Pismo mami...

Pismo nerođenog djeteta

Pismo mami


Draga mama!

Nikad Te nisam vidio, nikad čuo… Ja sam te samo vruće želio, ali Ti to nisi htjela. Ti ne možeš zamisliti kako se moje tek nastalo srce zgrčilo, kad sam čuo da ću biti ubijen od ruke svoje rođene mame. Ti to ne možeš znati, jer je Tvoja mama bila tako dobra, pa Te iako u teškim ratnim danima, nosila iz skloništa u sklonište, brinući se za život svog malo čeda, Tebe mama… Ne, ona nije ni pomišljala na ono što si Ti učinila.
Ja nikad nisam vidio svjetlo dana, nisam primio ničiji osmijeh, ničiji pogled. Sve što sam vidio bilo je tako kratko, svega mjesec dana, i onda ona strašna osuda… To nije bilo baš tako davno, ali moji se vršnjaci sad raduju, pjevaju, igraju… A ja? Ja nikad nisam i nikad neću doživljavati ono što oni sada doživljavaju, jer sam bio Tvoj teret. Zar sam u svom prvom mjesecu života, u sebi nosio toliko zlo, da si Ti mama, bila prisiljena učiniti najgore…?
Jasno mi je: Bio sam začet u grijehu, ali ja sam se ipak radovao svijetu, suncu koje će grijati moje tjelešce, vjetru koji će svojim laganim dahom pirkati kroz moju kosicu, da ću kao beba biti omiljen među djecom, da će se gurkati tko će me voziti, nosati, šetati… Sve sam to sanjario u Tvojoj utrobi, iščekujući to svjetlo dana i radost života, i ne sluteći tu strašnu jezivu rečenicu: „Moram ga ubiti…! Ali mama, ne!!! Ne diži ruku na mene, koji sam Ti se toliko radovao, misleći: vidjet ću blago lice svoje majčice, koja me toliko voli. Molio sam Te i preklinjao, vikao sam iz utrobe Tvoje, moleći za dar života, ali me Ti nisi htjela čuti. Ah, kad bi samo znala kolika je gorčina obuzela moje srce…? Nisi mi pružila život. Nisi htjela da očima gledam, da trčim, da skačem, da se veselim, Ti si mi to uskratila…, ja sam drhtao, grozno sam s tresao od boli, od samoće, od smrti…Ti me nisi htjela… Nisam to mogao ni zamisliti u radosti za životom i Tobom. Od onog prvog dana mog života, mog začeća, postala si mi toliko draga, toliko sam Te uzljubio, ali… U tom trenutku pomislio sam da nitko na ovom svijetu ne trpi kao ja. Ustvari, ljudsku bol nisam ni poznavao, mislio sam da jedini trpim i bilo mi je još teže. Sa sudbinom sam se morao pomiriti.
I kad sam već bio ubijen, pogledom uprtim u zemlju, još uvijek sam se bojao misleći da sam sam. Ali nije bilo tako. U nekom mračnom prostoru, vidio sam puno dječaka i djevojčica, poput mene. Prolazili su pokraj mene, nekom bezcilju, šuteći, pozivajući me svojim mrtvim pogledom da ih slijedim u jamu smrti. Pošao sam. Oh, koliko je samo bilo mama bez ljubavi, mama poput Tebe. Tada sam imao društvo, ali oni su bili toliko tužni, svi su bili uplakani, kao ja. Koliko sam tek tada plakao…? I svi smo bili tužni, oplakivajući istu sudbinu, i svakog trena pridruživao sam se netko novi. Bilo nas je beskonačno mnogo, bez osmijeha, bez riječi, bez daha, bez igre, bez ičeg i ikog, u nekom čudnovatom strahu s istom mišlju: UBIJEN SAM OD RUKE ROĐENE MAME…

ovo sam dobila fotokopirano...mene je totalno :cry: .... smatram da smo roditelji od samog početka...i da je zečeće prvi roditeljski izazov....ustvari, već je i želja za djetetom roditeljstvo...

u meni je ovo probudilo gnušanje. al ne prema mami. mišljenja sam da abortus treba bit zadnja al najzadnja opcija, no od ovog mi je muka došlo.
želudac bye bye... :evil:

meni je ovo pismo jako perfidan nacin nabijanja krivnje zenama koje su se odlucile za abortus od strane pro-life zagovaratelja (koji su ovo pismo napisali). uglavnom onih zagovaratelja koji ce prvi uprijeti prstom u dijete "rodjeno u grijehu". i sva ovozemaljska krivica je naravno svaljena na majci, a gdje ostade caca ? pa nije valjda ova uzasna mater zatrudnila po duhu svetome?

u tom pogledu pismo nije izazvalo u meni pretpostavljam ocekivani efekt, dapace, izrazito sam ljuta i zgrozena nacinom kako je pismo pisano. toliko patetike i da ne velim cega jos ne. fuj. fuj. fuj. tko god bi meni proslijedio ovakvo pismo, dobio bi po tamburi.

Citiraj:

---

Jasno mi je: Bio sam začet u grijehu

---

:roll: :roll: za mene, zagovarateljicu prava zena na abortus, ne postoji dijete koje je rodjeno u grijehu.

Jel' to nešto iz opusa gosp. Lisca? Tako mi zvuči (to je onaj što ostavlja slične letke po ordinacijama).

Mene je pismo više razljutilo nego raznježilo (ili što već), baš zato što je pisano kako bi se nabila krivnja ženama koje su to prošle. Ma odvratno!
:evil: :evil:

Slažem se sa mamom courage. FUJ, FUJ, FUJ!

I NEMA djece ni začete ni rođene u grijehu!

eh da, a kad sam vidjela taj dio "začet u grijehu", onda mi je želudac ubacil u centrifugu i odmah mi postalo jasno tko ima prste u tome... nisko, jadno, odvratno.

Citiraj:

---

plashljivo_pile prvotno napisa

u meni je ovo probudilo gnušanje. al ne prema mami. mišljenja sam da abortus treba bit zadnja al najzadnja opcija, no od ovog mi je muka došlo.
želudac bye bye... :evil:

---

potpisujem

ovo stvarno nije nacin :evil: :evil:

ne sviđa mi se ovo...nit malo :/

bljak, fuj, i sve ostalo! :x

kad sam došla od tražiti pomoć - dobila sam jednu plastičnu i jednu drvenu krunicu. i izjavu: i ptice nebeske se snađu :shock: ... :evil: :evil:

Postoje i ovakva pisma:
Draga mama,
Jako sam tuzan jer me ne zelis i ne volis. Uvijek si zivcana jer nemas posla i novaca. Znam da si me rodila prije nego si bila spremna, ali ja to nisam kriv. Ne zelim da me maltretiras. Zelim biti sretno dijete. Ponekad zelim da me nema...Eto ti patetike sa druge strane.
A sto je s takvom djecom koje ima na tisuce? Ili one po domovima. Dajte ljudi ajmo na njih trositi energiju i novce jer su oni ZIVI i trebaju nas!

Naravno, ja sam za pravo na izbor! Nisam za abortus, niti ubistvo niti sam ubojica.
A bas me nazivcira u rano jutro.

ovo je vrlo veliki izazov za moderatore, necemo jos kljucati ali... 8)

odvratan i perfidan način za nabijanje krivnje nekom tko možda nije imao izbora.

bože mi oprosti, al slično pismo se može sastavit i iz pogleda nekog janjeta ili teleta.

A baš jadno... ma vidi se da crkva ima prste u tome. Mislim, stvarno bi voljela da mi netko konačno objasni što to znači "začet u grijehu". Vanbračno ili kak?? Ne kužim! Ak je tak onda je i naša Tea začeta u grijehu, sram nas bilo. Bolje da nisam čitala - živciraju me takve stvari.

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

ovo je vrlo veliki izazov za moderatore, necemo jos kljucati ali...

---

stay cool

Šta je ovo??? :shock:

Kaj se i Bozanić registriro na forum??!! Užas, koja patetika!!

Tonka, potpisujem.

začet u grijehu je začet bez ili prije svetog sakramenta braka, pretpostavljam..

Da li to znači ako je netko začet u grijehu da je i dalje grešan po defaultu? Da li se grešno začeto dijete može 'odgriješiti' ako se majka vjenča npr. u sedmom mjesecu trudnoće? Da li dijete također prestaje biti grešno ako se roditelji vjenčaju i nakon što je rođeno?

i moja ćerce je grešno biće, jadna mala, s tri godine već nosi pretežak teret grijeha svojih roditelja

ovaj zgodni tekstić je namijenjem mladim, neukim i zbunjenim ženama koje začnu u grijehu..a što ako netko tko je u braku ide na abortus? Da li je to još veći zločin..itd..itd

najdraži su mi ovi bezobrazni moralistički ispadi svakojakih persona pa još više ako se ti njihovi flyeri nalaze po ginekološkim ordinacijama

pa ako su tako zabrinuti, što ne štampaju nešto što je korisno, npr. letke o dojenju ili o štetnosti hodalica

ili recimo broj telefona za psihološku ili neku drugu vrst pomoći za žene koje su se odlučile na tako nešto

ali onda bi trebalo nešto konkretno i učiniti, a ne se ovako prekenjavati..zbilja bljak

Ne bi li Bog trebao ljubiti ta mala bića, a ne ih poslti u "jamu smrti" gdje svi plaču i nitko se ne igra?

Čim mene nije rasplakalo.... :eviil:. Smatram da svatko ima pravo na svoj izbor. Ovo pismo je grozno napisano.
Baš nabija grižnju savjesti...Meni osobno ne, ali mogu si zamisliti kako se osjeća neka žena koja je bila prisiljena na takvo što.

Je li postoji žena koja je abortirala a da se nije osjećala jadno? Ako postoji, ni sto ovakvih pisama joj neće suzu iz oka izmamiti. Onim drugima će još samo dublje zabiti nož u srce.
Ne vidim svrhu ovakvih pisama, barem ne dobru svrhu.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ne bi li Bog trebao ljubiti ta mala bića, a ne ih poslti u "jamu smrti" gdje svi plaču i nitko se ne igra?

---

pametnome dosta.

Mene samo zanima da li ovi muškarci u haljinama sa kaptola prije nego što idu pipkat dečkiće ili zlostavljat djecu sa posebnim potrebama u caritsovim centrima provjeravaju da li su ti dečkići začeti u grijehu??

Ma maj... im je.... licemjernu, dvoličnu, pokvarenu, nakupina jeb... amorfnog šljama!!! Puj! Sram i stid ih može bit!! Ta retorika je gora od gebelsove propagandne retorike!!

Kad se sjetim da će zbog tih kretena neko moje dijete jednog dana nazivat grešnikom ili da je začeto u grijehu.... :evil: Ma koji jeb... faktor oni misle da jesu u ovoj državi??!!

Ovo mi je razj... cijelu koncepciju dana!!!

još dok sam pohađala srednju školu povlačile su se teme pobačaja...tad nisam razmišljala što bi to sam čin pobačaja značio...više sam razmišljala ko većina...ah jadna žemska...eto dogodilo joj se...al, nije tila...nema uvjeta, prilika, tata djeteta ne želi ni čut, premlada...ovo ono...nisam, razmišljala kako se osjeća mali beban koji nikog nije molio da dođe na svijet...koji je u cijeloj priči sasvim nedužno biće...potpuno ovisno o majci....za tog malog bebana život se u utrobi make sastoji od kotrljanja do maternice, ugnježđivanja, rasta...osluškivanja svega onog što majka osluškuje, radi...koliko smo samo puta i na ovom forumu konstatirale kako dijete osjeća...osjeća nervozu majke, nemir, pa čak i bol...il kako mu šteti sve ono što šteti i majci...alkohol, cigarete....koliko smo puta pročitale priče onih majki koje su trudnoću, život svog nerođenog djeteta morale čuvati...ako to djete nije život, zato onda čuvamo trudnoće? ako to dijete nije život, zašto ga onda boli kad se doslovce trga na komadiće u najmekšoj i najtoplijoj koljevci na svijetu - u utrobi majke, podno srca? zašto uzmiče ruci smrti?... zašto vam je ova priča degutantna? zar nije istina da svako pobačeno dijete neće vidjeti sjaj sunca nit osjetit dašak vjetra il poljubac majke??? nismo li licimjerne prema sebi, svom djetetu kad zastupamo "ne po guzi", a istodobno dižemo ruku na najnevinje i najnježnije na svijetu...toliko potrebito ljubavi...? zar vam je ta istina degutantna, patetična, mrska?? rasplačemo se kad majka ubije dijete po rođenju, zatvaramo je u zatvor, vodamo psihijatrima, kljukamo ljekovima...a legaliziramo ubojstvo tek začetog....... zar nije to licimjerno?
ne znam kako bih pogledala u oči svome sinu...kako bih mu rekla da je moja utroba njemu bila blagoslov, život...a braci ili seki smrt, tuga, ubojstvo.... zar je moguće da mi koje smo najpozvanije...da svojim tijelom štitimo našu djecu, hranimo, njegujemo, odgajamo...da upravo mi postajemo kukavice, podliježemo vremenu, društvu, kulturi ubijanja...i ubijamo djecu...? osobno poznajem toplu ženu, majku, baku...koja počinila takvo što, iz neznanja...sada, molila ja oprost svoje djece, svoga muža, tog djeteta, same sebe...sada je u miru...nikad nisam za osuđivanje...al jesam za edukaciju, razgovore, rađanje već začetih bebica!! abortus, kakva god prilika bila, u kakvim god uvjetima se dogodilo začeće, NIKADA nije opcija niti izbor.....
gledam brata...lovac...jednom prilikom je odstrijelio skotnu krmaču...7malih krmaka..u nepovrat...zakonom nije dopušteno...zašto? jer zakon u OVOM SLUČAJU vidi da je to zlo...koliko se plaća za ubojstvo slavuja u jajetu? kolika je kazna? učimo našu djecu "dobaj mjav...ne abiti ne tuči..."...a istovremeno....
ako smo za izbor...ona dopustimo djeci da se rode..i pitajmo ih kad dostignu dob upotrbe razuma...da li žele bit ubijena il živit? pomislimo da je naše djete, ovo sada koje nam je na grudima, koje spava pored nas...moglo bit raskomadano kao milijuni druge djece...nimalo lijepo, zar ne?
ne bacajmo bisere pred svinje...život je neprocjenjivi dar, neprocjenjivi biser!!
:* :love:

zmaj, lijepo si opisala tvoje razmisljanje i meni je jedino zao sto nisi njega stavila kao naslovni topik ako si vec htjela potaknut ovu diskusiju, vec si umjesto toga stavila onaj gnjusan tekst.

ja ovo pismo ne shvaćam u obliku u kojem vidim masa shvaća...crkva, svećenici...ovo pismo vidim onakvim kakvim jest...djete koje nije molbe pisalo za začeće, dobiva život i sad moli za taj isti život... kako drugačije da se pbrati majci...neg riječima molim te mama rodi me rad sebe, mene, sunca, vjetra....ja tu nigdje ne vidim crkvu ii svećenike...i sl... a pojam grijeh?? može se uzeti kao zlo... griješ je nešto loše... dal se ta beba začela u zlu?? ne znam....
vi svi o nečem desetom...a nitko o tome kako se beba osuđena na smrt osjeća...

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

zmaj, lijepo si opisala tvoje razmisljanje i meni je jedino zao sto nisi njega stavila kao naslovni topik ako si vec htjela potaknut ovu diskusiju, vec si umjesto toga stavila onaj gnjusan tekst.

---

ispričavam se svim neistomišljenicima...samo sam zaključila da je ta "gnjusna" priča toliko istinita...naravno, kao što rekoh nisam za osudu...
nadam se da neće utjecati na naše dobre želje, rad i ljubav kojom podižemo našu djecu!! :love:

Ova je tema zaista vrlo teška. A reakcije su ovakve jer početni tekst nisu riječi nerođenog djeteta.

oprosti, ali beba začeta prije mjesec dana sigurno nije ovako složeno razmišljala.

i dalje mislim da je tekst u prvom postu gnjusan jer, pazi ovo, tek začeta beba, osječa da će je mama ubit, a ima par tjedana i nekako zna za vjetar, kišu, sunce.... :roll:
kako netko tko nije imao abortus može govorit kako će se osjećat ona koja ga je obavila ili to kani učiniti?!

zmaj ja se u jednu ruku slažem s tobom, kada gledam sve iz perpektive te male bebice. Ja osobno znam da ja to ne bih mogla, ali ovo pismo fakat nabija takvu grižnju savjest ženama koje su to napraviel, a tko zna zaštosu morale?
Možda imaju nekog bolesnika pored sebe koji ju samo zna poj... a ima doma već petero i nema ni za to petero dijece, ili neka tinejđerica kojoj roditelji naredili da to napravi radi sramote...Ima i toga. Tko zna kako se te žene/cure osjećaju kada to moraju napraviti, vjerujem da im je teško a ovako nešto ih može samo još više dotući.
Da, lako je reći kaj nije prije pazila...ali eto, nažalost događa se.

ni moj rođeni sin nije mogao reći: mama volim osjetit sunce na sebi, il volim više sisu neg bocu (hvala Rodama na svajetima...pa dojimo).... pa to mi nije razlog da ga mrknem... koliko ono treba da bi ajd po zakonu bio odgovoran za se?? a koliko još i nakon te zakonsko određene dobi još bivamo neodgovorni, partybreakeri i sl??!

@Zmaj - ako si htjla raspravljat o abortusu, koji je sam po sebi jako teška i složena tema, i ako misliš da to spada u izazov roditeljstva onda si mogla otvorit topic abortus i tamo reć svoj stav o tome!!!!
Jedno je imat svoj stav i braniti ga, kakav god on bio, a drugo je na forum ovog tipa ljepiti jeftine i patetične panflete koje nije napisalo dijete nego licemjerna gamad da kaptola i njima slični !!

A zbog navedenih i njima sličnih koji distribuiraju ovakve materijale ja sam OSOBNO uvrijeđen jer ti izvjesni dežurni dušebrižnici MOJE dijete bez ikakova prava kvalificiraju kao ''rođeno u grijehu''!!! I zbog tih i takvih će možda jednoga dana mojem djetetu njegov vršnjak doći i osudit ga jer je zbog osobnog stava njegovih roditelja ono okvalificirano grešnikom!!!!

O abortusu se može i treba raspravljati ali ne na ovakav nači!!

ma zmaj, ajd, ja kužim da si apsolutno i u svakoj situaciji protiv abortusa.... al početi s ovakvim pismom... :?
stojiš iza svake riječi pisma?
daj nam reci odakle ti, tko ga je sastavio?

nece stici napisati ti odgovor...
jer cemo topik zakljucati...
ima li itko potrebu pitati zasto?