koja je sad procedura?

Pročitala sam neke postove ovdje, sve su to tužne priče... Takva je i moja. Nije on mene ostavio, nego sam ja njega potjerala. U braku smo bili 4 godine, uvijek smo imali problema s (manjkom) novaca. tu i tamo bi mi nestalo nešto para, na računu su bili podignuti neki novci za koje nitko nije imao objašnjenje, da bi mi prošle godine rekao da je ovisan o drogi. Imali smo tada sina od 1,5 godine i ja sam bila trudna. SKinuo se (sam, nije želio stručnu pomoć) vratio se, da bi laži nastavile. Živjeli smo od moje plače, jer je njegova prezadužena s kreditima. Povremeno bi nestali neki novci, nisam htjela vjerovati da se stvari opet ponavljaju, posebno zato što su testovi na drogu negativni. On je imao neko objašnjenje o ucjenjivanju nekog zelenaša, ajde i preko tog sam prešla - tada sam i rodila. Bilo me je iskreno strah kako ću sama s njima dvojicom. No priča s novcima se nastavila, da bi mi nestao novčanik s 1500 kn s kojima sam trebala platiti kredit - to je bila kap koje prelila čašu.
Otišao je prije 4 dana. koliko god je teško, svjesna sam da sam donijela ispravnu odluku. užasno me je strah kako ćemo dalje. on želi, a i ja, da ostane u stalnom kontaktu s djecom, ne želim preko njih se osvećivati bilo kome - bilo njemu, bilo njegovima, gdje on sad živi.
ali koja je sad procedura? znam da moram do odvjetnika, ali koliko to sve skupa traje? čula sam da prvo moramo proći postupak mirenja, kako to ide'? jel postoji mogućnost da djeca budu sa mnom, ali da i on ima skrbništvo?
i kako to sve učiniti da klincima bude što lakše???

jako me je strah onog što slijedi, ali valda će svo ovo razočarenje proći, možda se jednom i normalno naspavam?

ne znam proceduru, ali :taps: :heart:

Prvo, :love: , mora da ti je grozno teško sada.
Samo praktično, ako se možete dogovoriti možda možete proći i bez odvjetnika, u idealnoj situaciji dovoljno je dogovoriti se oko viđanja djece, alimentaciji, staviti to na papir (sporazumni razvod) i predati na sud. Onda imate prvu raspravu, pa vas oni šalju na centar na "mirenje", tamo ako ste još suglasni potvrde ono što ste se dogovorili i na sljedećoj sudskoj raspravi se donese presuda.
Međutim, dobro razmisli, ako imaš bilo kakvih sumnji oko toga hoće li dogovor zbilja biti moguć, savjetuj se s odvjetnikom, protresi sve opcije.
U HR nema službene definicije zajedničkog skrbništva, odnosno klinci su uvijek dodijeljeni jednom od roditelja a za drugog se definiraju "susreti i viđanja", ali tu se onda može biti fleksibilan, mi imamo klince skoro pa pola-pola, a skrbništvo je moje. (Iako ti oni uvijek svi pričaju kako oboje imate roditeljske dužnosti i tako, ali zakonski ne može pola-pola skbništvo).

ajoj... :/

ni ja ne znam proceduru (ja sam ju "skratila" - tj. nisam se ni udala da se ne bi morala rastajati :mrgreen: ).

nego - zašto ti želiš da i on ima skrbništvo? meni se čini da te to može ograničavati u svakodnevnom životu, jer će ti za sve trebati njegov potpis i odobrenje.

probaj se raspitati u centru za socijalnu skrb.

E, da, nama je trebalo 9 mjeseci otkad smo predali sporazumni do presude. Bez otezanja. Na ZG sudu smo čekali svaki put ročište po 3 mjeseca.

I još, ja osobno ne bih preporučila zajedničko skrbništvo, sve da se i može. Kao što kaže sorci, mislim da nepotrebno komplicira svakodnevicu, a meni se čini dovoljna tvoja zrelost, odlučnost i želja da se preko djece ne osvećuješ nikome.

Vidim i da nisi u ZG, koliko znam u manjim gradovima ide dosta brže.

Citiraj:

---

Josipova_mama prvotno napisa

Pročitala sam neke postove ovdje, sve su to tužne priče... Takva je i moja. Nije on mene ostavio, nego sam ja njega potjerala. U braku smo bili 4 godine, uvijek smo imali problema s (manjkom) novaca. tu i tamo bi mi nestalo nešto para, na računu su bili podignuti neki novci za koje nitko nije imao objašnjenje, da bi mi prošle godine rekao da je ovisan o drogi. Imali smo tada sina od 1,5 godine i ja sam bila trudna. SKinuo se (sam, nije želio stručnu pomoć) vratio se, da bi laži nastavile. Živjeli smo od moje plače, jer je njegova prezadužena s kreditima. Povremeno bi nestali neki novci, nisam htjela vjerovati da se stvari opet ponavljaju, posebno zato što su testovi na drogu negativni. On je imao neko objašnjenje o ucjenjivanju nekog zelenaša, ajde i preko tog sam prešla - tada sam i rodila. Bilo me je iskreno strah kako ću sama s njima dvojicom. No priča s novcima se nastavila, da bi mi nestao novčanik s 1500 kn s kojima sam trebala platiti kredit - to je bila kap koje prelila čašu.
Otišao je prije 4 dana. koliko god je teško, svjesna sam da sam donijela ispravnu odluku. užasno me je strah kako ćemo dalje. on želi, a i ja, da ostane u stalnom kontaktu s djecom, ne želim preko njih se osvećivati bilo kome - bilo njemu, bilo njegovima, gdje on sad živi.
ali koja je sad procedura? znam da moram do odvjetnika, ali koliko to sve skupa traje? čula sam da prvo moramo proći postupak mirenja, kako to ide'? jel postoji mogućnost da djeca budu sa mnom, ali da i on ima skrbništvo?
i kako to sve učiniti da klincima bude što lakše???

jako me je strah onog što slijedi, ali valda će svo ovo razočarenje proći, možda se jednom i normalno naspavam?

---

ako se rastajete sporazumno, onda morate zahtjev predati na sud, pa će vas sud uputiti u centra pa nakon toga opet rocište...

a zajedničkog skrbništva nema.po obiteljskom zakonu taj pojam ne postoji tako da se ta varijanta nemože niti presuditi

hvala cure...
da je teško, i je. mislim da još nisam svjesna što me sve čeka, ali na neki način mi je utjeha činjenica da mi nije problem kako ću bez njega, jer stvarno nakon svega nema niti nekakvih emocija niti ičega... nego me je panika kako ću moja dva anđela izkoordinirat... tako da sam uvjerena da sam donijela ispravnu odluku, a za ovo ostalo - dan po dan.
ja sam čula termin zajedničko skrbništvo i briga za djecu dodijeljena majci jednom, no očito to ne postoji.
ne znam što ću i kako ću, u svakom slučaju idem odvjetniku, pa ćemo raditi plan zajedno.
kada bi bar sad mogla zaspati, i probudit se za recimo 6 mjeseci kada sve ovo formalno bude gotovo...

Jako mi je žao što prolazite sve ovo!
Da li ste se ti i tvoj muž dogovorili hoće li razvod biti sporazumni ili ne?
Ako je sporazumni onda ti ja mogu poslati zahtjev koji sam ja pisala sama i koji je prošao na sudu.
Kod mene je sve bilo riješeno u roku od 2 mjeseca.
Šaljem ti puno
:heart: :heart: :heart: :heart: :love: :love: :love:!!!