-
Odgoj u duhu vjere
Eto, da probijem led. Dragi roditelji vjernici, osjećate li Gospodina kao prijatelja u svom životu, imate li iskustva da vam se neposredno obraća i vodi vas, da vas hrabri i pomaže vam, pogotovo u teškom zadatku kakav je roditeljstvo? Imate li to iskustvo zaštićenosti, predanosti Njemu i Njegovoj volji? Sumnjate li kadkad?
Danas kad sam voljom Božjom majka eto i trećeg djeteta sa sjetom se prisjećam onih prvih dana lagane nevjerice i čuđenja zbog trudnoće. Bilo je uskrsno vrijeme, bili smo na Pagu. Na dan kad smo se vraćali kući pošla sam u crkvu pomoliti se prije puta. Gledam u lice raspetog Gospodina i postavljam tisuću pitanja - Isuse ti jedini znadeš u potpunosti moje brige i nevolje, kako ću narušena zdravlja i u ovim godinama roditi i odgojiti dijete...i u dnu srca čujem Njegov glas - bez mene ionako ne možeš ništa, a pogotovo roditi i odgojiti dijete - ni stara, ni mlada, ni zdrava ni bolesna...ne boj se...ja sam s tobom...Osjetila sam silnu ljubav i iznenadni nalet sreće. I dođemo kući, i opet me more sumnje i strahovi - što ako sve to skupa ne završi dobro, želi li me Bog kazniti za moje grijehe??? I odem u crkvu u svojoj župi. Tamo - slika Milosrdnog Isusa i uz nju natpis: "Ne želim kažnjavati umorni i ranjeni svijet, želim ga utješiti!!!" I opet mi navališe suze radosnice!!!
Ima li još netko takvih iskustava?
-
ja nisam vjernica, ali ovo što si napisala mi je jako lijepo i dirljivo. vjerujem, recimo to tako, da u svemu što se događa postoji viši smisao, da ništa nije slučajno i da sve što nam se događa, i dobro i loše, ima svrhu. trudnoća i rođenje djeteta su mi posebno čudesni, fascinantni i na neki način mistični događaji, kroz koje možemo kao osobe puno evoluirati i uzdići se na višu razinu uljuđenosti.
-
