

---

ili je ta satnica postavljena nerealno (jer dijetetu put od škole doma je duži..ili uvijek ima neku ekstra aktivnosti (izuzev igranja) u školi i sl....)

---

Ja bih prvo (nakon sto se odljutim) pomislila da je satnica nerealna i da se moje dijete buni jer joj treba vise "prostora".

Meni se čini da Omi muči to što poslije škole MORA sjediti u kući i pisati zadaću. Ne-javljanje i kašnjenje je jedini preostali način da pokaže mami kako STVRNO NE ŽELI, kad se svi najbolje igraju, prekidati druženje i ići doma pisati glupu zadaću. Mislim da činjenica da ona pribjegava korištenju neprikladnog sredstva (kašnjenje, laganje) pokazuje da ona ima povjerenja u vašu zdravu pamet i da ju, na ovako drastičan način, želi napokon dozvati.

Elem, dijete vam nije ni glupo ni neodgovorno. Ona je promišljenija i odgovornija nego što ti, Anita, sebi dopuštaš misliti. Svjesna je da može podnijeti tvoju ljutnju i to joj je manje važno u usporedbi s guštom koji donosi (ne)propuštanje igre. Svjesna je da se može nositi s udaljenošću od kuće i glađu, više nego što joj tvoj majčinski oprez i strah dopušta. Ne dopušta da TI prosuđuješ njezine potrebe i odlučuješ kad će ih i kako zadovoljiti. Na tvom mjestu, oladila bih s tim pravilom "doći doma, jesti i pisati zadaću" i izašla u susret njezinim željama na kompromisni način.

Sankcioniranje je kontraproduktivno, promašuje metu.

Mendula, prije dvije-tri godine, kad mi je dijete imalo 4-5 godina, potpuno bih se bila složila s tobom. Bezrezervno bih bila tvrdila da nam dijete poručuje ovo ili ono.
sad, kad god pokušam razabrati što mi dijete dubokoga poručuje, odem na krivu stranu. oni su jednostavno zaigrani. nemaju oni vremena misliti kako se mame doma osjećaju dok ih čekaju i gledaju na sat zamišljajući prometne nezgode i ostale strave. njima to ni ne pada na pamet. dovoljno su zaokupljeni time tko je trenutno ostao vani poslije škole i tko nije, i što ova govori i što je onaj napravio i kako ju je ona gledala.......
mi smo tu da ih naučimo odgovornosti, tj. da im nekako nametnemo vrednote koje sami smatramo važnima. dakle, moramo se ugurati u njihov burni svijet sa svojim pravilima i inzistirati na njima.
ne znam jesam li bila jasna, ali to sam jednostavno naučila na svojoj koži. :/

Je li se zna što kažu roditelji djevojčica s kojima Oma ide iz škole? Tko koga zadržava poslije škole? Tko od njih ima dopuštenje da se toliko zadržava?
Sviđa mi se ideja da ju vodiš kući neko vrijeme i mislim da se ne može tolerirati ni 5 minuta zakašnjenja. Dogovor je dogovor.
Igra poslije škole duže od 1 sat meni bi bila neprihvatljiva. Zapravo, da budem iskrena, u mom kvartu, djeca te dobi koja se poslije škole zadržavaju po cesti bez nadzora odrasle osobe ne smatraju se najprikladnijim i najpoželjnijim prijateljstvima. Pretpostavljam da živiš negdje na selu gdje je to uredu.

Citiraj:

---

aleta prvotno napisa

mi smo tu da ih naučimo odgovornosti, tj. da im nekako nametnemo vrednote koje sami smatramo važnima.

---

Mi i naša djeca imamo različito viđenje toga što je odgovornost. Mi postavljamo stvari tako da je odgovornost poštovanje vrednota koje im mi nametnemo. Oni misle (zapravo, ne znam što oni misle, rado bih znala, pretpostavljam po tome kako se ponašaju) da je odgovornost da paze na svoje zdravlje, svoj život, i da ulažu u svoje dobro osjećanje. Nakon toga možda će se sjetiti drugih ljudi. Po mom mišljenju, vrlo zdrav stav!

Djeca te dobi su jednostavno zaigrana, zaborave na sve kad su u igri, a mi smo tu da ih naučimo odgovornosti. Dogovor je dogovor i treba se poštivati, ako netko ima zamjerki lijepo se razgovara. Ali mislilm da se jasno mora postaviti granica i znati se tko je dijete a tko roditelj.

mendula, sve potpisujem :love:

dinosaur, što točno znači da se "točno mora znati" tko je dijete, a tko roditelj? I dijete i roditelj živa su bića sa svojim željama, potrebama i osjećajima.

Cure, zar ste stvarno zaboravile te prve razrede osnovne škole? :)

----------------------------------------------------------------------------------

Citiraj:

---

Zapravo, da budem iskrena, u mom kvartu, djeca te dobi koja se poslije škole zadržavaju po cesti bez nadzora odrasle osobe ne smatraju se najprikladnijim i najpoželjnijim prijateljstvima.

---

:(

Zao mi je sto sam otvorila topic, moram gubiti dodatno vrijeme da bi nekome objašnjavala o tome kako njegova viđenja nisu točna. I to naravno mamama koje nemaju školsko dijete, zato se i tako lijepo potpisuju. :P

Ne, ne živimo na selu i moje dijete ne trči po cesti, već se igra u jako lijepom novom parku koji je pored škole.
20 minuta kašnjenja ne smatram kašnjenjem jer sam joj "uračunala" to malo igre dok njena frendica Ana čeka mamu da dođe po nju, ali više od toga je neprihvatljivo.
Nemamo kruta pravila zadaće i ručka, samo imamo red koji mora imati svaka normalna organizirana obitelj kako bi se uspjelo napraviit sve što se mora svakog fakin dana. Dijete ne osjeća stegu i pritisak radi tog rasporeda koji smo pronašli metodom pokušaja i istraživanja što joj najviše odgovara. Nikad se na to nije pobunila, a nismo obitelj koja ne komunicira pa da mi mora misterioznim načinima slati poruke da joj se nešto ne sviđa. :roll:

Zašto sam uopće otvorila ovaj topic? Da mi mame s malom djecom citiraju J. Juula? Ne! Otvorila sam ga da mi ISKUSNE mame pomognu sa KORISNIM savjetima, a ne da dobijem kritike i upute o tome kako je neprihvatljivo shvatiti da dijete ponekad ima problem koji treba rješiti, a koji nije nužno povezan sa odgojem roditelja, vec sa prirodom djeteta.

Koje gubljenje vremena.... kao da ga imam viška.. da sam pametnija i sama bi samo pametovala na forumu i nikad ga koristila za iskazivanje problema. Ali nisam. ;)

Evo, sad sam sve objasnila.... pa molim da poštujete moju zamolbu iz prvog posta. Ako ne možete, ja naravno mogu ne komunicirati na ovom topicu, samo molim mame da si ga snime i sačuvaju pa za koju godinu vide kako je isprazno pametovanje (a to je svako ono nebazirano na iskustvu) vrlo frustrirajuće za ljude koji su tu životnu fazu prošli prije ponešto godina.

ok, sori..

Citiraj:

---

mendula prvotno napisa

ok, sori..

---

Hvala na razumijevanju. :love:

Ok, sorry. Ali nisam pametovala niti citirala Juula, nego sam pisala iz perspektive djeteta, jer se jako dobro sjećam te dobi. U svakom slučaju, sad znam da sam diskreditirana na temelju toga što isto iskustvo nisam proživjela i s druge, roditeljske, strane.

Odjava, definitivno. Žao mi je što sam se uopće javljala.

Nadam se da se ne ljutiš.. upravo radi ovakvih stvari sam i napisala jasnu zamolbu na početku.

Moje dijete ide u produženi boravak jer je tek 1. razred, muž i ja radimo. Potpuno te shvaćam, Anita, i sama ću se morati nositi s ovim za godinu, dvije. Ja bih na tvom mjestu isto po stoti put ponavljala zašto tražiš od nje da dođe kući, a tek onda se ode igrati. Ovo Ančičino mi se isto kao ideja sviđa, ono, ako ne možeš sama poštivati pravila, OK, onda ćemo ih poštivati zajedno, kad budeš spremna opet ću ti ukazati povjerenje.I, ova viđenja cura u stilu: dijete se buni jer mu se nameću pravila po meni ne stoje jer neki red se ipak mora znati, ne može se ostajati poslije škole po 2, 3 sata a da se ne javiš roditeljima, pogotovo što je škola vjerovatno blizu. A kada je pravo vrijeme za pisanje zadaće, ako ne poslije ručka i malog odmora? U 20h navečer sigurno nije, kada je dijete već totalno umorno.