Prica o rupi ili tako nesto

Veceras je bio na Dnevniku jedan zanimljiv prilog o slikovnici malo cudnog sadrzaja. Ja sam je neki dan procitala u knjiznici i stavila nazad na policu. Ucinila mi se u najmanju ruku cudna.
Naime, prica se djeci cemu sve moze sluziti rupa u pjesku. Pa nabraja... da se sakriju tatini kljucevi od auta, ili mamine, ne znam, cini mi se cigarete, pa tudji (iliti otudjeni) autic, (paj' sad) bakine naocale i sve tako... I na kraju vrhunac. U tu rupu mozes se lijepo na kraju popisati i misliti na sve ono sto si u nju zakopao.

Novinarka poprica s autoricom, a ova se nekako benigno smjeska, ne vidi nista lose u sadrzaju i poruci i kaze "pa to je za sasvim malu djecu, onu od 3 godine..." :roll:
Nije problem autorica, problem je, kako novinarka na kraju zakljuci temu, da za sadrzaje djecjih slikovnica ne odgovara nitko, da je to iskljucivo stvar nakladnika i njegove procjene.

Sreca pa ta mala djeca uglavnom jos ne citaju pa im roditelji biraju sadrzaje.

Nevjerojatno :shock:

mene više ništa u ovoj državi ne može začuditi....................... :roll:

Rekla bih da autorica brka pse sa djecom :roll:
Pas ce zakopati kost i popisati se na to mjesto da moze pronaci kost.
Meni se cini da u ovoj drzavi svasta dopustaju :cry:

ma dajte, pa sigurna sam da to rade i mala djeca, ne samo psi, bar je moj radio.
slikovnica je profilova, nisam je citala, ali prema ovom sto Dijana pise, prije bi je izabrala nego npr. Djevojcicu sa sibicama. Nadam se da tu ivar nece citati ni za 30 godina kad bude kupovao slikovnice svojoj djeci. Niti jednu drugu H.C. Andersena, koji je osim sto je mrzio djecu, bio i bolestan covjek.

Ivka, koja je to o sibicama? Ona kad je djevojcicu maceha tjerala da prodaje sibice pa je na Badnjak ili Bozic umrla od hladnoce??

Da,da Zorana to ti je ta.Bolesno.Ali za moje pojmove i ova druga spada među takve.

Al ivka, koja je poanta te o rupi? Mislim, ja volim zafrkanstske price al da barem imaju nekakvu (korisnu) poantu. Jel je ima ta prica?

A ja volim i Andersenove price. Djevojcica sa sibicama je strasno tuzna ali, ako o njoj razgovaras s djetetom dok je citas i uklopis je u realni svijet u kojem zivimo i cinjenicu da jos uvijek danas ima puno previse djevojcica i djecaka "sa sibicama", barem dijete moze nesto i nauciti i senzibilirati se na tezak zivot mnogih njegovih/njenih vrsnjaka.

Upravo smo neki dan citali Snjeznu kraljicu, Petra ju je cula prvi put, a ja prvi put nakon dugo dugo vremena. Ta prica mi je predivna i dok smo je citali puno smo vremena proveli pricajuci o "hladnom srcu", prijateljima, pomoci, zlu...

ta je slikovnica jednom rječju GLUPA jer nema nikakvu poantu.....
poučava što
????
sakrij stvari u rupu i popiški se na njih
baš cool

ako klincima dođe ,to naprave i sami ,ne treba im ovakvo štivo

mi smo je posudili u knjiznici i ja sma umrla od smijeha. eugen takoder.

uopce je nisam shvatila ozbiljno nego saljivo a eugen je dovoljno velik da shvati kako se u knjizi pise sve sto se ne smije raditi.

ja sam je citala preko telefona i baki i dedi. meni je strasno smijesna.

ancica, ne znam, nisam citala, mozda nema poantu, pa ne treba svaka prica imati poantu? ako nema poantu, bitno mi je da je benigna poput smjeska autorice.

http://www.profil.hr/database/slike/NV021106152829.jpg

Slavka Škobić

Rupa u pijesku

Ilustrator: Sanja Rešček
Izdavač: Profil International d.o.o., 2002.

