Poruka nasoj djeci

[b]Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


[color=blue]Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga


Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skriva

Već sam to vidjela i super je sve osim:

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

Što se tiče ostatka - kao da je netko opisao moje djetinjstvo :love: :heart:

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

[b]Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


[color=blue]Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

---

Dakle trudnice znate što vam je činiti.......

:mrgreen:

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

---

Pa normalno kada je bilo 2 auta po jednom kvartu :roll: Morao si biti pravi dilber da se sudariš s nekim.

Citiraj:

---

dorotea24 prvotno napisa

Citiraj:

---

Hana_Sara prvotno napisa

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

---

Pa normalno kada je bilo 2 auta po jednom kvartu :roll: Morao si biti pravi dilber da se sudariš s nekim.

---

a još k tome mene su npr vozili u AS a spadam u rođene u sedamdesetima.
coca cole baš i nije bilo u nekim tako obilnim količinama (zato smo ju i pili svi iz jedne pikse :P )

pampersicr nisam nosila a bome ne nosi ih ni moje dijete.

vodu na svu sreću imamo odličnu pa ju i moj sin pije iz pipe

vani smo puno, igramo se zajedno puno na svježemu zraku, a jednog dana kad naraste dovoljno sigurna sam da će se nastaviti igrati vani rađe nego uz TV i compjuter jer ga odgajamo tako da zavoli prirodu, tv se pali rijetko..

Ovaj dio koji govori o tome kako od jutra do mraka roditelji nisu znali gdje smo mi je ustvari poprilično tužan i ne mislim da je to nešto čemu treba težiti i ne mislim da nitko nije imao nikakvih problema radi toga.

Svako doba nosi svoje i svaka generacija misli da ova iduća nešto propušta- Ja se u svakom slučaju trudim da djetetu prenesem neke vrijednosti da ga prate kroz život, a ostalo je na njemu da procjeni što valja a što ne :)

Joooj, koja gomila uopćenog smeća! Divno zvuči i prilično je daleko od istine.

a i nisu svi preživjeli. na žalost

Čitajući ovo već na prvoj rečenici me nešto štrecnulo:
"Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis"

Dovoljno je usporediti podatke o srmtnosti novorođenčadi 1950, 60 i sada.

Inače, ima tu nekih zgodnih momenata, ali se treba mentalno vratiti u te godine i vidjeti zašto je nešto bilo normalno i moguće tada, a zašto sada nije. Sjetim se priča svoje svekrve, koja se u Zagrebu na maksimirskoj kod kvatrića igrala na cesti, a autu su se micali 3 puta dnevno. I uvijek spominje kak im je vozač u autu ponosno trubio još izdaleka, da ga vide svi susjedi.
A debeli nisu bili jer nije bilo baš puno za jesti, koliko sam čula. Kolači su bili nedjeljom a o kupovnim slatkišima se samo pričalo....te 1950-te.
Igrali su se vani bez problema jer su poznavali sve u susjedstvu.

A što se tiče činjenice da je posljdnih 50 godina dalo najbolje izumitelje do sada, ne bi se baš složila. Upravo čitam Teslinu biografiju i fascinirana sam svime što je čovjek napravio - davno prije 1950-te.

Ma hrpa gluposti, mislim da je već bila ta tema...

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

Sjetim se priča svoje svekrve, koja se u Zagrebu na maksimirskoj kod kvatrića igrala na cesti, a autu su se micali 3 puta dnevno. I uvijek spominje kak im je vozač u autu ponosno trubio još izdaleka, da ga vide svi susjedi.
A debeli nisu bili jer nije bilo baš puno za jesti, koliko sam čula. Kolači su bili nedjeljom a o kupovnim slatkišima se samo pričalo....te 1950-te.

---

Moja stara ('52 god.) je sa 16 kg krenula u školu, a Ilica kod Črnomerca i u Kustošiji još nije bila ni onim kockama pokrivena, samo zemlja. Pa su se igrali graničara i nogometa jer drugih igračka i nisu imali. E, i rahitis je imala ko mala jer ni mlijeka a bogami ni D3 vitamina nisu baš imali...

Ako je bit u tome da je bolje pravo od virtualnog društva i da je bolje igrati se u prirodi umjesto čmariti pred TV i kompjutorskim ekranima - slažem se.
Ali način je... hmm!
Štošta ne stoji!

Koja glupost :roll: Svasta :roll:

Mnoge stavke ovog tekstića zaista su bespredmetne, da ne kažem nešto drugo! :roll:

Živjeli smo drugačije, u mnogim stvarima smo bili slobodniji, jer je svijet bio drugačiji, ali... kad god čujem takve lamentacije o "zlatnoj prošlosti" sjetim se Dunda Maroja, odnosno vječne zablude starijih generacija da je njima bilo mnogo bolje nego njihovoj djeci. Ja ne vidim ništa loše u načinu kako moj sin i njegovo društvo živi. Osim toga, ovo vrijeme je i moje vrijeme, ne živim u svom djetinjstvu nego živim sada.

tkogod da je spomenuo generalizirane gluposti, ima moj potpis. može li iz ovoga proizaći korisna i poticajna rasprava? :roll:

Ostavljam jos malo, mozda ima neki kreativac/kreativka koji ce razviti raspravu u pravom smjeru.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Živjeli smo drugačije, u mnogim stvarima smo bili slobodniji, jer je svijet bio drugačiji, ali... kad god čujem takve lamentacije o "zlatnoj prošlosti" sjetim se Dunda Maroja, odnosno vječne zablude starijih generacija da je njima bilo mnogo bolje nego njihovoj djeci. Ja ne vidim ništa loše u načinu kako moj sin i njegovo društvo živi. Osim toga, ovo vrijeme je i moje vrijeme, ne živim u svom djetinjstvu nego živim sada.

---

E, baš tako.

HS nemojs e ljutiti, iako je fora, ja cu ti odgovoriti jer se osjecam pomalo prozvano, buduci da sam rodjena '71. ;)
Ajmo redom:

Citiraj:

---

Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

---

Neki su prezivjeli :P Neki su umrli od reakcije na med (iako su mislili da je to nemoguce) a neki su skoro umrli (moja mama) jer su im davali poprzeno brasno i gris umjesto majcinog mlijeka preko dana (srecom - doktor je bio pametan i natjerao ih da baku puste da doji dijete, pa je moja mama danas ziva). Moja mama nije pusila u trudnoci, uvijek je kuhala pa ni ja nemam naviku jedenja konzervi a raditi do kraja moze biti samo korisno (svakako korisnije nego leci u krevet ako ne moras, jesti i gledati tv). Nisam ni ja testirana na dijabetes po difoltu, sve do trenutka kad je doktoru postalo muka kaj nakon pocetne kilaze od 58 kg u 8. mj trudnoce imam vec 88 kg.

Citiraj:

---

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od dohvata djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo u krevet.

---

Bome se sjecam da su jako daleko micali, dizali i skalnjali svakojake stvari, deterdjente, lijekove isl. Mozda nije pisalo ali su nekako znali.
Ja, moja sestra ('76.) i moj brat ('79.) nismo pisali u krevet s 10 ili 11 godina. Nosili smo kao bebe platnene pelene, istina, ali i moj mali ih sad nosi. Btw: buraz mi se skinul iz pelene prije prvog rodjendana a svi tri smo sjedili na tuti od nekih 6 mjeseci.

Citiraj:

---

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

---

Ja sam imala srecu. No moj bratic nikad nije imao svoje zube. Proletio starcima kroz sajbu kad su "samo isli do ducana" i jadan se sav razbio. Oduvijek je nosio proteze. :(

Citiraj:

---

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

---

Stvarno, stalno smo bili vani. Ali i moj je stalno vani. Sada sa mnom a poslije ce biti i s klincima. Sladoled smo jeli tako rijetko u usporedbi s danasnjim klincima, a kruh i putar (pa i marmeladu i eurokrem) smo jeli ujutro za dorucak a ne za veceru kao mnogi danas.
Cipsi i sve ostale gluposti nisu bile na repertoaru.
Kolu smo pili na rodjendanima. Ma ne bi ti ni danas nista bilo da popijes vode iz crijeva za vrt, ili s pumpe ili tak nekaj. ja uopce nisam stroga po tom pitanju.


Ovo ostalo skoro sve stoji. :*

Kao što su i naši djedovi i bake imali drugačije djetinjstvo od naših majki i očeva,
kao što smo i mi imali tih slavnih 50-ih, 60-tih, 70-ih, drugačije djetinjstvo od naših očeva i majki,
tako je normalno da sada naša djeca imaju drugačije djetinsjtvo od našeg...
godine ipak prolaze, u svijetu se događa to što se događa, svatko od nas na svoj način pokušava na to utjecati....
važno je kako dijete doživljava svijet iz svog doma, ali kad jednom iz njega izađe, neminovno će biti izloženo svemu i svačemu i naučit će preživjeti to sve kao što smo i mi naučili, i mnoge generacije prije nas, svaka u svom vremenu i prostoru.

Post mi se ne sviđa i smatram ga generaliziranom glupošću....
Ali dala bi se povesti zanimljiva rasprava?

Mislite li da je ljepše bilo živjeti
1.prije 20-30 godina
2.sada

Ima pluseva i minuseva i za jednu i za drugu opciju,no ipak ,kad se sve zbroji i oduzme,ja sam za sadašnjost.
Neke mi se stvari iz prošlosti ne sviđaju-npr.mislim da se odgoj djeteta sada i tada razlikuje u bitnoj mjer tj.bitno je evoluirao....senzibiliraniji smo oko djetetovih prava i sve se više roditelja odlučuje poštovati djetinji integritet.
Počeli smo više paziti na zdravu prehranu-od samog početka-ako uzmemo za primjer dojenje,kada sam se ja 1975 rodila rijetke su rijetke mame dojile,formula se preporučivala kao apsolutno dobro.
Dojenje je danas,bez obzira na nažalost veliki broj mama koje ne doje,priznati standard i najbolja opcija....ja se nadam da će to skoro postati i prirodan porođaj.
Kad o porođaju pričamo,kad usporedim porod svoje mame i moj ipak je nama puno ljepše i lakše,bez obzira na sve-imamo muževe na porodu,mobitele-prije toga nije bilo.
Kad se povede rasprava o modernoj tehnologiji i o njenoj krivici što nam se djeca kao više ne znaju popesti na drvo i razbiti koljena,mislim da je krivica na nama i svak bi se individualno trebao postaviti -odrediti djetetu granice boravka za računalom,vikendom odlaziti u prirodu-najlakše je pustit dijete da igra igrice na kompu pa kukat kako više ne zna loptu puknut.
Malo sam oduljila...nadopunite me u ostalim aspektima života nekada i sada....

Post mi se ne sviđa i smatram ga generaliziranom glupošću....
Ali dala bi se povesti zanimljiva rasprava?

Mislite li da je ljepše bilo živjeti
1.prije 20-30 godina
2.sada

Ima pluseva i minuseva i za jednu i za drugu opciju,no ipak ,kad se sve zbroji i oduzme,ja sam za sadašnjost.
Neke mi se stvari iz prošlosti ne sviđaju-npr.mislim da se odgoj djeteta sada i tada razlikuje u bitnoj mjer tj.bitno je evoluirao....senzibiliraniji smo oko djetetovih prava i sve se više roditelja odlučuje poštovati djetinji integritet.
Počeli smo više paziti na zdravu prehranu-od samog početka-ako uzmemo za primjer dojenje,kada sam se ja 1975 rodila rijetke su rijetke mame dojile,formula se preporučivala kao apsolutno dobro.
Dojenje je danas,bez obzira na nažalost veliki broj mama koje ne doje,priznati standard i najbolja opcija....ja se nadam da će to skoro postati i prirodan porođaj.
Kad o porođaju pričamo,kad usporedim porod svoje mame i moj ipak je nama puno ljepše i lakše,bez obzira na sve-imamo muževe na porodu,mobitele-prije toga nije bilo.
Kad se povede rasprava o modernoj tehnologiji i o njenoj krivici što nam se djeca kao više ne znaju popesti na drvo i razbiti koljena,mislim da je krivica na nama i svak bi se individualno trebao postaviti -odrediti djetetu granice boravka za računalom,vikendom odlaziti u prirodu-najlakše je pustit dijete da igra igrice na kompu pa kukat kako više ne zna loptu puknut.
Malo sam oduljila...nadopunite me u ostalim aspektima života nekada i sada....

ma jučer su u saboru nešto drvili baš o tome da kao nove generacije su nam takve jer roditelji zanemaruju svoju djecu
a zašto je to tako, tko roditeljima nameće stavove, ovakav životni tempo, prekovremeni rad za crkavicu, uz to sve neminovno i frustraciju i ostale ljepote koje čovjek može ispoljiti jedino doma, pa onda pate i brakovi i djeca...i sve ostalo što izaziva lančanu rekaciju - e o tome se nije raspravljalo na mjestu gdje nam takve kompetencije kroje budućnost, našu i naše djece

Dobila sam ovaj meil nedavno i baš me uzrujao.

Prvo, ne volim generalizacije.
Hvalospjevi igri vani, na zraku, u društvu s prijateljima, donekle imaju smisla. Ali, kako je već netko rekao, živimo u svijetu koji je na mnogo načina različit. Naša djeca nemaju toliko livada i neprometnih naselja za igru.
Neki su imali i imagnarne prijatelje - MM se igrao s izmišljenim Dobrijanom dok mu mlađi buraz nije dorastao za igru.
A sjećate li se kako su nam učitelji govorili: budalo, glupane, sjedi drvo na drvo, i dijelili nam "packe" šibom?
A sjećate li se - ne, naravno, ali su vam majke možda rekle - da je porodiljski trajao tri mjeseca?

