Printable View
Rodila sam prije mjesec dana. Doma sam sa mamom, sestra mi živi u naselju do. Neki je dan predložila a mi Janu dođe vidjeti njena prijateljica na što sam je amolila da ne dolazi jer nisam raspoložena za buku, jer nas je mnogo.
No danas je moja mama, pozvala sestru i njenog dečka na ručak! Sveje to ok ali nakon tog što sam jučer rekla nije mi jasno jel sjedila na ušima?
Inače Bit će nas 6 odraslih i 2 male djece.
Mrak, zar ne? Rogovi su mi narasli, a trudim se ostati cool.
Ne ide mi baš.
:cry:
ma teško je s tim rodteljima... nas je momentalno 6... dok se moj sin rodio živjeli smo skupa... sad smo u istoj kući al imamo svoj stan...
uglavnom ludila sam, šizila da bi kasnije skužila da stvarno nemreš protiv toga... ljudi ne razumiju, samo ćeš sebe spaliti...
zato, nađi svoju prostoriju i budi tamo s dijecom i fino ih sve zamoli da budu tihooooooo i da ne budu dugo... tvoji su, trebali bi to razumijeti
:love:
potpisujem mlukacin.. zavuci se u sobu i zaključaj reci da odmarash i da te nediraju ;)
MIslim da ćemo mi pobjeći u šetnju. Tu smo same sa sobom. Rekla sam ja mami u dobroj namjeri pa se uvrijedi. Ne da se s njom. To mi je žao.
Joj, beba ti nema ni mjesec dana a netko se nalazi vrijeđati? Mrzim pasivne agresivce, na to se u meni javlja aktivni agresivac :evil:
Meni je jaaaako trebao mir. Nama prvih mjesec dana baš nitko nije dolazio jer smo strogo zabranili. Pola obitelji se naljutilo ali to je njihov problem nerazumijevanja.
Zbriši u sobu, šetnju....ja se odem vozati autom s malom kad mi je nekad too much...
haha. dan poslije dolaska iz rodilista moji su sinovi imali imendan. bilo je oko 40 ljudi.
a svaki nedjeljni rucak za nasu big femili znaci 8 odraslih i 5 komada djece minimalno, ali bude i viskova.
ja sam mrzila izolaciju. eto, sto ljudi....itd.
ja sam šest miseci samo tila biti sama, a u isto vrime riješit se svih da budem mirna posli...
najbitnije je naći zajednički jezik sa ukućanima i potencijalnim gostima.
Uf, nas je bilo 6 kad sam dosla iz rodilista, mislila sam da cu ispalit...
Sad nas je "samo" 5 :/
Zivimo sa familijom od MM, pa uz sve ne mogu biti bas ostra kako bi bila sa svojima :mrgreen: pa uglavnom bjezimo van u setnju, cubimo u sobi po cijeli dan i tako... Meni je ovakva situacija cista katastrofa, iako, naravno, ima svojih prednosti tipa ne moram sve sama pratipeglati itd.
Tjesim se da smo samo privremeno tu...
Ja ne bi mogla ni mamu trpiti tako dugo. Kad su mi nakon što sam rodila Ria došli u posjete prvo mama (koja je ostala 5 dana), pa tata na tri dana, i svekrva na 2 dana, najsretnija sam bila kad su u nedjelju oni svi skupa otišli. Ovaj put sam odlučila da nitko neće kod nas prespavati prvih par mjeseci dok ja na to stvarno ne budem spremna.
Skroz te kužim da ti treba mir, a ako taj ručak već ne možeš spriječiti, šetnja ti je super isprika da se makneš.
Zato sam ja odmah rekla da ne želim iz rodilišta ići kod mame kad su mi rekli da bi trebala jer neću moći sama. Tko kaže da ja to ne mogu sama? :evil:
Znam da bi bila promenada po kući cijeli dan. Svi bi došli vidjeti bebu. Ovako ja u svom stanu mogu reći kome god hoću da nismo raspoloženi za posjete. MM, beba i ja sami. Nadam se.
Sve je iza nas, ja u šetnji s curama a oni oko stola u gozbi.
Ajde preživjela sam. :mrgreen:
Oooo da, roditelji i njihove dobre namjere! Na dan kada sam dosla iz rodilista docekao me obiteljski rucak! Svekrva pozvala i moje starce a mene smjetili ne celo stola. Opce mi nije jasno zakaj se nisam ispricala i legla u krevet. Prva beba, ne zelis nikoga uvrijediti... Muku mucila. A rezana bila do pol riti. Dva tjedna iza toga nenajavljeno pojave se muzevi rodjaci iz Njemacke. Kao uz put su pa da vide bebu. Svekar sjeda na telefon i zove ostatak rodbine na rucak. Jeli, neka se vide kada se vec nisu vidjeli citava 3 mjeseca... Po...la sam! Tad sam vec bila pametnije. Pokupila malog i pravac u spavacu. Zabranila sam ulazak u sobu svima osim muzu. S vrata pita svekrva kaj necu ic za stol... Rekla sam joj da ne mogu sjediti pobogu! A vrhunac je bio kada su rodjaci dofurali traku sa svog srbrnog pira da ga svi skupa pogledamo... a beba place, nervozna, mene sve boli, muku mucili sa cicanjem... Brrr! Culi su me poslije svi skupa. I moji i njegovi. Sa drugom bebeom nece tako. U istojh smo kuci i imamo svoj stan, ali djabe. Uvijek neko nekam gura nos di ne treba.