Biblioteka Tintilinić • za djecu 3-6 godina
16 str. • u boji • meki uvez • 21,5x21 cm

Kako je zabavno raditi rupu u pijesku! I sakriti možda u nju pokoju stvarčicu! Komu je i što dječak uzeo i skrio u rupu i što je na kraju završilo u njoj, otkrijte u ovoj bogato ilustriranoj slikovnici. Slikovnica nudi nekoliko korisnih savjeta za djecu, ali uz napomenu autorice da ih ipak ne shvate suviše ozbiljno. Cilj: razvijanje dječje mašte, oplemenjivanje obiteljskih odnosa. Primjena: igra skrivalica - crtanje onoga što dijete želi skriti u rupu, skrivanje i traženje crteža.

ja sam ju isto pročitala i umrla sam od smijeha, totalno mi je forna i luda i definitivno bih je pročitala zari da je dovoljno velika :)

Ja mislim da bi svaka prica trebala imati neku poantu. Ili, mozda je bolje da kazem, uopce ne volim price koje nemaju nikakvu poantu - osjecam se prevarenom ako me ne potakne na razmisljanje.

Al nisam procitala ovu pricu pa nemrem bas sudit. Opis mi je, na prvi pogled, bio grozan. Ali stvar je u tome i kako je napisana i ak je napisana tak kak Egica veli, onda mi se cini OK.

Pada mi na pamet Love You Forever i kak mali izvlaci hranu iz frizidera, skida sve knjige s polica i jos na kraju baci mamin sat u skoljku za WC pa kak se uvijek smijemo kad smo na tom dijelu price. A ta mi je knjiga zakon. Mada, ona definitivno ima (pozitivnu) poantu.

U HR ima hrpa slikovnica koje su totalno neprimjerene. Od pravopisnih gresaka, recenica tipa "onda je jez skocio i krvolocno odgrizao zmiji glavu", do potpuno krivih informacija... Jer nema kontrole. Naglasak je na tome.

Sto se tice ovih "krivih informacija", pri tome ne mislim na bajke nego na slikovnice koje pricaju neku "stvarnu pricu" koja je totalno realna i ima i neku poantu, a onda uleti neka totalno idiotska recenica. I to bas u Profilovom izdanju.

Kupila sam nedavno neke skraćene verzije Vuka i 7 kozlića, Snjeguljice....
Pala sam u nesvijest kad sam čitajući došla do kraja, do dijela u kojem vuk padne u bunar, a kozlici veselo plešu oko bunara i pjevaju: 'Vuk je mrtav! Vuk je mrtav!' :shock: :shock: :shock: ....mrzim i dio u Snjeguljici kada zla maćeha pozove lovca da UBIJE Snjeguljicu....sve ja to čitajući prepravim....

po meni knjiga bas ima poantu, a ta je da dijete samo shvati da je sve sto pise u njoj ustvari zabranjeno.

meni je super, nemrem si pomoci! :)

vidjela sma je u knjizari

meni se nije svidjelo sto se spominju cigarete, kao djecak sakrio mamine cigarete, bez veze....

Drago mi je cakulati s vama :D

Meni isto nije bitno da slikovnica ima nuzno poantu, niti mi je bitno da je nuzno edukativna itd... ima slikovnica i slikovnica, svaka cilja ne nesto drugo. Veliki Eugen se dobro nasmijao ovoj, moj bi se Andrija isto dva dana valjao od smijeha i nikad mu ne bi palo na pamet da to i napravi.

Po meni nije problem to sto mali pisa, nego sto to radi po tudjim stvarima, zvuci mi malo okrutno sto to radi po bakinim naocalama.

Ali slikovnica je navodno namjenjena djeci od 2-3 godine starosti. Neki mi osjecaj govori da bi je moja Kejt shvatila bas kao uputu.

A bajke... nema nista novo u tome da su one korisne i da ih trebamo citati djeci. Nema okrutnije i meni odvratnije price od "Palcica" ali moja djeca ga obozavaju (dugo im nije silazio sa Top liste). Mama i tata se dogovore da odvedu djecu (sedmoro!) u sumu jer ih ne mogu hraniti, a Palcic (koji nadje hruha za bacanje) mrvi kruh za sobom da se mogu vratiti kuci. Pa ih zlocesti div zeli pojesti, pa ovo pa ono, uspiju se vratiti kuci s blagom i mama i tata presretni.

Tako licemjerno i odvratno i dugo mi je trebalo da shvatim da je bajka -bajka, da ona odrazava onu elementarnu borbu dobra i zla i da je OK kad na kraju kozlici pjevaju "vuk je mrtav, vuk je mrtav". Bajke se ne smiju uljepsavati, onda gube svoju funkciju.

Djevojcica sa sibicima je jako tuzna, ali i lijepa bajka. Vrlo realna zivotna prica kakvih danas u svijetu ima koliko hoces. Ne vidim puno svrhe da djecu stitimo od njih. Pa pripremamo ih za zivot. Koji nije uvijek savrsen.

ne znam o rupi, ali meni su andersenove bajke prekrasne. Tuzne, jest, ali lijepe.

Ah, sad ste me podsjetile na Sumu striborovu i snahu guju :roll:
Glavno da je sinko otjerao snahu guju i ostao s majcicom :mrgreen:

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Love You Forever ... ta mi je knjiga zakon. Mada, ona definitivno ima (pozitivnu) poantu.

---

:shock: od kada to? Mama koja praktično ni u smrti ne da sinu mira, prikrada mu se na razne načine i u snu mu govori kako ga jako voli (što inače nije u stanju učiniti kada je budan) :shock:
Isto tako i šuma Striborova :shock:
Sve u svemu, incest'd'best - ŽIVIO ODNOS MAJKI SA SINOVIMA!

Vjerujem da su klinci u stanju razlučiti puno više nego itko ovdje želi priznati, a licemjerje i "dušebrižništvo" su isključivo odrasle osobine.

Ajme, kud ste vi otišli sa dječjim slikovnicama....

Ja sam obožavala (a i dan danas obožavam) bajke i basne...od svih tih raznih klasika...I uvijek mi se sviđalo u njima to što dobro pobjeđuje zlo...I ne mislim baš da sam narasla u nešto čudovišno ili krivo...

I danas volim gledati dječje filmove (igrane i crtane) i jedva čekam kad ću sa svojim mišom otići u kino na neki novi (lijepi) dječji film...(ili ga pogledati doma).

I normalno, svaka priča (bajka i basna) primjerena je od određenog doba starosti bebača... tako da ću ih sigurno čitati svom sinu ...

Mi smo dobili jako puno dječjih slikovnica i čitamo ih sve...OSIM PALČIĆA! :evil:
Ja svojem djetetu neću pričati priče kako su mama i tata ostavili djecu u šumi jer ih nisu mogli hraniti, a kad su im djeca donijela blago primili su ih natrag, ne zato jer su im nedostajali nego jer su donijeli novaca. Što ta priča mom djetetu pozitivno može poručiti?! Nikad neću svom djetetu govoriti da roditelji ostavljaju djecu, iako se to stvarno i događa, ali ne želim da ono stekne dojam da je ostavljanje djece nešto normalno, jer eto, čak se spominje i u slikovnicama! Koliko puta se samo rasplakala kad radi posla nisam došla po nju u normalno vrijeme nego tek navečer jer je mislila da sam je ostavila! I sad da ja njoj čitam takve priče...

Malo sam skrenula s teme... sorry.

Citiraj:

---

Davor prvotno napisa

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Love You Forever ... ta mi je knjiga zakon. Mada, ona definitivno ima (pozitivnu) poantu.

---

:shock: od kada to? Mama koja praktično ni u smrti ne da sinu mira, prikrada mu se na razne načine i u snu mu govori kako ga jako voli (što inače nije u stanju učiniti kada je budan) :shock:

---

Je Davore, rekao je Munsch da je bilo velikih kritika na tu pricu, da kakti majka nemre pustit svojeg sina na miru. Al vidis kako svatko moze interpretirati na svoj nacin i naci svoju poantu :) Jer on ju je napisao sa skroz drugacijom porukom (a koju sam i ja dobila kad sam je prvi put cula) a to je da bez obzira na stres koji dozivljavamo kao roditelji dok odgajamo svoju djecu, da ih nikad necemo prestati voljeti. I ta je ljubav toliko snazna da, figurativno, i kada su nam klinci vec veliki, cak i odrasli, mozemo ih podici u svoje narucje, maziti ih i izraziti im nasu ljubav.

Meni ova prica uvijek djeluje inspirativno kada su mi zivci istanjeni zbog neceg sto su klinci napravili i cesto je u stvari citamo svi zajedno nakon takvih epizoda.

Ja neznam otkud si ti dobio sliku da jew ona mrtva i da mu ne da mira (tako sto mu pjeva da ga voli i da ce ga zauvijek voljeti :/ ), i zasto mislis da mu ne moze reci da ga voli i ne cini to dok je budan. Jer to sigurno nije napisano u prici. Bas me zanima, ajd reci :)

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

Ajme, kud ste vi otišli sa dječjim slikovnicama....

Ja sam obožavala (a i dan danas obožavam) bajke i basne...od svih tih raznih klasika...I uvijek mi se sviđalo u njima to što dobro pobjeđuje zlo...I ne mislim baš da sam narasla u nešto čudovišno ili krivo...

I danas volim gledati dječje filmove (igrane i crtane) i jedva čekam kad ću sa svojim mišom otići u kino na neki novi (lijepi) dječji film...(ili ga pogledati doma).

I normalno, svaka priča (bajka i basna) primjerena je od određenog doba starosti bebača... tako da ću ih sigurno čitati svom sinu ...

---

Potpisujem od riječi do riječi - svima nama su te bajke čitali, i nisam primijetila da se išta veći broj ljudi u generaciji prometnuo u čudovišta, ubojice i slično.

A kad pogledate koliko je mlađih danas koji rade razne gluposti a u njihovo vrijeme su bile najpopularnije 'politically correct' bajke (ja imala kopiju prepravljenih)...to isto nešto govori, zar ne?

Da, djecu treba štititi od nasilja, i naučit ih razliku između dobra i zla...ali sve mi se čini da se u tome danas debelo pretjeruje. Ne možemo ih zamotat u pamuk i sve im servirat kroz ružičaste 'prepravljene' naočale...jer kroz neko vrijeme mi NEĆEMO bit prisutni u nekom trenutku da im ublažimo bajku zvanu stvarni život.

Meni su bajke zeznule život - još uvijek ne shvaćam da princ iz bajke ne postoji, da dobro baš uvijek ne pobjeđuje zlo, da neću pronaći kućicu od kolača...

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Meni su bajke zeznule život - još uvijek ne shvaćam da princ iz bajke ne postoji, da dobro baš uvijek ne pobjeđuje zlo, da neću pronaći kućicu od kolača...

---

Ma tko to kaže.....laže!!!!!! :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Naše slikovnice su uglavnom Profilove ili s amazona.
Na amazonu sam našla divne slikovnice o tome čemu nam služe ruke (sigurno ne za udaranje), da nije lijepo udarati se, gristi, o poljupcima, o potty trainingu i sl.
Zanimljivo je to što te knjige nisu negativističke: one kažu da nije lijepo gristi prijatelja, ali da možeš gristi jabuku.

Navečer obično čitamo neke klasične priče (Cvilidreta, Zlatokosa). Preko dana ja izmišljam (trenutno pričam o Kokotičku koji je glasno kukurikao).

Jako me oduševila priča o Zlatokosoj (mislim da je izdanje Naša djeca) gdje priča završava da su Zlatokosa i medvjedići postali prijatellji, a ne da se Zlatokosa prepala i pobjegla. Uz to priča je i edukativna jer na svakoj stranici ima zadatke (npr. pronađi djevojčice s kratkom kosom, što je na stolu, a što ispod stola i sl.).

Ajde budem se potrudila pa ću izlistat naše favorit knjige.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Meni su bajke zeznule život - još uvijek ne shvaćam da princ iz bajke ne postoji, da dobro baš uvijek ne pobjeđuje zlo, da neću pronaći kućicu od kolača...

---

Ali uvijek postoji nada ;)

Meni su prinčevi iz bajke bili mahom dripci (a gdje još osim u Disneyevim filmovima ijedan princ ima IME, uvijek se zove 'prince Charming' :roll: )

Ja sam uvijek htjela biti (kao) Pepeljuga.... :mrgreen: :mrgreen:

Naša omiljena slikovnica je "Tko je Videku ;) sašio košuljicu" .. :heart:

Sjeca li se itko moje omiljene Mace papucarice??? :love: Ovo ljeto sam je u Splitu trazila, ali nisam imala srece.

ja sam je prosle godine kupila, u izdanju Mozaik knjige. na nekom standu su imali snizenje, kupila sam je za par kuna, ali bio je jedini primjerak u kutiji.

