Magične riječi - OPUSTI SE

Drage moje,

evo da se malo izjadam, s temom koja u biti se provlači kroz sve postove ovdje, a to je da masu razloga zašto nam ciklusi ne funkcioniraju uzrokuje stres.

Evo ja sam u fazi da probavam vrlo kratko, ali vidim po sebi da sam preživčana da bi se nešto dolje primilo, pa i sljedeći ciklus. Naime, odlučila sam ostati na ovom poslu, koji me živcira (ali ne nešto posebno, ne vjerujem da bi u nekoj drugoj firmi bilo puno drugačije), dok ne ostanem trudna. I tu sam već sama sebi nabila presing, jer od same pomisli da se trudnoća možda neće desiti još godinu dana, a da ću ja još godinu dana biti ovdje, mi se plače.

i onda još dodatni presing oko toga "radimo na bebi", drugi dio ciklusa stalno ispipavam cice i testiram siimptome (da me netko gleda sa strane, mislio bi da sam pošandrcala, da masturbiram, šta ja znam... :/ ). sve to mi se čini da nije zdrava okolina za začeće.

i moja glava to zna, ali kako da ja kažem svojim živcima da taj stres koji imam na poslu je normalan i nije ništa posebno. Što je najgore, imala sam puno stresnijih faza na poslu, nego ove sada. Poanta svega je da ja više nemam strpljenja, hoću bebu već dugo i nemam strpljenja za bilo što što nije vezano uz to. Kad god provodim vrijeme s MD ili na nekom sportu, je super, ali čim se vratim na posao, to je katastrofa, jer me živcira i svaka najmanja sitnica i svi misle da sam živčana babuskara. a bojim se da ću si s tim stavom samo još udaljiti začeće.

kako to vi hendlate drage?

p.s. sori na dugom postu

Nažalost poznajem puno žena s potpuno istom pričom...

U većini slučajeva se stvari riješe same od sebe vremenom, do duše na neke se stvari mora utjecat...

Sretno!!!
:D :D :D

Draga moja,
sigurna sam da sve mi prolazimo kroz manje ili vise slicnu situaciju.Ponekad se uspijemo kontrolisati,pogotovo u prvom dijelu ciklusa,kad ocekujemo ovulaciju i novu sansu,ali vec poslije toga......stanje se mijenja.Sigurna sam da ako ti neko kaze "ja sam uvijek opustena,ne razmisljam o tome,i ti se samo opusti i vidjeces..." nece biti bas iskren.
Ja sam ista kao ti.U drugom dijelu ciklusa samo osluskujem,prepipavam se,gledam u ogledalo,citam...cekam...i nerviram se.Kad stigne vjestica onda se isplacem,malo tugujem,pa poslije par dana ponovo skupim snagu i idem dalje.
Za sise si me bas nasmijala,jer kao da gledam sebe.I ja se plasim da ce neko ko me gleda pomisliti da nisam normalna kad se stalno nesto prepipavam,to nekad nesvjesno bude i u prodavnici i na poslu i na sred ulice...Boze me sacuvaj!!!!
I ja se pitam kako da se otrgnem od toga svega i OPUSTIM SE,ali nemam rjesenje.Znam da ti nisam pomogla,samo sam htjela da ti kazem da nas ima jos puno.....
zelim ti isto sto i sebi:Da uskoro umjesto sisa prepipavas svoj veeeeeeeeeliki stomak

U potpunosti te kužim! Ista situacija je i kod mene. Na poslu sam koji me ne zadovoljava i strašno sam nesretna zbog toga ali držim ga se jer ovdje mogu na porodiljski kad hoću bez bojazni za radno mjesto, ali ja nikako da dočekam taj porodiljski. :/ ..i tako vrtim se u krug sva nervozna i nestrpljiva što definitivno ne valja.

Masu puta sam čula "samo se moraš opustiti" i strašno sam alergična na te riječi :evil: ! Meni je u potpunosti jasno da se moram opustiti samo što još nisam naučila kako. Pokušavam to rješiti samokontrolom i autosugestijom. Teško je ali čini mi se da malo pomalo napredujem. Nadam se da to moje opuštanje neće predugo trajati....

danas sam totalno down....34, 35 dan ciklusa je izludila sam mm, upravo je izasao, i daleko sam od autosugestivnog smirivanja.mirna sam i vesela dokle nema ovulacije jer sam sigurna da ce biti ovaj mjesec, ali sada sam super down...
ne znam kako se opustiti. ja jos zivim izvan domovine, posao mi je takav da nemam kolega, nemam dobrih prijateljica, obitelji, osim mm da bi negdje drugdje skrenula misli...
juce je test rekao nema sanse , mozda je bilo prerano ali nekako sumnjam....
ako neka od vas ima savjet bas bih ga voljela primjeniti ali mislim da smo sve tu negdje gore pa zatim dole

Kod mene ovako, ja skupila hrabrosti i dala otkaz, vjerujte nije bilo lako jer živim u malom mjestu gdje su profesionalne mogučnosti jednake nuli, ali ja i MM rekli to je mala cijena za platit s obzirom što želio postić. Pošto su mi se dva spontana desila u vrijeme kad sam radila a užasno sam se nervirala, odlučila sam malo stat na loptu!
Što se strpljenja tiče nije lako, ja puno šečem,vozim bicikl, aktivnosti me smiruju eto trudim se biti 8) kolko dugo če mi uspijet neznam vjerojatno do prvog - na testu :roll:

potpuno te razumijem i sama sam u vrlo sličnoj situaciji
na poslu sam prilično nezadovoljna i svakim danom sve nezadovoljnija ali trpim jer mogu na porodiljni a onda me obuzme strah a što ako neću moći ostati trudna ili bar ne tako brzo i stalno u krug sa svim tim strahovima a još nismo ni počeli raditi na trudnoći, odnosno pazili smo se do unazad 2 tjedna
uglavnom, da skratim, prije cca 2 tjedna ispostavilo se da bih na poslu mogla dobiti unapređenje i s njim i povišicu, čak prilično značajnu, i onda mi se sve nekako posložilo, shvatila sam da jedino što želim je biti trudna i biti majka i odlučila sam učiniti baš to o čemu svi govore, opustiti se i misliti samo ne sebe i svoju obitelj, ovu koju imam trenutno, predivnog muža i nadam se čim prije i dijete
nije lako ne uzrujavati se i ne biti opterećen ali moramo dati sve od sebe
meni pogotovo nije jednostavno jer do unazad 6 mjeseci sam pila oralnu kontracepciju i to 10 godina s vrlo kratkim pauzama i uopće nemam pojma kakav mi je ciklus, u ovih 6 mjeseci je bio svakakav ali jednostavno znam da se moram opustiti i prepustiti i moram vjerovati da ću uspjeti
od srca želim i svima vama da nam se želje za trudnoćom ispune čim prije i sorry na dugom postu ali ponijela me tema
nadam se da ćemo se uskoro sve družiti na zimskim ili najkasnije na novim proljetnim trudnicama
cure :heart: da čim prije postanemo majke

drage, ovaj topic je kao stvoren za mene!
sad preko zime mogu reći da sam nakupljala još više negativnih misli, nećemo uspijeti nikada, zašto mi....itd.
sad mi se desila grozna stvar prije dva dana, bila sam dva dana na tabletama za smirenje, nakupo mi se i poslovni i privatni stres, najčešće mi je T bila na prvom mjestu na umu, a sve ostalo, posao itd.ispod toga......a ja na najnižoj polici svega.....dok se nisam slomila do kraja....u utorak sam puuuuuuno razgovarala sa kolegama, dali su mi savjete, i sad sam se osvjestila u puno čemu, i odlučila jednostavno neke stvari promijenit, radit nekaj kaj MENE usrećuje, sd ću svaki petak i utorak ić na bazene na plivanje, dobro je za tijelo i za duh :D
meni je baš očito trebalo nekaj takvog, da se slomim da bi se osvjestila, i sad znam da mi je krajnje vrijeme da stanem na loptu....
nadam se da ćete se vi osvjestiti i prije sloma drage moje, nemojte si to raditi :love:

i da, printempts čestitam na hrabrosti, vjerujem da će ti se isplatiti, i sama o tome ponekad razmišljam
previše trčimo za novcem i u nekom smo grču jer stalno mislimo na stvari koje želimo imati a na kraju se uglavnom ipak pokaže da možemo biti sretni i s puno manje novaca nego nam se čini na prvu dok god imamo ljubavi i obitelj i naravno zdravlje
drejka i ja mrzim te riječi "opusti se" jer sve volim znati unaprijed i imati isplanirano i pod kontrolom ali nažalost one su istinite i zato želim i tebi i sebi i svima sa istim osjećajima da se uspijemo opustiti i ostvariti svoj san o majčinstvu

bravo za tebe dora13, to je pravi stav :klap:

teško je nešto jako željeti i to čekati a pogotovo uz sve druge probleme koji nas okružuju ali moramo pronaći snagu u sebi i svojim najbližima

uostalom drage moje, vani je pravo proljeće, sve buja i raste, iskoristimo to

:*

znate ono kad vam nešto jako treba i misliš da znaš di si to stavila ali nikako ne možeš naći, i onda zaboraviš na to i više ti ne treba i onda se pojavi.
ja znam za sebe da sam bila malo previše zabrijala na T i simptome i temperature itd i da nam je seks postao samo pravljenje bebe, zapostavila faks, i u svakom ternutku mi je T bila u mislima, ali sad sam se malo 8) , skoro sam gotova s faksom i pokušavam se maksimalno opustit i koliko god mi mrzile to "opusti se" ipak ima nećega u tome.

xenia :*
nadam se jako da će ti se ciklusi izregulirati, i da ćeš biti T prije nego što misliš....
ja sam isto tako sebi odredila, da želim biti obiteljska osoba, a ne žena koja ganja karijeru, jer nikada nisam našla zadovoljstvu u materijalnim stvarima, najvažnija mi je obitelj, s toga, sam zadovoljna i smojim podređenim položajem na poslu, ne trčim za menedžerskom pozicijom jer vidim koliko je to stresno, a vidite da mi netreba puno.....
neželim i nemogu ja to, želim samo lijepo finu obitelj s moji najdražim mužekom kojeg vlim najviše na sviejtu! :zaljubljen:
eto da vam kažem, najveći mi je cilj u životu postati mama, pa zatim baka.....to će me usrećiti i znat ću da nisam živjela uzalud :roll:

dora13 kao da slušam sebe!
ne mogu zamisliti koji bi to posao bio a da bih bila sretnija na njemu nego kao supruga i majka i u budoćnosti baka
obitelj mi je iznad i prije svega i to je uloga koju želim prije svih, biti majka
najsretnija sam u krugu svoje obitelji, imam zaista predivnog muža kojeg jako volim i s kojim se super slažem i razumijem i kojem je obitelj jednako važna kao i meni :love:
svi volimo imati novce i lijepe stvari ali mislim da treba imati mjeru i moj izbor je svakako obitelj a tek onda sve drugo
od :heart: želim i tebi i sebi i naravno i svima drugima koje se ovako osjećaju da se čim prije družimo na kružocima trudnicama

Citiraj:

---

xenia prvotno napisa

dora13 kao da slušam sebe!
ne mogu zamisliti koji bi to posao bio a da bih bila sretnija na njemu nego kao supruga i majka i u budoćnosti baka
obitelj mi je iznad i prije svega i to je uloga koju želim prije svih, biti majka
najsretnija sam u krugu svoje obitelji, imam zaista predivnog muža kojeg jako volim i s kojim se super slažem i razumijem i kojem je obitelj jednako važna kao i meni :love:
svi volimo imati novce i lijepe stvari ali mislim da treba imati mjeru i moj izbor je svakako obitelj a tek onda sve drugo
od :heart: želim i tebi i sebi i naravno i svima drugima koje se ovako osjećaju da se čim prije družimo na kružocima trudnicama

---

:heart: :heart: :heart: divno si to rekla i u potpunosti se slažem!
obitelj prije svega, definitivno!!! :*

meni izgleda nije josh prikipilo :mrgreen: pisat cu kad prikipi sad nemam sto pametno za rec :mrgreen:

Citiraj:

---

pirica prvotno napisa

znate ono kad vam nešto jako treba i misliš da znaš di si to stavila ali nikako ne možeš naći, i onda zaboraviš na to i više ti ne treba i onda se pojavi.
ja znam za sebe da sam bila malo previše zabrijala na T i simptome i temperature itd i da nam je seks postao samo pravljenje bebe, zapostavila faks, i u svakom ternutku mi je T bila u mislima, ali sad sam se malo 8) , skoro sam gotova s faksom i pokušavam se maksimalno opustit i koliko god mi mrzile to "opusti se" ipak ima nećega u tome.

---

Bravo za faks! Meni je to pomoglo da ostanem prvi put T. Taman kad sam se odlučila da ću završiti faks i da je dosta zafrkancije bilo, onda sam ostala T. :mrgreen:

Nadam se da će te uskoro iznenaditi jedan plusić :D

Pirice, prenijela si točno što i ja osjećam. Druge su mi stvari postale sporedne, funkcioniram za sada odlično izvana ali iznutra - cirkus. Samo mi je T na pameti i sve mi se vrti oko toga :oops:
Blago tebi kad si se uspjela 8) Mislim, nisam ja neki kritični slučaj, ali želja je ogromna i hoću, neću, sve drugo baca u sjenu.
Imam odličnu poslovnu ponudu a ja se premišljam jer "ionako ću brzo na porodiljni" pa osjećam da nije fer preuzeti odgovornost ako se tome neću moći posvetiti kako treba....s druge strane, toliko sam uložila u sebe i svoje školovanje, a sad kad bi mogli krenuti rezultati, ja sam na 100 muka. Da sam T sve bi drugo opet palo u zapečak...

Draga matsa, :love:

sve prolazimo kroz iste faze, mislim da bi se moglo reći da su te faze normalne, ali i da bi se moglo reći da za nas, koji duže vrijeme prolazimo kroz njih, nisu dobre. Baš suprotno...

Ne znam koji je recept za opuštanje... možda pokušati nekako pomiriti vjeru u to da ćemo uskoro uspjeti, ali i prihvatiti da to ne mora biti baš ovaj ciklus u kojem upravo jesmo?

Dosta nas je u sličnoj situaciji i što se tiče posla, i gotovo ne mogu vjerovati svojim očima kad vidim vlastite misli otipkane od toliko cura... trebala bih promijeniti posao, a nadam se da ću zatrudnijeti pa mi se čini da je loš trenutak za mijenjati posao i onda, možda, ubrzo biti poslana na čuvanje trudnoće (što je vrlo realna mogućnost s obzirom na moju situaciju), ili na česte izostanke zbog MPO...

Citiraj:

---

xenia prvotno napisa

svi volimo imati novce i lijepe stvari ali mislim da treba imati mjeru i moj izbor je svakako obitelj a tek onda sve drugo

---

Citiraj:

---

dora13 prvotno napisa

obitelj prije svega, definitivno!!! :*

---

Obitelj prije svega, definitivno, i ja se slažem. To je jedino što ima vrijednost u mom životu, a moja najuža obitelj je trenutno moj suprug, i druga uža obitelj moji roditelji, sestra, nećak...

Međutim, ja sam u kategoriji onih koji rintaju iako mi je svjedno za novac a još svejednije za lijepe stvari ali se za vlastiti stan tek moramo sami pobrinuti.

Reći "baš me briga za novac" u situaciji kad se tek treba ići u kredit za stan i kad će prihodi morati biti uredni i redovni kako bi se otplatio nije luksuz koji si možemo priušititi. Što ne znači da mi je obitelj manje bitna tj. da mi je ona jedina doista bitna. Stambeni prostor mi je bitan upravo zbog obitelji.

Također, bez obzira na to koliko silno želimo bebu i u što se upravo spremamo krenuti, a još ni ne znamo što će nas sve očekivati na tom putu MPO, ovog trena sam svjesna da ne pristajem smatrati svoj život uzaludnim i promašenim ako isprobamo sve mogućnosti i poduzmemo sve što je moguće a u tome ipak u konačnici ne uspjemo.

rene2 sad si i mene utješila jer i ja još uvijek studiram (uz rad)!
dugo vremena sam mislila čekati da završim ali jednostavno me lupilo kako zaista ne možemo čekati idealni trenutak za trudnoću jer to jednostavno ne postoji, uvijek će biti još nešto što nam fali ili treba
možda onda ipak i ja vrlo brzo ostanem trudna učeći ovaj zadnji ispit i pišući diplomski! to bi zaista bilo predivno da se u 9 mjesecu mogu javiti s vijestima kako sam diplomirala i kako sam trudna, dobro ovaj dio za trudnoću slobodno i prije
još ću se jednom ponoviti i od :heart: zaželjeti svima da se uspijemo čim više opustiti i prepustiti kako bismo čim prije bile trudne
iskoristimo ove lijepe tople mjesece, sezonu godišnjih i ostvarimo svoje snove
i shanti, držim fige i za stan i za bebu

:bye:

nema idealnih uvjeta ni idealnih situacija tako da ih nema smisla niti čekati

ali drage moje, s iskustvom koje imam sad jako, jako dobro razumijem kad kažete da nemate strpljenja, kad vas živciraju svi koji vam kažu da se opustite i kad svaku najmanju promjenu na svom tijelu tumačite kao simptom trudnoće i mogu vam samo reći: nemojte, opustite se.

napravite prvo sve pretrage, i vi i vaši muževi jer ćete onda znat točno na čemu ste. Ako nešto nije u redu možete odmah prijeći na konkretnu pomoć (potpomognutu oplodnju), ali ako je sve u redu - prepustite se. Nemojte razmišljati samo o bebi, zabavljajte se, sjetite se koliko volite svoje dečke/muževe i osmislite kvalitetno vrijeme s njima, vodite ljubav, a nemojte praviti bebu i radujte se malim sitnicama u svakom danu. Beba vam neće doći zato što ju previše želite, doći će jer ona želi k vama. A da bi kod vas imala dobro mjesto za 9-mjesečni boravak vi morate biti sretni i opušteni, a ne nervozni i u grču.

možda ću vam u ovom trenutku i ja ići na živce s ovim, ali kako vrijeme prolazi shvatit ćete da sam bila u pravu

nema idealnih uvjeta ni idealnih situacija tako da ih nema smisla niti čekati

ali drage moje, s iskustvom koje imam sad jako, jako dobro razumijem kad kažete da nemate strpljenja, kad vas živciraju svi koji vam kažu da se opustite i kad svaku najmanju promjenu na svom tijelu tumačite kao simptom trudnoće i mogu vam samo reći: nemojte, opustite se.

napravite prvo sve pretrage, i vi i vaši muževi jer ćete onda znat točno na čemu ste. Ako nešto nije u redu možete odmah prijeći na konkretnu pomoć (potpomognutu oplodnju), ali ako je sve u redu - prepustite se. Nemojte razmišljati samo o bebi, zabavljajte se, sjetite se koliko volite svoje dečke/muževe i osmislite kvalitetno vrijeme s njima, vodite ljubav, a nemojte praviti bebu i radujte se malim sitnicama u svakom danu. Beba vam neće doći zato što ju previše želite, doći će jer ona želi k vama. A da bi kod vas imala dobro mjesto za 9-mjesečni boravak vi morate biti sretni i opušteni, a ne nervozni i u grču.

možda ću vam u ovom trenutku i ja ići na živce s ovim, ali kako vrijeme prolazi shvatit ćete da sam bila u pravu

Pujice :love:

Drage, malo sam se uspjela smiriti od jučer ili prekjučer kad sam pokrenula ovaj topic. Sama sebi govorim da je ok, ako beba dođe i za godinu dana, i stalno to ponavljam. Naravno da se u sebi još nadam da će to biti odmah, ali svjesno govorim da je ok ako zatrudnim kasnije nego što sam to planirala.

A što se tiče posla, u biti sam shvatila da dosta griješim. Jer ću u životu i za deset godina imati fazu kad ću biti nezadovoljna, a onda neću moći roditi dijete ili nešto takvo, uzeti pauzu od godinu dana. Nezadovoljstvo poslom ne rješava trudnoća, neću ako zatrudnim odjednom biti zadovoljnija s poslom, već ću samo odgoditi problem. U biti je izazov za mene dolaziti ovdje i pokušati se motivirati (jer kažem, nije mi tako loše, samo sam nestrpljiva) i pokušati se ne živcirati. Jer kao što je netko rekao - to je život. Ja jesam planirala neku promjenu posla, ali nju mogu ostvariti i kasnije -a i sama ta promjena, koliko god željena, donosi novi stres PROMJENE same, if you know what I mean...

Ja jesam menadžer i, ne mogu reći da to nisam željela, ali sam još prije tri ili četiri godine zarađivala koliko mi je trebalo. SAd zarađujem dosta i navikla sam se na taj standard, ali znam da mogu i s manje. Iskreno, bila bih sretna i s manje, ali da imam obitelj - ali evo sad se sve slaže na svoje mjesto nekako.

Svašta sam sad nadrobila... hvala curke :)

bravo matsa :klap:

znas, mislim da je problem to sto nam se stalno namece da uspjeh znaci nesto sto dolazi kad mi to zelimo, sto mozemo kontrolirati, o cemu mozemo odlucivati...

pa onda i ostatku zivota prilazimo kao da smo na poslu i ganjamo neki uspjeh i uzano nas zivcira ako nemamo partnera, ne mozemo dobiti dijete, netko nam se u obitelji razboli...

ali zivot nije posao ili menadzerska utrka tko ce biti uspjesniji i ne funkcionira po tim pravilima nego nas uci strpljenju, davanju, predanju, nadanju, prepustanju, molitvi, priznavanju slabosti i ljubavi - svemu onome suprotnom od pozeljnih osobina na poslu u danasnje vrijeme

i ponekad je tesko pronaci ravnotezu u svemu tome, mnogi i zaboravljaju pa im privatni zivot skrahira, mnogi se razbole jer ne mogu stalno podnijeti taj pritisak...

od srca se nadam da ces dobiti svog :saint: , nadam se i da ce to biti uskoro, ali prije sveg da ce biti u najbolje vrijeme bas za tebe

Citiraj:

---

pujica prvotno napisa

bravo matsa :klap:

znas, mislim da je problem to sto nam se stalno namece da uspjeh znaci nesto sto dolazi kad mi to zelimo, sto mozemo kontrolirati, o cemu mozemo odlucivati...

pa onda i ostatku zivota prilazimo kao da smo na poslu i ganjamo neki uspjeh i uzano nas zivcira ako nemamo partnera, ne mozemo dobiti dijete, netko nam se u obitelji razboli...

ali zivot nije posao ili menadzerska utrka tko ce biti uspjesniji i ne funkcionira po tim pravilima nego nas uci strpljenju, davanju, predanju, nadanju, prepustanju, molitvi, priznavanju slabosti i ljubavi - svemu onome suprotnom od pozeljnih osobina na poslu u danasnje vrijeme

i ponekad je tesko pronaci ravnotezu u svemu tome, mnogi i zaboravljaju pa im privatni zivot skrahira, mnogi se razbole jer ne mogu stalno podnijeti taj pritisak...

od srca se nadam da ces dobiti svog :saint: , nadam se i da ce to biti uskoro, ali prije sveg da ce biti u najbolje vrijeme bas za tebe

---

baš to! ja ne želim riješiti nezadovoljstvo poslom trudnoćom, jednostavno želim biti trudna ali me počelo biti strah da se to neće dogodit od stresa na poslu pa se trudim da to ne utječe na mene
a s druge strane se trudim OPUSTITI i po pitanju stalnog razmišljanja o tome kad mi je ovulacija i hoću li ostati trudna iz prve, druge,...pete
i zato koliko god manje više svi mi mrzili to "OPUSTI SE" izgleda da je to ipak vrlo važno u tom cijelom procesu

čitam ove matsine postove i kao da čitam sebe...to OPUSTI se zvonilo mi je u glavi milijun puta, al kad znam kad je doba ovulacije, o tome neprestano razmišljam.. :cry:

Citiraj:

---

pujica prvotno napisa

bravo matsa :klap:

znas, mislim da je problem to sto nam se stalno namece da uspjeh znaci nesto sto dolazi kad mi to zelimo, sto mozemo kontrolirati, o cemu mozemo odlucivati...

pa onda i ostatku zivota prilazimo kao da smo na poslu i ganjamo neki uspjeh i uzano nas zivcira ako nemamo partnera, ne mozemo dobiti dijete, netko nam se u obitelji razboli...

ali zivot nije posao ili menadzerska utrka tko ce biti uspjesniji i ne funkcionira po tim pravilima nego nas uci strpljenju, davanju, predanju, nadanju, prepustanju, molitvi, priznavanju slabosti i ljubavi - svemu onome suprotnom od pozeljnih osobina na poslu u danasnje vrijeme

i ponekad je tesko pronaci ravnotezu u svemu tome, mnogi i zaboravljaju pa im privatni zivot skrahira, mnogi se razbole jer ne mogu stalno podnijeti taj pritisak...

od srca se nadam da ces dobiti svog :saint: , nadam se i da ce to biti uskoro, ali prije sveg da ce biti u najbolje vrijeme bas za tebe

---

Pujice ,em si mi suze natjerala na oci , em sam se jezila od silnih osjecaja koje sam prozivljavala kroz tvoj tako predivno napisan post :naklon:
Neke od vas sa PZ znaju moju pricu o problemima na poslu, izvan domovine...i kojekakve dodatne prepreke koje su me godinama slijedile..
Nekako stjecem osjecaj da nasi "rivali" ili "pretpostavljeni" naslucuju sto planiramo pa nas uzmu "na zub"-iscrpiti nase emocije i nase zivce do maksimuma...Mozda je tako a mozda nam se to samo cini....
Zamislite mene kao frizerku u jezgri "grada bogatasa", u salonu na dobrom glasu sa seficom koja je otprilike kao Meryl Streep u "Vrag nosi Pradu"....samo sto je mlada (mladja 5 god. od mene), nekad bila debeljuskasta i uvjek zbog toga patila od kompleksa,sada dotjerala figuru uz silno gladovanje i od zivcanosti u gladovanju zdere mene....moram biti u granicama tezine..ne smijem si dozvoliti "trbuscic ili podbradak"..a o zategnutim misicima da i ne govorim jer kad dodje ljeto moram se oblaciti kao djevojcica...i biti uvijek nasmijana i brbljiva sa bogatim damama i vlasnicima kompanija.....A meni je skoro 39..IVF -ovi na koje sam prisiljena napuhnu cijelo tijelo a pogotovo trbuh...I ja se za 3 dana moram vratiti medju njih nakon IVF-a , ocekujuci vadjenje bete nekoliko dana nakon povratka.....Sto da vam vise napisem??????

Negdje na internetu a ne sjecam se gdje i na kojem jeziku,procitala sam razne teorije o pretpostavkama zbog cega dolazi do endometrioze i jedna recenica me je zaintrigirala a glasila je otprilike ovako:"Zena koja ne stigne ici u korak sa vremenom i boji se da ce ju vrijeme i obaveze pregaziti,zrtvuju jajnik sa krvavom cistom u njemu.....Sto znaci da se te silne emocije i strahovi nakupe u nasem najosjetljivijem mjestu i kao sto mi placemo tako nasa maternica place na taj nacin......
Nisam vam to bar profesionalno prenijela.....sorryte.. :love: :*

bebomanka :love:

ja jednostavno mislim da je zivot prekratak i predragocjen da bih propustala one lijepe trenutke udovoljavajuci rodbini/sefovima/susjedima/tradiciji ili bilo cemu sto mene ne cini sretnom

ali ja sam oduvijek bila tvrdoglava i uporna da svoj zivot podredim sebi i onome sto mene raduje i tu za mene nema kompromisa ni pregovaranja. kad su mi to pokusavali osujetiti ja sam jednostavno otisla i ono sto su tad svi oni oko mene proglasavali izgubljenim godinama bilo je vrijeme u kojem sam izgradjivala sebe - nesto sto mi danas nitko ne moze oduzeti. nije sad ovo mjesto da iznosim detalje, ali samo cu rec da sam zbog toga proputovala mnoge zemlje i upoznala mnoge predivne ljude koji su mi pokazali da nisam sama i da ima jos puno osoba na svijetu koje nisu zaboravile biti covjek koji hoda malen ispod zvijezda. ono sto je zanimljivo je da se na kraju istinitim pokaze da "kad nesto istinski zelis se cijeli svijet uroti da to i ostvaris" i da te zivot odvede tamo gdje nikada nisi sanjao i donese mnogo ljepse stvari od onih koje si prizeljkivao (pritom ne mislim na materijalno, ali i to obicno dolazi sa svim tim jer otkrijes neke nove nacine za zaradjivanje novca i steknes drugaciju percepciju o njemu)

kad si dosljedan sebi i svu svoju energiju, zelju i ljubav ulazes u ono sto volis nema te sile koja bi te mogla zaustavit, a hoce li te "pametni i mudri" ovog svijeta proglasiti ludim - to je samo vjetar koji huce kroz grane stabla, ali mu ne moze nista :heart:

"Ja sam u 2ww,ali sam totalno Cool ...ne očekujem previše,a nadam se uvijek,kao i sve mi ovdje.Ali,ako ne bude ništa ovaj ciklus,neću se previše ubijati,već hrabro naprijed.Bitno da znam da smo napravili sve što smo mogli,pa...naš mali(mala) Saint će ionako doći onda kad bude pravo vrijeme i vjerojatno će nas,kako to obično bude,iznenaditi onda kad se budemo najmanje nadali..A,dotle,treba živjeti i iskorostiti svoje vrijeme,jer je život kratak...prekratak da ga se provede u čekanju,umjesto da se živi..."

Evo,sad sam copy-pastala samu sebe,pošto me danas bila strefila inspiracija za filozofiranje u toku dana pa sam ovo napisala na odbrojavanju.Učinilo mi se da je još bolje da to napišem na ovoj temi.
Željela bih samo reči da baš,kao i sve mi,nisam ovako prije mislila,a i danas imam pokoji loš dan,kad mi se učini da se MM i ja toliko trudimo i upiremo,a nikako ne uspijevamo postati roditelji.Ali,sva sreća,to je samo jedan dan,a sutra već idem dalje u borbu.

Bio je isto prije jedan duži period kad sam se samo gledala,pipkala,testirala i nisam takoreči ni razmišljala ni o čem drugom,osim o tome.Onda sam se odlučila opustiti.I,taman kad sam to odlučila,imala sam spontani.(biokem.T)
Naravno,da je sljedeći ciklus opet bilo-gledanje,pipkanje,testiranje itd.Naravno,još začinjeno s novim strahovima-više nije bilo-mi nikad nećemo uspjeti začeti dijete,nego-ja nikad neću uspijeti zadržati bebu,nego ću opet imati spontani.I koliko god netko može reči,to je ok-bar znate da možete "napraviti" bebu;na žalost nije lakše.Samo mijenjaš jedan strah s drugim..,noćna mora se nastavlja. :/

Nakon tog ciklusa,pošto sam prepoznala kao iskusna samoizluđivačica( :mrgreen: ),kud sve to vodi,jednostavno sam od umora od cijele situacije-pukla...
Nedostajalo mi je da budem normalna žena...
Nedostajalo mi je da živim...
A,shvatila sam,pogotovo,nakon te biokem.T,da "možeš dubiti na glavi",ali to neće prisiliti tvog malog :saint: da dođe prije nego li mu je vrijeme...On(ona) isto ima svoj životni put i svoju sudbinu i doći će kad treba.Ali,eto,pošto ne znamo kad je to,onda moramo činiti sve da budemo spremni na taj dan-dakle,i napraviti sve preglede,i biti zdravi(oboje),a ako nismo liječiti se,ako možemo,i pokriti,ako uspijemo,dane O,ali ne se samo keksati zbog bebe,već i iz ljubavi i želje.A,ako ni to ne ide,nego je potrebno ići na potpomognutu,;onda otići i u postupak ili više njih....ali opustiti se...Jer doći će naše bebice,znam to.Bit ćemo roditelji.

Sve ovo sto ste napisale je vise nego prekrasno
Ja sam evo napravila jednu veliku prekretnicu u zivotu i mozda je sve to razlog sto sam pod "stresom" i od bebe nista
Prije dva mjeseca sam odlucila napustiti posao i doseliti MM u svicarsku gdje on ima stalni posao. Do sad smo funkcionirali na nacin putovanja malo svica malo zg i tako
E pa onda da nedam odmah otkaz dogovorimo se mi da cu ja malo bolovanje pa godisnji pa opet bolovanje a mozda se u meduvremenu desi i T pa bi bilo dobro nastavit cuvanje T pa porodiljski i to je naredne dve god nekih primanja Sve je to krasno zamisljeno ali od bebice nista
Sad je proslo bolovanje, godisnji pri kraju proci ce i drugo bolovanje i treba odluku sprovest u djelo DAT OTKAZ
Lomim se danima jer sam navikla radit, a na dva mjesta znam da nemogu bit
Danas sam definitivno odlucila DAJEM OTKAZ pa kad skinem taj teret s leda nadam se malom andelu Pa cu u vrijeme T ucit jezik i polako trazit neki posao

30.3.2006. dobila sam zavrsni udarac na bivsem poslu, jos jedan u nizu izrabljivackih poteza moje tadasnje firme, no zadnji koji sam bila spremna otrpiti.

Hvatala me je panika, no odlucila sam da dalje tako ne ide. Nisam vise mogla ustrajavati u sredini gdje me nisu cijenili, a gdje sam ostajala i pored svih nezadovoljstava, jer sam se uvijek pitala "sta ako zatrudnim?" Ostankom na tadasnjem poslu imala bih pregrst benficija, sto financijskih, sto vremenskih.
No onda sam se upitala - a sto ako za 2 godine i dalje ne budem imala dijete, a budem i dalje zakopana ovdje?!?

I odluka je pala - cekanja vise nema. Idem naprijed vukuci sve moguce poteze, na svm poljima, trebam promijeniti bar ono sto mogu, na sto imam utjecaj.


18.4.2006. imala sam razgovor za novi posao, ponudjem mi je 11.5.2006. Moj najdrazi projekt manager me je dva tjedna vise iz zafrkancije, no i sa dozom ozbiljnosti u par navrata, uporno pri dolasku na posao svakog jutra pitao da li postoji ista sto bi me zadrzalo na tadasnjem poslu. Postojalo je, naravno, no nisam mu govorila da bi mi samo beba dala misliti da li ostati tamo.

Mengu sam trebala dobiti zadnjeg tjedna na starom poslu. Kasnila je dva dana, nista neobicno, no napravila sam test, samo zbog (??) bebice kojoj sam dugovala promisljene potaze.

Test je bio negativan. I prijasnji su bivali negativni, no nesto je bilo cudno s ovim; tri puta sam se vracala do kante za smece da vidim da se u medjuvremenu nije pojavila crtica.

23.07.2006. nakon dvotjednog kasnjenja sam "dobila". Bilo je to kratko, nimalo tipicno krvarenje. Sve sam tumacila nevidjenim stresom koji sam prozivjela u prethodna dva mjeseca otkaznog roka.

27.07.2006. ponovila sam test. Bio je pozitivan.

~~~

Puno sam se puta, preispitujuci da li da odem sa starog posla, pitala da li je to pametna odluka. Razgovarala sam sa kim sam stigla, htjela sam cuti misljenja dragih ljudi. Moj najveci problem je bio - sta ako zatrudnim bas sad, kad nisam ni tamo ni ovamo. I jedan prijatelj je lijepo rekao "nemoj da ti to bude izgovor da nesto ne ucinis za sebe".

Bojala sam se svega, odlaska iz poznate sredine gdje sam voljela kolege i posao, ali nisam podnosila politiku uprave firme, bojala sam se promjene, nove sredine, novog pocetka. No znala sam da dalje ne ide tako.

Novi posao pocela sam raditi znajuci da sam trudna. Od prvog sam dana znala da imam minimalna prava za porodiljni dopust i minimalna primanja u vremenu na koje imam pravo. Tjednima i mjesecima me to po malo grickalo iznutra, pitala sam se zasto je ispalo bast tako. Zasto? Mozda zato da napokon naucim da nemamo nad svime kontrolu i da iznenadjenja treba ocekivati, da se sve desava kad treba i bas kako treba. Sve se rijesi polako.

I pamtim vrlo dobro kad sam rekla muzu da je to iskustvo koje sam prosla bilo neophodno. Bilo je to jedne veceri pred sami odlazak iz bivse firme. Beba je tada vec bila sam nama, no nismo u tom trenutku to znali.

~~~~

05.03.2007. rodio se Alan.

ornela, baš me dirnula tvoja priča...lijepo je kad se ipak desi i to kad već misliš da se nije desilo...voljela bih da se i ja tako iznenadim, nažalost, u zadnje vrijeme samo neugodna iznanađenja..

Citiraj:

---

nesigurna prvotno napisa

ornela, baš me dirnula tvoja priča...lijepo je kad se ipak desi i to kad već misliš da se nije desilo...voljela bih da se i ja tako iznenadim, nažalost, u zadnje vrijeme samo neugodna iznanađenja..

---

:love:

Najdosadnije i najnapornije je slusati rijeci iz naslova treme "opusti se". Ja sam znala sama sa sobom razgovarati i pitati se a jesam li se sad dovoljno opustila. Naravno, dok god se to pitas, nisi opustena, i iz tog zacaranog kruga kao da nema izlaza.

A opustanje je zaista jedina formula. I probati ispuniti zivot sto vise, da teske misli ne dominiraju. To je skoro neizvedivo, ali koja je alternativa? Mozda samo pomiriti se sa svakim mogucim ishodom, pa i najteze prihvatljivim.

Znam da je meni sada lako govoriti i zaista mi nije cilj olako reci da ce se i vase price imati happy-endove. Garancija nema. Mogu samo reci ono sto je meni savjetovao moj doktor "let nature take its course". Isao mi je na zivce s tom frazom, no kasnije sam shvatila da mi pametniji savjet i nije mogao dati.

ornela_m interesantna prica sa predivnim zavrsetkom...Divim ti se da si ucinila taj korak....voljela bih vise od svega da skupim tu hrabrost ali....u kreditu do grla za stan kojeg smo nedavno kupili jer ne mozemo dozivotno cekati da se nesto desi a do tada biti podstanari u vrlo skupom gradu sa vrlo skupim najamninama..ako dam otkaz,morala bi detaljno isplanirati razlog kojim imam pravo dati otkaz a ipak imati pravo na otpremninu koja je nakon mojih 13 god. u toj firmi vec lijepa svota novca..sve to je za mene vrlo stresno jer znam da nebi islo glatko a za koji mjesec cu navrsiti 39 god. i jedino imamo nade jos u ovaj ili buduce IVF-ove za koje isto treba puno novaca..i jos k tome...sto onda???Gdje se zaposliti??U svakom slucaju bi htjela promijeniti profesiju jer me ova definitivno sada vec opterecuje u nekim stvarima i vrlo je nezdrav zrak i okolina na mojem radnom mjestu..........a htjela bi ostati trudna..............

Evo htjedoh još malo prokomentirati.

U biti se ne možemo zaštiti od stresa, život je stres. Žene su rađale u svakojakim uvjetima, where the nature took its course, kao što je rekla ornela_m. Jedini stres koji mi sebi dodatno stvaramo, barem ja, jest presing/natjecanje iz kojeg ću puta zatrudniti i koliko ću dugo pokušavati. A posao, obitelj itdl i stres koji dolazi iz toga, bar u mom slučaju, ne bi trebali imati utjecaj. Bar se nadam... :)

Citiraj:

---

pujica prvotno napisa

bravo matsa :klap:

znas, mislim da je problem to sto nam se stalno namece da uspjeh znaci nesto sto dolazi kad mi to zelimo, sto mozemo kontrolirati, o cemu mozemo odlucivati...

pa onda i ostatku zivota prilazimo kao da smo na poslu i ganjamo neki uspjeh i uzano nas zivcira ako nemamo partnera, ne mozemo dobiti dijete, netko nam se u obitelji razboli...

ali zivot nije posao ili menadzerska utrka tko ce biti uspjesniji i ne funkcionira po tim pravilima nego nas uci strpljenju, davanju, predanju, nadanju, prepustanju, molitvi, priznavanju slabosti i ljubavi - svemu onome suprotnom od pozeljnih osobina na poslu u danasnje vrijeme

i ponekad je tesko pronaci ravnotezu u svemu tome, mnogi i zaboravljaju pa im privatni zivot skrahira, mnogi se razbole jer ne mogu stalno podnijeti taj pritisak...

od srca se nadam da ces dobiti svog :saint: , nadam se i da ce to biti uskoro, ali prije sveg da ce biti u najbolje vrijeme bas za tebe

---

Mogu samo da potpisem pujicina sva tri posta na ovoj temi jer je rekla sve .
Jedino sto bih dodala , ako TI nisi u stanju pronaci ravnotezu , ravnoteza ce pronaci tebe .
Zasto su ljudi pod stresom ?
Zato sto ocekuju da sve bude onako kako su oni zamislili . Da imaju savrseno djetinjstvo , savrsenu mladost , savrsen posao , savrsenu djecu u savrsenoj obitelji savrsenog zdravlja okruzeni savrsenim prijateljima . Aha !!
To ne postoji.
Pomirite se sa tim da mozda ni ovaj mjesec necete ostati trudne . Mozda ni iduci . Dok cekate da zatrudnite , vrijeme prolazi li prolazi . Sta si danas uradila za sebe , svoj zivot , svoje prijatelje i svoje bliznje?
Mozda vec sutra budes trudna .
Mozda vec prekosutra obolis od neke neziljecive bolesti .
Mozda za mjeces dana bude zemljotres , poplava , pozar .
A TI sjedis , places i cekas . Cekas i zelis . Znas li sta zelis? Zelis da si trudna .. Jesi li sigurna kakvu ces osobu donijeti na ovaj svijet ? Kako ce ona uticati na tvoj zivot i na zivot ljudi oko sebe ? Jesi li sigurna hoces li moci drzati sve konce u tvojim rukama ? Imas li pravo da drzis sve konce u svojim rukama ? Jesi li sigurna da bi tvoj zivot bio savrsen ako bi zatrudnila ...rodila ...? Prestani vec jednom da mastas o svom zivotu , da zamisljas kakav bio bio da imas to sto zelis , kakav ce biti ako nikada ne budes imala to sto zelis .

Vrijeme ti ide . Vrijeme ne ceka . Samo jednom si mlada .
Nije obitelj na prvom mjestu . Ni posao , ni tvoji roditelji , ni tvoja djeca . Tvoj zivot je na prvom mjestu . Postuj ga jer je kratak i dok trepnes - PROCI CE .
I da ..najvaznija stvar .Zaboravite vrijeme kada su vase bake radjale zatrudnjivale i sta ja znam . Valjda nam je svima jasno da to vrijeme vise ne postoji . Sada je vrijeme nuklearnog otpada , genetski modifikovane hrane , zagadjene vode i zraka . Nije nikako cudo , niti kazna sto zene danas ne ostaju trudne iz prve . Zivimo u vremenu kada su se ljudi odaljili od prirode . Sasvim je normalno sto neke zene ne ostaju trudne .
Kada shvatite da je normalno , kada prestanete postavljati sebi pitanja tipa " zasto " ili " kada" nestace i stresa .

Eto mozda malo dramaticno , ali meni pomaze :mrgreen:

betty :naklon: :naklon:

evo čitam ove predhodne postove i u svakom od njih pronašla sam dio sebe koji ima neku sličnu priču...danas sam čak bila ljubomorna kad sam vidjela jednu poznatu trudnicu i upitala se zasto je ne mogu???a oda pokušavam naci neke pametne odgovore...da doći će vrijeme za to...sad moram napredovati na poslu,kupiti novi auto i dovršiti kuću...a onda negdje nekad u noćnim satima kad mi ostane ono malo vremena za sebe zapravo dođem do zaključka da je to sve ništa i da ja nisam uopće sretna žena iako me većina kao takvu doživljava. A .što se tiče one čarobne opusti se prošla sam i te faze nekima pomaže ali ja zasad nisam jedna od njih.

Bas mi je ginekologica rekla zadnji put "sad se lijepo smirite"A ja na poslu provedem i po 12 sati dnevno,kako kad, trka, rokovi, ali mi je stalo odraditi te 3 godine pripravnickog.I tisucu pitanja mi je u glavi mogu li biti mama, uspjesna na poslu, zena, kcer...I tisucu strahova u meni,hocu s djetetom poloziti pravosudni, sta ce mi reci sef kad sazna da sam trudna,kako ce oni bez mene jer nosim veliki dio posla, a sta ako ne budem trudna, mozda nisam trudna zbog svog tog stresa na poslu,a opet htjela bih nesto postici u zivotu ?????a po prirodi sam sklona analizirati sve i izludjivati se pitanjima...prosvijetlite me.... :?