Popustite li im kad kazu oprosti?

Namjerno stavljam ovaj topic pod ove dobne skupine, a ne izazove roditeljstva, jer me bas zanima za ove dobne skupine, koji su ko male papige pa tocno znaju kad sta treba rec, a nisam tocno sigurna misle li uvijek tako. :)

Naime, vec neko vrijeme L. i ja se natezemo oko oblacenja cipela nakon sto dodjem po njega u vrtic.
Jucer smo se mrvicu posvadjali i rekla sam mu da kako on mene nije slusao dok sam ga nesto zamolila ( a fakat sam ga zamolila da obuce cipele), necu ni ja njega (u autu dok mi je trazio da mu pustim Zagrebacke malisane). I nisam popustila, iako mi je rekao oprosti. Na to sam mu odgovorila nesto kao oprostit cu ti, lijepo da si to rekao, ali ne mogu ti pustit djecu (tako on zove malisane) jer smo tako dogovorili.

E, sada, naravno da mi srce nije dalo mira i malo mi je falilo da ih pustim, al ipak, moram biti dosljedna.
A opet s druge strane, rekao mi je oprosti, mama :(
Al jel to rekao jer zna da inace funkcionira, jer zna kada treba upotrijebiti tu rijec, a ipak ne zna tocno (ili se varam) sta ona znaci. :?
Ne znam, mozda sam ga trebala pitati za sto mi kazes oprosti, pa da zapocnemo neki razgovor, al u autu dok vozim to bas nije bilo moguce. Kansije vise nije bio raspolozen.

Uglavnom, ajd da cujem vase primjere.
Kako vi reagirate?

e upravo se s tim natežemo zadnjih dana :roll:

mladi gospon, čim skuži da je napravio svinjariju koja će imati posljedice (npr. bježi biciklom niz ulicu nakon xy upozorenja - idemo doma) dotrči me zagrliti i kaže "opjosti, nisam htio, neću nikad više. hoćeš mi ipak dati /o čemu se već radi/?" i slične navlakuše za mamu. :roll: sad mu objašnjavam da se nije dovoljno ispričati ako to zaista ne misli, nego da mora prestati s inkriminiranom radnjom i ne ponoviti je (odn. potruditi se, je l').

isto sam počela koristiti "ako ti ne slušaš mene, neću ni ja tebe" i slična objašnjenja jer je dovoljno odrastao da to skuži. prije je bilo dovoljno da skuži da je zabrljao i ispriča se, sad idemo korak dalje. nije nikad ostao bez nečeg jako velikog i važnog, vježbamo na sitnicama...

moj stariji sin to zove 'milo za drago', nikako ne voli kad to netko primijeni na mladjemu, i ne dolazi u obzir da to radimo.

a koliko se meni cini, ovo 'nisi ti meni dao, sad ne dam ja tebi' su situacije u koje se malo dijete ne moze uzivjeti, i ne kuzi sto je on tebi napravio, samo da ti njemu nesto ne das. pa se prkos pojacava.

ivana, misliš da ne kuže? ne mislim na kazne tipa "ako sad ne pospremiš igračke, nećemo prekosutra ići u zoološki" nego direktne posljedice, poput zgode s biciklom.

jer ja vidim da mi se hoće umiliti ne bi li ipak dobio nešto iako je prekršio dogovor, to definitivno kuži pa mu onda želim objasniti smisao "isprike".

Moji tako lijepo kažu Oprosti da im ja ne mogu odoljeti :/

A ovo - ti meni, ja tebi - dovelo bi samo do još lijepšeg i umilnijeg Oprosti, neću nikad više... pa smo prestali prakticirati.

Moj još ne govori oprosti :mrgreen:
Zapravo, zna on to reći, ali u situacijama kad uopće nema potrebe za ispričavanjem. Ali ima nešto drugo. Skužio je da tražimo od njega da lijepo zamoli kad nešto hoće. I sad, kad mi dođe i onim glasićem traži npr. "mama moojim te modu dedati tejeviziju", i još odnekud izvuče neku srcerastapajuću intonaciju, jednostavno ne znam kako ga odbiti.

S jedne strane, potičem ga da se lijepo izražava i zamoli kad nešto hoće (a ne da govori u infinitivima ili cendra), a s druge strane, ovo mi nekako vodi na put žicanju, što ne bih voljela...

Moj uopće ne želi reći oprosti... nikad NIKAD se ne bi ispričao čak niti kad zna da je kriv, npr. kad udari frendicu dok se posvađaju, da ja ne iniciram :roll: :/

A ovo milo za drago sam isto probala upotrijebiti (kad sam izgubila živce) pa je učinak nikakav...

Na sto muka sam što da radim???