Zorana, evo posta otprije godinu dana:

Citiraj:

---

sanjas33 prvotno napisa

Maca Papucarica zivi u sumi u svojoj kucici gdje krpa i sije papucice djeci koja ne paze na njih, odnosno ostavljaju ih kojekuda :) .
Dakle u jednom malom selu zivjelo je puno malene djecice koja su voljela setati bosa i nisu nosila svoje papucice. Uredno bi ih navecer zametnuli, a ujutro kad je trebalo ustati iz kreveta, papucica nije bilo. I tako jednog jutra niti jedno dijete u malom selu nije moglo naci papucice. Dosla su do praga svojih kucica dozivala jedni druge, ali nisu mogli nikuda bosi. Kada su pitali mamu gdje su njihove papucice mama im je odgovorila da im je sigurno odnijela Maca Papucarica jer ih nisu stavila na mjesto. I tako su djeca iz Malog sela odlucila potraziti Macin dom. Dosla su do njene kucice, Maca ih je pozvala unutra. Kad su usli unutra na policama je bilo puno papucica. Ali tu nije bilo poderanih papucica. Svako dijete je naslo svoje papucice osim jednog malenog djecaka. Vec su sva djeca krenula kucama, a on je stao plakati jer nije mogao naci svoje papucice. Maca se sazalila i pokazala mu gdje su papucice. Jos mu je obecala da ce mu za zimu sasiti nove papucice, postavljene zecjim krznom. To su cula i druga djeca pa je Maca i njima obecala isto. Na odlasku su svi obecali Maci da ce paziti na svoje papucice.

Eto ukratko od mene 8)

Dakle pisac je inace slovenska spisateljica Ela Peroci, a mozete ju naci kao slikovnicu ili zbirku pripovjedaka pod imenom "Djeco, laku noc"

Pozdrav svima :)

---

Citiraj:

---

Meni su bajke zeznule život - još uvijek ne shvaćam da princ iz bajke ne postoji, da dobro baš uvijek ne pobjeđuje zlo, da neću pronaći kućicu od kolača...

---

I meni, i meni. :lol:

Ja imam 'Djeco, laku noć', to mi je bila lektira davnih dana, ali se ne sjećam da je Maca bila u toj zbirci...a ne znam gdje mi je slikovnica, a baš bi je htjela za Karla...

MMu je najdraža priča kad je bio mali bila 'Magarčić Sivko', i to nigdje ne možemo nać, znao ju je navodno napamet...

apricot nisam se mogla ne nasmijati na ono kako su ti bajke zeznule život :lol: Al stara moja, ustvari je to istina! I samoj mi je tako i sad ne znam da li da joj čitam te priče ili ne, da ih prepravljam ili ne, da je pustim da čitam Bambija (koji mi je i dan danas the best knjiga), smije se, plače, mašta ili ... :(
Ja sam bogatija za ogromnu maštu, vokabular, spoznaje o dobru i zlu, ali isto tako i bogatija za činjenice da dobro ne pobjeđuje uvijek zlo, da su iskrivljene životne vrijednosti i da nema princa na bijelom konju..Da ne govorim o tome kako su princeze (bogate, uzdignute) uvijek i najljepše, bez ikakve mane i samo one uspiju pronaći princa..Za nas obične-ništa! :x

Evo kako je moja omiljena bajka Pepeljuga utjecala na mene:
- naučila sam heklati jer sam htjela napraviti dekice za miševe
- zbog tih miševa iz bajke nemam nikakvu frku od ovih pravih - jedino kad im ne idem blizu je kad su krepani, to me užasava
- bila sam strašno sretna s nekih 5 godina kad sam uspjela iskamčiti priznanje da Pepeljuga ima nogu otprilike kao ja - nosila sam 35. Tko bi rekao da će narasti na 42 :lol: :lol: :lol: Tak da me to malo poslije frustriralo... nikad staklenih cipelica za mene!
Što se tiče prinčeva, to me se nije previše dojmilo. Cipele su ipak cipele 8)

Pepeljuga je baš primjer kako nije stvar u bogatsvu i materijalnom, nego u dobroti koja će ti donijeti sve... ne kažem ja da je u životu tako, ali to je poruka priče. A ljepota dobro dođe. :mrgreen: