hodanje- treba li poticati

nešto me zanima! Marin ima 13 mjeseci i 8 dana i još ne hoda samostalno. Nisam mislila uopće o tome kad treba sam hodati ni da li ja tu trebam nešto posebno učiniti, ali svako malo me netko pita kako još nije prohodao i kad će i zašto ga ne vježbam. A ja pojma nemam kako ću ga vježbati. Sam je do sada sve napravio. Sa sedam mjeseci počeo sjediti, sa 11 propuzao ( e tu moram priznati da sam ga ja poticala jer sam pročitala da je zdravo za djecu puzanje), sa 11,5 se ustao sam u vrtiću, sa 12 ustajao uz namještaj, a sa 12, 5 mjeseci bi mi dao jednu ručicu i hodao. Sada uzme prstić i juri.... Gdje je problem, do kada stvarno moraju prohodati i kad su vaša djeca prohodala.

Uopće se nemoj opterećivati komentarima drugih. Svako dijete je individua za sebe. Prosjediti će kad mu dođe vrijeme, ustati se i prohodati kad mu dođe vrijeme. Na ništa ih ne treba forsirati. I ja sam slušala svakakve priče, pa već mu je vrijeme, pa šta čekate. A slično je i naš sin imao put do hodanja. I puzanje mu je dugo bilo primarno. Jer se tako osjećao najsigurniji. Sad ima 16 mjeseci, a kak spada je prohodao s 14,5 - 15. I on se držao za jedan prst i onda jurio. Potrebna im je neko vrijeme ta sigurnost dok se ne puste. A onda - tko će ih uloviti...Kad krenu ne staju. :) Ništa se ne brini. Pustiti će se sam jedan dan. I izmamiti ti smještak na lice. :)

mrkvice, super radite: puštate dijete da samo određuje svoje razvojne faze!

a drugi?!
jesu to oni isti koji govore da im otpada kičma od dječjeg prohodavanja?

samo ti nastavi po svojemu ;)

Super radite!!

Mi smo bili vježbači na Goljaku, a moja pitanja sve se izluđivala. Vježbali jesmo, ali ne HODANJE. Vježbice se odnose na savim druge stvari - poticanje motorike i jačanje muskulature.
A djecu treba pustiti da sami nepreduju onim tempom kojim su spremni. I mi kasno prohodali, sa 15 mjeseci, ali puzanje usavršili do savršenstva.
Poludim kad vidim da roditelji forsiraju djecu i vode ih (vuku) za ručice...

do neba hvala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
pao kamen sa srca...........
a ljudi ko ljudi....

A moj danas ima 16 mj i jos ne hoda!
poceo je, ali je taaaaaako nestabilan :/
Kad vidim onu malu djecicu, za glavu manji od njega pa hodaju a on tako visok 86cm pa ne hoda...

Lea se samostalno pustila sa 17 mjeseci a od negdje 13.5 je hodala sa ruke, propuzala sa 11,5 tako da sam se naslušala svega i svačega :evil: ...... Nikad je nismo forsirali i kad je prohodala bila je tako sigurna da kod nas nije bilo padova, popikavanja i sl.

Nura ima 14 mj i još ne hoda samostalno iako se dosta rano počela ditazi i koračati uz namještaj. Puže brzinom munje a kad hoće hodati damo joj prstić. Kažu da je 18 mj. normalna granica za prohodavanje, a do tada će prohodati, ne opterećujemo se niti ju forsiramo. Još jedna stvar koju sa vidjela da roditelji primjenjuju kao jednu od metoda poticanja hodanja jesu oni remenčići di djete vodiš kao peseka.. Neka se ne uvrijede oni koji koriste remenčiće ali ja se prvenstveno ne bih ugodno osjećala da me netko zaveže ma s bilo kojom namjerom...

Frane je prohodao sa 10, 5 mjeseci , a Kate je prohodala tek od 12 mjeseci! Davili me i davili glupim pitanjima i konacno sam dosla do zakljucka i to ponavljam svima: Ako je dijete mobilno na bilo koji nacin( puze ili ga vodite za prst) ono i nema neku potrebu za samostalnim hodanjem jer i ovako obavi sve sto hoce! Uostalom pustit ce se kad bude sigurno! I zasto bi iko na silu trebao prohodati? Nitko jos nije naucio ne hodati.
Malo ot .Sad je glavno koliko prica! Onoliko koliko joj treba! Zove mama, tata , am , daj , to! Sasvim dovoljno zasada! :)

Moj I. je prohodao dosta rano,sa 10.5 mj.,par koraka.Sad će 12.mj. i hoda sam već dosta stabilno,ako na putu nema prepreka,prohoda cijeli stan. Inače puzi već jako dugo,ali ipak mu je hodanje draže i zanimljivije,pa se stalno diže na noge.No, ja ga upoće nisam na to posebno poticala,sam bira,kad mu se hoda,hoda,a kad mu postane prenaporno.puzi. Svako dijete definitivno i ma neki svoj razvojni tok,i najpametnije ga je pustiti i ne forsirati,sve dođe na svoj kad je za to spremno ;)

Citiraj:

---

emira prvotno napisa

Nura ima 14 mj i još ne hoda samostalno iako se dosta rano počela ditazi i koračati uz namještaj. Puže brzinom munje a kad hoće hodati damo joj prstić. Kažu da je 18 mj. normalna granica za prohodavanje, a do tada će prohodati, ne opterećujemo se niti ju forsiramo. Još jedna stvar koju sa vidjela da roditelji primjenjuju kao jednu od metoda poticanja hodanja jesu oni remenčići di djete vodiš kao peseka.. Neka se ne uvrijede oni koji koriste remenčiće ali ja se prvenstveno ne bih ugodno osjećala da me netko zaveže ma s bilo kojom namjerom...

---

Moje skromno misljenje:
Prstic nije preporucena metoda :nono: tako kazu strucne osobe pa eto...
A remencici ne sluze za prohodavanje djetesceta vec za njegovo drzanje (sprijecavaju padanje na nos npr) kad vec samostalno hoda a to znaci bez icije pomoci.

Kaleb je prohodao s 13 mjeseci, ali onda je sljedećih mjesec dana obavezno tražio prst. Dakle, znao je hodati, ali se nije usudio. Pustio se tek punih mjesec dana kasnije, s navršenih 14 mjeseci i toliko je siguran da sad s 14,5 već trči, poskakuje, zna sići s povišenog i popesti se na uzvisinu...

Moja curica će za dva dana 15 mjeseci i još ne hoda samostalno. "Kasno" je i propuzala, i počela se dizati. Svakodnevni razgovor s mojom majkom uvijek završava s: "Jel prohodala?" "Nije." Stanka. "A zašto nije?" "Ne znam. Pitaj nju."
Svi jako vole sve stavljati u kalupe, crtati krivulje i određivati što je normalno, a što nije. Dobar primjer za to tablica koliko mjesečno treba beba dobivati na težini- ako dijete ne prati dosljedno tu tablicu, hajdemo ukinuti dojenje i odmah preći na adaptirano.
Vrlo malo ljudi zna što znači jednaki u različitosti, mada je to fraza koja se često ponavlja.
Ignoriram pitanja moje majke, a i svih ostalih roditelja čija djeca trčkaraju po parku, dok se moja malecka još uvijek vozika kao mala kraljica u kolicima.
Kada se osjeti dovoljno sigurnom, prohodat će. I par mjeseci nakon toga, nitko više neće ni spominjati koliko je "kasno" prohodala. Bitno im je samo da sada gnjave i rade problem tamo gdje ga nema.

Sad je poceo stvarno hodat!
Jos uvijek je nestabilan ali uglavnom hoda po cijeloj kuci. Kad izgubi ravnotezu i padne onda pocne puzat :) .

Meni je isto islo uzasno na zivce da svako pita:" zar jos ne hoda???".
Inace Darnell prica stvarno jako dobro, pa si ja mislim pa ne moze sve znati super!

A kad pitaju :"zasto jos ne hoda?" onda ja upitam Darnella:"zasto ne hodas" a on odgovori:"neda mi se!" :lol: to sam ga naravno je naucila!
A kad to cuju onda zacepe usta jer njihovi su stariji a znaju samo reci mama i tata!

Nas su toliko gnjavili s tim hodanjem, forsirali nas da ga moramo "hoće-neće" vodati za rukice, baka ga je pokušavala "naučiti" par puta vodajući ga ko krpenu lutkicu po sobi, a on jadan, skvrčio nogice i htio na pod puzati (što mu je fenomenalno išlo). Jednog dana je prohodao (s 14 mjeseci). MM i ja smo se pogledali: "Eto, dijete hoda. Isplatilo se što smo ga hranili godinu dana. I kaj sad? :lol: "
Po većini u našoj okolini, ispada da je to najvažnije u djetetovom životu, kad je netko prohodao. Naravno, zvijezde su klinci koji su prije prohodali, bez obzira što je recimo neko dijete naprednije u govoru, finoj motorici, ili nečem trećem.

Citiraj:

---

AndrejaMa prvotno napisa

Super radite!!

Mi smo bili vježbači na Goljaku, a moja pitanja sve se izluđivala. Vježbali jesmo, ali ne HODANJE. Vježbice se odnose na savim druge stvari - poticanje motorike i jačanje muskulature.
A djecu treba pustiti da sami nepreduju onim tempom kojim su spremni. I mi kasno prohodali, sa 15 mjeseci, ali puzanje usavršili do savršenstva.
Poludim kad vidim da roditelji forsiraju djecu i vode ih (vuku) za ručice...

---

Ne bih se slozila da je forsiranje kada djejetu das ruku i pomazes mu kod nesamostalnog hodanja.Zala puze brzinom munje, brzo hoda drzeci se za nesto (namjestaj, stolice, zid i sl), a pocela se s vremena na vrijeme i sama pustiti pa sama stoji par sekundi.No sama me trazi ruku i onda me vodi kuda zeli hodati, dakle ja joj samo pomazem jer jos nije stekla sigurnost da hoda sama.I to nikako nije forsiranje nitij a osobno vidim nesto lose u tome.Zapravo, uopce ne znam sto bi trebala napraviti kada me dijete samo trazi ruku da idemo hodati, reci NE?!

Moja curica je prohodala sa 15 i pol mjeseci.
Pitanja je bilo svakodnevno, tako da je čak i moj mali nećak ( 5 godina ) skužio da se svi "brinu", pa mi je savjetovao da ipak odemo doktoru za "hodanje ".
A malena je dugo gmizala, pa sa 10-11 mjeseci počela puzati, i toliko se usavršila, da kad je frka i mora brzo nekuda, onda i danas izabere puzanje.
A da, i dobra strana, nikada nije pala, tu i tamo spusti se na guzu, ali bez panike, to je kad procjeni da je to sigurnije.
+ hoda kod kuće, i u poznatom okruženju, u jaslicama još ne hoda..... :P neće nju hodači maltretirati !
A ja mislim da je pala možda, pa se boji hodanja u jaslicama.
Oko hodanja se zaista nemoj brinuti, sve se posloži, doslovce preko noći.

Citiraj:

---

Barbie prvotno napisa

Zapravo, uopce ne znam sto bi trebala napraviti kada me dijete samo trazi ruku da idemo hodati, reci NE?!

---

Zapravo bi joj trebala reci ne.
Kad dosita prohoda sama pa povremeno zatrazi ruku jer je nesigurna onda se vodajte, no do tad.........
Ajmo mame koje znaju bolje od mene, dajte koju pametnu.

Ne bi trebala reći ne, dijete traži sigurnost, i takvo držanje za ruku nema nikakve veze sa 'vodanjem' za ručice djeteta koje uopće ne može samo hodati.

Citiraj:

---

Buffy prvotno napisa

Citiraj:

---

Barbie prvotno napisa

Zapravo, uopce ne znam sto bi trebala napraviti kada me dijete samo trazi ruku da idemo hodati, reci NE?!

---

Zapravo bi joj trebala reci ne.
Kad dosita prohoda sama pa povremeno zatrazi ruku jer je nesigurna onda se vodajte, no do tad.........
Ajmo mame koje znaju bolje od mene, dajte koju pametnu.

---

ja sam se iznenadila kada su mi na goljaku rekli da joj mogu dati prstic. ALI u visini prsa. ne gore. sto nize.
mala prefriganka je odmah ulovila bake i dide i u jednom vikendu se "navukla" na taj prstic.
napravila je jednom 2 koraka i ulovila se za moje- siske!
bitno joj je da ima barem neki oslonac kad pocne gubiti ravnotezu.
sada je sve spretnija s guralicom pa cu joj postupno ukidati prstic.
a znala sam da je to greska.
ali kad su svi uzivali jer ona "konacno hoda".

uglavnom, potpisujem buffy.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ne bi trebala reći ne, dijete traži sigurnost, i takvo držanje za ruku nema nikakve veze sa 'vodanjem' za ručice djeteta koje uopće ne može samo hodati.

---

zapravo krivo...potice se da ona sama nadje oslonac.
da citiram strucnjake:
drzat ce se za namjestaj i ici uz njega do zeljenog mjesta. onda kada namjestaja (oslonca) vise nece biti, spustit ce se i puzati.
jednom ce biti spremno i pokusati samo doci do zeljenog odredista, nece se spustiti i puzati vec ce se pustiti i stajati.
pa ce se primiti opet za neki oslonac i spustiti i puzati.
pa ce sljedeci put kada se pusti i stoji pokusati napraviti korak. mozda ce uspijeti a mozda ce pasti.
u pravilu ce pasti na guzu. zato je bitno, izmedju ostalog, puzanje prije hodanja.
i tako ce prohodati.
ako se vec daje prstic onda je to iznimka a ne pravilo. daje se nisko tako da ne "gubi" ravnotezu i ima sto bolji vlastiti oslonac. probajte vi hodati dok vas netko drzi visoko gore za ruke i vi prakticki plesete kao marioneta.
postoje vjezbe za poticanje ali one definitivno nisu "prstic".

Pa i moje su informacije sa Goljaka, i to od tamošnje ponajbolje i glavne fizioteraputice.

Zadnji pregled prije prohodavanja u klajćevoj kod fizijatra je završio ovako:

Citiraj:

---

i mama, molim bez vodanja, davanja ruku, prsta, ili stavljanja djeteta u hodalicu! Pustite ju da sama prohoda kad će ona bit spremna!

---

Nakon 10 dana Lea je hodala sama (sa njenih 12mj. i 3tjedna)i nikad u svom malom životu nije tražila niti od nas ikad dobila ruku.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa i moje su informacije sa Goljaka, i to od tamošnje ponajbolje i glavne fizioteraputice.

---

evo, sutra idemo na vjezbe kod bit ce iste o kojoj govoris pa cu ju ponovo pitati. :)

A kako vi vježbate hodanje?

krenula sam ti napisati odgovor ali bi rado to preko PPa jer mislim da se ovdie ne moze detaljno objasniti i da bi se moglo krivo nesto protumaciti i prakticirati. kako mi imamo jednu dijagnozu, netko ima drugu a netko nema ni jednu, pretpostavljam da ni vjezbe nisu iste.
stoga ako si zainteresirana, nastavimo ovu temu preko PPa :)

Nema potrebe, leonisa, ja kad čitam vaše odgovore redovito imam dojam da je moje dijete imalo puno veće probleme nego vaša. Meni je Karolina definitivno na direktno pitanje smijem li Lei dati ruku kad traži rekla DA i da djeca tako stječu sigurnost, a radilo se tada već o fazi pravog hodanja, kad se trebalo samo osloboditi i odvažiti na samostalno hodanje, a i ta je faza kod Lee dugo trajala.

mi smo, takodjer po preporuci lijecnika, morali 'vjezbati hodanje' ali tek u onoj fazi kada je vec mogla samostalno hodati (dakle svi fizioloski pokazatelji su ukazivali da je spremna i zrela za hod) ali je imala gadnu i preveliku psiholosku blokadu...

kako unatoc teskoj ozljedi femura i luksaciji kuka nije morala na vjezbice kod fizijatra, naputak je bio da ju obavezno vodimo za obje ruke, ili iznimno samo za za desnu, no to su nam u vise navrata napominjali da radimo rijetko jer se u tom trenutku nije moglo predvidjeti koliko ce biti skracenje ozljedjene noge (srecom, nema sada odstupanja)

dakle, vodali smo je za obje ruke visoko, povremeno poticuci da zdravu nogicu drzi malo prema van jer je zeljela hodom kompenzirati los kuk i zdravu je malo zabacivala prema unutra (da kompenzira tada jos postojece skracenje)

na kraju to nase 'hodanje' i vodanje nije davalo bas dobre rezultate, pa smo istu stvar ponovili odlaskom na bebe ribe i nakon nekih 5-6 puta u bazenu se napokon oslobodila i krenula samostalno...

vise puta nam je naglaseno da ovo radimo iznimno i da se nikako zdravu djecu ne uci hodati, no da ce ovdje biti potrebna 'pomoc' roditelja jer je strah bio ocito prevelik, a znatizelja preogromna pa bi Anouk sama zakoracila 4-5 koraka i onda preplasena i boli i zuljanjem kostiju stala i rasplakala se ko kisna godina...

dakle, zdravu djecu se ne uci hodati, a u specificnim slucajevima poput naseg najbolje je poslusati lijecnika (ortopeda, fizijatra), svakako nekoga kome vjerujete

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Nema potrebe, leonisa, ja kad čitam vaše odgovore redovito imam dojam da je moje dijete imalo puno veće probleme nego vaša. Meni je Karolina definitivno na direktno pitanje smijem li Lei dati ruku kad traži rekla DA i da djeca tako stječu sigurnost, a radilo se tada već o fazi pravog hodanja, kad se trebalo samo osloboditi i odvažiti na samostalno hodanje, a i ta je faza kod Lee dugo trajala.

---

mislim da se nismo razumjeli. svi smo tu pisali da prije te faze nije preporucljivo davati prst/ruku. da kad dijete nauci hodati i trazi prst, u stilu placebo efekta, da onda moze. no nikako kao nacin "ucenja hodanja".
Lea sa nepunih 13mj. propuzala. tada je otprilike pocela i hodati uz namjestaj, ali ne mogu reci da smo dosli do te faze o kojoj ti pises jer ona jos nema sigurnost u nogicama (znaci nije stvar u "glavi" poput straha ili nesto slicno vec u nerazvijenosti misica) i sa pridrzavanjem joj samo odmazem jer preuzimam dio tereta kojeg ona mora odraditi.
da ponovo citiram: dobiva suprotne informacije- na vjezbama je ucimo samostalnosti a doma s drzanjem cinimo suprotno. naravno da je ovo drugo lakse pa izabire to.

Ne znam što je onda krivo u mom postu upućenom Barbie - ja mislim da nema ništa pogrešno u davanju ruke djetetu koje se ponaša kao njeno, i da to nema veze sa učenjem hodanja ili onim tipičnim vodanjem djeteta visoko za ruke.

Citiraj:

---

Barbie prvotno napisa

Ne bih se slozila da je forsiranje kada djejetu das ruku i pomazes mu kod nesamostalnog hodanja.Zala puze brzinom munje, brzo hoda drzeci se za nesto (namjestaj, stolice, zid i sl), a pocela se s vremena na vrijeme i sama pustiti pa sama stoji par sekundi.No sama me trazi ruku i onda me vodi kuda zeli hodati, dakle ja joj samo pomazem jer jos nije stekla sigurnost da hoda sama.I to nikako nije forsiranje nitij a osobno vidim nesto lose u tome.Zapravo, uopce ne znam sto bi trebala napraviti kada me dijete samo trazi ruku da idemo hodati, reci NE?!

---

iidenticna situacija kod nas. i mene Lea trazi prst. i znam da smo pogrijesili svaki put kad bi joj popustili. i znam da joj nikad nismo dali da bi sada najvjerojatnije vec samostalno hodala ili bila sigurnija u svom hodu.
ona nije navela o kojoj sigurnosti se tu radi- psiholoskoj ili fizickoj.
nas primjer: kada hoda uz namjestaj fino savija noge u koljenu. bilo da ide u stranu ili naprijed nazad. ali cim drzi nekog za ruku baca noge. a cilj je da dijete nauci pravilno hodati.
mislim da svaka majka moze prepoznati tu "fazu pravog hodanja". ja mogu reci da potpisujem Barbien post ali i da sa sigurnoscu mogu reci da Lea nije u toj fazi. cak mogu dodati da ide i uz guralicu ili kolica.

ocu reci, npr. ovim vjezbama koje radimo ucimo je kako prebacivati tezinu s jedne noge na drugu. imati oslonac na njoj. kada se ona drzi za moju ruku dio te tezine prebacuje na mene. i to osjetim. onda kada ce me primiti za ruku i ja to neci osjetiti tada cu moci reci da je u fazi pravog hodanja ali ima psiholosku barijeru i trebam joj pomoci da poleti.
siurno joj necu reci ne kad me primi za ruku da predjemo cestu. ali do tada cemo cestu prelaziti u narucju, ako me kuzite sta sam primjerom htjela reci.

Ah, da odgovorim,kako ne bi bila "kamen spoticanja" sada nekih teskih rasprava.Zala je zdrava beba i nema nikakvu dijagnozu, nikada nismo imali potrebe ici kod fizijatra niti se baviti ikakvim vjezbicama.Mozda je zato drugacija situacija.Zala gura stolicu pred sobom, kolica, bicikl, dakle, kako ja mislim jako malo joj fali do pravog samostalnog hodanja i u tom slucaju osobno mislim da davanje prsta ili ruku kada ih ona trazi nije nikakva greska niti forsiranje hodanja niti mislim da ce to usporiti tijek njezinog samostalnog prohodavanja.Moje osobno misljenje. :)

Dobro kaže leonisa, ako se dijete previše 'vješa' na ruku onda to stvarno nije dobro. Mi kojima su djeca vježbala ili vježbaju smo imali uvijek stručnu procjenu da li je dijete spremno za nešto ili nije, pa je lako meni reći da je OK dati djetetu ruku jer sam ja za svoje znala da je OK.

(premda sam, isto kao leonisa, i ono što mi je rečeno da je u redu procjenjivala i analizirala ovako ka ona -- npr. guralicu koja mi je isto preporučena na Goljaku a meni se nikako nije sviđalo kako ju je Lea koristila)

Ja sam Kalebu davala prst, ALI kod nas je bila specifična situacija - on je prohodao i bio vrlo, vrlo stabilan, no nije se usudio hodati sam. Na prst se nikad nije vješao i uvijek sam mu ga davala jako nisko (u razini njegovih prsa, nikako iznad glave, to mi je koma) i kad se s 14 mjeseci konačno odvažio ostaviti prst ne samo da je tad već hodao nego je i trčao i išao uzbrdo i nizbrdo. Znači, fizički je hodanje savladao davno prije tog razdoblja s prstom, samo je u glavi imao hemung. Otvorila sam i topic o tome (Prohodao - i ne hoda). U našem slučaju smatram da je bilo ok dati mu prst i drugi put bih isto postupila.

Mi smo s nekih 11 mjeseci jedno dva tjedna uhvatili taj prst i primjetila sam koliko je postao nestabilniji i počeo je nezgodnije padati. :/ Tada odlučismo ukinuti taj prst i ne dati ga ni pod razno... za 2 dana "ne-prstanja" napravio je svojih prvih 7 samostalnih koraka. A 3 dana nakon rođendana potpuno je samostalno prohodao, prvo kao pijani mornar, a sad je već jako stabilan, trči i sve 5.

Baš sam jučer razgovarala s frendicom čiji su frendovi koristili hodalicu i davala sam joj materijale još tada čim mi je to slučajno spomenula. No, oni unatoč argumentima nisu odlučili prestati koristiti je. Djevojčica je mlađa od Liama par dana. Sada ne hoda, a i ono malo što pokušava radi na prstima i tek je nedavno počela puzati. Znam da nitko ovdje nije govorio o hodalicama, ali sam željela navesti primjer direktnog "dokaza" kako one koče i usporavaju razvoj. Pa ako je prstić i sve to i 20% hodalice, nije dobro.

Nije bitno da dijete prohoda prije ili poslije, ali je bitno da mi nismo ti koji koče ili pak preduhitravaju prirodne razvojne faze našeg djeteta.