Printable View
Eto samo da javim da je inga rodila malu Leonu kod Monike Felber 20.05.2007 u 1.45 ujutro. Maleni ponos mame i tate ima cijelih 2750 grama i 47 cm.Dakle stigli smo na vrijeme (dan prije) i uspjeli u nakani da porod bude u Grazu. Daljne detalje javim kasnije.
Super, prenesi svojim curama zagrljaje od nas.
Jedva čekam priču!
Vjerojatno nisi još primjetio, ali sve čestitke do sada možete pročitati ovdje:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=42369
:)
Eto me :)
Ne znam koliko je poznata ingina trudnoća ali problemi su bili od početka na komplikacijama je bila dugo pa se u 33 tjednu otvorila malo pa smo pohitali u Rijeku gdje smo bili 2 tjedna (4 dana u bolnici sve pohvale) te se vratili natrag u S.Brod.Dogovor je bio kod M.Felber u Graz možemo 3 tjedna prije termina ako bude prije idemo za Rijeku.Te tako 17.05. odemo na pregled kod ingine ginekologice te ona kaže je otvorena i dalje 2 cm ali porođajni put je jako smanjen i porod može kratko trajat ako mislite nekud ići idite sad :shock: .
Na brzinu se spremimo i 18.05. poslije podne put Austrije a M.Felber čeka i rekla možemo odmah kod nje :mrgreen:
Pregled kod nje isto stanje kaže može krenut uskoro a može i za 2 tjedna :roll: .
Ništa dobila od Monike inga homeopatske pripravke za bol u stomaku i u subotu 19.05. odemo na obližnje jezerce malo u šetnju ali ingu jako bolio stomak tako da nismo dugo.Predvečer joj bilo bolje i spremali se u šetnju Gostingom (kraj Graza gdje je Monika) i u 19.00 čuli smo neki puk (iz pravca inginog stomaka) ali mislili nije ništa ajmo mi u šetnju.Lijep kraj šetamo i pričamo kad svakih 10-15 minuta inga ima nalete bolova (hoću reći kontrakcije).Tako da nakon nekih sat šetnje vratimo se nazad ;)
Vidimo da nismo sami jel neki čovjek nosi torbu (kad smo došli u petak nije bilo nikog kod Monike).Inga na pregled koji otkriva otvorena 4 cm počelo je.U 19 sati kao i ingijednoj austrijanki pukao vodenjak ali ona nema trudove tako da nakon pregleda ona odlazi spavat u sobu drugu a inga ,Monika i ja krećemo u sobu za porođaje.prvo na stol i ctg koji otkriva (govorim što je M.Felber govorila nama) da je beba jako uznemirena kao i inga te da bi ona dala ingi injekciju homeopatije za smirenje.Tako je i bilo i nakon nekog vremena i inga i malena su se smirile.Nakon toga se puni kada i inga je zaplivala :) Očito od 4 tjedna mirovanja i možda i šetnje primjećuje se da je umorna i da će biti problem (Monika stalno spominje no power,no power)realtivno brzo (čitaj sat,dva) uz jake kontrakcije i jako bolne inga je skroz otvorena ali sad dolaze pravi problema očito nema dovoljno snage za izgon.Ja sam ju držao u kadi (bio smješten kraj kade dosta nezgodan položaj ali jedini mogući)i dodoavao vodu s homeopatijom a Monika joj j uštrcavala neki sprej (isto homeopatija u nos) da joj dignemo snagu ali smo na kraju uz pomaganje rukama (tiskanje stomaka jer drugačije nije išlo) morali preći iz kade (promijenjeno bezbroj položaja) na stol jer je Monika rekla da u kadi očito ne može te na stolu uz vrlo jake bolove i pomaganje rukama konačno u 1.45 20.05. (nedjelja ujutro) mala Leona je isplivala. Nažalost moja ingica je popucala i unutra i vani tako da ju je Monika morala šivati. Ja sam nakon toga odnio novu mamicu u sobu na krevet (mala Leona je samo plakala nije sisala odmah očito pod šokom teškog poroda) i moram priznati da sam kad je Monika rekla da ju odnesem rekao pokušaću :oops: :oops: :oops: i tek onda bio svjestan kakvu sam glupost izvalio (i ja sam bio umoran) pa naravno da ću je odnijet :roll: Mali smotuljak je stigao nedugo za nama jer se Monika žurila druga mama je čekala red i uskoro se čuo novi plač (novi mladi austrijanac).Monika mi je kratko referilala 2750 grama,47 cm dužine i 33 cm obujam glave savršeno zar ne :D :D :D
Jako težak porod tako da nemamo slika s poroda ali zato od dana poslije imamo :mrgreen: Malena Leonica je u danima nakon rođenja pokazala svoju blago lijenu stranu jer nije htjela jesti samo spavati :P pa smoje morali buditi na razne načine ne bi li jela.M.Felber je jako pomogla oko dojenja tako da sada mala jede redovno i često :mrgreen:
Dakle papirologija obavljena (ponedjeljak int.rodni list u Grazu,utorak putni list u Beču koji naravno nije trebao jer niko nije tražio na granici :roll: )
a i dodatna kupovina (organska robica,popolini flushuble papirići u popolini trogovini u Grazu pa još nekih stvari...)Uglavnom sad smo kod kuće a moja ne tako slikovita priča je u biti samo uvid kad inga malo dođe do vremena onda će to ona puno ljepše napisati ;)
Pozdrav odoh uživati s mojim curama :mrgreen:
Čestitam :heart:
Uživajte jedni u drugima!
:* bebici,... i mami,...ma i tati!
čestitam :heart:
cestitam :heart:
cestitam :love:
Evo konacno i moje price. Ista je to prica, samo pisana iz mog kuta. I dugacka je, predugacka cini mi se, ali htjela sam napisati sto vise detalja zbog onih koje to zanima.
Sad kad sam se konacno odlucila napisati pricu sa svog poroda ne znam odakle da pocnem. Cini mi se da ce biti premalo informacija da se stvori cijela slika ako opisem samo porod pa cu ipak ukratko opisati i trudnocu.
Cekali smo trudnocu nesto preko godinu dana. Vec smo bili krenuli na pretrage da vidimo sto ne stima. Prvi mjesec kad sam isla na folikulometriju kod svoje doktorice, cudo se dogodilo. Onda sam se povodila za onim da nisam bolesna, samo sam trudna i nastavila istim tempom kao i prije. Na kraju sam ipak zbog krvarenja od 6. do 9. tjedna morala mirovati. Poslije sam bila na bolovanju i dalje, ali bez strogog mirovanja i bilo mi je super. Sve do 25. tjedna kad mi je ustanovljena intolerancija glukoze. E tada sam se stvarno prepala. Ne tog stanja jer sam znala da sam dovoljno disciplinirana da mogu prehranom drzati secer u granicama normale, nego toga da necu moci ici roditi u Graz, jer Monika Felber ne prima rizicne trudnoce.
Na porod u kuci Monike Felber smo se odlucili cim smo procitali pricu Felix na ovom forumu. Odmah sam znala da je to to. Toliko sam puno bila citala o prirodnom porodu kod kuce da mi se to od pocetka cinilo idealnim, a sada sam dobila priliku da ostvarim svoj san.
Onda sam sredila secer vrlo brzo i sve se opet poslozilo kad sam saznala da ipak mogu ici kod felberice.
No, u 34. tjednu sam se otvorila nesto malo, a usce se stanjilo na
Kad je F vidjela da beba ne ide dalje, rekla je da bi bilo bolje da izadem iz kade, pa sam presla na krevet. Pri izlasku iz kade su mi njih dvoje pomagali, ali kad sam osjetila da ide sljedeci trud, a ja jos stojim, brze bolje sam se uspentrala sama na krevet.
Moram priznati da, iako je prirodni porod bio moj san, tokom samog poroda sam mislila gdje mi je kvragu bila pamet, pa ja ovo ne mogu, prebolno je. Eto, pomislila sam cak bila i da je epiduralna prava stvar za ovakve placljivice kao sto sam ja.
Uglavnom, na krevetu opet prvo lezanje na boku uz pomoc ruku MM i F koje guraju bebu van, a na kraju sam zavrsila na ledima. Isla sam u Graz da rodim u uspravnom polozaju, a na kraju opet lezanje na ledima. Tada je F gledala prema meni i ponavljala «So small, so small.»
Ja sam mislila da govori o bebi, a poslije mi je MM rekao da je govorila o meni, o mom porodajnom kanalu.
I tako sam na kraju ja lezala na ledima na krevetu, s nogama privucenim sebi, dok su mi F i MM pritiskali stomak. Osjecaj je bio odvratan jer sam osjecala da beba pritisce na medicu i da cu puknuti. A onda je izvirila glavica. Kakva ludacka bol! F mi je rekla da pipnem, a ja sam malo dotakla sluzavu glavicu i odmah povukla ruku. Bila sam iznenadena tom sluzavom povrsinom glave. Samo sam ponavljala «Help me, please help me.» Bolilo me ludacki, mislila sam da je glavica na pola vani, a ustvari je virio samo vrh. Tako je glavica stajala kroz nekoliko trudova, a dok sam ja zapomagala, F je samo nesto prtljala pri dnu kreveta, valjda je pripremala nesto za bebu, pa bi pogledala prema meni, nasmijesila se i kimnula glavom, kao da mi govori da zna da jako boli, ali ce sve biti u redu. Gledajuci ju, tako smirenu i nasmijesenu, i ja sam pomislila da ce ipak sve biti u redu. A onda je dosao trud u kojem sam opet tiskala i kroz jedno dva, tri truda je moja Leona bila vani u 1.45. F ju je odmah stavila na mene i pokrila nekom plahticom.
Leona je vristala iz petnih zila. Izgledala je kao mali cunjoglavac jer je imala veliku oteklinu na vrhu glavice. Nisam ocekivala tako jaki plac, pa sam iznenadeno pitala felbericu da li place zato sto ju jako boli, a ona je rekla da da. Nakon nekog vremena F je provjerila pupcanu vrpcu (da li jos pulsira) i pitala MM da li ju zeli prerezati. Naravno da je zelio.
Onda je F lagano rukom pritisnula moj stomak kruznim pokretom i osjetila sam nesto kao slabi trud i posteljica je izasla van.
Dok mi je davala lokalnu anesteziju i sivala me, Leona je lezala cijelo vrijeme na meni i plakala na sav glas. Kako sam bila psihicki nepripremljena za porod, tako sam bila iznenadena i pojavom svoje bebe. Bilo mi je cudno sto je uopce beba tu, kao da sam zaboravila da je cilj svih tih trudova jedna mala golisava osoba.
Svaki puta kad bi me neki ubod igle zabolio F bi mi dala jos lokalne anstezije u to podrucje. Zadnjih nekoliko savova je stvarno bolilo, ali rekla mi je da mi je vec dala 5 ampula i da ne smije vise. Tih par bolnih savova je bolilo puno manje kad bih mazila svoju uplakanu bebu i kad bi me MM drzao cvrsto u narucju. Bolilo je, ali dok sam bila glavom u njegovom zagrljaju, s Leonom u svom narucju, sve je bilo puno lakse.
F mi je rekla da sam prilicno pukla, i izvana i iznutra. Zbog jezicne barijere, a i moje iscrpljenosti nisam istjerala na cistac koliko duboko sam pukla.
Tokom sivanja je MM prvi put od pocetka poroda popio casu vode, skoro je pao u nesvijest od isrpljenosti i bio je bijel kao krpa. Ja sam cijelo vrijeme poroda pijuckala, a on ni gutljaja vode niti je ista pojeo.
Nakon sivanja je MM odnijeo mene u sobu, a F je za nama donijela malu uplakanu djevojcicu. Onda je MM otisao pitati treba li pomoci nesto ocistiti prije nego sto ona druga zena ude u radaonu, ali je F rekla da ne treba.
Kasnije sam saznala da ta druga zena do ponoci nije imala nikakve trudove pa su ona i muz malo odspavali. U sobi za radanje je bila nekih sat vremena, ako i toliko, i odmah nakon toga smo culi kratki plac. Nama se cinilo kao da je rodila cim je usla. Doduse, to joj je bilo drugo dijete, a kasnije mi je rekla da se i ona s prvim namucila i da je dugo trajalo.
MM i meni se tu noc i nije spavalo. Leona se smirila i konacno zaspala kad smo dosli u sobu, ali mi smo bili toliko prepuni dojmova da naprosto nismo mogli zaspati.
Prvi komentar MM kad smo dosli u sobu nakon poroda je bio: «Bas je bilo strasno.» Zajedno smo jos neko vrijeme pretresali sve trenutke od pocetka do kraja poroda.
Leona je bila zaista mala bebica, teska 2 750 grama, duga 47 cm i opsega glavice 33cm.
Malecka, ali od samog pocetka trudnoce imam osjecaj da smo se nas dvije borila zajedno za njen zivot kroz probleme koji su se javljali, pa i nije mogla dobiti neko drugo ime, kad je moj mali borac, moj mali lavic.
predivno(teško da ali ipak predivno) :* :love:
Teški porod, ali ipak na kraju priroda. Probaj si odvrtiti scenarij koji bi doživjela da si s takvim porodmo započela u Brodu. Kakav bi bio kraj?
O, ma bilo mi je tesko, ali ne bih nikad svoj porod ovakav kakav je bio mijenjala za porod u bolnici. Ono mastanje o epiduralnoj je bilo posljedica "ja ne mogu trpiti tu bol, ja to ne mogu" razmisljanja.
Pretpostavljam da se to dogodi dosta zena na porodu, da u jednom trenutku pomisle da ne mogu dalje.
Meni je najveci problem bio to sto sam porod zapocela vec iscrpljena i umorna. Krivnju za to bacam na 4 tjedna strogog mirovanja u krevetu prije poroda. Nisam mogla prijeci 200 metara bez da se umorim, a kamoli odraditi porod.
Felberica mi je i sama rekla da bi cak i u Austriji u bolnici cekali sat vremena da izgon da neke rezultate, da bebica krene prema van, a onda bi upotrijebili vakum. Ona je pustila da sve ide svojim tokom, uz njenu pomoc naravno ali bez dripa ili odlaska u bolnicu sve dok je vidjela i najmanji pomak. O brodskoj bolnici ne zelim ni razmisljati. Pretpostavljam vakum, mozda forceps ili hitan carski rez, nemam pojma. Ali ja sam vec davno odlucila da me nije strah roditi na usput na cesti, da me strah samo roditi u brodskoj bolnici.
Neprocjenjiv je osjecaj imati nekog svog cijelo vrijeme uz sebe i babicu u koju imas potpuno povjerenje i za koju znas da nece napraviti ama bas nista bez tvog dopustenja.
drago mi je da si ipak dobila tretman kakav si htjela i vjerujem da će uspomena na to zamutiti one najteže trenutke...
čestitam :love:
:heart:
:* Maloj Leoni
:love: :love:
izgleda da kod felberice ne samo radjaju u paru, nego je uvijek onaj prvi porod tezi, a drugi porod laksi - dundica (tezak porod cak i tezi od tvog), pa ja (ekspresno i lako), zatim tvoj porod pa ta austrijanka... ne znam kako je rodila austrijanka koja je rodila neposredno prije hagulkice, ali hagulkica je rodila brzo i lako, a bila je druga po redu ;)
da te utjesim glede tog lezanja na ledjima; nije to bas najgori polozaj. najgori polozaj je upravo onaj na ginekoloskom stolu u rodilistima, polulezeci. u tom polozaju su kosti zdjelice prakticki nepomicne, i otvor kroz koji prolazi beba je jako mali. kad lezis na ledjima, istina, nema gravitacije za pomoc, ali otvor je najsiri moguci ;)Citiraj:
inga prvotno napisa
Felix, mislis na podignuto uzglavlje i noge u zraku?
MM kaze da je i na felbericinom krevetu uzglavlje bilo malo podignuto, ja se uopce ne sjecam. Slabo se bilo cega sjecam iz svoje okoline na samom kraju poroda. :)
Moj porod nije ispao onakav kakav sam ocekivala da ce biti. Zadnjih mjesec dana trudnoce svi su mi govorili (i lijecnici i felberica) da je beba jako mala. Lijecnici su govorili i da ce porod biti brz i lagan, pa sam onda i ja ocekivala da ce porod biti takav, a kad ono - brus.
Doduse, mudra felberica se suzdrzala od komentara o tome kakav ce biti porod. Cak i kad sam ju pitala kakav ce biti, ona bi mi rekla da se to ne moze unaprijed znati.
Opet odoh u neku drugu pricu, a htjela sam napisati da sam bas htjela napisati svoju pricu onako kako sam ju dozivjela za vrijeme samog poroda. Ali vrlo brzo nakon poroda sam uspjela prihvatiti sve sto se dogodilo i nemam ama bas nikakve traume i nikad nisam rekla "nikad vise". A da ni ne pisem o tome koliko je zadovoljstvo ne biti niti jedan trenutak razdvojen od MM i bebe, pa kad je MM isao sa mnom u kupaonicu i pomagao mi da se obrisem poslije tusiranja i pazio na mene sve te dane nakon poroda.
Sjecam se da sam se znala prve dvije, tri noci u panici buditi jer nisam znala sto cu s bebom, kako cu se ja znati za nju brinuti, kako cu ikad savladati dojenje i sve takve nekakve crne misli od kojih me hvatala panika. A onda bih probudila MM i ispricala mu sto me muci ili bi samo pogledala u njega dok je spavao pored nas i znala bih da nisam sama u tome i da nikad beba i ja niti necemo biti same. :heart:
A i felberica je zaista zena koja se trudi dati maksimum od sebe kako bi i mamu i tatu pripremila za novi zivot utroje i brigu o bebi. Njen posao ne zavrsava s krajem poroda, ona se sve te dane dok smo bili kod nje brinula da nas sto bolje nauci svemu i pomogne nam, ali se isto tako znala i maknuti kad bi vidjela da nam dobro ide. Kad smo kretali kuci opet nam je rekla da se samo javimo ako budemo imali bilo kakvih pitanja, ona ce nam rado pomoci. Zaista je izvanredna zena i hvala joj na svemu sto je ucinila za nas. :heart:
Divan priča. Čestitam tebi i tvojem mužu na hrabrosti! :heart:
čestitamo! :heart:
hvala inga što si podijelila priču s nama.
uf,vidim teško je bilo...ali sve ovo poslije poroda o čemu pišeš je jednostavno predivno :heart:
apsolutno XCitiraj:
Poslid prvotno napisa
iskrene cestitke :love:
Čestitam ti na hrabrosti!
:heart:
Hvala ti, ali zasto na hrabrosti?
Nisam ja bas tako hrabra.
Zato što ja nisam bila hrabra. Tražila sam epiduralnu, digla ruke od svega.Citiraj:
inga prvotno napisa
O, pa i ja sam trazila nesto jace protiv bolova i mislila neko vrijeme kako je epiduralna zakon (za vrijeme poroda), ali nije bilo nicega. Rekla felberica nema. :mrgreen:
I tako sam bila dovoljno hrabra za izdurati do kraja, hihi.
Tako bih i sljedeci put, jer zelim prirodni porod opet, ali nisam bas karakter kad me pritisne bol, prije placljivica.