dvojezično dijete- vasa iskustva
:) Hallo, javite se mame dvojezične djece. Pročitala sam u knjigama da za dvojezično dijete, odnosno za dijete koje od rođenja stalno sluša dva jezika, normalno, da počnu kasnije govoriti. Anastasia je počela govoriti s dvije godine istovremeno dva jezika, ali jos i sada s 3,5 godine ponekad govori krivo, ima problem s padežima i sl. :oops:
MAla Julia ima 1 godinu ali vidim da ona čak i slabo razumije riječi. Zbunjena je kada nju molim da mi pokaže mačku, psa. Dadilja i tata pričaju hrvatski, ja forsiram ruski, sada još i engleski, jer Anastasia ga je počela učiti. Bojim se da je to za malu malo previše, ona uopće ne kuži tko što govori. :?
:/ Sada sam shvatila da je možda ova poruka više za mlađu skupinu, ali kaj mogu kada imam dvije a problem je isti. :mrgreen:
Re: dvojezično dijete- vasa iskustva
Quote:
Originally Posted by mashenjka
Bojim se da je to za malu malo previše, ona uopće ne kuži tko što govori.
Mislim da nije problem u razlicitim jezicima nego vjerojatno u necemu drugome (mozda ta dosljednost ili jednostavno vrijeme potrebno da sve pohvataju)
Ja sam upoznala ljude koji su trojezicni ili cak cetverojezicni (osobito oni iz Belgije cije su bake na jednoj strani Nijemice, na drugoj Francuskinje pa jos pricaju flamanski i ona drugi kojeg se sada ne mogu sjetiti...).
Mislim da je jezik povezan sa emocijama tako da je usvajanje lakse u pozitivnom emocionalnom okruzenju (ne nuzno roditelja, moze to biti i sira okolina; sin nasih poznanika iz Konga ciji je materinji bio francuski, prestao ga je pricati tamo negdje oko trece godine rekavsi da je on sada u Engleskoj pa da treba pricati engleski (i da se ne zeli osjecati kao stranac; nije bas tako rekao, ali je tako nekako mislio).
Moji rodjaci u Australiji razumiju hrvatski, roditelji su im doma pricali samo na hrvatskom, ali nikada nisu stvarno progovorili jezik jer se nikada nisu identificirali s time da su Hrvati, dapace, bilo im je cesto neugodno zbog toga.
Re: dvojezično dijete- vasa iskustva
Quote:
Originally Posted by Saradadevii
Moji rodjaci u Australiji razumiju hrvatski, roditelji su im doma pricali samo na hrvatskom, ali nikada nisu stvarno progovorili jezik jer se nikada nisu identificirali s time da su Hrvati, dapace, bilo im je cesto neugodno zbog toga.
Ja mislim da oni nisu progovorili jezik jer ga nisu govorili (mozda, ovo pretpostavljam). To sto su im roditelji pricali na hrvatskom je osiguralo da ga razumiju, a ne da ga govore. Djeca moraju govoriti jezik da bi s njim dobro u govoru baratali. Ja isto puno primjera takvih znam da djeca razumiju ali ne govore, bas zbog tog razloga (moja slobodna procjena :)).