Što se tiče teme - da mi se ispriča bez moje inicijacije, ziher bih mu oprostila, ali... vidi gornji post :roll:

ja sam skuzila da nekoj djeci, a bome i odraslima, inzistiranje na tome da bas kazu 'oprosti', uuuuuzasno smeta. i ne bi rekli ma da ih ubijes. i sama sam bila takva.

vazno je da vidis da je razumio da je napravio nesto lose, i da mu bude zao. i da to nekako pokaze.

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

ja sam skuzila da nekoj djeci, a bome i odraslima, inzistiranje na tome da bas kazu 'oprosti', uuuuuzasno smeta. i ne bi rekli ma da ih ubijes. i sama sam bila takva.

vazno je da vidis da je razumio da je napravio nesto lose, i da mu bude zao. i da to nekako pokaze.

---

U tome je problem da on ne pokazuje i pravi se da ništ ne čuje niti ne vidi :/

Mi smo se pomirili i lijepo porazgovarali, al tek kad smo dosli doma.
U autu nije dobio ono sto je trazio, jer sam mu to i rekla na putu do auta.
Danas je vec bilo drukcije.
I danas sam ga ja pitala jel hoce slusat djecu.
Al ne znam, MOZDA (namjerno naglasavam mozda) mora biti neka posljedica kad napravi nesto sto doista nije prihvatljivo, ne samo meni, vec i okolnostima u tom trenu, za koje je dobio objasnjenje, bez obzira jel mu zao poslije.
Mozemo se mi pomiriti cak i u istom trenu, al ja ipak (u ovom mojem gore opisanom slucaju) necu ispuniti onda niti njegovu zelju.
No, ne bih ni otvorila topic da se ne dvoumim. :/
Sad bih najradije rekla recenicu ko iz Lazes, Melita:
Oni su dovoljno veliki da bi bili mali, ali su dovoljno mali da bi bili veliki.... (kako vec ide :) - il su to Smogovci bili :? )
Tako da kolko kuze, ne znam...
No, da ne skrecem s teme - jel se tu radi o dosljednosti, jer sam mu rekla da ce tako biti, znaci znao je sto ga ceka, il se radi o mojoj nesuradnji s njegovim oprosti.
A oprosti tako lijepo i srcedrapajuce zvuci da bih mu najradije rekla: Ma dobro samo ti nastavi i dalje se natezati sa mnom oko oblacenja cipela :oops: :)

Baš zato što sam naslućivala veliku mogućnost zloupotrebe te riječi, nisam nikad inzistirala na isprici, odnosno, nisam je ni tražila. Mislim da su formalne (neiskrene) isprike praktički bezvrijedne. D. ne učimo da se ispričava, ali je on sam to pokupio i ponekad pravilno koristi. Sretna sam da A. kaže oprosti, (i to vrlo iskreno, bez namjere da na taj način nešto dobije), jer sam puno puta sumnjala u ovu svoju praksu netraženja isprike. Sad mislim da je dobra.
Dakle, kod D. koji je u ovoj dobnoj skupini ne očekujem "oprosti", ali i ne primjenjujem sistem ti meni ja tebi. Jedina posljedica koja mu se za sada događa je da mu se oduzme nešto čime lupa po namještaju (ili meni). To mu se vrati ako se složi da neće više, što nekad ispuni, a nekad ne. Ako ponovi, ne vratim mu do sljedećeg dana, uz objašnjenje. Tako, pretpostavljam da kad bi mi u toj situaciji rekao oprosti, ja bih provjerila da li pod tim misli da neće ponovo i postupala kao gore. Ako bi ponovio, ne bih mu više davala. Rekla bih da se ne ljutim, ali stvar ipak ostaje spremljena.

Citiraj:

---

ivana7997 prvotno napisa

ja sam skuzila da nekoj djeci, a bome i odraslima, inzistiranje na tome da bas kazu 'oprosti', uuuuuzasno smeta. i ne bi rekli ma da ih ubijes. i sama sam bila takva.

---

ovo je na meni ostavilo tolike traume da sam odlučila ladu ne podučavati lijepom ponašanju i ne učiti je u kojim situacijama se od nje očekuje da kaže "hvala", "oprosti" i sl. i stvarno sam ostala pri svome. ali vidim da joj je dovoljan naš primjer i da ta pametna glavica usvaja ljubaznost u nekoj normalnoj dječjoj mjeri.
već sam puno puta čula od nje kako na odlasku od prijatelja kaže:" hvala na igranju i druženju" ili kad netko odlazi od nas: "lijepo je bilo. dođite nam opet" :heart:

"oprosti" je sigurno naučila od mene jer kad mi se desi da podviknem ili sam loše rapoložena pa mi je trag tolerancije snižen, uvijek joj se ispričam, bez iznimke. i objasnim zašto sam pop&%$##. kad se ona meni ispriča isto joj tako uvijek oprostim, ali i objasnim gdje je pogriješila, kako volim da se možemo dogovoriti i bla, bla, truć.
u ovom tvom konkretnom slučaju nisam sigurna što bih napravila, ali uvijek pazim da je više puta upozorim ili podsjetim na dogovor prije nego joj uskratim nešto zbog neposluha.

Ja nisam nikad H ucila da govori oprosti i doslo joj je samo od sebe. Jednostavno, ja se njoj ispricam kada nesto pogrijesim, pa je i ona pocela se ispricavati meni. Sada joj govorim da mi se ne mora ispricavati :lol: .

moj lijepo kaže oprosti i popustim mu ako je prvi put.
ali ako tri put zaredom nešto napravi i viče oprosti,a ja mu zadnji put kažem "još jednom i ne možeš" ..nešto, onda se toga i držim

Samo mali update:

jucer sam mu rekla da nece dobiti bicikl jer je stalno vristao nesto, a nije reagirao na Juulovske metode umirivanja :roll: ;)

I na kraju je dosao do mene, otpjevao: Visimala baba lijepim umiljatim glasicem, poljubio me u nogu i pitao: Evo, jesi mi sada opostila :shock: :) :( :heart:

I kako zadrzati dosljednost. ;)

Onda smo se dogovorili i dobio je bic, iako je prekrsio dogovor par puta poslije, al sam se pravila da ne vidim.

Sta rec....

moja N (20 mj) još ne priča, pa ne zna reći oprosti, ali jako dobro to zna pokazati. E sad, i ja tu imam gore navedene dileme. Primjerice ona nparvi nešto što sam joj rekla da je ružno i da ne smije, ja joj tada kažem "N. ljuta sam, ne želim da to radiš, to je ružno": Tu ona naravno složi najpokajničkiju facicu i trči meni i hoće mi dati pusu ili me obrgli oko nogu i zagnjuri glavu - dakle to bi nedvojbeno bilo: žao mi je oprosti. Međuitm, brine me to što nakon što ja i prihvatim takvu ispriku, ona dalje po svom - upravo po principu - ispričala sam se, zanči sad je sve ok, mogu ispočetka raditi što se ne smije, pa ću s eopet ispričati itd. U zadnje vrijeme joj MM i ja kažemo da ne želimo takvo oprosti, da to ne znači ništa kad i dalje radi to što je ružno i da se i dalje ljutimo. Nije da se ovakav pristup pokazao posebno uspješnijim... :mrgreen: I kak dalje? Po istom principu, s nadom da će s vremenom shvatiti poantu oprosti? :/

He, moja ljubičica ne samo da kaže "oprosti", nego i "mama, voooolim te, hoću biti dobra" i to tako mazno-umiljatim glasom, da mi je jaaaako teško biti stroga i kazniti ju ako napravi glupost. U zadnje vrijeme se uspjevamo sve dogovoriti dok ja zadržim smirenost, ali ako ona duže nekaj neće napraviti, a ja inzistiram i već lagano šizim, onda se ona tek zainati i počne biti prkosna. Tad pali samo potpuna promjena pristupa.

Neki dan smo bili u Turbo limaču i nije se dala izvuči iz igraonice, pa sam na kraju morala primjeniti izvlačenje (fizičko) i kaznu. Nije dobila ni crtić ni priču za laku noć. Rekla mi je "oprosti mama, volim te jako", ali morala sam biti dosljedna. Bile smo obje jako tužne, ali drugo jutro me pitala dal se ljutim i rekla da će biti dobra, i fakat 4 dana je bila dobra ko kruh. Ali ne kažnjavam ju često, samo kad je jako neposlušna u važnim stvarima. Ostalo se dogovaramo. Ma pametnica je to mala.

Citiraj:

---

Mony prvotno napisa

Samo mali update:


I na kraju je dosao do mene, otpjevao: Visimala baba lijepim umiljatim glasicem, poljubio me u nogu i pitao: Evo, jesi mi sada opostila :shock: :) :( :heart:

Sta rec....

---

a šta češ reć,ništa
ja se neke slične stvari totalno rastopim i naravno popustim :P

Rastopim se, al mu, dok ga grlim isto spomenem da mi je smetalo to i to, al da ga volim-jel to pravi put :?

Ni ja mu nikad ne zaboravim rec da ga volim i kad sam malo ljuta i kad vicem, i to mu stalno ponavljam. Sigurna sam da to zna. Zato valjda i zna da ce poljubac (ili pjesmica) gotovo uvijek razmeksati mamu.

Nego, kolko po Juulu ima smisla ta dosljednost sa zabranama, prakticki pricamo o kaznama. Posebno kad oni shvate o cemu se radi i ispricaju se...
Nisam ga vec dugo ponovno iscitala, pa se ne sjecam...


I samo mala anegdotica:
neki dan sam vec bila tolko nervozna da sam mu rekla:
E, sad ides u kaznu...
A on: Moze.
Pa odmah ubrzo sa zamisljenom facom: A di je to? :lol: :lol: :lol: