Printable View
Jeste li par mjeseci nakon poroda počele osjećati strah? Ne mislim na postporođajnu depresiju, nego na manični strah od novog poroda. Nakon što sam se vratila kući iz rodilišta sam imala osjećaj da bi mogla roditi opet bez problema, bez straha od boli. Kao, ja sam to prošla i nije stako strašno, moći ću opet bez problema. Sada, dva mjeseca nakon se užasavam nove trudnoće. Iako je ne planiram narednih par godina, no ipak sam sva u panici.
Jesam li jedina s takvim osjećajima ili? :oops:
Nisi jedina :)
I ja se bojim užasno i strah me.
Ja sam imala dosta ružno iskustvo (ne samo porod nego i nakon poroda) pa je pretpostavljam to zbog toga.
Kada bolje pomislim strah me uopće pomisliti na to da ću možda jednom opet biti trudna....sebična sam ali ja više ne bih rodila. Previše me strah
Svaki put strah je prisutan,barem je tako bilo kod mene.,iako su mi porodi bili uredni.
Prvi put sam se bojala jer nisam znala što me čeka,drugi put zato jer sam znala što me čeka ali je tako ljepo prošlo jer se mom sinu žurilo napolje a treći put sam bila jako uzbuđena i normalno opet me bilo strah ali sve to prevladaš,skuliraš se i misliš pozitivno.
Već sada razmišljam o 4 putu ali to će malo sačekati,koju godinu a onda ako još budemo za bit će.
Vjerujem da će vas to proći,tj.da ćete drugačije sagledavati kompletnu sliku samog poroda a kad prihvatiš bol kao vodiča sve će biti ok.Jednostavno ta bol me vodila na mom trećem porodu.
Valjda ste me shvatile :mrgreen:
Ja sam rekla nikada više još prije 4,5 god. porod od 26 sati i traume nakon toga užassss
Evo me sada u 38 tjednu i znam da će biti sve ok :D , jer sam prvi puta bila mlada preplašena pa mi je i bilo tako grozno.
Valjda je to normalno. I zato nikad ne reci ..... :heart:
ja sam imala relativno urednu trudnoću (osim strogog mirovanja zadnjih par mjeseci, ali ništa traumatično), i 'porod iz udžbenika' (valjda najidealniji mogući). prvih par dana po porodu bila sam sva euforična i 'svemoćna'.... kasnije me tek uhvatio strah, paničan strah od ponovne trudnoće i ponovnog poroda... nije da pamtim sve to kao nekakvu traumu - dapače bilo je suprotno - a opet s druge strane, kad si pomislim da bi opet trebala biti trudna, proći sve to još jednom, roditi... ufff, na samu pomisao odmah knedla u grlu, znojni dlanovi, i jedno veliko prestrašeno ne.
strah (onaj kad stalno o tome razmišljaš, a ustvari si time odmažeš a ne pomažeš) 'držao' me nekih dva tjedna. sad ne razmišljam više o tome, iako sam sigurna da trenutno ne želim još jedno dijete.
Meni su i trudnoća i porod bili lagani, trudnoća mi je čak bila gora od samog poroda. I prvih dana nakon poroda sam mislila: Aaa, ne, nikad više ovo sve! - sad već jedva čekam da opet zatrudnim.
Ja se ne plasim poroda ali zato trudnoce da. Mozda zato sto sam prelezala cijelu trudnocu i strepila (da ne kazerm panicarila) svaki dan.
Porod je bio moja fobija jos otkad sam pocela razmisljati o tome da bih mozda jednog dana mogla i roditi-do te mjere da sam mislila da nikad necu imati djecu. Nije da ne boli, ali kad pogledam taj savrseni rezultat.....
Ja sam se panično bojala poroda (drugog). Rezultat bojanja se vidi u potpisu.
Kad je Maša dobrano prešla termin rekli su mi da se moram prestat bojat jer se mala nikad ne bu rodila. Pa sam se nekako pomirila s tim da stvarno moram rodit (nakon skoro 42 tjedna :lol: ).
Na kraju je sve prošlo super za razliku od prvi puta. Još ni posteljica nije izašla, a ja sam već trubila da bi još jedno.
Od uvijek se panično bojim poroda, hvala MM što je bio samnom.
Nova trudnoća :/ , 2 mj nakon poroda sam htjela odmah na drugo, ali danas NEEEEEEE.
Vidjet ćemo što donosi sutra.....
ja sam se (s razlogom :mrgreen: ) panicno bojala druge trudnoce, poroda i svega sto ide uz to - sexa, pregleda, doktora, losih dijagnoza...
medjutim, druga trudnoca je umanjila vecinu strahova, a drugi porod izlijecio bas sve rane.
sad mi se cini da bi radje isla roditi nego kod zubara.
ja sam imala problema jedno mjesec dana nakon poroda: tj. u snu su mi se vraćale slike, i uglavnom sam mogla reći da sam istraumatizirana porodom (koji je trajao više od 24 sata, nekoliko širenja ručno, vrlo problematične napomene jednog inače vrlo popularnog doktora, na kraju beba rođena na vakuum, nisam sjedila mjesec dana jer se rana inficirala...).
ni u jednom trenutku nisam posumnjala u svoju želju da svakako rodim još jedno dijete. ali znam da ću tada poduzeti drugačije mjere da se gornji scenario ne ponovi.
uglavnom, nakon jedno mjesec dana slike su mi prestale dolaziti, već sam pomalo i zaboravila kako je sve to bilo...
Ajme majko! Kad se sjetim ponovne trudnoće (čak i ne samog poroda - prvi elektivni carski, drugi prirodni), hvata me totalna panika, odmah mi se diže želudac od stresa, nervoze... Pa još kad se sjetim onih neprospavanih noći, onih papica, gnjavaže, one prve 3 godine kad ne mogu vani ni kavu popiti na miru.... A trudnoća - svekih 15 min na wc, isto i po noći, mučnine, otekle noge, promjene raspoloženja... NE HVALA! MM navaljuje na treće, ali sam mu rekla 'moje tijelo, moja odluka! nema šanse!' Par dana je držao nos u zraku i protestirao u stilu 'da, tvoje tijelo, tvoja odluka, a mene nitko ništa ne pita' :lol: Uostalom, ne želim više invaziju na moje tijelo, moju savršenu liniju...sebično, ali istinito. Volim svoju djecu, dam sve za njih, ali ni u ludilu još jednom sve to prolaziti :nope:
Ja sam zatrudnila tek nakon godine dana, trudnoća bila ok sve do pred kraj, bolnica, pregledi od kojih sam suze lila, padaju otkucaji bebinog :heart: , nema nijedne sestre u blizini, ja vičem kroz cijeli odjel, hitan carski, beba u inkubatoru, mene boli... iskreno jedno od najgorih iskustava u životu. Noćima sam sanjala zvuk ctg-a, padaju otkucaji...strašno.
Kad sam bila kod gin nakon poroda uhvatila me panika kad sam čula zvuk ctg-a, jedva sam čekala otići.
Tri mjeseca nakon poroda ja bi čim prije još jedno samo da sve bude ok i molim se Bogu da slijedeći put rodim prirodno i da beba bude ok, odmah uz mene. A ovo nikad neću zaboraviti :cry:
nisi jedina.. 8)
welcome to club :mrgreen:
evo ja rodila prije 3god i tek sad mogu pomisliti na potencijalnu trudnocu!
Ok, zelim jos jedno dijete, ali mozda za god. dana?
Prva trudnoce je bila uzas, ma horor, nocna mora... stalno po bolnici, stalno neizvjesnost... :(
Ok, Elena je rodjena i sve je bilo u redu! :heart:
Iako je porod isto bio... khmkhm... 'malo' kompliciran ali ajde proslo je i to! 8)
Ma definitivno ce biti jos jedna trudnoca... :)
KOd mene nema straha od poroda, moj je bilo relativno brz, ali ima od posljedica. Naime, 6 god prije poroda imala sam frakturu trtične kosti (i to dvije) i na poroduje došlo do obje refrakture.
Bol koju sam osjetilau leđima i trtici kad sam došla sebi, nemogu ni opisat. Sve drugo (porod, epi...) mi je bilo pjesma naspram toga.
Na kontroli mi je rečeno da ako želim još koji put roditi - isključivo carskim. Mislim da se neću sekunde dvoumiti.