Printable View
Evo nakon više od tjedan dana da i ja javim najsretniju vijest naših života- došla nam je Luna! :angel:
Kako ne mogu baš dugo sjediti za sada ću reči samo da je Luna rođena 12.11.2004. u 00,30 sati sa 3530 g i 52 cm.
Pojedinosti poroda napisati ću malo kasnije jer stvarno još uvijek ne mogu dugo biti u ovom položaju.
:) :) :) :) :)
Evo da i ovdje čestititam roditeljima.
A maloj Luni, rođendannjakinji (tako se valjda kaže za one koji su rođeni na isti dan ;) ), najljepše želje i sretan život želimo (moj malac Fran joj i :* šalje).
Dobrodošlica maloj Luni i čestitke cijeloj obitelji :heart:
luna dobro nam došla, ho-ćemo a-va-tar!!!! :D
:heart: Č E S T I T A M O ! ! ! :heart:
Malo Luni sretno i bezbrižno djetinjstvo, a mami i tati na veselje i ponos!
:*
:D Čestitaaaaam :D !
Čestitteke od srca, želimo vam puno sreće i veselja s vašim malim zlatom :love:
cestitam mami i tati a mjesecevoj kcerki zelim sretan dolazak medju nas i vesel, bezbrizan zivot
http://www.crewsnestgraphics.btinter...SGlobeCNG4.gif
:* ČESTITAMO :*
Puno sreće roditeljima
:heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:
Čestitam! :D
I malo veća Luna čestita maloj imenjakinji na sretnom dolasku a roditeljima na izboru imena :D
:love: :heart: :heart: :heart: :heart: Dobrodosla
:* :* :* dobrodošlice maloj mjesečevoj junakinji....
Čestitamo!!! :heart: :heart: :heart:
Cestitam! :)
Cestitam mamici i Luni i jedva cekam opsirniju pricu s poroda i Lunu na slici :)
Puno hvala na lijepim čestitkama!
A sad moram biti brza, jer sjedenje mi još uvijek zadaje male probleme.
Dakle, 11.11. sam u 13,00 bila naručena za pregled. Nakon napravljenog CTG-a u 15,00 sati došao je moj doktor i rekao da su zabilježeni trudovi, iako ja nisam baš nešto osjetila. Pa možda malo, ali taj dan baš jako slabo. Nakon pregleda, odnosno još za vrijeme pregleda veli on glavica je kroz spuštena, otvorena 3 cm i vodenjak je skroz napet. Ostaješ!!!! Sestra će ti dati spavaćicu....itd.itd. E, kad sam sišla sa onog stolca koljena su mi klecala ko na filmu. Ja stvarno nisam mogla hodati od trte.
Totalno sam sve smuvala. Pola robe sam skinula i odnjela mužu pola nisam, a trebala sam, on je problijedio ko krpa pa mi daje torbu koju treba odnijeti doma, ma bili smo tako smotani da se sad sami sebi smijemo kad pričamo o tome.
Nakon što sam ispod spavaćice ostala gola, je uslijedila katastrofa: brijanje i klistir. Dakle, da nisam slušala glupe priče kako brijanje uopće nije grozno i da sam se sama obrijala doma kao sve pametne žene, uštedila bih si jedno stvarno odurno iskustvo u životu. Žene obrijte se doma!!!!
Klistir- no comments!
I onda, veli doktor- sad hodaj tu po tom hodniku dok ja ne dođem. Uslijedilo je trosatno hodanje hodnikom simo tamo. Trudovi su se pojačavali ali više su me bolile noge nego trudovi.
u 19,20 dolazi doc i odvodi me drito u rađaonu, ja legnem spoje me na CTG, babica nosi neke škare i on buši vodenjak. Sve to dogodilo se takvom brzinom (ili je bar meni to tako izgledalo) da ja uopće nisam shvatila što se događa. Kad pita on mene -kaj nisi rekla da će muž biti s tobom. Velim ja da hoće, a on meni pruži mobitel i veli da ga zove jer porod je počeo!!!!
Odmah nakon pucanja vodenjaka trudovi su postajali primjetno jači i češći ali još su bili podnošljivi. Kad je MM stigao,oko 20,00 još sam se normalno razgovarala s njim i znam da mu je babica objašnjavala kako se vidi jačina truda i trajanje....
Tako je bilo još možda pola sata, iako nemam baš pojam vremena u glavi, a onda je počelo. Naravno ukopčali su me na drip koji se cijedio, trudovi su postajali takvi da je MM u jednom trenutku rekao da mi više neće niti govoriti koje su jačine, tri puta su mi dali Spasmex i jednom nešto od čega me uhvatila takva vrtoglavica, znojenje (još uz ono dotadašnje), mučnina. Nemam pojma što je to bilo, ali ja bih rekla da je sve osim protiv bolova.
Kad me MM digao u čučanj da se pomokrim osjetila sam takvo olakšanje kao da je sve gotovo. Molio je babicu da ostanem u tom položaju, a veli ona- znam da joj je lakše ali ne smije!-
Pa da umreš od smijeha. Znaju da nam je lakše ali ne. Pravila su pravila.
Moram priznati da uopće ne razumijem kako sve to prežive one žene s kojima NJM ne ide na porod. Ja ne bih sigurno. Pa tko im vlaži usta, maše oko njih da imaju zraka, tješi ih, drži za ruke, stisne oči u ključnim trenucima. U zadnja tri ili četiri truda, mojim zbilja posljednjim snagama rodila se Lunica. Odmah sam ju dobila na prsa (ne na dojenje),uz moju totalnu nevjericu da je to ona i da je sve iza mene.
Kad su je umotali u onu vreću za krumpir (ali doslovce tako izgleda ta vreća u koju su je zamotali) ju je primio i MM i donio još jednom meni.
Normalno uslijedilo je šivanje, no preživjeli smo i to.
Do 2,30 sam morala biti budna, pa su me ostavili na hodniku da čekam, a oko 3,00 sam zaspala.
Ono što me najviše fasciniralo je moj i Lunin prvi susret. Naime, ja sam oduvijek imala fobiju da mi u rodilištu ne zamijene bebu. I to sam MM-u rekla da posebno pazi da Luna i ja dobijemo isti broj, ako ja neću biti u stanju.
No kad su je donijeli u 6,00 ujutro i stavili pokraj mene, nema tog broja i te narukvice koja bi me više uvjerila da je to Luna, od mog osjećaja.
Čovjek ljepotu nekih stvari ne može uopće zamisliti dok ih ne doživi!
Blondie, totalno si me raznjezila. :heart:
:*
Kako je slatkaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa :)
Sad tek vidim da si zamijenila onu lijepu sliku jos ljepsom. :love:
Blondie :D
čestitam od srca !!! :* Pusa Luni !!! :*
blondie, cestitam! :D
ne mogu ne primijetiti ovo...
pa jesu li babice i doktori tamo da olaksaju zenama radjanje ili su one tamo da bi im omogucile da sto lakse i lagodnije zarade placu???? :x :evil: ne, to nije smijesno! :(Citiraj:
Kad me MM digao u čučanj da se pomokrim osjetila sam takvo olakšanje kao da je sve gotovo. Molio je babicu da ostanem u tom položaju, a veli ona- znam da joj je lakše ali ne smije!-
Pa da umreš od smijeha. Znaju da nam je lakše ali ne. Pravila su pravila.
znam da je to borba s vjetrenjacama, ali zar ne bi isto tako rodila bez svih tih rutinskih postupaka na tvom tijelu? zar ne bi bilo tako ljepse i tebi, i bebici, i muzu? pa i lakse babici, iako bi se jadna morala sagnuti? a i doktoru, ne bi te morao sivati? a i zdravstvu, ne bi trosili novce na infuzije, lijekove, konce...?
meni to naprosto nije jasno, koliko god u pricama s poroda redovno citam takve opise, nakon 'kad primis svoju bebu u ruke sve zaboravis' se uvijek rastuzim, zar tako malo ocekujemo od poroda u hr, samo da nekako prezivimo... :? :?
oprosti blondie sto ovo pisem na tvom topicu, ali ne mogu izdrzati.