Drugo, nije baš da nam nije ništa. U razgovoru s kolegicama moje dobi otkrivam da svaka druga, treća od nas ima psihičkih i/ili psihosomatskih problema, u većoj ili manjoj mjeri. Ni kemikalije iz tog vremena nisu nestale bez posljedica: smanjena je podnost mužjaka mnogih vrsta, uključujući ljudsku.

I treće, svijet u kojem živimo danas, bolji i gori na različite načine, oblikovali smo u dobroj mjeri upravo mi, djeca iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, i činimo to i dalje.

Vlvl, na kojem god topicu naletim na tvoj post, mogu ga samo potpisati. :)

Eh, sad vi raspravljate o ovom tekstu kao da je u najmanju ruku prijedlog zakona Saboru! :roll:

Tekst je zabavno-nostalgicna dosjetka i takvim ga treba i citati. Naravno da se citajuci ga nekima od nas bude neke lijepe uspomene i neke manje lijepe, ali, ljudi, mi zivimo sada i normalno je da se sadasnje vrijeme razlikuje od prosloga, a i isto tako je normalno da se tu i tamo s nostalgijom sjetimo tih proslih vremena i tu isto ne vidim bas nista lose. Da nema sjecanja (i nostalgije), ne bi ni nove generacije imale povijest, niti bi imale uciti na cijim greskama osim svojim.

Meni je tekst OK (iako moje djetinjstvo nije slicilo u bar 50% ovome), procitao sam ga i odmah bi ga zaboravio i ne bih ga ni komentirao da nije ove bujice ozbiljnih kritika i ostaloga ovdje. To je otprilike i kao da kritizirate vic o Muji i Hasi ili plavusama ili neku anegdotu iz tramvaja zbog lose razrade teme i nepodobne tematike.

A svaku raspravu tipa "bilo je bolje onda ili sada" smatram bespredmetnu, mozemo diskutirati o nekim aspektima ovog ili onog vremena i uspredjivati ih, ali usporedjivati cijeli period, pogotovo na ovako ozbiljan nacin i na osnovu ovakvog teksta, mi se cini samo kao otvaranje diskusije bez kraja i konca i ikakvog moguceg pametnog zakljucka.

Najveće mi je blago, kad se o "starim vremenima" govori, to što sam bila dio tih vremena... koliko god ovakve nostalgije imale ili nemale uporište, s toplinom se sjećam ludih godina. :bye:

Smisao texta je prikazati nekadasnji zivot kao puno bezbrizniji i opusteniji od danasnjeg i to je to. Rado ga se sjecam i rado bi ga omogucio mojoj djeci jer mislim da je prije svega stres bio manji a o zagadjenju da ne govorim. Na zalost to nije realno pa ih ucim kako da prezive u ovom vremenu u kojem jesu. Ustvari, oni uce sami a ja im samo malo pomazem.

ovo je mail koji sam dobila te me nasmijao i oraspolozio. ja u biti stvarno mislim da su neke stvari u odgoju ili bolje receno "nacinu pripremanja djece na svijet" nekada bile puno mudije smisljene nego danas.

tatek me jedini skuzio :P

[quote]Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svijetla na ulici,
skriva

Meni ovo ostavlja dojam kica i patetike. I argumentacija mi je jako nategnuta. :coffee:

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Eh, sad vi raspravljate o ovom tekstu kao da je u najmanju ruku prijedlog zakona Saboru! :roll:

Tekst je zabavno-nostalgicna dosjetka i takvim ga treba i citati. Naravno da se citajuci ga nekima od nas bude neke lijepe uspomene i neke manje lijepe, ali, ljudi, mi zivimo sada i normalno je da se sadasnje vrijeme razlikuje od prosloga, a i isto tako je normalno da se tu i tamo s nostalgijom sjetimo tih proslih vremena i tu isto ne vidim bas nista lose. Da nema sjecanja (i nostalgije), ne bi ni nove generacije imale povijest, niti bi imale uciti na cijim greskama osim svojim.

Meni je tekst OK (iako moje djetinjstvo nije slicilo u bar 50% ovome), procitao sam ga i odmah bi ga zaboravio i ne bih ga ni komentirao da nije ove bujice ozbiljnih kritika i ostaloga ovdje. To je otprilike i kao da kritizirate vic o Muji i Hasi ili plavusama ili neku anegdotu iz tramvaja zbog lose razrade teme i nepodobne tematike.
A svaku raspravu tipa "bilo je bolje onda ili sada" smatram bespredmetnu, mozemo diskutirati o nekim aspektima ovog ili onog vremena i uspredjivati ih, ali usporedjivati cijeli period, pogotovo na ovako ozbiljan nacin i na osnovu ovakvog teksta, mi se cini samo kao otvaranje diskusije bez kraja i konca i ikakvog moguceg pametnog zakljucka.

---

Baš tako, tatek.

slazem se s tatekom